Ne prestajem da se iznenađujem novim tekstovima na sajtu „Borba za veru“. Vidim da je moje pismo bilo veoma
Епархија рашко-призренска и косовско-метохијска у егзилу
+++
uznemiravajuće po g-dina Vladimira Dimitrijevića, kada je bez imalo smirenja napisao tekst gde kaže „da liči na međeda“. To je on sam konstatovao, ja to nisam nigde napisao. Ako Vladimir sam sebe asocira na „međeda“, to je njegova stvar i pravo, u koje ja neću da se mešam. Veoma mi je čudno da jedan vrstan intelektualac poput njega kaže da ja pišem pod pseudonimom. Ja sam g-dine Dimitrijeviću Grk, koji vuče neke svoje korene iz Srbije, i nemojte (u)padati u paranoje (kao što niste ni u Duboki Potok).
Vidim da Vam pisanje, a verovatno i pričanje viceva, ide veoma dobro. Na žalost, ja se time ne bavim, tako da vic o Eri i agi možete da ispričate onima o kojima se svakodnevno piše na Vašem sajtu, i koji pale sveće po Judejskim sinagogama. Ne sumnjam da ste u kontaktu sa takvima. Tražite od mene „scenario“ po kome ćete sebe opisati. Evo, pružiću Vam to zadovoljstvo, kad već insistirate:
„Ja, Vladimir Dimitrijević, publicista iz Čačka, jasno i glasno kažem svima, da je za mene jedini i priznati Episkop Raško-Prizrenski – dr Artemije Radosavljević. Zbog toga, ja ću od danas da odlazim u Ljuljake, i svuda gde služe monasi u Egzilu. Pošto narod želi da kažem ko je za mene kanonski Episkop, eto ja sam to javno izjavio. Još umoljavam Episkopa Artemija da mi oprosti što sam izjavio da je (u)pao u Duboki Potok, i što sam svojim tekstovima zbunjivao narod, kao i svojim tobož neopredeljenjem. Takođe molim Arhimandrita Simeona da mi oprosti što sam poslao svoje ‘jurišnike’ na njega, da ga kleveću što na mome sajtu, što van sajta“.
Evo moga scenarija za Vas g-dine Dimitrijeviću. Vi sada budite hrabri pa se ovako javno izjasnite, i onda će sve nedoumice oko Vas i Vašeg bitisanja nestati. Ja nisam rekao za Vas da ste „jeretik“, daleko bilo, ali vidim da u nastupu Vaše paranoje dajete sami sebi epitete: „jeretik, međed, farisej, carinik, bludnik, plašljivko, kukavica, plaćenik, tajni agent“. Ja se ne sećem da sam na sajtu Eparhije raško-prizrenske i kosovsko-metohijske u egzilu ikada to pročitao o Vama. Ponovo pokušavate sa Vašom „šećernom vodicom“ da smutite ono malo smućenog naroda. Primetio sam, takođe, kada Vas neko dirne u Vašu slabu tačku (ego), Vi nemate šta da kažete, nego se pojavi bataljon Vaših jurišnika „Paje, Raje, Gaje, i Vlaje“, pa Vas zdušno brane, klevetajući Arhimandrita Simeona. Nije to nikakva odbrana g-dine Dimitrijeviću. Odbrana bi bila kada bi ste Vi pobili tekst oca Simeona jakim argumentima. I više je nego očigledno da Vi to niste u stanju, pa ste zbog toga veoma uznemireni. Lepa Vam je ona priča o avi Agatonu, ali ne znam kakve to veze ima sa mojim tekstom? Da li Vama godi da Vas neko naziva jeretikom, i svrstava u koš zajedno sa ekumenistima iz redova SPC? To činite Vi sami, a ne ja.
