logo logo logo logo
Рубрика: Актуелно, Религија, Србија, Друштво    Аутор: Афера Индекс    пута прочитано    Датум: 24.09.2010    Одштампај
PDF pageEmail pagePrint page

Бачка бискупијаG-dine uredniče zvaničnog sajta SPC, Sa Vašim odobrenjem na sajt Srpske Pravoslavne Crkve stavljeno je Saoštenje za javnost dekana Pravnog fakulteta u Kragujevcu.

+++

To saopštenje je prepuno neistina, pa smo začuđeni da se jedan takav tekst uopšte našao na zvaničnom sajtu SPC. Uz to, ne možemo da nađemo nikakvu vezu između „afere Indeks”, odnosno Saopštenja dekana Pravnog fakulteta u Kragujevcu, kao eksponenta optuženih u tom teškom korupcionaškom procesu, i Srpske Pravoslavne Crkve. Ipak, šta je tu je. Stavljanjem klevetničkog Saopštenja na zvanični sajt SPC, nama dvojici, prof. dr Marku Pavloviću i mr Zoranu Čvoroviću, naneta je velika moralna šteta.

Stoga, na osnovu čl. 47. st. 1 Zakona o javnom informisanju, zahtevamo da se naš Odgovor na Saopštenje dekana PFK, stavi na zvanični sajt Srpske Pravoslavne Crkve i tu zadrži onoliko vremena koliko je na sajtu stajalo i koliko će stajati Saopštenje dekana Pravnog fakulteta u Kragujevcu.

Na Malu Gospojinu 2010.

prof. dr Marko Pavlović

mr Zoran Čvorović

+++

G-dine uredniče sajta Eparhije bačke,

Sa Vašim odobrenjem na sajt Eparhije bačke stavljeno je Saoštenje za javnost dekana Pravnog fakulteta u Kragujevcu. To saopštenje je prepuno neistina, pa smo začuđeni da je odgovorni urednik sajta uopšte dao odobrenje da se prihvati jedan takav tekst. Uz to, ne možemo da nađemo nikakvu vezu između „afere Indeks”, odnosno Saopštenja dekana Pravnog fakulteta u Kragujevcu, kao eksponenta optuženih u tom teškom korupcionaškom procesu, i Eparhije bačke. Ipak, šta je tu je. Stavljanjem klevetničkog Saopštenja na sajt Eparhije bačke, nama dvojici, prof. dr Marku Pavloviću i mr Zoranu Čvoroviću, naneta je velika moralna šteta.

Stoga, na osnovu čl. 47. st. 1 Zakona o javnom informisanju, zahtevamo da se naš Odgovor na Saopštenje dekana PFK, stavi na sajt Eparhije bačke i tu zadrži onoliko vremena koliko je na sajtu stajalo i koliko će stajati Saopštenje dekana Pravnog fakulteta u Kragujevcu.

Na Malu Gospojinu 2010.

prof. dr Marko Pavlović

mr Zoran Čvorović

+++


ODGOVOR PROF. DR MARKA PAVLOVIĆA I MR ZORANA ČVOROVIĆA

na Saopštenje za javnost dekana Pravnog fakulteta u Kragujevcu

Sve što su mogli da smisle protiv prof. dr Marka Pavlovića i mr Zorana Čvorovića, dekan i saradnici su uneli u Saopštenje za javnost. Saopštenje za javnost je u stvari rađeno po starom modelu ruženja i kuđenja. Na samom početku ovog nazovi Saopštenja, dekan i saučesnici (naravno, u sastavljanju teksta) navode da su ih prof. Pavlović i mr Čvorović „monstruozno kvalifikovali” kao „zločinačko bratstvo”. Ovo naravno nije tačno. U Otvorenom pismu Ministru prosvete, koje je potpisalo preko 70 najuglednijih profesora i intelektualaca, oni se kvalifikuju kao „zatvorsko bratstvo” (lica sa zajedničkim zatvorskim, odn. pritvorskim iskustvom). To što su dekan i saučesnici (saradnici na sastavljanju Saopštenja) sebe prekvalifikovali u „zločinačko bratstvo”, samo po sebi mnogo govori.

