Вести

Pravilno raumevanje sadasnjih politickih i drugih promjena u SRBiji i cijelome svijetu moguce je razumjeti samo u svjetlosti ucenja Svetog Pisma

+++

ili nauke Hristove koju propovjeda Pravoslavna Crkva Njegove. Ona je osnovana od samog Gospoda naseg Isusa Hrista, a utvrjena i rasirena po cijeloj vaseljeni od strane Svetih Apostola. To Hristovo ucenje o spasenju roda ljudkog i smislu zivota covjeka na zemlji, ili vecitoj tajni zivota i smrti koja nas prati od rodjenja pa do samrtnog casa, sacuvano je do danas neizmenjena i nepromenita jedino u nasoj Istinitoj Pravoslavnoj – Jednoj Svetoj Sabornoj i Apostolskoj Crkvi Hristovoj.

Tome Hristovom ucenju sacuvanog u Pravoslavnoj Crkvi Njegovoj, a objasnitog od Svetih Otaca Crkve, koje su potvrdili Seadam Vaseljenski Sabori, nema vise nista ni da se oduzme niti da se dometne, vec jedino u zivotu nasem da ga primenjujemo. Samo na taj nacin, kroz istinsko spoznanje Spasitelja svoga koje se stice u Crkvi Hristovoj, mi mozemo da spasimo duse svoje od greha i smrti, i da nasledimo zivot vecni!

Svetosavlje kao vrhunac hriscanske pravoslavne nacionalne ideologije, nije filozofija ljudska, vec nas pravoslavni hriscanski nacin zivota, sa kojim se mi Pravoslavni SRBi,kao vernici Hristovi i slebdenici Boga Svevisnjega, sa ostalim pravoslavnim hriscanima iz drugih naroda kroz Svete Tajne u Crkvi Bozijoj, spremamo za zivot vecni i Carstvo nebsko koje “nece doci da se vidi, jer ono nije jelo i pice, vec radost i mir u Duhu Svetome”.

To znaci, da Carstvo Nebesko nije nesto materijalno, kako to pogresno uce neke “hriscanske” verske sekte, da ono nije nesto vidljivo i opipljivo, vec da je Carstvo Nebesko duhovne prirode koje se nalazi unutra u nama, kao blagodat Duha Svetoga koji sa sobom donosi “radost i mir” dusi nasoj!

Tu Biblijsku i Sveto Otacku istinu svojim naucnim putem potvrdjuje i savremena nauka koja uci “da je materija samo zgusnuta energija, koja zbog toga u odredjenim uslovima moze da menja svoj oblik” poput vode, i da se ona nikada ne gubi. Tako nas sama nauka govoreci svojim jezikom ljudske znanosti, ponovo vraca na pitanje o tajne zivota i smrti. To pitanje covjek je sebi kao svesno ljudsko bice davno postavio, najverovatnije odmah posle proterivanja zbog greha neposlusnosti nasih praroditelja Adama i Eve iz raja, u kome su do tada zivjeli. Na to pitanje nauka sama po sebi nikada do sada nije mogla i nikada nece moci tacno da odgovori, jer svi njezini odgovori jesu samo raznorazne teorije, sto znaci prepostavke koje se vremenom menjaju i prilagodjavaju novim naucnim otkricima i ljudskim dostignucima.

Medjutim, na to pitanje koje svako svesno ljudsko bice sebi postavlja od postanka covjeka na zemlji, a koje se odnosi na vecitu tajnu zivota i smrti, postanka covjeka, i smislu njegovog postojanja na zemlji, covjek isto kao i nauka ljudska nikada pravi odgovor nije mogao da pronadje i tako da pravilno odgovori sebi i drugome, jer pravi i istinski odgovor nalazi se jedino u Svetom Pismu ili Bibliji, odnosno u Pravoslavnoj Crkvi Hristovoj, koja jedina ima kljuc pravilnog razumevanja Svetog Pisma, i Hristovog ucenja objasnitog od strane Svetih Otaca Crkve, iz proslosti do sada.

Najtajanstvenije ucenje Hristovo, o kome ni sama Crkva puno ne govori, svako jeste ucenje o pojavi Antihrista, koji ce doci pri kraju vremena, prije Drugog dolaska Hristovog, kao posledica sveopsteg bezakonja i otpadistva roda ljudskog od Zakona Bozijeg i Crkve Hristove, grehom oslepljenog i onerazumljenog covjeka zemaljskog. Antihrist ce privremeno uspjeti da uspostavi materijalno i globalno carstvo svoje, kao suprotnost duhovnom Carstvu Hristovom, ispunjenim svakim zlom i bezakonjem, koje um ljudski sada ne moze ni da zamisli.

