logo logo logo logo
Рубрика: Култура, Политика, Актуелно, Религија, Свет, Друштво    Аутор: Milan Nikolic    пута прочитано    Датум: 18.07.2008    Одштампај
PDF pageEmail pagePrint page

Nj. P. Episkopa raško-prizrenskog i kosovsko-metohijskog G. ArtemijaIzjava Njegovog Preosveštenstva Episkopa raško-prizrenskog i kosovsko-metohijskog G. Artemija povodom najnovijeg skrnavljenja hrama Svete Trojice u Đakovici´

+++

Na sajtu SPC pojavio se tekst „Najoštriji protest Episkopa Teodosija predsedavajućoj Komisije za obnovu Saveta Evrope i šefu UNMIK-a“ (napisan u Manastiru Visoki Dečani 12. jula 2008). Budući da smo u tekstu pomenuti u smislu nadležnosti, dajemo viđenje „najoštrijeg protesta“ vikarnog Episkopa lipljanskog G. Teodosija, u svetlu činjenica.

Vezano za zatiranje temelja hrama Svete Trojice u Đakovici, objavljen protest sadrži informaciju da je „prošle godine, u sklopu priprema za konzervaciju temelja i ograđivanje, izvršeno čišćenje lokacije od smeća, pošto je na tom mestu napravljena divlja deponija“.

Podsećamo da smo upravo tada, septembra 2007, reagovali na pojavu građevinskih mašina na lokaciji (Saopštenje za javnost Eparhije raško-prizrenske – Zatiranje srpskih tragova na Kosovu i Metohiji se nastavlja, 26.09.2007).

Tada smo ukazali da „nekoliko prethodnih dana građevinske mašine svakodnevno raščišćavaju ostatke zavetnog hrama Slobode“, upozorili smo da se „čuju glasovi da organi opštine Đakovica nameravaju da zemljište na kome je hram bio podignut, oduzmu od Eparhije raško-prizrenske i prenesu na opštinu Đakovica“, i posebno da, „pod vlašću međunarodne zajednice u proteklih osam godina, Šiptari vrše duhovni i nacionalni genocid nad srpskim narodom“.

Podsećamo i na reagovanje Saveta za obnovu i izgradnju hramova Eparhije raško-prizrenske kojim smo predsedavali: „Alarmantan je podatak da je na jednoj od lokacija u Đakovici, koja se obnavlja prema Memorandumu, u toku uništavanje i poslednjih tragova crkve Svete Trojice od strane šiptarskih terorista. Ova crkva je srušena 1999, ponovo devastirana marta 2004. i danas se skrnavi i to u procesu „obnove““ (Saopštenje za medije Saveta – Neslaganje sa Memorandumom, 03.10.2007).

Podsećamo i na prethodne netačne i štetne navode o vlasništvu ove lokacije koje daje Komisija za obnovu: „lokacija je politički osporavana i vlasništvo je sporno“ (Izveštaj Komisije za obnovu 2006), i reakciju: „kroz izveštaj Komisija zvanično dezinformiše o spornosti vlasništva, lokacija je vlasništvo Srpske Pravoslavne Crkve“. (Istina o obnovi – izveštaj prezentovan Ambasadorima Saveta Bezbednosti aprila 2007).

Dakle, najoštriji protest tretmana ove lokacije, kao nadležni Episkop upućivali smo više puta zvaničnicima Države i Crkve.

Ministar kulture u ulozi arbitra, godinu dana ranije

Tada aktuelni Ministar kulture u Vladi Republike Srbije, G-din Vojislav Brajović, upućuje Nam pismo u povodu crkve u Đakovici, upoznajući Nas sa usmenim dogovorom Episkopa Teodosija i UNMIK-a o uklanjanju smeća sa lokacije (pismo br. 06-00-163/207-01 od 9. oktobra 2007).