I Veliki brat (dekan) nešto čita.

Dekan, odnosno autor(i) Saopštenja kažu da su „problemi sa prof. dr Markom Pavlovićem” počeli 2009. zbog njegovih stavova u jednom većem članku (studiji). Međutim, treba imati u vidu da je članak objavljen 2008, u vreme dok su „indeksovci” bili daleko od Fakulteta, zabavljeni o svome jadu, jer još nisu znali šta će uopšte s njima biti. Ipak, oni su se naknadno, godinu dana po objavljivanju članka setili (ili im je neko došapnuo) da postoji neki članak prof. Pavlovića u kome je on „omalovažavao standarde Evropske Unije”. Po njima, trebalo je valjda da prof. Pavlović nekritički propagira politiku EU, jer je kako oni kažu, za to plaćan 300 evra mesečno. Drugim rečima, prof. Pavlović je loše odradio posao plaćenika. Međutim, mi još uvek verujemo da naučnik (ako je naučnik) ne može da bude plaćenik, i obrnuto. Uostalom, tako zapoveda i Etički kodeks nastavnika Univerziteta u Kragujevcu: „Osnovni postulati Kodeksa, odnosno nastavničke etike su: profesionalna sloboda, odnosno moralna i intelektualna nezavisnost od političkih autoriteta i ekonomske moći bilo koje vrste; sloboda govora i istraživanja; istinoljubivost, odnosno otkrivanje i odbrana istine, onako kako je nastavnik shvata i prepoznaje…” Slična odredba se nalazi i u Kodeksu profesionalne etike na Univerzitetu u Beogradu: „U odnosu prema profesiji, članovi akademske zajednice su slobodni i odgovorni da u svom radu traže i brane istinu, onako kako je vide…” Rečju, iako bi dekan i saradnici želeli uspostavljanje plaćene političke podobnosti, ona je, na Kragujevačkom kao i na Beogradskom univerzitetu zabranjena. Najzad, prof. Pavlović od Fakulteta za projekat u kome je učestvovao, nikada nijedan novčani iznos nije dobio u evrima.

Sve u svemu, podstaknut Saopštenjem, prof. Pavlović je Dekanu i uredniku sajta Fakulteta uputio dopis sledeće sadržine:

„Zahtevam: (1) Da se zbog vanrednog interesovanja Dekana i nastavnika koje je zastupao u Saopštenju za javnost, kao i mogućeg interesovanja Predsednika Republike, pa i celokupne javnosti Srbije, na sajt Fakulteta stavi moj članak Prikrivena denacifikacija u Ustavu Srbije od 2006. u obliku u kom je objavljen u zborniku Pravni sistem Srbije i standardi Evropske Unije i Saveta Evrope, knj 3, Kragujevac, 2008 (str. 349-372). (2) Da se na sajt Fakul-teta stave članci svih istraživača koji su radili na projektu i koji su objavljeni u istoimenom zborniku radova. (3) Da se na sajt Fakulteta, uz članke, objave tačni podaci o novčanim iznosima koje je svaki istraživač primio za rad na Projektu, s obzirom na to da su zasad objavljeni samo novčani iznosi koje sam ja navodno primio. Objavljivanjem pomenutih članaka i novčanih iznosa na sajtu Fakulteta biće zadovoljen osnovni evropski pravni standard da ’ZAKON JE ISTI ZA SVE, BILO DA ŠTITI, BILO DA KAŽNjAVA’”. Dakle, barem evropske „transparentnosti” radi, možemo da očekujemo da će se na sajtu Fakulteta u razumnom roku moći pročitati članci svih istraživača na projektu i saznati njihovi autorski honorari.

Ćut! Ćut! – Pretpostavka nevinosti.

