Вести

Prema publikaciji “Teroristicke i spijunske akcije protiv FNR Jugoslavije: otkrica sa zagrebackog procesa protiv ustaske teroristicko-spijunske grupe Kavran-Milos”, publikovanoj u Zagrebu 1948. godine. U toku tekuce godine bio je u centru paznje izvesne stampe i javnosti slucaj zloglasnog ustasko-brozovskog visokog funkcionera, propagatora i ideologa, zloglasnog fratra Krunoslava Draganovica, koji se vratio iz svemocnog Vatikana da pomogne Brozovu hrvatsku ustasko-komunisticku delatnost u Jugoslaviji.

пише Душан Буковић

***

Njemu je Brozov komunisticki rezim dozvolio da se vrati u zemlju 1967. godine pod vesto pripremljenim politickim i diplomatskim scenariom da bi mogao slobodno da nastavi sa radom na objedinjavanju reakcionarnih proustasko-komunistickih elemenata, koji su se okupljali oko Matice hrvatske, Hrvatskog knjizevnog lista, Leksikografskog zavoda u Zagrebu i Saveza Komunista Hrvatske… Tada se prvi put u javnosti jasno videla saradnja izmedju tajnih rimskih-katolickih loza, Malteskih i Kolumbusovih vitezova i hrvatskih proustaskih komunista, koji su bili na jaslama nemacke obavestajne sluzbe BND u Bonu, Intermariuma u Rimu, Eastern European Federalist Club-a u Londonu i Stejt Departmenta SAD u Vasingtonu, za koje se znalo da nisu priznavali drzavne okvire Jugoslavije… (Vidi: Dr. Todor Kuljic, Mracni planovi hrvatskih klerikalaca, Savremenik – Politicka enciklopedija za svakog, sv. 1, br. 3, Paris, France, 1953, str. 16).

Nekima ni danas nije jasno, kako je bilo moguce da zloglasni fratar Krunoslav Draganovic, koji je bio na listi ratnih zlocinaca, da slobodno zivi u Jugoslaviji od 1967. do svoje smrti 1983. godine i da nije izveden na sud? Na to ima samo jedan odgovor: Draganovic je u svemocnom Vatikanu ucinio veliku uslugu Josipu Brozu Titu, reakcionarnom lakeju zapadno-evropskih i americkih obavestajnih servisa, koji je krunisan u toku 1971. godine sa titulom “POCASNOG KANONIKA” – crkve sv. Jeronima u Rimu. Papa je Brozu dodelio i privilegije, koje je imao i austrijski Car nad Hrvatima (Vidi: Katolicka crkva u Jugoslaviji, Hrvatski tjednik “Danica”, od 29 rujna/septembra 1971, Chicago, Illinois; Isto: Ante Jeric, “Svica”, broj 135, Dalmatian publishing company, New York, 1971).

Kao sto je poznato Broz je u toku 1944 godine nagovestio da ce u Jugoslaviji voditi hrvatsku politiku, rekao je banu Subasicu, kada su se sreli na Visu: “Ja sam najprije Hrvat, a onda komunista…” U razgovoru sa Ivanom Mestrovicem, Broz je rekao: “I meni kao Vama hrvatski interesi prvo leze na srcu. Vjerujte da nisam na celu drzave bilo bi zlo za Hrvatsku…” (Vidi: Prof. L. M. Kostic, Komunisticko taksiranje naroda Jugoslavije, Toronto, 1969, str. 406-407; vidi: Ivan Mestrovic, Uspomene na politicke ljude i dogadjaje, Buenos Aires, Argentina, 1961). Mestrovic je u toku Drugog sv. rata bio zastupnik interesa NDH u Italiji i Svajcarskoj.

U toku rata bio je gost kod arhizlikovca Ante Pavelica a posle rata kod hrvatskog marsala Josipa Broza Tita, koji su bili pod zastitom mracnih i reakcionarnih rimskih katolickih templarskih podzemnih pokreta i organizacija, anglo-americkih obavestajnih servisa i ekstremnih zapadno-evropskih i americkih desnicara, koji su poznati kao nasi zestoki neprijatelji (Vidi: Alicia Dujovne Ortiz, Eva Peron, New York, 1996, str. 184; Levenda Peter, Ratline: Soviet spies, nazi priests, and the disappearance of Adolf Hitler,Lake Worth, Fl., 2012; vidi: Howard Blum, Wanted! The search for Nazis in America, New York, 1977; vidi: Erhard Dabringhaus, Klaus Barbie – The shocking story of how the U.S. used this nazi war criminal as an intelligence agent, Washington, D.C., 1984; vidi: Lorraine M. Lees, Keeping Tito afloat – The United States, Yugoslavia, and the cold war, University Park, Pa., 1997; vidi: Sava N. Kosanovic, Jugoslavija bila je osudjena na smrt, Zagreb/Beograd, 1984; vidi: Josip Boljkovac, Pola veka nisu otkrili nasu zaveru, “Nacional”, Zagreb, 23. VIII. 1996 ).

Draganovic je imao dvostruku ulogu u svemocnom Vatikanu, da zastupa interese hrvatskih ustasa i komunista, kao i hrvatskih klerikalaca na celu sa Stepincem. Cim je sredinom 1943. godine slomljena naci-fasisticka ofanziva na Istocnom frontu i svima postalo jasno da je rat izgubljen za Nemce, Hrvate, Italijane i njihove satelite, Stepinac je preko Draganovica poslao poruku svemocnom Vatikanu, koja glasi: “Ako Vas budu pitali u Vatikanu sta misli zagrebacki nadbiskup o stanju u Domovini, recite svima da ce se on, ako mora birati izmedju komunisticke vlasti u hrvatskim krajevima i cetnicke vlasti, odluciti za komunisticku…” (Vidi: Dr. V., Draganovicev primer, “Klic Triglava”, London, England, june 1968).

