Вести

Rogatica - zgrada Anjeline Dzoli

Dok su, osamdesetih i devedesetih godina, tinejdžeri drugarima za rečenicu koja bi u pristojnoj varijanti glasila: „pomozi mi da se upoznam sa ovom djevojkom“

Piše: Zoran Janković; 04.11.2011

+++

govorili „namjesti mi ribu“, danas kažu „natenderi mi koku“! Tender je postao čista plahta koja se podastire ispod politikom uneređenih mahinacija svake vrste, a iza kojih uvijek stoji Njegovo Veličanstvo – Pare.

U četvrtak, 03.11.2011. godine, američki ambasador u BiH Patrik Mun otvorio je i predao stanarima na upotrebu objekat za kolektivno stanovanje u narodu prozvan vila „Anđelina“ u Rogatici. Uselili su beskućnici iz kolektivnog centra „Narodni univerzitet“, koje su ovdje, uglavnom, donijele ratne nedaće.

Cio projekat započet je na inicijativu ambasadorke dobre volje UNHCR-a i poznate holivudske glumice Anđeline Džoli koja je, prije godinu dana sa mužem Bredom Pitom, posjetila Rogaticu i spomenuti kolektivni centar. Uvjerivši se u nehumane uslove u kojima je živjelo 13 porodica, u učionicama bivše škole, sa zajedničkim kupatilom, najpoznatiji bračni par na svijetu iskreno se zauzeo za rješavanje problema.

Zahvaljujući njihovim nastojanjima Vlada SAD-a preko Biroa za stanovništvo, izbjeglice i imigracije obezbjedila je 500 hiljada dolara, Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske 50 hiljada KM i Opština Rogatica 50 hiljada KM, projekat, potrebne dozvole, infrastrukturu i zemljište u centru grada, USAID 30 hiljada maraka, dok je projekat implementirao austrijski HILFSWERK.

Zaista prelijepa zgrada na atraktivnoj lokaciji u prizemlju i na spratu ima 14 stambenih jedinica, dvanaest garsonijera i dva jednosobna stana, ukupne površine 440 kvadrata. Svi stanovi opremljeni su kuhinjama i sobnim namještajem, veš mašinama, šporetima, ležajima, plakarima, ormarima i prostirkama. Nemanja Crnogorac, učenik šestog razreda osnovne škole u Rogatici i profesor srpskog jezika Radisav Rosić dobili su i računare u stanovima, a Miodrag Čvoro, koji hljeb nasušni zarađuje penjući se na odžake i režući drveće na koje niko drugi ne smije da se penje, motornu testeru. Nema potrebe ni spominjati da sreći stanara Anđine vile nije bilo ni kraja.

Natendereni poslovi

Na žalost ni ovaj (pre)radostan događaj, bajka u kojoj izbjeglice zahvaljujući holivudskom, glumačkom paru iz straćare prelaze da žive u vilu, nije ostao neukaljan prstima političara i vlastodržaca, gospodara života i našeg stanovništva. Naime, iako u Rogatici ima nekoliko zaista respektabilnih građevinskih firmi, koje radove izvode širom BiH, glavne radove na vili „Džoli“ izvelo je d.o.o. „Astra plan“ čak iz dalekog Brčkog. Naravno da je sproveden tender, ali nije li upravo ta riječ, ovih dana i godina, sinonim za riječ „namještaljka“ u Republici Srpskoj!? Čak se pretvorila u svoj atipod. Dok su, osamdesetih i devedesetih godina, tinejdžeri drugarima za rečenicu koja bi u pristojnoj varijanti glasila: „pomozi mi da se upoznam sa ovom djevojkom“ govorili „namjesti mi ribu“, danas kažu „natenderi mi koku“! Tender je, dakle, postao čista plahta koja se podastire ispod politikom uneređenih mahinacija svake vrste, a iza kojih uvijek stoji Njegovo Veličanstvo – Pare. I politika – naravno.

„Jadac“ je u tome, tvrde upućeni, da brčanska firma spada u plejadu povlašćenih u RS koje su bliske aktuelnom režimu, i koje sve svoje poslove dobijaju isključivo preko funkcionera vladajućeg SNSD-a. Osnov za mišljenje kako i ovaj dim ima i svoju vatru pruža i činjenica da su dvije prethodne najveće investicije u Rogatici, realizovane u vrijeme aktuelne vlasti, rekonstrukcija ulične rasvjete i izgradnja mosta na rijeci Rakitnici, izvele čak ne firme-miljenice vlasti i SNSD-a, nego preduzeća baš u vlasništvu istaknutih članova vladajuće stranke: porodice narodnog poslanika Siniše Dodika, i vlasnika stanovništva i svih resursa Sokoca braće Brana i Mirka Čolovića. Naravno da su svaki put raspisivani tenderi i naravno da je „sve po zakonu“. To što su i istina i pravda i zakoni i propisi pri tome „natendereni“ nikoga nije briga. „Može centrala da pogreši jednom, ali ne može sto puta“ rekao bi Bata Stojković u legendarnom filmu „Balkanski špijun“!

