Kada je Milošević jednom prilikom pitao Zapadne sagovornike gde je lista uslova koje Srbija mora da ispuni hladno su mu odgovorili da lista ne postoji.
I tu tako jednostavnu činjenicu nisu mogli da shvate oni koji su dolazili posle njega, čvrsto uvereni da lista postoji i da sadrži samo jedan jedini uslov-uklanjanje Miloševića sa vlasti.
Izigrani su i vrlo surovo odbačeni i Koštunica i Đinđić. Njihovo dolaženje sebi bilo je veoma bolno, ali je sve bilo kasno u momentu kada su shvatili da je Milošević bio samo prvi a ne jedan jedini uslov, kada su razumeli da je priča o demokratiji najobičnije bacanje prašine u oči lokalnim liderčićima i polupismenom narodu, prethodno hipnotisanim uverenjem da čitav svet sa neopisivim divljenjem gleda na njih. Srbi CNN Breaking news! Ej bre, malo li je!?
Danas se, po očiglednoj rezignanciji, čini da je i zvanična Srbija konačno počela da shvata da je priča o Haškom beguncima bila samo u funkciji slabljenja i iscrpljivanja države, da bi se lakše ostvario cilj priznanja nezavisnog Kosova od strane Srbije, o čemu nemačka štampa ovih dana sasvim otvoreno piše.
Da postoji moral i lepo vaspitanje sačekali bi bar nedelju dana pre nego što primene nove mere lomljenja Srbije, ali kako u njihovom svetu postoje samo goli interesi, ne sačekavši ni jedan jedini dan posle tobožnjeg oslobođenja Srbije iz ropstva-kako su neki naivno nazvali Hadžićevo hapšenje, posredstvom kosovskih Albanaca munjevito su povukli sledeći potez u vidu embarga na robu iz centralne Srbije koja ide put Kosova.
Tu odluku je predsednik Tadić nazvao „“nemoralnom, apsurdnom i protivnom osnovnim evropskim vrednostima“, primećujući “da Priština ovakav jednostrani akt nije mogla da donese bez ‘neke vrste međunarodnog sponzorstva’. „“Pažljivo pratimo kakva će biti reakcija Evropske unije i SAD. Da je Srbija ovako nešto uradila, odmah bi bila optužena od međunarodne zajednice“. (1)
“Glavni sponzor” se odmah oglasio: Zamenik pomoćnika američkog državnog sekretara za Evropu i Evroaziju Tomas Kantrimen u intervjuu za VOA rekao je da je za žaljenje što se kosovska vlada “osetila prisiljenom” da pribegne reciprocitetu u trgovinskim odnosima sa Srbijom. (2) EU naravno ne sme ni da pomisli, a kamoli da pisne nešto mimo onoga što kaže Amerika.
Nema znači nekih finesa ni potrebe da se ponašanje i izjave gospodara situacije prate i analiziraju. Odgovori “sponzora” su nemolosrdno hladni, uopšte ih nije zabrinulo ni to što mi pažljivo pratimo njihovu reakciju. Smečirali su s neba pa u rebra.
Naravno da se samo radi o tome da Srbija prizna krah politike “I EU i Kosovo” priznanjem nezavisnosti Kosova, što za sada ne mora da iskaže rečima, ali mora faktički sve odnose sa Kosovom da uredi isto kao i sa svakom drugom nezavisnom državom, da umesto šija kaže vrat, da ono što nije platila na mostu plati na ćupriji.
Tako da Đelićeve priče za malu decu o odvojenim kolosecima prijema u EU i priznanja nezavisnosti, te da nam uslov priznanja Kosova radi prijema u EU niko nije postavljao, te da ćemo ako do toga dođe izabrati Kosovo umesto EU, padaju u vodu i urušavaju se nezaustavljivo poput svih Potemkinovih sela građenih tek toliko da drže vodu dok politički majstori odu.
I odakle ideja da se govori o moralnosti jedne političke odluke. U svetu bez morala, bar ne onoga kojim su nas (pogrešno) vaspitavali, pozivati na nemoralnost je kucanje na otvorena vrata. Njih gledanje u oči kada nešto obećavaju ne obavezuje, oni samo koriste to što mi mislimo da je obećanje kada se gleda u oči nešto mnogo važno, neka potvrda da će se reč održati, a neće.(5)
Tako je Hadžićevo hapšenje sa naše strane obrazlagano moralnom i zakonskom obavezom Srbije i sve to u svetu u kome caruje nemoral i gola samovolja pod firmom zaštite ljuidskih prava, civila i ko zna sve čega.