Dekan prigovara prof. Pavloviću i mr Čvoroviću da ne poštuju pretpostavku nevinosti i da pokušavaju da izvrše pritisak na sud. Dekan ne zna, ili neće da zna, da je pretpostavka nevinosti samo drugo lice (ili naličje) osnovane sumnje. Drugim rečima, pojedinac koji se nalazi pod pretpostavkom nevinosti nije nevin čovek, nego čovek opterećen sudskim procesom, čovek pod osnovanom sumnjom koju je svojim aktom, optužnicom, utvrdio nadležni organ, javni tužilac. Uopšte, Dekan i pomoćnici, izokrećući naše stavove prema „aferi Indeks”, pokazuju da su sve živo pobrkali ali time i otkrivaju svoj stav prema pretpostavci nevinosti u „Indeksu”. Prvo, dekan je zamolio „za strpljenje do pravosnažne sudske presude”, što znači da sudski proces treba da teče kao što je tekao i dosad, tj. da se odugovlači pa da se do presude dođe, kao što reče R. Milosavljević „kada praunuci najmlađeg iz grupe optuženih pođu u školu”. Moderni zakonodavac je, pak, pretpostavku nevinosti vezao za brzi proces, speedy trial, kao bi rekli Englezi, odnosno suđenje u razumnom roku, kako bi se to reklo u čl. 5 st. 3 Evropske konvecije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

U Saopštenju stoji da, Z. Čvorović i prof. Pavlović s njim, preporučuju „metode suđenja Ivana Groznog”, pošto se Čvorović time navodno trenutno bavi. Međutim, Z. Čvorović se ne bavi Ivanom Groznim (1530-1584), nego velikim ruskim Zakonikom Cara Alekseja Mihailoviča, iz 1649. To znači da oni, koji su Čvoroviću dali otkaz, nemaju nikakvu predstavu o tome na šta se odnosi Čvorovićeva doktorska disertacija. Uz to, Dekan kaže da se Čvorović i prof. Pavlović zalažu i za nacis-tička načela „o munjevitoj pravdi”. Mi, moramo priznati, nismo čuli za nacistička načela o munjevitoj pravdi, ali dobro znamo šta je nacistički „munjeviti rat”.

Najzad, dekan veli da bi mr Čvorović i prof. Pavlović kao pravni istoričari morali da poštuju stari pravni nauk da je „bolje da sto krivih bude oslobođeno nego da jedan nevino optuženi strada”. Ovde prvo treba napomenuti da izreka u u kojoj se pominju „nevino optuženi” ne postoji. Kategoriju „nevino optuženih” u jednu staru izreku interpolirao je dekan Pravnog fakulteta u Kragujevcu, a još od Frojda se zna da grešne ovog tipa nisu slučajne. Inače, postoji više varijanti izreke o zaštiti optuženih, s obzirom na mogući broj oslobođenih krivaca (5, 10, 20 i 99) a radi zaštite nevinog.

Tako, Lodr Hejl je (1678) govorio da je „bolje da 5 krivih izbegne kaznu nego da jedan nevin umre”. Čuveni Blekston (1765) je izneo stav da je „bolje da 10 krivih pobegne nego da jedan nevin pati”. Forteskju (1825) je govorio da je bolje da 20 krivih izbegne smrtnu kaznu nego da jedan nevin bude osuđen i pogubljen. Kod nas je ova izreka prihvaćena u obliku da „bolje je, usled nesavršenosti ljudskih zakona, 99 krivih pustiti, nego jednog nevinog osuditi”. (Ona se inače pominje u knjizi prof. Pavlovića Pravna evropeizacija Srbije 1804-1814). Izreka o tome da je bolje da više krivih izbegne kaznu nego da jedan nevin strada, je pre svega vezana za nesavršenog dokaznog sistema. Najzad, to što je dekan izabrao varijantu sa najvećim brojem (100) može da znači da nije čuo za druge varijante, a može da znači da mu ova varijanta najviše odgovara.