Danas je Draganovicev slucaj delimicno rasvetljen i on ce uskoro dobiti svoj epilog, koji ce dici tamni veo misterije koja ga je do sada perfidno i vesto prekrivala. Njegova aktivnost i uloga u prvim posleratnim godinama na prebacivanju mnogih naci-fasistickih ratnih zlocinaca u Juznu Ameriku i Sjedinjene Americke Drzave, kao i na organizovanju i objedinjavanju hrvatske ustaske emigracije spremne na nove teroristicke akcije, najbolje o tome govori.

Ocigledno je da su zapadno-evropska i americka tajna drustva i obavestajni servisi imali presudnu ulogu u sceniraju Draganovicevog i Brozovog Avnoja u Jajcu 29. novembra 1943. godine, preko svojih poslusnika Bozidara Magovca, Ivana Ribara, Josipa Rusa, Edvarda Kocbeka, Josipa Vidmara, Vladimira Nazora, Edvarda Kardelja i ostalih hrvatskih i slovenackih vecnika. U Jajcu su bili prisutni izmedju ostalih i anglo-americki zastupnici, politicki i vojni instruktori u Brozovm Vrhovnom stabu Stefan Klisold (Stephen Clissold), Ficroj Maklin (Fitzroy Maclean) istaknuti SAS-ovac i major (officer) Lin M. Feris ( Linn M. Farish ) agent americkog obavestajnog servisa (Office of Strategic Services)… (Vidi: Proslava 30. godisnjice od drugog zasedanja Avnoja, “Borba”, Beograd, 1. XII. 1973; Isto: Harriman W. Averel, Special envoy to Churchili and Stalin (1941-1946), New York, 1975, str. 260).

U srpskoj emigrantskoj javnosti izvesni autori su tvrdili, da su Draganovic i Broz pripadali tajnom rimskom-katolickom korporativnom drustvu Piligrinskih fratara. U vezi sa time Uros Zonjic, kaze: “… Broz i Draganovic su pripadali i tajnom katolickom drustvu Piligrinskih fratara poklonika ‘Svete Gospe Fatimske’. Zato ce Brozu biti poslednja zelja da umre u katolickom delu Jugoslavije, gde ce mu Piligrinski fratri u najvecoj tajnosti odrzati posmrtno opelo, pre nego sto ce ga preneti u Beograd da ga tamo sahrane, kako bi se srpski izrodi mogli klanjati Piligrinskom fratru, papinom pokloniku i Cercilovom agentu Engleskog intelidzens servisa…” ( Vidi: Uros Zonjic, Pod komandom vojvode Pavla Djurisica, Windsor, Ontario, Canada, 1990, str. 101).

Da bi nasa citalacka publika videla ko je bio zloglasni fratar Krunoslav Draganovic i kakva je njegova uloga bila u ratnim i posleratnim godinama, pusticemo izvesne citate iz pomenute publikaciji o hrvatskim ustaskim zlocincima Kavranu, Milosu, Rosandicu i drugovima na procesu u Zagrebu 1948. godine, da sami po sebi govore bez ikakvih nasih primedaba i komentara.

Str. 17: “I optuzeni Milos i optuzeni Kavran koji su bili u pratnji Pavelicevoj kazu da je Pavelic (okt. 1946) putovao u Italiju s dokumentima drzave Peru a kao fratar. Dokumente je Pavelicu nabavio svecenik dr. Draganovic, covjek s funkcijom u Vatikanu, o kojem se posebno govori u ovom napisu. Otuzeni Milos kaze dobio je Peruanske dokumente preko Draganovica”.

Str. 18: “Dolaskom u Rim Pavelica sklanja na ‘sigurno mjesto’ pop Draganovic odnosno Vatikan. To je vidljivo iz izjava optuzenog Kavrana koji je jedan od glavnih Pavelicevih funkcionera i koji s njima drzi vezu. S Pavelicem ustase u Austriji odrzavaju vezu putem kurira koji dolaze preko Draganovica i Vatikana, koji je veza s tajnim skrovistem Pavelica. Draganovic je Kavrana povezao s jednim covjekom Paveliceva povjerenja…

Kavran kaze: Draganovic me je povezao s tim covjekom i mi smo razgovarali u vezi cilja po kome sam dosao…

Desilo se u par navrata da su saveznicki organi uhapsili teske ustaske ratne zlocince ali su ih ubrzo pustali. Mozemo nevesti vise ovakvih slucajeva. Prvi slucaj: Iz Austrije se prebacuju u Italiju ustaski ministri i ratni zlocinci Frkovic i Balen. Kod prelaza granice oni su uhapseni. Iz Vatkana je za njihovo oslobodjenje intervenirao Draganovic. Stvar je rijesena tako da su Frkovic i Balen predati talijanskoj policiji. Sugerirano je da ih iz italijanskog zatvora preuzmu dvojica ustasa preobucena u engeleske uniforme, toboze engleski oficiri. Talijani su ih spremno tim ‘Englezima’ predali a Draganovic je dvojicu zlocinaca smjestio u samostan Santa Cattolice”.

Str. 24: “U Italiji je obilazio logore (Ustaske) i organizovao pop Draganovic. Talijanske logore je intezivno kontrolirao pop Draganovic. On je osobitu paznju posvetio logoru u Fermu i onom u Modeni. Optuzeni Rosandic koji je bio u logoru Fermo iznosi ulogu Draganovica ovako: Odmah u pocetku cim je dosla emigracija dosao je iz Rima pop Draganovic. Odmah se povezao sa ljudima koji su bili klerikalno nastrojeni kao i on. Medjutim ljudima je bio najpoznatiji prof. Zanko koji je bio poslanik Ustaski u Vichyu. Taj Zanko odmah je pristupio radu po instrukcijama Draganovica, naime da okupi sve ljude koji bi mogli kasnije dobro doci. Draganovic se odmah povezao sa zapovjednikom logora (Englez). Taj zapovjednik logora ga je vrlo ljubazno primio i odobrio njegov rad.”