Vi ste bili dužni (kao svojevoljno nametnuti branitelj Vladike Artemija) da upoznate narod sa zamkama vukova preobučenih u jagnjeće kože, i da ih na taj način spasite duhovne propasti. Vi svoju dužnost niste obavili, nego ste forsirali na Vašem cenjenom sajtu putanju jeretičkog Patrijarha. Setimo se Svetog Fotija Velikog, koji je rekao:
„Da li je pastir (sveštenik) jeretik? Onda je on vuk! Moraš da pobegneš od njega, i ne daj se prevariti i ne prilazi mu čak ako je naizgled miran i ljubazan. Beži od zajednice i priče sa njim onako kako bi pobegao od otrovne zmije“. Mi nismo videli ni jednu jedinu reč upozorenja, niti bežanje od istih, nego samo licemerno pozivanje na neku lažnu ljubav i lažni mir sa otpadnicima Pravoslavne Vere, koji su krenuli nizbrdo putem svejeresi ekumenizma. Evo kako nas na buđenje zove i Sveti Vladika Nikolaj:
„Ako neko kaže: juče je bila opasnost po našu Crkvu, a danas je ta opasnost prestala, strašno se vara. To je trubač koji svira na spavanje. A mi moramo imati u ovo vreme što više trubača koji će svirati na buđenje, na ustajanje, na pripravnost, na odbranu. Jer onaj „nepomenik“, kome je naš sveti narod sa svojim sveštenstvom osujetio „vaploćenje u formi zakona“ (misli na Konkordat iz 1937. godine), ipak ide po ovoj zemlji kao duh, kao avet, dejstvuje, dejstvuje i dejstvuje“. Da li ste Vi g-dine Dimitrijeviću „bili trubač, koji je svirao na buđenje, ustajanje, odbranu“?
Plotski su ljudi, privezani svom dušom za zemni život, upoznati sa Zakonom Božijim površno, po slovu, po pukom školskom izučavanju njegovom, a daleki Zakonu Božijem po duhu, po srcu, po delima svojim – rečju, fariseji. Zato g-dine Dimitrijeviću, bilo bi pošteno da prekinete Vaše plotsko mudrovanje. Zar se više nećete ostaviti reklamerstva i hvalisanja? Da li ste spremni da se pobrinete da očuvate Pravoslavlje, ne misleći uopšte na Vašu ličnu propagandu? Teško gordeljivcima, gordost je majka svih grehova. Kod nekih ljudi će ličina (maska) blagočašća postojati. Ko će shvatiti (izgled) da je u toj spolja cvetajućoj pobožnosti uništena sva njegova suština, i sva sila? Shvatiće to mnogi ljudi, i već su shvatili, zato se oni danas najčešće i napadaju, kleveću i hule na pojedinim internet portalima, između ostalih je to i „Borba za veru ili večeru“.
Današnji lažni propovednici modernoga pseudohrišćanstva veoma su radi da za osiguravanje svojih položaja zloupotrebljavaju reči Gospodnje:
„Ne sudite da vam se ne sudi“. Ta im je rečenica osobito draga, ali im, svejedno, nikako ne smeta da sami najsurovije osuđuju sve oni koji se ne saglašavaju sa njihovim lžeučenjima, koja ustvari predstavljaju tek veoma lukavo iskrivljavanje evanđelskog učenja – što je mamac kojim smućuju mnoge. Ne sudite, da vam se ne sudi – kako ovo izgleda privlačno u krivom neo-hrišćanskom tumačenju: „Ja neću tebi smetati da grešiš, pa ni ti zato nemoj meni!“ Eto u kakvom nam se užasnom, izopačenom, sramotnom tumačenju predaje ovaj svešteni tekst u naše vreme!
Toliko sam imao da Vam kažem g-dine Vladimire Dimitrijeviću, s ponovljenim pozivom da se javno izjasnite ko je za Vas Episkop raško-prizrenski. Da li je to Vladika Artemije, ili onaj nesrećnik Teodosije? Zašto se plašite da kažete samo jedno ime od dva ponuđena? Ili čekate, kako se već uveliko priča, da se Eparhija podeli na Rašku i Kosovsku, pa ćete uspešno izbeći ovaj po Vas mučan odgovor. I na kraju da Vam pojasnim šta znači „Zver je puštena“ – sa lanca. To bi Vam značilo, dragi publicisto, kada neko ko piše, a ujedno i radi tako, da svojim ponašanjem smućuje ljude, a onda ga neko razobliči i pokaže nam njegovo pravo lice, onda se smatra da je ta osoba puštena (iz tmine naših nedoumica) na svetlost dana u svom pravom obličju. Vi o međedu, a ja o „šećernim vodicama“.