Evo, na konkretnom primeru, šta znači pretpostavka nevinosti. Svetlost od 23. avgusta 2007. prenela je ovaj deo iz opužnice smederevskog tužilaštva:

„Navodno je prof. Đurđević zahtevao i primio 600 evra od prof. Podgorca da bi studentkinji Radmili Jovanović-Canić bez polaganja ispita upisao ocenu iz Obligacionog prava”.

Zatim, Tanjug je 4. marta 2010. objavio da

„Radmila Jovanović-Canić priznala je pred Sudom da je za 5000 evra kupila ispite koji su joj nedostajali do diplome pravnika na Pravnom fakultetu u Kragujevcu… Bivši policajac u penziji Radmila Jovanović-Canić (55) prema optužnici kupila je prelazne ocene iz 6 predmeta … Ona danas prima penziju od oko 72000 dinara… Za pozitivnu ocenu bez polaganja ispita optužena je kumi … iz Požarevca davala od 300 do 1100 evra, koja je novac predavala svom prijatelju …” a ovaj „profesorima koji su upisivali u indeks ocene”.

U ovom slučaju krivičnopravni uzročnoposledični niz izgleda sasvim prosto i jasno: Radmila Jovanović-Canić – posrednik – novac – N. Đurđević – ocena 6. Za ovaj niz osnovane sumnje važna je činjenica da je R. Jovanović-Canić, svoj iskaz iz istrage ponovila na glavnom pretresu, kao i činjenica da to što je rekla u istrazi i na sudu škodi njenom materijalnom stanju, tj. ukida osnov za njenu penziju. Ali, ovo je ipak samo uzročnoposledični niz osnovane sumnje. Jer, Sud će utvrditi istinu, odnosno da li navedeni uzročnoposledični niz opstaje ili postoji neka činjenica koja ga prekida. Sve u svemu, dok Sud ne donese pravnosnažnu presudu pred licem javnosti postoji samo uzročnoposledični niz zasnovan na osnovanoj sumnji. Zbog toga je izuzetno važno da se svaki proces brzo okonča. Da je sud u razumnom roku presudio, ne bi, na primer, ni prof. Pavlović, ni Nenad Đurđević, iz različitih razloga, radili i delovali pod opterećenjem osnovane sumnje zasnovane na iskazu R. Jovanović-Canić.

U direktnoj vezi sa opterećenjem osnovanom sumnjom je i ukidanje pravnoistorijske Katedre i doktorskih studija. Naime, sa prof. dr Markom Pavlovićem, mr Zoranom Čvorovićem i saradnicima, Pravni fakultet u Kragujevcu bio je na dobrom putu da postane veliki centar posebnih studijskih programa iz Srpske pravne istorije. Međutim, Nenad Đurđević, sa osloncem na svoju grupu, uspeo je (verujemo privremeno) da ovaj put preseče. Do toga je došlo pošto prof. Pavlović nije pristao da kod njega lično, kao rukovodioca doktorskih studija, ponovo akredituje već akreditovani program kod KAPK-a. Zbog toga, Đurđević je pred Nastavno-naučnim većem zaključio:

„Kolega Marko Pavlović me, kao rukovodioca doktorskih studija, potpuno ignoriše. Nije dostavio nijedan podatak koji sam tražio … Ovo je neizdrživo”.

Profesor Pavlović zaista nije pokazao potrebno divljenje prema čoveku sa bivših 20 i sadašnjih 13 funkcija, među kojima su:

  • direktor centra za Sportsko pravo,
  • predsednik Udruženja za sportsko pravo,
  • član Komisije Svetog arhijerejskog sinoda,
  • član statutarnopravne Komisije Olimpijskog komiteteta,
  • višestruki urednik i počasni predsednik plesnog saveza Srbije.