Nakonkuršeni tenderi

No, u aferi vila „Anđelina“ u Rogatici nisu natendereni samo građevinari, već i pojedini nesuđeni stanari vile. Naime, prilikom posjete kolektivnom centru Anđelina je evidentirala da postoji potreba za izgradnjom 13 stambenih jedinica. Nažalost završetak nisu dočekali (sad već) pokojni Miodrag Makivić i Petko Kokošar, a u njihove sobe u kolektivnom smještaju uselile su se Ranka Andan i Rada Rosić, nevoljnice istog nivoa kao i dvojica preminulih. Kad je Anđina vila završena i došlo vrijeme useljenja u nju, kolektivni centar „Narodni univerzitet“ je raspušten. Bake Ranka i Rada, koje su u identičnoj situaciji kao i novi stanari vile, ponadale su se da će one useliti u dvije garsonijere koje su sada bile slobodne. Bilo je to logično. Međutim, nije se dogodilo tako. Dvije stambene jedinice ostale su prazne a bakama su plaćene podstanarske sobe.

Анђелина са бакама

U „Avazu“ je osvanuo naslov „Načelnik Rogatice istjeruje starice“ sa tekstom u kome novinar izvještava da opštinske vlasti dvije bake koje nisu ni u kakvom srodstvu pokušavaju smjestiti u jednu sobicu, a da načelnik opštine Radomir Jovičić želi da u vilu smjesti ženu koja nije ni jedan dan provela u kolektivnom smještaju, te da je baka Rada završila u bolnici u Foči kad je čula da neće, ni pod stare dane, useliti u stan izgrađen naporima Anđeline Džoli. Novinar „Avaza“ u tekstu je naveo da je pokušaj da se stupi u kontakt sa Jovičićem i čuje i druga strana ostao bez uspjeha. Jovičić je uzvratio demantijem osnovnih činjenica navedenih u tekstu i prijetnjom sudom ukoliko demanti ne bude objavljen; naveo je da će raspodjela dva preostala stana biti izvršena pravedno: „O tome će odlučivati posebno formirana komisija kroz postupak i na osnovu prikupljenih dokaza, a prednost će imati korisnici socijalne pomoći, samohrani roditelji, povratnici, raseljena i interno raseljena lica. Ako gospođa Andan i Rosićeva sakupe dovoljan broj bodova, eto im šanse da se usele u „Anđelininu kuću“, naveo je Jovičić. Ostaje nepoznato da li je bio iskren, s obzirom na naša saznanja da je arogantno eskivirao novinara „Avaza“ izbjegavajući kontakt s njim i govoreći „neka pišu šta god hoće, svakako su uvijek protiv mene“, a kada je vidio da je tekst stvarno napisan kontra njega, požalio se što se, eto, nije poštovao novinarski kodeks i čula i „druga strana“.

„Ništa ne napravi a sve uništi: komuništi“ rekao bi Bora Đorđević! Jer žena dođe iz Holivuda da riješi rogatičke probleme, a vlasti naprave belaj oko toga ko će biti smješten; raspišu konkurs za – šta!? Za materijalno najbjednijeg građanina Rogatice!? Po tom kriterijumu dvije trećine stanovnika bili bi validni kandidati – beskućnici i ljudi u stanju socijalne potrebe!

Natendereni konkursi

Još ako komisiju i konkurs bude vodio Milan Marković, a velika je vjerovatnoća da hoće, direktor i predsjednik svega i svačega u Rogatici već tridesetak godina, pristrasnost je – zagarantovana. Marković je odavno oskrnavio i izvitoperio instituciju konkursa kao Predsjednik komisije za izbor i imenovanja SO Rogatica i mogao bi napisati udžbenik o tome kako se ruga i sprda sa zakonskim odredbama i propisima. Naime, prije par godina, kao predsjednik spomenute komisije, raspisao je konkurs za imenovanje direktora javnih ustanova čiji je osnivač SO Rogatica. Pošto su prijavljeni nestranački kandidati i kandidati drugih političkih opcija imali superiornije biografije i profesionalne reference od kandidata SNSD-a, poništio je konkurs, savjetovao da se izmjene statuti ustanova i predvide uslovi konkursa prema referencama njegovih partijskih kolega, a onda istomišljenike i poslušnike imenovao za direktore. Tako je, npr. osnivač i dugogodišnja direktorica „Narodne biblioteke“ Anđa Đerić, profesorica srpskog jezika i samohrana majka, bolesna i pred penzijom, otjerana bukvalno na ulicu, a umjesto nje imenovan Stevo Drašković, poljoprivredni inženjer stočarskog smjera (za direktora biblioteke !?), čija je najjača profesionalna referenca – šurjak, brat od žene predsjednika OO SNSD-a Rogatica. Koji je, još uz to, u dokazima da ispunjava uslove konkursa dostavio i falsifikovane dokumente.

Kad se sve uzme u obzir biće prava sreća ako se ovozemaljsko bitisanje zlehudih starica, nesuđenih stanovnica Anđelinine vile u Rogatici, ne okonča kao i dvojice nevoljnika u čije (opet – nesuđene) stanove je trebalo da usele; u statusu beskućnika.

Potpisnih ovih redaka živo se sjeća sjednice Vlade RS čiji je bio svjedok, još krajem devedesetih godina prošlog vijeka, kada je tadašnji ministar za izbjeglice i raseljena lica Ljubiša Vladušić proglasio da je „problem izbjeglica i raseljenih lica u Republici Srpskoj – riješen“. A bilo je to, da ponovimo, prije 12-13 godina. On je iz ministarske fotelje otišao u (valjda) otoman viceguvernera Centralne banke Bosne i Hercegovine, a izbjeglice i raseljena lica i dan-danas iz kolektivnih centara izlaze sa – nogama naprijed.

U Bosni i Hercegovini ne uspjevaju bajke; svaka je bajka ovdje – krvava bajka!

Piše: Zoran Janković