Str. 26: “Za zlocinacku aktivnost u ustaskim logorima karakteristicno je ono sto se dogadjalo u logoru Modeni, gde je Vatikanski eksponent pop Draganovic uz pomoc visokih oficira vojnih organa strane imperijalisticke sile i uprave logora organizirao sasvim javno ustaske vojnicke formacije i teroristicke grupe za borbu i ubacivanje u Jugoslaviju…

Optuzeni Rosandic kaze: Najprije je zapovjednik svih tih logora bio jedan visoki casnik jedne strane sile i preko njega je Draganovic bio povezan. Draganovic je imao pristupa u sve logore preko pomenutog visokog casnika. Najprije je obilazio logor u Modeni. Tamo je bio pukovnik Stir (zloglasni ustaski ubica) kojega je Draganovic potpuno pridobio.

Javni tuzilac: S kim je imao veze Stir?

Optuzeni Rosandic: Sa Draganovicem. Draganovic je isao stalno njemu. Narocito se je drzao Stira.

Javni tuzilac: Je li Draganovic dao kakav odredjeni spijunsko-teroristicki zadatak?”

Str. 25: “Optuzeni Rosandic: Sigurno je dao. Stir je rekao da ima veze sa Draganovicem i da ima nalog da u toj vojnickoj skupini organizira padobranske grupe. Tom prilikom Stir je rekao da je dobio nalog od Draganovica da organizira takve skupine koje se trebaju prebaciti u zemlju (Jugoslaviju)…

Na procesu u Zagrebu bilo je mnogo govora o spijunazi koju je organizovao iz Trsta inozemni spijunski agent Pery Bob. Ta spijunska akcija datira jos iz 1945 neposredno nakon povlacenja Ustasa iz Hrvatske. Posredstvom svecenika Draganovica iz Vatkana Pery Bob okuplja oko sebe niz ustaskih oficira ratnih zlocinaca. Draganovic je poslao u Trst i povezao sa Peryem ratnog zlocinca Dragu Zubrinica biv. Ustaskog velikog zupana, zatim Srecka Rovera, Antu Jaksica ustaskog policistu, koji je kriv za smrt mnogih ljudi te Karla Mirta ustaskog publicistu.

Optuzeni ing. Rosandic govori o toj spijunskoj organizaciji: Koncem ljeta ili pocetkom jeseni 1945 pristupio je svecenik Draganovic produbljivanju i jos aktivnijem radu u pravcu prikupljanja podataka iz FNRJ. U tu svrhu angazirao je Draganovic Zubrinic Dragu, Mirt Karla, Jaksica Antu i Rovera Srecka, koje je uputio u Trst. Njihov rad u trstu sastojao se u prikupljanju svih podataka koji su se odnosili na politicke, ekonomske i vojne prilike u FNR Jugoslaviji a zadatke za svoj rad dobivali su od Draganovica…

Osim toga kaze Rosandic: Oni su davali referate i Draganovicu ( u Rimu) koji ih je upotrebio za svoje knjige i publikacije. Upotrebio je te podatke i za knjigu sto je izasla u Americi na engleskom jeziku pod naslovom ‘Raspece Hrvatske’. Tu je prikazano stanje u Jugoslaviji i sta se ovde dogadja. Predocene su i zemljovidne karte. To je izradio Draganovic koji je onda poslao u Ameriku fratra Bankovica americkog drzavljanina. Taj je po nalogu Draganovica otputovao u Ameriku gde je provadjao narocitu propagandu…

O radu inozemnog agenta Pery Boba u Trstu govori na procesu i optuzeni Milos. On je trebao tim putem biti ubacen u Jugoslaviju avionom. Njega je za tu svrhu angazirao u Modeni ustaski pukovnik Stir po nalogu popa Draganovica. Kada sam u Modeni dosao u sobu Stira on mi je rekao: “Bili vi bili voljni skaknuti s padobranom u Hrvatsku?” Rekao mi je da radi s Draganovicem i da mu je ovaj rekao da organizira grupu padobranaca dobrih casnika. Kasnije mi je Stir rekao da je to veza jedne strane spijunaze koju drzi Draganovic a preko koje je otisao i Boranic”.

Str. 50/51: “Uloga popa Draganovica – Tko je je Draganovic? To je katolicki svecenik dr. Krunoslav Draganovic, ranije prof. bogoslovije u Zagrebu, pisac je raznih publikacija crkveno-politickog karaktera. Taj je svecenik za vrijeme nacisticke okupacije u takozvanoj NDH igrao veliku ulogu pretezno zakulisnog karaktera. On je bio jedan od glavnih eksperata ustaskog poglavnika Pavelica u pitanjima crkve a sprecijalno u pitanju likvidacije pravoslavlja. Dr. Draganovic je fanaticni mrtzitelj pravoslavnih Srba i njegova je teza, da se Srbi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini moraju pokatoliciti i istrijebiti. On je u tom pogledu pisao pseudo-naucne rasprave. U Vatikanu je imao jake veze koje je iskoristavao da tamo plasira i dobije za Pavelica odobrenje za drasticne mjere protivu Srba. Draganovica se moze smatrati jednim od najuticajnijih podstrekaca za masovno istrebljenje Srba pravoslavaca, za poznata klanja stotina tisuca Srba, za palez stotina sela, za ubijanje srpske djece i t.d…

Na procesu u Zagrebu izneseni su u iskazima optuzenih neki detalji iz te faze Draganoviceve aktivnosti u vrijeme okupacije. Tako je ime svecenka Draganovica izneseno u vezi s pokoljem nekoliko desetina tisuca ljudi povodom njemacko-ustaske ofanzive na sektoru Kozare u sjeverozapadnoj Bosni godine 1943. U preuzimanju i rasporedjivanju tih likvidiranih masa imao je glavnu rijec Draganovic. Optuzeni Milos koji je bio zapovjednik logora Jasenovac govori o tome na procesu u Zagrebu: Ljudi su dolazili s vlakovima ili jeske preko Dubice. Tu je bio minister Turina i pop Krunoslav Draganovic i Matkovic (jedan od zapovjednika logora).