Da bi se to carstvo zla samog Lucifera i njegovih palih andjela moglo da stvori, potrebno je prvo iz covjeka protjerati njegovu vjeru u Boga i samoga sebe. Potrebno je da covjek postane “hodajuci mrtvacki sanduk napravljen od ilovace” bez istinskog zivota u sebi, koji ce da bude zambi, u pravom smislu te rijeci, a ne slobodno i razumno ljudsko bice stvoreno po slici Bozijoj, koje kao takav umije i zna da razmislja glavom svojom.

Kada ce Satana preko sluga svojih uspjeti u potpunosti da ovlada ovim vidljivim – materijalnim svijetom, i da ovaj svijet koji sav u zlu lezi potcini sebi, i tako da stvori carstvo svoje – CARSTVO ANTIHRISTA, i kada ce Hristos Drugi put doci, u slavi Oca svojega sa svim Andjelima Nebeskim, da svakome da platu po djelima njegovim, nama nije poznato, jer o tome nezna niko drugi osim Oca naseg Nebeskog. Osim toga hiljadu godina pred Gospodom jeste kao jedan dan, a jedan dan kao hiljadu godina, jer Bog kao Tvorac svega vidljivog i nevidljivog pa prema tome i vremena u kome covjek zivi, sam obitava izvan prostora i izvan vremena koje iz Boga izvire i u Njemu ponovo uvire, slicno dusi ljudskoj koja od Boga izlazi i koja se kao takva covjeku daje da bi on postao dusa ziva jos u utrobi majke svoje, da bi poslije zemaljske smrti njegove ponovo se Bogu vratila kao Tvorcu i Izvoru vecnog zivota svog!

Medjutim, Gospod nama kao svojim ucenicima ili bolje receno kao djeci svojoj, iako nije ostavio tacno vreme svoga Drugog dolaska, On je nama kao Pravoslavnim hriscanima i svojim istinskim slebdenicima rekao “STRAZARITE” ostavljajuci znake vremena po kojim cemo znati i moci prepoznati vreme Njegovog skorasnjeg Drugog dolaska. Kada ce Hristos zaista doci, mi to neznamo, jer Gospod nam nije tu veliku tajnu Oca svoga sa nicim otkrio, osim sto nam je ostavio znake vremena po kojima cemo znati da se priblizava vreme Njegovog Drugog dolaska.

To vreme koje govori o Drugom dolasku Sina Bozijeg kao Pravednog Sudije zivima i mrtvima, po mnogim znacima koje nam Hristos ostavi, jeste bas ovo u kojem mi sada zivimo. Ali, koliko ce jos vremena trebati da prodje prije nego sto Hristos ponovo dodje, to niko nezna, i za nas kao Pravoslavne hriscane to nije toliko ni vazno, kao nase saznanje da ce Hristos sigurno prije ili poslije ispuniti obecanje svoje.

Jedan od znakova Hristovog brzog dolaska jeste i taj “sto ce u poslednje vrijeme ohladnjeti ljubav mnogih”. Medjtim to Hristovo prorostvo o ljubavi ljudskoj dosta je rastegljiv pojam, jer izgleda da prave i iskrene ljubavi medju ljudima nikada puno nije ni bilo, ni prije ni posle Hristovog dolaska, a pogotovo medju vladika i popovima u cijeloj nasoj hriscanskoj proslosti. Nama SRBima, mnogi pricaju o ljubavi, i koliko nas vole, a svi nas odreda celivaju Judinim celivom, a mi se pravimo ludi i slepi da to njihovo izdajstvo – ne vidimo!

Medjutim, ovo nase vreme u kome sada mi zivimo, zaista je vreme velikog otpadnistva od Boga i SRBstva: Pravoslavlja i Svetosavlja, od Zakona Bozijeg i svega onog plemenitog i uzvisenog sa cime se covjek razlikuje od zivotinje i svrstava medju rod ljudski.

Krsenje Zakona Bozijeg, i pljuvanje na razne nacine po imenu Bozijem, Crkvi Njegovoj i nasem voljenom i Bogu dragom SRBstvu: Pravoslavlju i Svetosavlju, postala je svakodnevna pojava po kojima se mjere sadasnje vrline ljudske. Sve sto vise pljujes po narodu svome iz kojeg si ponikao, po Pravoslavnoj vjeri svojoj kojoj pripadas makar po krstenju svome, po Crkvi Bozijoj kao cuvaru SRBstva u svim njegovim osobinama, sve ces vise biti u zivotu svome uspjesni i cuveniji. Neprijatelji Boziji i nasi hvalice te na sva usta svoja, a kada budes odigrao ulogu koju ti je Satana namjenio, tada ces biti odbacen i prezren od tvojih gazda kojima si vjerno sluzio satiruci narod svoj, i zavrsices isto kao Milosevic, Karadzic, Mladic i njema slicni u Hagu ili nekom drugom mucilistu u Carstvu Antihrista!

