Вести

Postovana gospodo, želimo da Vam preporučimo dela Miodraga Lukića, koji je, kao što smo naveli u naslovu, najproduktivniji pisac u srpskoj dijaspori…

www.pozoristeduga.com, elektronskom poštom 30.08.2011

+++

Miodrag Lukić je iz Lopara – Republika Srpska, Bosna i Hercegovina, živi i stvara u Švajcarskoj. Piše romane, drame, pripovjetke i filmske scenarije. Romani:

Ludi Vjetar – Serbian Gigolo, Studio Evropa, Ranjeni Vuk, Sudbine, Hijene, Ranjeni vuk II, Meso, Foka, Ajduk i Probisvijet. Drame: Bankarka ili laž naša nasušna, Kruna kraljice lepote, Pečat jezika, Vidovnjak Đoka i paraziti, Pedestitis, I da sam pametan poludeo bih, Odlaganje života, Gastarbajter, Ajnštajnova žena, Edukovana žena, Zvezde dna, Necu kuci i Gospodar nikako da dodje.

Sva pomenuta dramska djela autor je i režirao u Srpsko-švajcarskom Pozorištu Duga u Švajcarskoj.

Kontakt sa izdavačem:
Dragan Biserčić,
legenda@eunet.rs
http://www.legenda.co.rs
00381 32 348 648
00381 63 820 90 88

Uskoro objavljujemo njegov deseti roman:

Probisvijet – novi roman Mio

draga Lukića

Probisvijet je deseti roman srpskog romansijera i dramskog pisca iz Lopara Miodraga Lukića. Kao i neki od prethodnih Lukićevih dijela i Probisvijet je socijal-psihološki roman, roman koji govori o prevarenima i prevarantima, kako o načinu na koji prevaranti dolaze do žrtava tako i onome šta žrtvu tjera u ruke prevarantima.

Djelo je, iako pisano jednostavnim jezikom, dijalozi često arhaičnim narodnim govorom, duboka socijal-psihološka priča u kojoj će čitalac sigurno uživati, a mnogi i naučiti kako da se odbrane od prevaranata, tako što će se prvo odbraniti od sebe, odnosno nerazumnih želja za zaradom preko noći i luksuzom za kojim možda čeznu.

Jedan san glavnog junaka, vrlo jasno prikazuje odnos žrtve i prevaranta, odnosno porive jednog i drugog da postanu to što jesu.

Zaspao je na wc šolji. Posle preživljenog straha da bi Labud ili Novica mogli otkriti da je telefonirao, ostao je bez snage, slab i iscrpljen, i zaspao u istom trenutku kada su Labud i Dara izašli.

Sanjao je da je obali Modrog vira. Zaronio je u vir sa namjerom da ispliva na drugoj strani, na boljem mjestu od onog pored kojeg je čitavo djetinjstvo čuvao svinje, ali mu se usred vira, duboko pod površinom vode, ispriječio dječak veoma sličan Maksimu, kojeg poznaje samo kao odraslog čovjeka i nije dozvolio da dalje roni.

„Skloni se da prodjem!“, rekao mu je i nije se nagutao vode kao što je mislio da će mu se desiti.

Dječak ga je samo gledao i mahao rukama kao ptica kad leprša, dok mu se oko ramena voda bojila u crveno.

„Skloni se da prodjem!“, ponovio je odlučnije, ali se dječak nije pomjerio. Nastavio je da maše rukama i da ga fiksira pogledom.

„Ne mogu da se sklonim. Ja sa

njam svoj san, ti svoj. Ako ti prestaneš da sanjaš svoj san, ja neću moći da ostvarim svoj“, rekao je dječak glasom koji je prepoznao kao Maksimov.

„Šta ti sanjaš?“, upitao je, svjestan da neće moći da dalje roni, pa kad je već tako da barem sazna šta sanja čudni dječak krvavog ramena.

„Sanjam isto što i ti sanjaš, samo što ja ne sanjam da zaradim mnogo para kao ti“, nasmijao se dječak sa lukavim izrazom na licu.

„Ja ne sanjam pare. Ja sanjam kuće, automobile i djevojke koje ću imati kad budem zaradio pare“, pobunio se Jovan.

„Pa i ja to sanjam, ali neću da zaradjujem pare, nisam stvoren za teški rad, a i ova ruka mi nikad neće biti kako treba, otac me je udario sekirom, nego sanjam da mi ti i tebi slični zaradite pare, a ja ću, pošto sam pametniji, da ih potrošim, pobacam ako treba“, nasmijao se dječak.

„Što te otac udario sekirom?“, začudio se Jovan.

„Bio sam gladan. Gospojinski post je bio, jeo sam samo luk, paradajz i provu svaki dan, pa sam jednom odlučio da se najedem i ukrao pare od djeda pa otišao u čaršiju i kupio ćevape“, odgovorio je dječak sve manje vidiljiv u vodi koja se bojila njegovom krvlju.

„Zbog toga te otac udario sekirom?“ začudio se Jovan još više.

„Nije samo zbog toga. Posle sam pozajmljivao pare od ljudi u selu. Lagao sam da su me poslali otac ili djed. Nisam mogao da prestanem da jedem kad sam jednom okusio nešto što je bolje od luka i prove“, odgovorio je, sad skoro nevidljiv.

„Onda je meni bolje. Vratiću se, ne moram više da bježim u snove“, rekao je Jovan i zaplivao prema površini.

„Stani! Moraš da sanjaš! Ako ti pr

estaneš da sanjaš, ja ću ostati gladan pa ću morati tebe da pojedem“, rekao je dječak, uhvatio ga rukama za nogu i zario zube u stopalo.

Vrisnuo je i sopstvenim se vrištanjem probudio. Pokušavši naglo da ustane, posrnuo je i pao, ponovo povrijedivši ranu na čelu..

www.pozoristeduga.com