Predsednik iznenadio goste na proslavi Dana BIA
Da li zbog toga što često pije „kavu“ sa kolegom Ivom Josipovićem ili što se budi uz „pjesme“ Severine Vučković,
Sreda – 19.10.2011, ALO
+++
predsednik Srbije Boris Tadić progovorio je hrvatski, i to na skupovima u organizaciji srpskih državnih organa.
Naime, svoje poznavanje hrvatskog jezika predsednik je demonstrirao preksinoć na proslavi dana Bezbednosno-informativne agencije u Beogradu.
– Želim da vam čestitam i ovu obljetnicu – izgovorio je Tadić obraćajući se okupljenima na proslavi BIA, zamenivši tako u Srbiji uobičajenu reč godišnjica zapadnom „obljetnicom“! Ovaj predsednikov lapsus lingve prošao je na prvi pogled neprimećen kod okupljenih gostiju. Ipak, kasnije su stariji obaveštajci u čudu komentarisali kako im se Tadić obratio u stilu nekadašnjeg predsednika Josipa Broza Tita. Oni mlađi su u šali dodali da je to verovatno zbog komplimenta koji mu je uputila Vedrana Rudan, nazvavši Tadića „najboljim komadom u regionu“. Bilo je i onih koji su prebacivali svojim kolegama, poreklom iz Hrvatske, da se to predsednik baš njima obratio.
Reč „obljetnica“ koristi se u hrvatskom jeziku kao sinonim za srpsku „godišnjicu“, ali neretko i kao sinonim za rođendan. Tako se u tamošnjim medijima može pročitati da je, na primer „Arsen Dedić proslavio 70. obljetnicu života“, ali i da je „Hrvatska obilježila obljetnicu vojno-redarstvene akcije ‘Oluja‘“. U Srbiji se retko može čuti i reč „obletnica“, koja je ekavska varijanta „obljetnice“.
Tadić je u govoru pred operativcima i gostima ukazao da su pripadnici BIA imali hrabrosti da dovrše poslove koji su bili nerešeni decenijama i isporuče haške optuženike.
– Želeli ste da dovršite veoma teške, kompleksne i rizične poslove i uspeli ste u tome svojim velikim požrtvovanjem. Srbija je otvorila rat prema kriminalcima i oni su neprijatelji svih građana i državnih institucija – rekao je Tadić na svečanosti i poručio da je 270 miliona evra konfiskovane imovine od kriminalaca najbolja potvrda uspeha operativaca BIA.
Jeremić: Tadić putuje u Rusiju
Predsednik Srbije u najskorije vreme će posetiti Rusiju, gde će biti potpisani i ugovori o strateškom partnerstvu dve države, najavio je šef srpske diplomatije Vuk Jeremić.
– U Rusiji se trenutno institucije pripremaju za izbore i mi u potpunosti razumemo da nije jednostavno naći odgovarajući datum (za posetu Tadića). Očekujemo formalizaciju, potvrdu našeg strateškog partnerstva – potpisivanje ugovora na koji će potpis staviti dva predsednika – rekao je Jeremić, uz objašnjenje da je to pitanje samo tehničkog karaktera.
Nije mu prvi put
Zanimljivo je i da je presednik Tadić reč „obljetnica“ takođe koristio i 10. jula ove godine na Kongresu Demokratske omladine, kada je mladim demokratama govorio o „obljetnici“ zločina u Srebrenici i Bratuncu.
http://www.alo.rs/vesti/42736/Pogledajte_video_Tadic_spika_hrvatski
M.Lončar, ALO
+++
+++
+++
Градоначелник Београда Ђилас напао грађанина који је поставио незгодно питање!?
http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=Yur5W-TiHvw
Kada SRBski rodoljubi dodju na celo SRbije, oni nikoga nece predavati niti prodavati Hagu, nego ce Borisu Tadicu i njegovim slebdenicima koji se ogresise o SRBske narodne interese da sude po zakonu zmelje SRBije, zbog njihove izdaje Boga i SRBstva: Pravoslavlja i Svetosavlja!