Da bi to Carstvo Antihrista moglo da bude stvoreno po zelji Satane sto prije, njegove sluge kao tvorci Novog svetskog poretka cine zato sve sto znaju i mogu da promjenu svest ljudsku, da ubjede covjeka da Boga i greha vise nema, a kada Boga i greha nema, onda je takvom covjeku sve dozvoljeno. Covjek bez Boga u sebi moze slobodno bez grize savjesti da zivi po strastima tijela svog, a ne po duhu i Zakonu Bozijem, po ucenju Crkve Hristove i primjeru Svetih Otaca nasih.

Takav materijalni ili zemaljski covjek, obezbozen i bez duha i Boga u sebi, i Njegovih bozanskih osobina: Pravednsoti i Istine, postaje tada ravan zivotinji, i cak gori od zivotinje, koja ne moze kao covjek da misli kako da istrebi bliznjeg svog. A to je ono sto sada smjeraju da ucine tvorci Novog svetskog poretka koji javno propovjedaju da na zemlji ima previse stanovnistva koje treba smanjiti na dvije milijarde, a ostalo stanovnistvo u broju od preko cetiri milijarde na razne nacine unistiti.

Tvorci Novog svetskog poretka kao slebdenici Satane, i planeri stvaranja Carstva Antihrista, na taj nacin javno propovjedaju i spremaju unistenje ne samo pojedinaca koji se usude da podignu svoj glas u odbrani Pravde i Istine, vec citavih naroda na zemlji.

Tome cilju sluzi i vestacki stvorena SIDA, koja ce najdalje kroz dvije decenije prepoloviti stanovnistvo danasnje crne Afike, a mozda cak i potpuno istrebiti, kao i mnoge druge bolesti koje ce uskoro da budu pustene u mnoge narode, koji nemaju mogucnosti uspjesnog lecenja protiv takvih zaraznih bolesti.

To je stari i oprobani nacin istrebljenja stanovnistva na zemlji kojeg su u Americi, u “ime Boga” primjenjivali rimokatolicki krizari poslije osvajanja toga kontinenta od strane “prosvecenih” Evropljana, u borbi protim domorodaca – americkih Indijanaca, sa blagoslovom rimokatolickih biskupa i fratara, i samih Papa.

Medjutim, sva ta apokalipsticka zla koja sa sobom donose u “ime demokratije” tvorci Novog svetskog poretka kao globalisti i sluge Satane, ne smiju da nas uplase kao vernike Hristove, jer mi moramo da budemo svjesni da tako mora da bude zbog greha ljudskog i njegovog otpadnistva od Boga, Crkve Hristove i Zakona Bozijeg. Mi treba da znamo i cvrsto da vjerujemo u obecanje Bozije, da On nece dozvoliti neprijateljima svojim da nas SRBe, i sve ostale sinove i kceri Svetog Pravoslavlja oni kusaju preko moci nase. Uzdajmo se zato u milost Njegovu, i potrudimo u zivotu svome da zivimo po Zakonu Bozijem. Pokazimo Pravoslavnu vjeru svoju u zivotu nasem kroz dobra djela svoja, pa ce tada i sam Bog kao izvor svake srece i napretka da bude sa svima nama u sve dane zivota nasega. Amin. Boze daj!

Prema tome, svaki vernik nalazi se pred izborom da li on zeli u svome zivotu dobrovoljno da prihvati Hrista, kao svoga Iskupitelja i Spasitelja, a to znaci u cijelosti da prihvati u svome zivotu Njegovo ucenje o pokajanju, iskupljenju i spasenju roda ljudskog sacuvanog u Svetome Pismu, o cijoj istinitosti svedoci Pravoslavna Crkva Hristova, i tako da postane Pravoslavni hriscanin, koji ce dobrim zivotom svojim kroz dobra djela svoja svedociti o Pravoslavnoj vjeri svojoj, ili ce samo kao pojedini sektasi iz Svetoga Pisma i bogate riznice Crkve Hristove da uzimamo samo ono sto njegovoj ljudskoj sujeti odgovara, ili da ga tumaci samovoljno po svojim ljudskim saznanjima onako kako to Sveti Apostol Pavle unapred kaze i upozorava verne “kako nas usi svrbe”.

СС