Zbog toga što je „ignorisan” ovakav „velikan”, i što mu je to bilo „neizdrživo”, presečen je veliki poduhvat, ne samo na štetu rada prof. Pavlovića, dužeg od dve decenije, nego na još veću štetu grada Kragujevca i zemlje Srbije.

G-osn dekan, u ovom Saopštenju, inače u jednom od opširnijih spisa u svojoj karijeri, naveo je kao „problem” i to „što je godinama prof. Pavlović bio samom se-bi šef Katedre, jer je bio jedini nastavnik na njoj, i za to primao novčanu naknadu”. Ovde ne može a da se ne primeti da, g-osn dekan, valjda zablesnut sjajem prof. Pavlovića, ne primećuje mr Čvorovića koji je na Katedri sa prof. Pavlovićem mnogo dugo, čak 11 godina. Takođe, zabovio je i to da u poslednje 2 godine na Pravnoistorijskoj katedri je bio i jedan saradnik. Zatim, što se funkcionalnog šefovskog do-datka tiče, prof. Pavlović ga sebi nije ni određivao, niti propisivao njegovu visinu, i nikad nije mislio da takav dodatak treba i da postoji (jer šef Katedre treba da bude stvar časti, a ne stvar santa kinte). Najzad, valjda po elementarnoj logici, ako je problem bio u dodatku, onda je trebalo ukinuti šefovski dodatak, a ne Katedru. Inače, što se tiče Katedri, poznati evropejac Stojanović Predrag je mogao da pogleda malo na sajt zagrebačkog Pravnog fakulteta i da vidi da tamo nisu štedeli na katedrama. Naime, dok je na Pravnom fakultetu u Kragujevcu postojala Katedra za Pravnu istoriju koja je obuhvatala dva osnovna predmeta, Srpsku pravnu istoriju i Pravnu istoriju sveta, na zagrebačkom Pravom fakultetu postoje dve pravnoistorijske Katedre (i treća za Rimsko pravo). Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu ima dakle Katedru za povijest hrvatskog prava i države. Kad se pogleda na fakultetskom sajtu napomena o predmetu, onda svako može zaključiti da se radi o jednom od ključnih predmeta na pravnim studijama. Za ovakvo mesto Istorije nacionalnog prava kod Hrvata mogli bi se tražiti i naći razni razlozi. Možda bi među tim razlozima bila činjenica da su oni svoju „aferu Indeks” rešili u razumnom roku. (Možda se ovde radi samo o konkretizaciji opšte pojave da svi narodi imaju probleme, ali ozbiljni narodi ne guraju svoje probleme pod tepih, nego za njih nalaze rešenja.)

Antikorupcijske mere: Koza čuva kupus.

U Saopštenju za javnost se navodi kako „prof. Marko Pavlović i mr Zoran Čvorović pokušavaju da opstruiraju preduzimanje antikorupcijskih mera”. Ovo naravno nije tačno i to ne samo zbog toga što prof. Pavlović i asistent Čvorović nikada nisu dovođeni u vezu sa korupcijom, nego zbog toga što je baš mr Zoran Čvorović (kao član Komisije za kontrolu kvaliteta) tražio da se obelodane antikorupcijske mere koje su bile uslov za akreditaciju Fakulteta.

Naime, kao što je Politika objavila, predsednica Komisije za akreditaciju dr Vera Vujčić je izjavila da je Pravni fakultet u Kragujevcu akreditovan pošto su navedene „mere koje su preduzeli da se ubuduće otkloni svaka sumnja u korupciju, a to je podrazumevalo i komisijske usmene ispite … To znači da profesori koji su obeleženi aferom ne ispituju sami”. Međutim, oni koji su „obeleženi” aferom Indeks ne samo da ispituju sami, već neki od njih i pismeno (što će reći da kod njih ispiti ne samo da nisu komisijski, nego nisu ni javni). Što se prof. Pavlovića tiče, samo je njenu doveden, apsolutno protivzakonito, rezervni nekompetentni ispitivač, na čiji ispitni spisak student može da dođe tako što uplati 2.000,00 din.