U tom krvnickom poslu spominje se dakle pop Draganovic prof. Bogoslovije kao dirigent. U Zagrebackom procesu spominje se pop Draganovic jos jednom u vezi s logorom za masovne likvidacije Jasenovac. O tom strahovitom logoru znalo se je i u inozemstvu. Trebalo je pokazati da ‘nije istina’ ta strasna fama o tom logoru smrti. Tada je Draganovic inscenirao neku medjunarodnu komisiju koja je imala konstatirati kako je logor Jasenovac bezazlena stvar. O tome govori optuzeni Milos: Vi ste rekli da je u onoj komisiji koja je dosla u Jasenovac da pregleda logor obraca se optuzenom Milosu tuzilac, bio Draganovic da je on tu komisiju vodio i njom rukovodio.

Milos: Jest.

Str. 52: “Predsjednik suda: Sto je pop Bujanovic ( ratni zlocinac desna ruka Draganovica) rekao o Draganovicu?

Optuzeni Kavran: Rekao je da je Draganovic covjek koji je u Rimu jedna od najuticajnijih licnosti izmedju takozvanih hrvatskih izbjeglica, da ima silnih poznanstava i silnih veza i da je sto se tice prebacivanja, njihovog opremanja i prehrane, jedna od najutijecajnijih osoba koja uopste postoji u Italiji. U toku procesa Kavran je ponovo govorio o velikom uticaju Draganovica. Na pitanje sto mu je sam Draganovic rekao o sebi Kavran odgovara: Pitao sam ga jer sam cuo da je utjecajan na temelju cega to radi. On je rekao, da je opunomocenik t. zv. Juznoamerickih zemalja za izbjeglice kod Vatikana i akonto toga ima mogucnosti postavljanja pojedinih stvari, kako on to veli, i uopce za plasiranje o saobracaju s izvjesnim visokim funkcionerima.

Optuzeni Rosandic govori takodje o velikom autoritetu popa Draganovica. Rosandic je o Draganovicu razgovarao s ustaskim ministrom Frkovicem koji mu je rekao ‘da je Draganovic centralna osoba koja ima sveveze u Rimu i ostalim imperijalistickim silama’. Rosandic kaze da Draganovic drzi veze sa agentima i ambasadama u Rimu te dodaje: Uopce, po mom misljenju to je siva eminencija, glavna osoba koja moze dijelovati jace u pozadini nego javno. On je glavni rukovodlac, jer ima za sobom sve sage, Vatikan i strane sile”.

Str. 53: “Rosandicu je ustaski minister Frkovic rekao da je Draganovic centralna licnost a to mu isto kaze i Kavran, jedan od glavnih ustaskih rukovodilaca u emigraciji.

Kavran kaze Rosandicu: Da se apsolutno mora raditi preko njega (Draganovica) da je on osoba koja ima vanredne veze, da ubuduce sve treba preko njega raditi.

Optuzeni Mlos koji je imao sastanke s Draganovicem a i inace temeljno upucen u sve tajne te zlikovacke bande, kaze na procesu u Zagrebu: Mislim da je on Draganovic imao najvisi autoritet medju ustaskom emigracijom. Milos kaze da se je to vidjelo po Draganovicevim vezama s inozemnom spijunazom, po vezama sa stranim organima, po novcanim izdatcima a kojima je pomagao emigrante, po vadjenju iz logora pojedinih ljudi, po prebacivanju u Ameriku, po formiranju odbora i t.d. Milos tvrdi da je Draganovic imao veze ne samo sa stranom obavjestajnom sluzbom nego i najbolje veze sa Vatikanom. Milos govori o jednom kardinalu ( ‘mislim da je radio u tajnistvu pape’) s kojim je Draganovic imao ‘stalnu vezu’.

Draganoviceva je ideja u vezi s poznatom idejom o katolickoj podunavskoj konfederaciji. O tome na procesu kaze optuzeni Rosandic: Ta stvar datira jos od ranije. Opce je poznato da vatikanski krugovi stoje na stanovistu stvaranja podunavske konfederacijew ukljucujuci ovde i Bavarsku s Otonom Habsburskim na celu. Optuzeni Rosandic kaze da se Draganovic i time rukovodi u svojoj akciji. Optuzeni Milos govori de se je s Draganovicem sastao ljeti 1945 u Austriji. Bio je dosao da obidje logore. On je u Celovcu odrzao govor. Rekao je da se ljudi moraju organizirati, da nije sve izgubljeno, da ima izgleda na stvaranje Nezavisne Drzave Hrvatske.

Predsjednik suda: Da li je drzao govor javno?

Optuzeni Milos: Da u jednoj velikoj sobi.

O kontroliranju logora u Austriji od strane Draganovica govori i optuzeni Kavran. Dok je Kavran bio u logoru Sant Getraut tamo je dolazio Draganovic ( 1945 ): On je dolazio sa zadatkom da popise sve izbjeglicke logore u kojima se nalaze Hrvati, da ih obidje, da vidi tko je u njima a tko nije, da napravi popis i da omoguci smjestavanje tih ljudi u Italiji…

Svojim autoritetom i vezama s odgovornim orgaima Draganovic je iz pojedinih logora izvlacio najteze ratne zlocince i smjestao ih u samostane, a posebna je akcija za prebacivanje u masama ljudi iz logora u Argentinu”.

Str. 54/63: “Optuzeni Milos kaze da ga je Draganovic video u logoru u Austriji pa mu je rekao ‘ako bi mi zaprijetila opasnost da dodjem u Rim kod njega’.