„U periodu između 2004. i 2007. godine na mestu nekadašnje crkve lokalni Albanci su bacali smeće, što je dodatno skrnavilo mesto na kom se crkva nalazila. Komisija za obnovu crkava uništenih u martovskom pogromu na Kosovu i Metohiji uvrstila je i ovu crkvu na listu hramova predviđenih za obnovu… Predstavniku SPC u Komisiji požalili su se i predstavnici UNMIK-a na neodrživo stanje u kom se nalazi prostor nekadašnje crkve i zbog toga se predstavnik SPC, Vladika Teodosije, usmeno saglasio sa predlogom UNMIK-a da se smeće ukloni sa te lokacije, ali da se pri tome ne smeju sprovoditi drugi radovi, niti uklanjati ostaci hrama. Predstavnik UNMIK-a g. Rajner se obavezao da će se pridržavati dogovora o uklanjanju smeća i da se mimo toga neće ništa drugo raditi, i istovremeno je pokrenuta inicijativa u Komisiji za obnovu da se kao prva faza u obnovi porušenog hrama zaštiti lokacija na kojoj je hram bio podignut postavljanjem ograde od visokih panela, da bi se na taj način sprečilo dalje bacanje smeća na tom mestu.

Nažalost, prilikom uklanjanja smeća sa mesta na kom se nalazila crkva koristila se građevinska mašina (bager) koja je pored smeća uklonila i preostale ostatke šuta od porušenog hrama. Koliko nam je poznato, mašine nisu korišćene za iskopavanje ostataka temelja hrama. Predstavnici UNMIK-a se nisu u svemu držali okvira posla koji je bio predviđen, jer su bez potrebe koristili građevinsku mašinu. Vladika Teodosije je zahtevao od UNMIK-a da obustavi sve dalje radove, što je odmah i učinjeno. Istovremeno, zatraženo je da eksperti Komisije za obnovu u što skorijem roku posete lokaciju da bi utvrdili činjenično stanje“.

Koja pitanja je otvorio arbitar?
Kako je moguće da se početak radova na lokaciji prema Memorandumu vrši prema usmenim dogovorima (vikarni Episkop Teodosije se „usmeno saglasio“ sa raščišćavanjem smeća na predlog UNMIK-a, usmeno razgovarao „da se pri tome ne smeju sprovoditi drugi radovi, niti uklanjati ostaci hrama“)?

Ako je Episkop Teodosije kao član Komisije usmeno dogovorio radove, ko je ispred Komisije nadzirao radove, posebno imajući u vidu da se na lokaciji nalaze ostaci temelja hrama?

Saznajemo da se predstavnici UNMIK-a „nisu u svemu držali okvira posla koji je bio predviđen“, ali ne znamo ko je predvideo „okvir posla“, u kojoj proceduri, prema kojim uslovima, kada?

  • Ko je zatražio i od koga je „zatraženo da eksperti Komisije za obnovu u što skorijem roku posete lokaciju da bi utvrdili činjenično stanje “ (pismo Ministra)?
  • Da li su eksperti Komisije za obnovu posetili lokaciju?
  • Da li su eksperti Komisije utvrdili činjenično stanje?
  • Šta je od aktivnosti Komisija preduzela na lokaciji, deset meseci posle raščišćavanja smeća (septembar 2007/ jul 2008)?
  • Zašto zvanični Izveštaj Komisije za obnovu 2007 nije zabeležio aktivnosti na lokaciji hrama u Đakovici – „prošle godine, u sklopu priprema za konzervaciju temelja i ograđivanje, izvršeno je čišćenje lokacije od smeća“ (tekst sa Sajta SPC), već se to objavljuje jula 2008?
  • Da li je neaktivnost Komisije na lokaciji ima za cilj prolongiranje obnove hrama u Đakovici?

Kontinuitet prolongiranja obnove hrama Svete Trojice u Đakovici

Stav prolongiranja obnove hrama vikarni Episkop Teodosije formirao je na početku sprovođenja Memoranduma, uvažavajući stav privremene Kosovske vlade i UNMIK-a:

„Hram Sv. Trojice u Đakovici se ne samo od strane Kosovske vlade, već i od strane UNMIK-a posmatra kao ozbiljno političko pitanje, zbog izuzetno komplikovane bezbednosne situacije u Đakovici. Naše je mišljenje, da bi prioritet trebalo da bude obnova crkve Uspenja Bogorodice u Đakovici, kao i crkva u Bistražinu i Piskotama, dok bi se lokacija u centru grada mogla ograditi i zaštititi dok se ne steknu povoljni uslovi za izgradnju hrama Presvete Trojice“ (Izveštaj o prvom tromesečju rada Komisije za obnovu, 21. avgust 2005, vikarni Episkop Teodosije).

