logo logo logo logo
Рубрика: Актуелно, Религија, Европа    Аутор: новинарство    пута прочитано    Датум: 18.01.2010    Одштампај
PDF pageEmail pagePrint page

Ne diraj nam usku stazu vladiko!Jedan berlinski psihijatar i neurolog, poznat po svojim stručnim sposobnostima, napravio je analizu psihe srednjoevropskog vladike Konstantina Djokića.

Zlatomir Popović, 10.01.2010

+++

posmatrajuci ga za vreme odrzavanja ilegalne skupstini crkvene opstine u Berlinu 29.11.2009 godine i svoju ekspertizu poslao je Sinodu Srpske Pravoslavne Crkve na uvid.

Skupstina o kojoj je rec bila je nezakonita jer nije bila sazvana po zakonu koji nalaze da sazivanje sme da potice jedino od crkvene opstine sa uzimanjem u obzir niza pravila. U navedenom slucaju clanovi crkvenog tela nisu svi bili pismeno pozvani, nisu znali tacke dnevnog reda i nisu bili obavesteni da li je skupstina redovna ili vandredna. Ozvucenja su namerno bila izbacena iz crkve i niko, cak ni domacin, a to su clanovi crkvenog odbora, nisu imali mogucnost da uzmu rec.

Ispred oltara rasirio se bio “majstor ceremonije” Djoka Konstantinovic, na glavi je imao kapu vecu od turbana Sultana Sulejmana Velicanstvenog , dok je u ruciu drzao jednu veliku okovanu batinu poput nekog africkog egzorciste. Debelim mumlavim glasom poceo je da govori o necemu sto tacno nisam mogao da razumem je se bez ozvucenja nije dobro culo. Pritom je citirao neprestano neke paragrafe po brojevima bez da kaze sta u njima stoji sto je odavalo utisak suludog citanja brojeva iz logaritamske tablice. …. Njegovo trabunjanje nije bilo bezazleno, nego je imalo za cilj da zamori i dekoncentrise prisutne i da taj momenat iskoristi da uz pretnju kako ce staviti crkvu pod “prinudnu upravu” ako se ne izglasaju pravila koja je on sebi zacrtao u glavi. Time je izazvao kod prisutnih gnev, izbile su svadje, nastala vika, psovke i na kraju tuca. O tome sam detaljno napisao bio clanak koji je stampan na portalu novinar.de pod naslovom “Ko razara srpsku crkvu iznutra” datum: 16.12.2009
Taj psihijatar nije hteo da javno publikuje svoju ekspertizu, zato ne zelim da pominjem njegovo ime. Vladika Konstantin Djokic okarakterisan je u ekspertizi (navodim po secanju jer nemam tekst u rukama ,zato molim da se moje reci ne prime sasvim doslovno, nego po smislu!! ) kao osoba sa psihickim nedostacima. Rec je o njegovoj nedokazivosti, arogantnosti, nepristupacnosti za tudje argumente, o teranju inata, o zadrtom insistiranju na svojim pozicijama , ravnodusnosti prema protestima pblike sto govori o gubitku smisla za socijalnu komunikaciju, a takodje i o gubitku svesti o socijlanim normama.

Kako je sve vreme uporno insistirao da protera svoju zamisao iako je znao da je nezakonita, dok su merodavne licnosti iz crkvenog odbora videle i znale da Vladika na sudu ne bi imao nikakve sanse, govori o gubitku njegove svesti za realnost kao i na spremnost na gaženje zakona. Ovo pada u oci i time sto je nacinjena podvala Mitropolitu Amfilohiju Radovicu time sto mu je podmetnut na podpis tekst sa pogresnim prevodom.

Rec je ,dakle, i o kriminalnoj energiji na delu.

Iz navedenog sledi da je Vladika pogresna licnost za polozaj na kome je i da ga treba ukloniti sa njega. Ima i drugih stvari koje se pominju u ekspertizi, one su vise-manje terapeutske prirode, koja me u ovom slucaju dalje ne interesuje.

Zaključak: g.Konstantin Djokic ne može da rešava probleme za koje je postavljen, jer je sam problematičan, te umesto da ih rešava on ih samo pravi.