Optuzeni Rosandic iznosi slucaj s ustaskim pukovnikom Jucom Rukavinom. Taj je bio za vreme rata sef Ustaske vojne policije za citavu Hrvatsku prema tome jedan od najvecih zlocinaca i krvnika, ubica neizmjernog broja ljudi.

Rosandic kaze: On je najprije dosao u logor Fermo. Kada je receno dag a traze, on je jedno vreme izasao van ( ne pobjegao nego jednostavno ‘izasao’ ) i onda otisao u Rim i tamo je posredovanjem Draganovica skriven u jedan samostan…

Draganovic spasava i teskog zlocinca policistu dr. Tuka. Tuk sam iznosi na procesu u Zagrebu da je iz logora u Fermu otisao u Rim, gde ga je Draganovic smjestio najpre u zavod Sv. Jeronima, a kasnije u samostan San Giovanni Battista. Takvih slucajeva bilo je bezbroj. Sve teze zlocince Draganovic je na taj nacin spasavao.

Optuzeni Milos kaze da Draganovic ‘izdaje papire i indeks karte koje su potrebne u Austriji za prijavljivanje. To on dobiva na legalan nacin za one koji su u Austriji, a dao je praviti u stampariji i maticne listove rodjenih i vjencanih’…

O prebacivanju ustaskih zlocinaca iz Italije u Argentinu govori optuzeni Rosandic.

Predsjednik suda: Kako se moze iz Italije u Ameriku, Argentinu?

Optuzeni Rosandic: Sve preko Rima.

Predsjednik suda: Tko je drzao tu vezu u rukama.

Optuzeni Rosandic: Cijelu vezu odilazenja ljudi u Argentinu i sve niti drzao je iskljucivo Draganovic. Najprije je sve one koje je htio spasiti strpao u samostane. Iz samostana dalje se odlazilo u Argentinu. To su bili ljudi koji su trazeni I oni koje je on htio imati za sebe. To su napr. Bili mornaricki pukovnik Vrkljan, pa Hajdinovic, Jonic, Blaz Jurkovic, Stir, i t.d. Inace putnica se mogla dobiti za jedan dan i to samo uz dozvolu ‘Assistenza Pontificia’. To je papinska ustanova koja je pomogla samo tim osobama. S tim dozvolama dolazili su ljudi u Crveni kriz a njegov nastojnik je bio dr. Sali Seevis, brat zagrebackog biskupa. On je bio Draganovicev covjek. Ako ste dosli s tom dozvolom dobili ste za kratko vreme putnicu. Putnice je Draganovic dobivao preko ministra Silve, argentinskog ministra, koji je bio specijalno za to poslan od Argentinske vlade da utovaruje parabrode. Argentinska vlada putem ovog ministra poslala je parabrod da otpremi te ljude u Argentinu.

Tim putem je otpremio Draganovic niz ustaskih ministara, generala, zlikovaca svih vrsti, teskih ratnih zlocinaca koji su na popisu Medjunarodne Komisije za izrucivanje.

Optuzeni Spalj govori naprocesu u Zagrebu takodjer o Draganovicevom financiranju teroristickih grupa koje se ubacuju u Jugoslaviju.

Javni tuzilac: Vi ste rekli da je Draganovic u dva maha slao novac za prebacivanje terorista u zemlju. Je li to tacno?

Optuzeni Spalj: Da.

Javni tuzilac: Kad vas je Draganovic posetio u logoru Fermo u ljeto 1947, rekao vam je da vam taj novac stoji na rspolozenju.

Optuzeni Splaj: Jeste.

Optuzeni Milos koji je ubacen kao terorista u Jugoslaviju kaze na pitanje da li je Draganovic znao da cete ici u zemlju? Za mene nije znao, ali za ostale I za citav rad je izvjesten jer je sve to financirao.

O direktnoj akciji Draganovica na stvaranju teroristickih grupa ima takodjer mnogo dokaza. On je stvorio citavu vojnu formaciju s pukovnikom Striom na celu u Modeni. Ta je formacija javno postojala, imala je oruzje, kasrnu i t.d. Formirala se je u logoru. Optuzeni Milos kaze: Jos godine 1945 kad je Stir izasao iz logora sa svojom vojnickom skupinom, izaso je na intervenciju Draganovica, zato da bi ga Draganovic mogao upotrijebiti u svome radu.

O drugom kontekstu u toku presaslusavanja, Milos kaze o Draganovicu: Govorio je o tome da treba stvoriti trojke, da treba ici u zemlju.

U drugoj polovini 1947 i pocetkom 1948 ustase razvijaju vecu dijelatost za formiranje teroristickuh bandi za ubacivanje u Jugoslaviju. I ovom prilikom glavnu rec I ulogu ima Draganovic, pa cak sa Kavranom diskutuje o mogucnosti prebacivanja ljudi iz Argentine natrag za Italiju a odatle za Jugoslaviju. Tako je bilo slucajeva da su izvjesni ustaski finkcioneri, koji su bili vec u genovi i cekali na ukrcavanje za Argentinu prebaceni nazad za Austriju a odatle ubaceni u Jugoslaviju, gdje su uhvaceni i o tome dali svoje iskaze na ovom Zagrebackom procesu.