Napredni „Savez studenata” i nazadni profesor i asistent.

Što se tiče organizacije zvane „Savez studenata”, kod koje su prof. Pavlović i mr Čvorović, prema Saopštenju dekana „neomiljeni i nepopularni”, valja reći samo to da se pojava ovakvih emocija kod ove organizacije prema nama dvojici poklapa sa preuzimanjem uprave Fakulteta od strane optuženih u „aferi Indeks”. Za javnost bi bilo vrlo interesantno da uprava Fakulteta objavi koliko novca su uplatili organizaciji zvanoj „Savez studenata”, kao i koje prihode su oni stekli, na primer od organizovanja žurki (što je drugim studentskim organizacijama sa Pravnog fakuleta onemogućeno). Uz to, javnost treba da zna da predsednik „Saveza studenata” koji je i predsednik Studenskog parlamenta kao i član Saveta Pravnog fakulteta, za dve godine, odnosno za preko 20 ispitnih rokova, nije nijedanput izlazio kod prof. Pavlovića na ispit. Trebalo bi videti da li je iskoristio povoljnost kupovine drugog ispitivača (za 2.000,00 dinara), za šta se inače zdušno borio.

G-osn Predrag Stojanović, iz fotelje dekana, valjda pišući u samoći, došao je do toga da „neomiljena i nepopularna” pozicija prof. Pavlovića leži verovatno u tome „što izvodi nastavu i ispite iz dva obavezna predmeta na prvoj godini studija, sa izrazito lošom prolaznošću studenata na ispitu”. Zaista tako piše: prolaznost studenata „na ispitu”. Iz ovoga se može zaključiti da prolaznost studenata postoji i na drugim mestima, a ne samo na ispitu. Ovaj pleonazam možebiti nije slučajan, jer dugo se govorilo o prolaznosti na predmetima prof. Pavlovića na nekim drugim mestima. Policija u „aferi Indeks” se time nije dovoljno pozabavila. Prof. Pavlović je slučajno nedavno saznao da su na crnom tržištu njegovi ispiti iz predmeta koje je držao dostizali cenu od preko 2000 evra. Jer, navodno, u ovu cenu morali su da se uključe troškovi ispisa, upisa, posrednika i glavnih aktera.

Paškvile prolaze, nauka ostaje.

G-osn dekan kaže da postoji „8 predmeta koje prof. Pavlović želi sam da drži”. Prof. Pavlović za tu svoju želju dosad nije znao. Ali, da je 20 godina (bez ijedne javne primedbe) držao 2 temeljna predmeta na prvoj godini studija, to je istina, i to nije bilo stvar njegove želje, nego sticaja okolnosti. Zatim, to što g-osn dekan (i saradnici) tako slabo cene mentorske kvalifikacije prof. Pavlovića, teraju ga da bude neskroman. Koliko znamo, nijedno veliko profesorsko ime dekanu i saradnicima nije napisalo prikaz njihove knjige. Prikaz knjige prof. Pavlovića Preobraženski ustav – prvi srpski ustav napisao je akademik Miodrag Jovičić, čovek koji je i za života važio za legendu srpske ustavnopravne nauke. Takav čovek je napisao, između ostalog, da je Preobraženski ustav „bez ikakve sumnje, vanserijska, originalna knjiga”, i da će „čitaocima dati nove poglede na jedno važno razdoblje naše ustavnopravne istorije i pružiti i uživanje u čitanju” (Arhiv, 3/1998, 220). Zatim, prema knjizi Srpska pravna istorija prof. Pavlovića, Pravni fakultet u Nišu je akreditovao jedan predmet sa 15 tema napravljenih na osnovu te knjige, što će reći da se program svodi na to što je jedan autor, tj. prof. Pavlović naveden za svaku metodsku jedinicu 15 puta.