Za razliku od cenjenog psihijatra koji je posmatrao Vladiku sa stanovista individualne psihologije ili psihopatologije, kako se uzme, ja bih zeleo da ga posmatram sa stanovista drustvenih uslova koji mu omogucavaju da se ponasa onako kako se ponasa.

Sve inkriminisuce radnje koje je on pocinio imale bi daleko manji znacaj da poticu od nekog delikvent sa drzustvenog dna. Medjutim rec je o licnosti koja ima centralni polozaj u srpskoj crkvi u Nemackoj, Svajcarskoj i Austriji.

Za razliku od psihijatra koji je posmatrao izvesne psihicke nedostatke, ja bih posao od predstave psihicke celovitosti licnosti, te ne bih ustanovljena psihicnka odstupanja od normalnog tretirao kao izolovane psihopatogene pojave, nego bi ih tretirao kao bezocnu i bestidnu zloupotrebu polozaja da pomocu pritiska i manipulacije ostvari sebi postavljene ciljeve. U tom slucaju ne bismo imali posla sa patogenom osobom, nego sa ponasanjem tipicnim za ljude kad izgube stid i obraz, a zadobiju u znatnoj meri drskost i oholost. Takav moralni pad ne pokazuju samo osobe sa dubokim poremecajima u odgoju , jer one uglavnom ne dostizu na visoke polozaje, nego pre svega one koje su celog zivota zivele skromno, nisu padale u oci losim ponasanjem niti pak ma kojim drugim slabostima, a pre svega nikakvim posebnim sposobnostima, nego su radile svoj posao kao i svi ostali dok su i za njih vazili uslovi socijalne kontrole. Takve osobe kada se naglo domognu visokog polozaja koji ih uzdize iznad nivoa socijalne kontrole, onda nisu u stanju da kontrolisu same sebe i postanu cesto monstrumi. Onda se one vrlo brzo izopačuju do neprepoznatljivosti. Njihova monstruoznost je izraz slabosti i osrednjosti. To je dilema mediokriteta. Iz takve perspektive gledam na mnoge despote, zločince i kriminalce koji su za života bili slavljeni kao politicki velikani i odavala im se počast.

Ako Konstantina Djokica posmatram kao coveka koji je postao psihicki i moralno suspektan došavsi na polozaj Vladike, onda njegove ispade ne smatram kao izraz individualne psihopatologije, nego kao izraz patoloske konstelacije uslova koji ga cine bolesnim. To je bolest institucije koja svojom organizacionom formom omogucava Vladici da truli kao ličnost , da se ponasa kao okoreli delikvent i da na crkvenoj skupstini njegovo devijaciono ponasanje do te mere padne u oko lekaru psihijatru da se do te mere oseti pozvanim da obavesti o tome Sinod.

S mog stanovista pogresno bi bilo smatrati Sinod svetim, a Konstantina problematičnim, nego Sinod problematičnim , a Konstantina žrtvom. Skoro dvadeset godina taj čovek živi u Nemackoj, odgovoran je za nemacki govorni prostor, a diči se što ne zna nemacki jezik nego kako sam kaze ne treba mu nemacki jezik jer “ja sam srpski, a ne nemački Vladika”.

Zlatomir Popović, 10.01.2010

Format teksta, podebljanja i ilustracija -novinar.de

+++

[youtube:http://www.youtube.com/watch?v=FwIAAjn2UuM]





Пошаљите коментар

Да би сте послали коментар морате бити улоговани

GENOCIDE REVEALED
logo
Писанија Грешног Милоја
Проф. Др. Миодраг Петровић

Проф. Др. Миодраг Петровић

КРОТКИ ЛАФОВИ!
Антиекуменистички сајт

НОВИ Антиекуменистички сајт

„СТРЕЉАЊЕ ИСТОРИЈЕ“
logo
ПРАВОСЛАВАЦ 2017
ГЕНОЦИД
ЈАСТРЕБАРСКО 1942
БОЈКОТ НАРОДА – документарац
новинар.де
Loading
КОРУПЦИЈА, ВЛАСТ, ДРЖАВА
logo
АГЕНЦИЈА ЗА БОРБУ ПРОТИВ КОРУПЦИЈЕ
logo