Pristajanje na prolongiranje iskazano je i 2006.

„Tri objekta na prostoru opštine Đakovica (Saborni hram Sv. Trojice koji je potpuno uništen i njegove ruševine raznešene, hram Sv. Ilije u Bistražinu i kapela sv. Lazara u Piskotama svrstane su u posebnu kategoriju objekata čijoj će se obnovi pristupiti tek kada budu stvoreni potrebni bezbednosni uslovi, koji su u toj opštini veoma loši“ (Izveštaj o radovima Komisije za sprovođenje obnove 2006, vikarni Episkop Teodosije).

Marta 2007, vikarni Episkop Teodosije iznosi predlog:

„Što se tiče Sabornog hrama Svete Trojice u Đakovici reč je o objektu koga bi trebalo potpuno rekonstruisati najverovatnije u okviru šireg i sveobuhvatnijeg programa obnove svih ostalih objekata SPC uništenih 1999, a koji treba da bude osmišljen nakon završetka obnove objekata uništenih u martovskom pogromu 2004“ (Pregled programa za objekte predviđene za obnovu, mart 2007).

Nisu li navedene izjave u direktnoj suprotnosti sa informacijom koju je vikarni Episkop Teodosije dostavio Svetom arhijerejskom Sinodu početkom maja 2008:

„Tokom procesa obnove KSO je zaključila da se samo kroz neprestanu motivisanost svih strana u obnovi i u stručnoj saradnji na multietničkoj osnovi mogu postići najbolji rezultati. Proces obnove je proces koji nije političkog karaktera i ima cilj da se srpska kulturna baština koja je oštećena ili uništena, prvenstveno na delovima Kosova naseljenim većinom Albancima, obnovi u stručnoj saradnji i da bude održiva kao veoma važan elemenat u podsticanju povratka i obnove liturgijskog života“ (Izveštaj o radovima Komisije za obnovu 2007, Episkop Teodosije).

Da li se informacijom o „stručnoj saradnji na multietničkoj osnovi“, o tome da „proces obnove je proces koji nije politički motivisan“, o tome da srpska baština bude održiva „prvenstveno na delovima Kosova naseljenim većinom Albancima“ dezinformišu i Sveti arhijerejski Sinod i Sveti arhijerejski Sabor SPC i javnost, što upravo potvrđuje primer Đakovice.
Jasno je ko prolongira obnovu hrama u Đakovici!

Jasno je ko podržava prolongiranje aktivnosti na lokaciji!

Do kada se obnova prolongira? „… dok se ne steknu povoljni uslovi za izgradnju hrama“.

  • Ko je arbitar koji će oceniti da su se „povoljni uslovi“ stekli?
  • U kojoj proceduri će biti vršena ova procena?
  • U kojoj proceduri i ko će imenovati arbitra?
  • Zašto se obnova hrama odlaže za program „koji treba da bude osmišljen“?
  • Zašto se obnova hrama predlaže „nakon završetka obnove objekata uništenih u martovskom pogromu 2004“?
  • Da li to znači izuzimanje lokacije iz Memoranduma?
  • Zašto se vikarni Episkop Teodosije zalaže za odlaganje?
  • U čiju korist?


Pitanje odgovornosti

Posle svega, ko snosi odgovornost za propuste po pitanju očuvanja srpske kulturne baštine na kosovu i Metohiji? Sigurno oni, koji su mimo kanonskih propisa, mešajući se u Našu nadležnost, silom održavali realizaciju Memoranduma. Pogubno činjenje zatiranja lokacije od strane Šiptara i prolongiranje obnove srpskog hrama u Đakovici pre svega pristankom srpske strane (kao i prolongiranje i izuzimanje i drugih lokacija iz Memoranduma), samo su neki od gorkih plodova ovog procesa obnove.

Stoga, postavljamo pitanje odgovornosti za bezakono insistiranje na nastavku procesa obnove prema Memorandumu.