Posebno je pitanje u Draganovicevoj aktivnosti spijunaza. Na procesu u Zagrebu sasvim je precizno konstantirano da Draganovic vodi u Rimu posebnu spijunsku centralu u kojoj sabire spijunski material za Vatikan i strane sile., s kojima radi i po cijem naredjenju radi. O tome govori na procesu optuzeni Kavran: To je ured koji ima za zadatak da prikulja podatke o Jugoslaviji, da prikuplja takve informacije a onda ih Draganovic salje na izvjesne predstavnike stranih zemalja. Sav taj rad potice od Draganovica, covjeka prvog ranga u ustaskoj emigraciji. Jos 1945 Draganovic postaje najvecim autoritetom u emigraciji u Italiji. Odmah po bijegu iz zemlje u Italiju se je na celo bandi postavljao ustaski general Pecnikar, koji je za vrijeme okupacije bio komandant citave zandarmerije. Optuzeni Kavran iznosi na procesu u Zagrebu: Kada je dosao Pecnikar u Italiju on je nastupao s nekim punomocima koje nije ni od koga dobio. Nastupao je u ime Pavelica i drugih funkcionera i prisilio je Draganovica da mu dade potpuno pravo raspolaganje s onim novcem ( zlato koje je iz Jugoslavije odneseno preko Austrije u Italiju). Organizirao je jedan veci odbor od dvdesetorice ako ne i vise ljudi koji su raspodijelili funkcije. Ali je kasnije uspio Draganovic da likvidira Pecnikara i da sam postane vrhovnim sefom emigracije u Italiji. U Austriji se nalaze razni ministri ustaske vlade. Tu je minister postrojnik Susic poslije Pavelica najvaznije lice u ustaskom pokretu. Tu je Kavran zapovjednik svih ustasa. Njima se Draganovic obraca. Iz Austrije putuje u Rim minister unutrasnjih poslova ustaske vlade za vrijeme okupacije Frkovic Mate koji obavjestava Draganovica da je odluceno da se Pecnikar sasvim eliminira i da se Draganovicu dade satisfakcija. O tome kako je Frkovic tu stvar uredio govori na procesu optuzeni Rosandic: To je pitanje uredjeno na taj nacin da je konacno dobio satisfakciju Draganovic. Ne stalo je Pecnikara i vise ga nije bilo. Draganovic je poslije toga imao jos nekih razgovora s Frkovicem dok nije doslo do aranzmana. To je bilo vec u martu 1947. godine.

Tako je Draganovic i oficijelno potvrdjen sefom ustasa u Italiji. A kako smo vidjeli njegov je utjecaj i u Austriji velik. Radi toga je pop Draganovic, kako kaze optuzeni Kavran na procesu u Zagrebu bio predvidjen da udje u tako zvani ‘Radni odbor’, to znaci najvisi organ ustaske emigracije.

Kavran o tome kaze: Draganovic je bo predvidjen da dodje u Austriju na razgovor u pogledu utvrdjivanja svih tih stvari, pa ako ga drugi poslovi ne bi mnogo vezivali da bude clan toga odbora, ali svakako da udje u odbor koji je formiran u samoj Italiji. Kavran opisuje kako je Draganovic predlagao da sjediste ‘Glavnog’ i ‘Radnog odbora’ bude u Rimu. Saglasili su se da ce o tome kasnije odlucivati. Kavran misli da je to bilo sa namjerom da Draganovic bude sef svemu, da svima dirigira licno.

Sve ove cinjenice uz ono vec ranije izneseno osobito da je Draganovic onaj koji posreduje u skrivanju Pavelica, pokazuje da je zaista taj svecenik veliki faktor u citavoj zlocinackoj aktivnosti ustaske emigracije. Ta mu snaga dolazi u prvom redu od toga, sto iza njega stoji Vatikan, a osim Vatikana i posredstvom Vatikana i one druge sile, koje imaju interesa za podrzavanje ustaskih zlocinaca s namjerom da ih uvrste u svoj plan agresije i imperijalistickog osvajanja”.

Str.72: “…Tako je optuzeni Milos iznio da je jos u ljeto 1945 pop Draganovic u austriskom logoru Celovcu govorio pred skupom ustasa o akciji Maceka da se spasi Ustaka NDH…

Milos kaze: Rekao je (Draganovic) da se ljudi moraju organizirati, da nije sve izgubljeno i da je primio pismo od Krnjevica u kome se govori o situaciji u Londonu i u kojem se kaze da stvar nije propala i da ima izgleda za stvaranje Nezavisne Drzave Hrvatske.

U Svicarskoj zivi katolicki svecenik Juretic dr. Augustin koji je veoma aktivan kao Macekov emisar. Macek je Juretica uputio u Rim, zatim u Austriju da u njegovo ime stvara utanacenje sa ustasima i formira neki odbor kako bi Macek dobio od ustasa neku formalnu legitimaciju da moze nastupiti u ime NDH.

Juretic je u Rimu o tim stvarima razgovarao sa glavnim ustaskim predstavnikom u Vatikanu i Italiji uopce popom Draganovicem i oni su imali formirati neki ‘Hrvatski odbor’.

Optuzeni ing. Rosandic na procesu u Zagrebu govori: pop Juretic je poznati politicki covjek. On je u svoje vrijeme bio glavna osoba povjerenja bana Subasica u Beogradu ( I popa A. Koroseca koji je bio predsednik Glavnog Zadruznog Saveza Jugoslavije, ciji je dugogodisnji generalni sekretar bio dr. A. Juretic, – m. n. ). On vazi kao jaki strucnjak u pitanjima zadrugarstva i masonerije. Odmah nakon 1941 prebacio se u Svicarsku. Tamo je stekao velika poznanstva I moze se reci da je u tim stvarima uz Draganovica bio mozda prvi covjek. Dosao je u Italiju 1946 ili 1947 godine. Mislim da je bio ovlasten od Vatikana da poveze politicke emigrante u Austriji i Italiji. U ‘Hrvatski odbor’ trebao je uci to se zna Draganovic, Ustase, HSS (t. j. Macekovci) i klerikalci. Povezao se u Rimu s popom Draganovicem s kojim je tu stvar detaljno pretresao, koji se s time koliko ja znam, potpuno slozio. Cvrsto drzim da bi u tom slucaju stvar isla tako daleko, da bi glava tog odbora bio bez sumnje Draganovic, jer je on bio u vezi s Krnjevicem…” (Vidi: Teroristicke i spijunske akcije protiv FNR Jugoslavije: otkrica sa zagrebackog procesa protiv ustaske teroristicke-spijunske grupe Kavran-Milos, Drustvo novinara NR Hrvatske, Zagreb, 1948).