Drugo, Srbi su trebali do sada vec jednom da shvate i nauce, da „hrvatski jezik“ ne postoji, kao sto ne postoje ni „bosnjacki, crnogorski“ ili neki drugi jezik, jer svaki od tih novizmisljenih jezika jeste u stvari SRBski jezik!
Kao sto niko nece za engleski u Australiji, Americi, Juznoj Africi, Kanadi i drugim zemljama u kojim se taj jezik zvanicno govori, za njega da kazu da je australijski, juzno africki, kanadski i americki, tako isto niko od normalnih ljudi u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Bosni za jezik kojim oni govore nece reci da to nije SRBski jezik.
O nenormalnima ljudima kojih danas ima vise nego normalnih, o laznim „naucnicima i politicarima“ ne vredi gubiti vreme u raspravama sa njima, jer kad Bog nekog kazni prvo mu pamet uzme.
„Hrvati, muslimani i crnogorci“ iz pliticki razloga proglasili su SRBski jezik sa kojim govore, za „hrvatski, bosnjacki i crnogorski“ i tako se svrstali u ludjake i kradljivce tudje nacionalne bastine i jezika kojeg oni mogu u gluposti svojoj da zovu kako hoce, ali on je oduvjek za cijeli kulturni svijet, bio i ostao samo SRBski jezik.
Pedesetih godina 19 vijeka preko SRBske i hrvatske stampe u austrijskoj Monarhiji, vodjene su zucne rasprave o jeziku. Zbog toga je u nekoliko navrata morao da reaguje i sam Ljudevit Gaj.
On je 1846 godine, kradju SRBskog jezika od strane Hrvata pokusao da opravda na sledeci nacin: „Ta sav sviet zna i priznaje, da smo mi knjizevnost ilirsku podigli; no, nama jos niti izdaleka nije na um palo ikada tvrditi, da to nije srbski vec ilirski jezik, sto mi Hrvati sa bracom Sbljima jedan knjizevni jezik imamo“. „Danica“ br.31 od 1846 godine.
Ono sto nije palo na um tadasnjim hrvatima, da SRbski jezik nazovu hrvatskim, palo je na pamet njihovim potomcima, koji su kao sto vidimo po priznanju i rijecima Ljudevita Gaja, najprije u potaji prisvojili Srbski jezik, a zatim zahvaljujuci politickoj neizgradjenosti i naivnosti velikog filologa SRBskog – Djure Danicica,zbog svojih velikohrvatskih ideja i ciljeva, proglasili za „hrvatski“!
Da se SRBskom jeziku promjeni ime prvi je pokusao to da uradi Ivan Mazuranic. On je u predstavci Banske Konferencije u Zagrebu od 27 novembra 1860 godine, prvi zvanicno upotrebio za SRBski jezik naziv „hrvatsko-slavonski“ moleci da se on pod tim imenom prema odredbama od 7 aprila 1850 godine, uvede u sve javne poslove.
Medjutim, u Bosni i Dalmaciji, okupacione austrijske vlasti videci veliko narodno nezadovoljstvo medju narodom u Slavoniji povodom upotrebe takvog i „jugoslvenskog“ naziva za SRBski jezik, dosli su na ideju da se SRBski jezik u buduce zove „spskohrvatski“.
Tu svoju ideju o promjeni imena SRBskog jezika u „srbskohrvatski“ austrijske okupacione vlasti sprovele su administrativnim putem,a potvrdile odlukom Zemaljske vlade Bosne i Hercegovine br. 188539, od 14 oktombra 1907 godine.