  • Odgovornost za oduzimanje prava odlučivanja Nama, kao nadležnom Episkopu, po pitanju obnove svetinja u Našoj Eparhiji.
  • Odgovornost za neprihvatanje Našeg zahteva kao nadležnog Episkopa o utvrđivanju novih principa obnove, tj. odgovornost za posledice nastavka obnove i posle argumentovanog i zvaničnog ukazivanja na brojne propuste i nesagledive posledice.
  • Odgovornost za omogućavanje Privremenim institucijama samouprave na Kosovu da ispune postavljeni standard u ovoj oblasti – standard VI.
  • Odgovornost za podršku Savetu Evrope i šiptarskim institucijama koji nastoje da mehanizam „saradnje“ proistekao iz Memoranduma preraste u trajni model institucionalnog okvira za zaštitu srpskog kulturnog nasleđa na Kosovu i Metohiji.
  • Odgovornost za omogućavanje šiptarskoj strani da stekne reference za rad na obnovi srpskog kulturnog nasleđa. Ove reference nije mogla steći bez pristanka srpske Crkve, na šta podseća i predstavnik UNMIK-a: „Albanske firme rade na restauraciji Srpske Crkve. To je odlučila Srpska Pravoslavna Crkva i zato mislim da je sve moguće“ (izjava Fedora Klimčuka, Javna tribina o radu Ministarstva za kulturu, omladinu i sport, 30.11.2007).
  • Odgovornost za ulazak u proces obnove pre vršenja procene štete nastale u vandalskim napadima tj. odgovornost za zatiranje dokaza o učinjenoj šteti.
  • Odgovornost za uništavanje fonda srpskog kulturnog nasleđa u procesu obnove kroz izostavljanje neophodnih faza u građenju i odstupanje od utvrđenih propisa i standarda.
  • Odgovornost za stabilnost objekata posebno u slučaju zemljotresa zbog nepoštovanja propisa za gradnju u seizmičkim zonama i odgovornost za bezbednost ljudi koji će objekte koristiti.
  • Odgovornost za prihvatanje arheološke strategije kao direktive sa sednice Radne grupe Uneska i Saveta Evrope održane u Parizu 2005.
  • Odgovornost za pretvaranje obnove u „posredovanje između različitosti“. Za pretvaranje srpske zemlje u multietiičko Kosovo bez Srba (250.000 prognanih od kojih 207.000 interno raseljenih lica koja i dalje čekaju na povratak u svoje domove; kršenje ljudskih prava i ograničena sloboda kretanja za pripadnike etnički diskriminisanih zajednica; teror niskog intenziteta usmeren na pripadnike etnički diskriminisanih zajednica, njihovu imovinu i kulturno i versko nasleđe).
  • Odgovornost za oduzimanje pune nadležnosti srpskim institucijama za brigu o srpskom kulturnom nasleđu na Kosovu i Metohiji.
  • Odgovornost za oduzimanje srpskog duhovnog i kulturnog nasleđa od srpskog naroda u celini.

I tako u nedogled…

Episkop raško-prizrenski
i kosovsko-metohijski
+ ARTEMIJE

Izvor: Eparhija raško-prizrenska i kosovsko metohijska; 17. jul 2008.

 

(Podebljanja, format teksta, hiperlinkovi i ilustracije uradio novinar.de)




2 коментара у вези “Izjava Nj. P. Episkopa raško-prizrenskog i kosovsko-metohijskog G. Artemija”
  1. … [Trackback]

    […] Info to that Topic: novinar.de/2008/07/18/izjava-nj-p-episkopa-rasko-prizrenskog-i-kosovsko-metohijskog-g-artemija.html […]

  2. … [Trackback]

    […] Info to that Topic: novinar.de/2008/07/18/izjava-nj-p-episkopa-rasko-prizrenskog-i-kosovsko-metohijskog-g-artemija.html […]


Пошаљите коментар

Да би сте послали коментар морате бити улоговани

GENOCIDE REVEALED
logo
Писанија Грешног Милоја
Проф. Др. Миодраг Петровић

Проф. Др. Миодраг Петровић

КРОТКИ ЛАФОВИ!
Антиекуменистички сајт

НОВИ Антиекуменистички сајт

„СТРЕЉАЊЕ ИСТОРИЈЕ“
logo
ПРАВОСЛАВАЦ 2017
ГЕНОЦИД
ЈАСТРЕБАРСКО 1942
БОЈКОТ НАРОДА – документарац
новинар.де
Loading
КОРУПЦИЈА, ВЛАСТ, ДРЖАВА
logo
АГЕНЦИЈА ЗА БОРБУ ПРОТИВ КОРУПЦИЈЕ
logo