Najzad, Ratko Marković, pišući „Sećanje na Ružicu Guzinu” je naveo da „iz njenog kabineta na Pravnom fakultetu u Beogradu izišla je gotovo cela jedna generacija kasnijih nastavnika, od kojih su danas neki članovi akademija nauka, a neki vodeća imena u svojim naučnim oblastima. Pominjemo tek njih nekoliko, one koje je ona otkrila i usmerila da budu ono što danas jesu: Mustafa Imamović i Marko Pavlović, pravni istoričari, Danilo Basta, filozof, teoretičar prava i prevodilac sa nemačkog …” (Anali PFB, 1/2007, 210).

Čvor mr Zorana Čvorovića.

U dekanskom Saopštenju za javnost se kaže kako je mr Čvorović „potpuno zakonito dobio otkaz”. Ipak, u nešto kasnijoj izjavi g-osn dekana (od 9. septembra, za Sumadija press) se kaže da „Čvorović je dobio otkaz isklju-čivo zato što su njegovi postupci pri odbrani bivšeg episkopa (?!) Artemija ozbiljno štetili ugledu Fakulteta”. Dakle, određeni privatno verski postupci mr Čvorovića predstavljali su zakonski razlog za otkaz. Predrag Stojanović, iz fotelje dekana, pi-šući (valjda u samoći) Saopštenje verovatno se premetnuo i u vekovima i u zemljama. A možda ga je, zbog pisanja u samoći, na trenutak obuzeo refren: „Srećna nova 1948.”

Takođe, interesanto je da veliki evropejac Stojanović dr Predrag nije bar malo gvirnuo u Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u kojoj stoji: „Svako ima pravo na slobodu misli, savesti i veroispovesti; ovo pravo uključuje i slobodu da čovek promeni svoju veroispovest ili ubeđenje i slobodu da sam ili u zajednici sa drugima ispoljava javno ili privatno svoju veroispovest ili ubeđenje putem kulta, propovedanja, praktičnog rada i vršenja obreda” (čl. 9, st.1).

Tvrđenje Komisije da je Čvorović „nabolji pravni istoričar mlađe generacije u Srbiji”, dekan smatra kontradiktornim i neodrživim, jer Čvorović je u 41. godini života pa ne može biti mlad. Međutim, dekan se ovde nešto zabunio. Komisija nije govorila o mladom čoveku, nego je Komisija s obzirom na podelu na starije i mlađe pravne istoričare, Čvorovića svrstala među mlađe i onda s obzirom na tu kategoriju zaključila da se radi o najboljem. Da je dekan obavestio Komisiju da će lakše razume-ti podelu pravnih istoričara na mlade, srednje i stare, onda bi Komisija našla Čvo-roviću mesto i s obzirom na ovu kategorizaciju. Zatim, dekan, očigledno veoma zabri-nut za sudbinu pravnoistorijske nauke u Srbiji, veoma se pozabavio Čvorovićevim tajmingom, pa je pronašao da je on postdiplomske studije na Pravnom fakultetu u Kragujevcu, upisao čak 1996, a da se na istom Fakultetu zaposlio 3 godine kasnije i da radi punih 11 godina. Ovo za sobom povlači pitanje zašto je Zoran Čvorović, kao beogradski diplomac i nosilac nagrade za govorništvo Advokatske komore Srbije, upisao pravnoistorijske studije u Kragujevcu 1996, a zaposlio se tek 3 godine kasnije? Odgovor se nameće sam po sebi. Neko mu je stavio u izgled posao asistenta-pripravnika, ali neko drugi nije hteo da ga zaposli. U međuvremenu, valjda živeći od vazduha i lepih reči, Čvorović je trebalo da odmakne na postdiplomskim studijama. Po logici Stojanovića Predraga, iz dekanske fotelje, što je Čvoroviću posao bio neizvesniji, to je on trebalo da jače prione na njega. Naravno, Čvorović je normalan čovek, i poslom na pravnoistorijskim studijama je počeo da se bavi kada se zaposlio.