U Dalmaciji je ime SRbskog jezika, promjenito u „srpskohvatski“ 14 godina prije, naredjenjem Zemaljskog namjesnistva od 18 maja 1893 godine, sa kojim se naredjuje da se nastavni SRBski jezik u skolama ima ubuduce zvati „srpskohrvatski“.
Novosadskim sporazumom komunisti su samo nastavili tu neprijateljsku politiku prema SRBskom jeziku. Koristeci odrodjene SRBske sinove i kceri, rasrbljene i zarazene jugoslavenstvom, komunisti su uspjeli Novosadskim sporazumom da nametnu cijelom SRBskom narodu, da SRBi svoj Sveti SRBski jezik zvanicno zovu „srpskohrvatski“ dok su Hrvati i dalje, uvijek i na svakom mjestu SRBski jezik sa kojim oni govore nazivali samo „hrvatskim“.
Takav izdajnicki stav i rad „SRBskih narodnih prvaka i naucnika“ iz toga vremena jeste za svki prezir i osudu. Da bi se ispravile i popravile katastrofalne posledice koje su nanesene kroz proslost SRBskom jeziku promjenom njegovog imena, sadasnja ili neka buduca SRBska vlast, u cijelosti Novosadski sporazum trebaju i moraju zato proglasiti nevazecim, a ne samo djelomicno njegov pravopis ispravljati, i treba se i mora u buduce preduzeti sve sto je zakonski i pravno potrebno, da se nas Sveti srbski jezik sa kojim SRBi, hrvati, muslimani i crnogorci sada govore, zove uvijek i na svakom mjestu samo njegovim pravim krstenim imenom – SRBskim jezikom!
Zato hrvatski zet, a sadasnji presjednik SRbije, peder Boris Tadic, nije mogao da govori „hrvatskim“ jezikom, jer taj jezik ne postoji, nego je on druzeci se sa svojom hrvatskom familijom prihvati pojedine rijeci SRBskog jezika, koje pokatoliceni SRBi na Zapadu vise koriste nego Pravoslavni SRBi na Istoku zemlje. Zato neka je Borisu Tadicu od nas prosto sto prica ne postojecim „hrvatskim“ jezikom, ali za njegovu izdaju Boga i SRbstva, odgovarace nam prije ili posle!
Inace, „hrvatima“ treba odati priznannje za njihov trud koji su oni ulozili da bi sto bolje naucili SRBski jezik, jer za razliku od „bugara“ oni su daleko bolje SRBski naucili!
Poznati naucnik svetskog glasa Vilhem Humbolot je rekao da su „duh i jezik jednog naroda jedna te ista stvar. Sa time je receno da jezik ne moze da bude nista drugo nego dusa narod koja je postala zvucna“. Zato svaki pravi SRBin: Pravoslavac i Svetosavac treba da prouci, a ne samo da procita ZAVESTENJE O JEZIKU Stefana Nemanje, rodonacelnika slavne loze Nemanjica, i osnivaca SRBske drzave. To Stefanovo Zavestenje o jeziku SRBskme narodu, kao i sva druga njegova ZAVESTENJA, svaki SRBin koji ne zeli da bude slepac pored ociju, i koji zeli da procita nesto poucno i korisno, moze da procita na internetu.
„Hrvatima, bugarima, crnogorcima i bosnjacima“ ja bi prijateljski i dobronamjeno preporucio da ne prave od sebe iz politickih razloga vecim budalama nego sto jesu, da malo razmisle o jeziku sa kojim govore, jer kao sto kanadjani ili amerikanci nisu prestali biti ono sto jesu zbog toga sto svoj jezik sa kojim govore nzivaju njegovim pravim imenom – engleski, tako i oni nece prestati biti ono sto jestu – balkanske lude, ako postuju ime jezika kojeg su usvojili i sa kojim govore!
Dragi moj Srbine Svetosavce, potpuno ste u pravu i sve sto ste napisali je apsolutna istina.
Nas „predsednik“ glumi ustasku budaletinu, a ustvari to i jeste.