Kakve mi moralne obaveze imamo prema onima koji vode istragu o trgovini organima otetih Srba a koče je, i formiraju tim sa Amerikancem na čelu, iako se SAD najviše protive nezavisnoj istrazi. (3)
Kakve moralne obaveze imamo prema slavljeničkoj družini Kušner, Klark, Džekson, Tači, Čeku koja je slaganjem ruke na ruke potvrdila pobedu i prijateljstvo u danima kada je nestajalo stotine Srba, kada je u Starom Grackom ubijeno četrnaest žetelaca. Naravno da KFOR, (danas) EULEX pojma nemaju ni posle 12 godina ko je to učinio, a odgovorni su, imali su moralnu, zakonsku i ljudsku obavezu da zaštite nevine ljude, a nisu.
Međunarodni centar za tranzicionu pravdu (International Center for Transitional Justice) je američka nevladina organizacija čiji je predsednik Dejvid Tolbert, zamenik glavnog tužioca Haškog tribunala između 2004. i 2008. godine, dok je na čelu Savetodavnog odbora ove organizacije Ričard Goldston, glavni haški tužilac za bivšu Jugoslaviju i Ruandu između 1994. i 1996, a 1999. godine predsedavajući Međunarodne nezavisne istrage na Kosovu koja nije pronašla baš nikakve indicije o kidnapovanju Srba i trgovini njihovim organima.(4) Ni indicije nisu našli, a kamoli da poveruju kasnijim fantazijama Dika Martija.
Ni EULEX nema nikakve indicije u vezi onoga o čemu govori Dik Marti, niti su izgleda do Martija za tako šta čuli. A mi prema takvima imamo moralne i zakonske obaveze.
Prema nama naravno niko nema ni moralne, ni zakonske, ni ljudske obaveze niti bi u ovoj histeriji ikome palo na pamet da nam prizna bilo kakva prava. Bio bi oblaćen i diskreditovan gore od nas, ako od nas naravno, po tumačenju Zapadnih liberalnih demokrata i njihovih aktivista u Beogradu, u kosmosu ima išta gore.
Na osnovu šapirografisane optužnice o kršenju zakona i običaja rata, iz moralnih i zakonskih razloga, pohapsili smo čitavo civilno, policijsko i vojno rukovodstvo zemlje a nismo sami sebi odgovorili na jednostavno pitanje: gde su zapisani ti univerzalni zakoni i običaji ratovanja? Ili se oni možda kao nepisani uče na primeru bombardovanja Srbije, na razaranju, ubijanju dece, trovanju vazduha, vode i zemlje, sejanju straha, širenju panike, vraćanju u srednji vek, kako su javno proklamovali, sve naravno po zakonima i običajima ratovanja.
Moral, zakoni i običaji ratovanja moraju biti isti za sve i važiti za sve na isti način ili neće važiti ni za koga. Po svemu sudeći preovladaće ovo drugo. A onda? Kud koji mili moji.
Dragan Vidaković
(1) http://www.blic.rs/Vesti/Politika/267291/Tadic-Embargo-je-apsurdan-i-antievropski-potez
(2)http://www.rts.rs/page/stories/ci/story/1/%D0%9F%D0%BE%D0%BB%D0%B8%D1%82%D0%B8%D0%BA%D0%B0/928662/%22%D0%97%D0%B0%D0%B3%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D1%99%D0%B5%D0%BD%D0%B8%22+%D0%BD%D0%B0+%D0%9C%D0%B5%D1%80%D0%B4%D0%B0%D1%80%D1%83.html
(3) http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/aktuelno.69.html:338150-Euleks-istragu-vodi-a-koci-je
(4) http://www.standard.rs/-cvijanovi-vam-preporuuje/7896-nikola-vrzi-ministarstvo-istine-zvae-se-rekom.html
(5) http://www.blic.rs/Vesti/Tema-Dana/267027/Tadic-Hadzic-nije-uhapsen-na-putu-od-manastira-do-vojnog-objekta
Да би сте послали коментар морате бити улоговани