 

* * *

 

JOS NEKA DOKUMENTACIJA O ZLOGLASNOM FRATRU KRUNOSLAVU DRAGANOVICU

Na ovom mestu donosimo tri novinska clanka o Krunoslavu Draganovicu, koji glase:

“Keine Hilfe fur Draganovic

Intervention wegen Doppelstaatsburgerschaft nicht moglich

Eigenberlicht der “Presse”

Wien (r.). Da der aus Osterreich werschwundene Exilkroate eine Doppelstaatsburgerschaft bestize sei Ostereich nicht der Lage, in diesim Fall offiziell etwas au unternehman. Man werde sich jedoch weitechin privat fur sein Schicksal interessieren. Dies erklarte der osterreichische Bostschafter in Belgrad, Hartl, der “Presse” am Montag. Der Botschaffer demontierte Meioungen, wonach er das jugoslawische Ausenministerium ersucht habe. Draganovic in Sarajevo aufsuchen zu konmen. Allerdings erklurie Ausenminister Toncic am Montag im buogetauschub, ein Mitglied der Belgrader Botschaft sei angewiesen worden, mit Draganovic in Kontact zu trete.

Draganovic hat zwar die osterreichische Staatsburgerschaft erhalten, von den jugoslawischen Behorden wird er aber weiterhin als Burger ihres Landes betrachtet. In Fallen dopelter Staatsburgerschaft gilt der Volkerrechtsgrundsaiz, das fur solche Personen jeweils das Land zustuding ist, dem sie sich gerade aufhalten, nur beim Aufenthalt in dritten landern konnen seide Staaten intervenieren.

Angebhch soll Draganovic dermnachst eine Pressekonferenz geben”. (Vidi: Keine Hilfe fur Draganovic, “Die Presse”, unabhangige Zeintung fur Osterreich, Wien, Dienstag, den 14. November 1967, strana 1).

 

* * *

 

“La storia nei giornali

Le Monde – Borman fuggi in Sudamerica imbarcandoal a Trieste?

Simeon Weisenthal, direttore del Centro di documentazione ebraica, ha chiesto, in una lettera indirizzata al ministro della giustizia jugoslavo.. L’interrogatorio del sacerdote croato Krunoslav Draganovic, che e sospettato di aver fornito aiuto in passato a criminali nazisti per la loro fuga oltre-Oceano. Wiesenthal, che e noto soprattutto per aver dato la caccia ad Adolfo Eichmann, condannato a morte e giustiziato in Israele, ha publicato tale lettera in seguito all’uscita di un libro (“Flucht vor Nurnberg”) presso un editore di Monaco. L’autore, un ex-ufficiale delle SS, fornisce in questo libro dele precisazioni sul ruolo di Draganovic nell’organizazione, nel 1945-’46, dela fuga di taluni criminali di guerra, fra cui Martin Borman e il capo della Gestapo Heinrich Muler, nell’America Latina.

Draganovic, che era rappresentate dello Stato croato presso il Vaticano del 1943, avrebe aperto un ufficio a Genova, con una succursale a Trieste, per aiutare i nazisti ricercati a sfuggire alla giustizia. Ed egli sarebbe in grado, secondo gli elementi raccolti da Wiesenthal, di dare ‘informazioni che potrebbero perittere di arrestare questo persone, diverse delle quail sono state date per morte’.

Draganovic, che dopo la Guerra si era rifugiato in Austria, vise da allora in un convent di Orsoline, nei presi di Viena. Nell’autunno 1967 fece un viaggio a Roma, in circostanze alquanto misteriose. Poco dopo, il governo jugoslavo rese noto che Draganovic, il quale ha sia la nazionalita jugoslava che qulla austriaca, era tornato in Jugoslavia di sua volonta. Egli vive’ora a Sarajevo”. (Vidi: La storia nei giornali – Bormann fugi in Sudamerica imbarcandosi a Trieste? “Storia Illustrata”, Milano, Marzo 1969, N. 136, Vol. XXII; Isto: “Le Monde”, Paris, 29/30 decembar 1968).

Clanak na srpskom jeziku glasi:

“Vesti iz novina Le Mond – Borman je iz Trsta pobegao u Juznu Ameriku?

Simon Vizental, sef jevrejskog odelenja za dokumentaciju, trazio je jednim pismom od jugoslovenskog ministarstva pravde da mu bude dozvoljeno da intervjuise hrvatskog svestenika Krunoslava Draganovica, za kojeg se smatra da je davao pomoc nacistickim ratnim zlocincima u bezanju preko okeana. Vizental je poznat narocito po tome sto je dao podatke, ciji je rezultat hvatanja Adolfa Ajhmana koji je osudjen na smrt i kazna izvrsena u Izraelu. Svoja pisma Vizental je objavio posle izdanja knjige (“ Flucht vor Nurnberg”) ‘Begstvo iz Nirberga’. Knjiga je izdata u Monaku, a pisac je bivsi oficir SS trupa, koji u ovoj knjizi daje detaljna obavestenja i ulogu koju je Draganovic odigrao u organizovanju 1945-’46, bekstva poznatih ratnih zlocinaca, kao sto su Martin Borman i sef Gestapoa Henrih Miler, u Latinsku Ameriku.

Draganovic, koji je 1943. bio predstavnik hrvatske-ustaske vlade u Vatikanu, otvorio je jednu kancelariju u Djenovi, a filijalu u Trstu, radi pomaganja nacistima koji su tuzeni. Draganovic je u stanju, prema pisanju Vizentala, da ‘da informacije koje bi omogucile hvatanje ovih lica od kojih su neka osudjena na smrt’.