+++
Plotsko mudrovanje Rodoljuba Lazarevića (tobož čitaoca Borbe za veru)
Izvesni g-din Rodoljub se pita šta se ono beli u gori zelenoj. Teškog li pitanja, a odgovor ne može naći. A onda sa vatrenim kočijama silazi pravo na „Borbu za veru“ i postavlja svoju „iskrivljenu disertaciju“ o Arhimandritu Simeonu Vilovskom. Moram da priznam da je g-din Rodoljub odlično primetio „da se nameće pitanje ko je Vladimir Dimitrijević“. I ja se to pitam, kao i Grčka i Srpska javnost. Ko je zapravo on? Možda odgovor nađemo u „gori zelenoj“. G-din Rodoljub briljantno zapaža i iznosi jednu činjenicu, koja pokreće drugu „Neverovatno – jedan arhimandrit da se bavi toliko jednim mirjaninom“. Bravo, Μπράβο! Neverovatno je da se jedan mirjanin (Vladimir Dimitrijević) bavi toliko jednim Episkopom. Da se mirjanin Dimitrijević nije bavio Vladikom Artemijem, sigurno ne bi ni Arhimandrit Simeon njime. U svom daljem izlaganju ovaj gospodin, tobož samo čitalac „Borbe za veru“, pita se da li je Vladimir Dimitrijević toliko uticajan na neke duhovnike, sede brade, itd. Na koga je on uticajan to se ne zna, ali se zna da sigurno nije imao uticaja na Vladiku Artemija, kome se stalno nametao kao branitelj i igrao ulogu „Συνηγόρου του διαβόλου“, đavoljeg advokata. Da li će neko iz Grčke ili Srbije da otkrije „glavnoga mutivodu“, to nije važno. Važno je da je konačno otkriven. Samo je bilo pitanje vremena, ko će da ga razobliči. Mogli ste to biti Vi, g-dine Rodoljube, da imate zdravo rasuđivanje, koje kako vidim na žalost nemate.
A sada nastupa „Teorija zavere“ (Θεωρία συνωμοσίας) g-dina Rodoljuba. Sa ovom trulom teorijom pokušaja omalovažavanja pojedinih duhovnika (ne znam samo kojih), i sličnih, koje je pobrojao g-din Rodoljub, doveo je sebe u poziciju klevetnika. A tvrdnja da se na ekumenističkim portalima raduju nekome, to je istina. Raduju se i brane samo Vladimira Dimitrijevića. Evo npr citata: „Pa tako postoje veće šanse da se vrate Crkvi i poslušanju. Eto primera Vladimira Dimitrijevića“ (izvor -portal „Žive reči utehe“).
Nakon verbalnog napada na Arhimandrita Simeona g-din Rodoljub priznaje da poznaje g-dina Dimitrijevića, i time nas lišava svake sumnje da on nije samo običan čitalac i čovek iz naroda. Došao je da brani svoga prijatelja. O njegovom vaspitanju ne vredi govoriti, jer se on jednom Arhimandritu obraća sa „ti“, kao da ga poznaje. Vidite g-dine Rodoljube, Arhimandrita Simeona poznaje Grčka javnost (tako je i moja malenkost čula za njega), i o njemu se može reći sve u superlativu. Ne može se reći ni jedna ružna reč za njega. Vi se usuđujete kao i Vaš branjenik, da napadate čoveka koji se odvažio da Vam kaže ko ste i šta ste, što ste svojim pisanjima na Vašem sajtu i potvrdili.
Vladimir Dimitrijević je do skoro živeo u frejmu moralnosti, čistote, poštenja i borbenosti za veru. Zašto i Vi niste pokušali argumentovano da dokažete ocu Simeonu da nije u pravu? Nego ste svi Vi spali na tako niske grane, da osim kleveta i uvreda na Vašoj „Borbi za večeru“ ne možemo ništa pročitati! A ako budemo čekali takve, kao g-din Rodoljub i slični njemu, da „ispovedaju svoju veru“, onda ćemo sigurno dočekati „Godoa“.
S poštovanjem Vaš redovni čitalac
Mina K.
Илустрација:новинар.де
Ako se medjusobom koljete i jedete, pazite da jedan drugog ne istrebite, jer Hristos je sve. „On je Radost, On je Zivot, On je Svetlost, Svetlost istinita koja covjeku daje da se raduje, da leti, da gleda sve, da gleda svakoga, da zali svakoga, da zeli svakoga uza sebe, a sve uz Hrista“.
Zato se manite prepirki po razumu ovoga svijeta, po kazivanju covjecijem, jer svadje i nesporazumi nisu od Boga, vec od djavola i sluga njegovih, sa kojima se vise stete nanosi Crkvi Bozijoj, nego sto se od toga koristi ima.
Zato je Gospod i rekao:“da nase da – bude da, a ne – neka bude ne“ pa ko hoce i zeli Istinu da cuje, neka cuje, a ko zna bolje siroko mu polje, jer nece svaki koji govori „Gospode, Gospode, unici u Carstvo nebesko, vec onaj koji tvori volju Oca naseg Nebskog“!