Kasnije, Draganovic je pobegao u Austriju, gde je ziveo u manastiru u Orsolinu, blizu Beca. U jesen 1967. otputovao je u Rim, na jedan vrlo misteriozan nacin. Nesto kasnije jugoslovenska vlada je objavila da se Draganovic, koji pored jugoslovenskog ima i austrisko drzavljanstvo, vratio u Jugoslaviju dobrovoljno. On sada zivi u Sarajevu” (Vidi: La storia nei giornali – Bormann fuggi Sudamerica imbarcandosi a Trieste? “Storia Illustrata”, Milano, Marzo 1969, N. 136, Vol. XXII…).

 

* * *

 

Vatican Body aided reputed criminals of war, studies say

By Stephen Kurkjian

Globe Staff

Washington – A Vatican controlled college in Rome provided sanctuary to numerous alleged war criminals shortly after World War II and helped them gain safe passage to Argentina and other countries according to recently declassified US Army Counter Intelligence Corps documents.

The documents, which were written shortly after the war, state that the Allies know that the suspects, mostly Croatian government officials, were hidden in a complex of buildings that constitute St. Jerome’s College, a Roman Catholic seminary for priest…

Another of the documents made public is a note handwritten in Italian. The note alleges that while at St. Jerome’s, Pavelic had “frequent contact” with msgr. Giovanni Battista Montini, the assistant secretary of state for the Vatican who later became Pope Paul VI…

How, then, could Pavelic and his Croatian colleagues have gained access to St. Jerome and falsified documents to escape Allied-occupied Italy?

The documents allege the key figure was Rev. Draganovic, the Croatian Catholic priest who was a close friend of Pavelic’s and who during World War II provided the Ustachi-controlled Croatian government.

As secretary of St. Jerome’s College, Rev. Draganovic headed the refugee commission established in Italy after the war for Croatians fleeing Tito’s communist Yugoslavia.

Interviewed by Army Intelligence officers about his activities with Croatian refugee, Draganovic denied that he was involved in the illegal smuggling of suspected war criminals. But a search of his files, which were procured by the Army in September 1947, indicated otherwise, according to the reports.

An Army report stated that Draganovic’s files “indicate clearly his involvement in aiding and abetting” Ustachi members to escape to South America. The files included the names of 20 “Ustachi war criminals,” including Pavelic, who was then being housed in St. Jerome’s, as well as the names of 115 other Croatian nationals who had expressed a desire to emigrate to Argentina…

As many as 500 Croatians a month were able to gain passage out of Italy through the smuggling network, according to the documents… (Vidi: Stephen Kurkjian, Vatican body aided reputed criminals of war, studies say, The Boston Globe, May 7, 1986).

 

пише Душан Буковић

***
***
***

OTKRIVENA TAJNA: Kako je ustaša posle II svetskog rata skrivao naciste po svetu!

Krunoslav Draganović je bio višestruki špijun, sarađivao je s vatikanskom, engleskom, nemačkom, italijanskom i američkom tajnom službom, a naciste je sklanjao uz pomoć Crvenog krsta, Karitasa i drugih katoličkih humanitarnih organizacija.

Na crnom tržištu poverljive dokumentacije pojavio se posle 36 godina šifrovani dnevnik, prepiska i zapisnici sa saslušanja Krunoslava Draganovića, jednog od najznačajnijih rimokatoličkih velikodostojnika Nezavisne Države Hrvatske. Reč je o zločincu koji je, paradoksalno, kao slobodan čovek mirno umro u SFRJ, naglašava istoričar prof. dr Veljko Đurić Mišina.

– Sad je otkrivena Draganovićeva beležnica u koju je od 1941. zapisivao bitne stvari. Jedan deo beležaka pisan je na latinskom, a deo je u šiframa. Draganović je došao u Jugoslaviju 1967, a iako je 1945. proglašen za ratnog zločinca dobio je posao profesora na katoličkoj bogosloviji u Sarajevu i diskretnu slobodu kretanja – kaže dr Đurić, koji smatra da dokumentacija potiče iz arhiva jugoslovenske ili hrvatske službe državne bezbednosti.

Draganović je u “kratkom životopisu” naveo stotinak imena katoličkih sveštenika i institucija u Vatikanu, Austriji, Nemačkoj, Italiji, Španiji, koje je koristio kao obaveštajne veze.

– Draganović bio višestruki špijun, sarađivao je s vatikanskom, engleskom, nemačkom, italijanskom i američkom tajnom službom. Na taj način je koordinirao “pacovskim kanalima”: sistemom kreiranja lažnih identiteta, skrivanja i organizovanja transporta nacističkih i ustaških glavešina uz pomoć Crvenog krsta, Karitasa i drugih katoličkih humanitarnih organizacija – kaže dr Đurić.

Preko vatikanskih diplomata Draganović je održavao veze i s hrvatskim ministrima u jugoslovenskoj kraljevskoj vladi u Londonu. To potvrđuje pismo od 13. septembra 1944. najverovatnije Juraju Šuteju, ministru u vladi Tito-Šubašić, kome je uputio molbu da mu “radi hrvatske stvari” nabavi engleski pasoš viziran za odlazak u Ameriku. Takođe, šalje i upozorenje dr Ivanu Šubašiću da nipošto ne dozvoli vraćanje u zemlju Srbima proteranim iz „Hrvatske, Slavonije i Srema, najužeg životvornog područja Hrvata“.

U Pavelićevoj državi je Draganović odmah postao član Verske komisije za prelaznike na katoličku veru, koja se bavila pokrštavanjem one trećine Srba koji nisu bili određeni za ubijanje ili progonstvo.

 

(Telegraf.rs / Izvor: Novosti.rs / Boris Subašić)

http://www.telegraf.rs/vesti/890682-otkrivena-tajna-kako-je-ustasa-posle-ii-svetskog-rata-skrivao-naciste-po-svetu