Što se tiče roka od nepunih 11 godina od zaposlenja, mr Čvorović ni u čem ne kvari prosek na pravnoistorijskim studijama. Po pukim vremenskim merilima, ima ih mnogo gorih od mr Zorana Čvorovića, kao što je, na primer, slučaj jedne osobe iz „afere Indeks” koja se zaposlila u svojoj 25 godini a doktorirala u 40, što će reći da joj je do doktorata trebalo 15 godina. Inače, od magistrature do doktorata ove osobe proteklo je 8 godina. Sada je ta osoba u 57. godini i nalazi se u zvanju vanrednog profesora, što je tek samo jedna stepenica posle doktorata.

U slučaju Čvorović dekan je prevideo činjenicu da vreme trajanja posla zavisi prvenstveno od prirode posla, i da u nauci postoje oblasti u kojima se do rezultata stiže sporije. Magistarska teza Zorana Čvorovića bila je apsolutna novost u srpskoj pravnoj nauci. Takav je slučaj i sa njegovim doktoratom. Već s obzirom na to da su mu magistarska teza i doktorska disertacija iz veoma različitih i veoma složenih oblasti inostranog prava, Zoran Čvorović je izuzetan doktorand. Prvo, njegov dokto-rat nije koncipiran kao proširena magistarska teza. Drugo, njegov doktorat se ne bavi tako običnim temama kao što su cene određenih prozivoda za vreme nekog vladara, ili organizacijom sportskih priredbi. Njegova magistarska teza je na nivou nekih doktorata, a po bolonjskim merilima ne bi joj mnogo trebalo dodati da bi bila izvanredan doktorat. Ali, najvažnije je to da je mr Zoran Čvorović imao nesumnjivo pravo na reizbor.

Indeksovska zahvalnost.

Za vreme boravka u pritvoru, 6 meseci i više, a onda jednogodišnjeg plaćenog odsustva „indeksovaca”, angažovani su nastavnici sa strane. Ti nastavnici, nisu plaćani iz državne kase, nego iz kase Fakulteta, što znači da su plate ostalih – pa i mr Zorana Čvorovića i prof. Pavlovića – bile znatno manje, nego što bi bile da Fakultet nije imao ova „izdržavana lica”. To najzad znači i to da su oni za koje je izdvajano od asistentske plate Zorana Čvorovića, ovome izrazili zahvalnost tako što su mu dali otkaz (sa dejstvom odmah, što je naravno za sobom značilo i ukidanje čak i zdravstvenog osiguranja).

Oprosti im Bože, ne znaju šta rade.

U dekanskom saopštenju prof. Pavloviću je vrlo zamereno na završnim rečenicama iz članka „Novi inkvizitori”, u kojima je on, na primer, patrijarha Irineja u mladosti označio kao „ubogog Čačanina”. U vezi sa ovim možemo se upitati šta tu može da smeta, pogotovu što je u reči ubodi sadržana reč Bog. Ne znamo zašto pravoslavnim hrišćanima smeta opšti stav da Srpski patrijarh, za razliku od poglavara jedne druge crkve, nije nepogrešiv.

U dekanovom saopštenju prof. Pavloviću je pripisano jedno čudno versko opredeljenje, s kojim se on tobože hvališe među kolegama. Prof. Pavlović, naravno, svoja verska i sva druga opredeljenja (što je opštepoznato) nikada nije delio sa kolegama (ni pre, ni posle „afere Indeks”). Ipak, one kolege koje ne mogu da obuzdaju svoju radoznalost i gore od želje da zavire u jedan segment njegove privatnosti i saznaju njegovo versko opredeljenje, upućujemo na knjigu Ko je ko u Srbiji (od 1995).

Posebno je interesantno da u okviru „saradnje” između vrha SPC i Pravnog fakulteta u Kragujevcu, vrh Crkve podržava metod istrgnutih rečenica, a među kojima je i ona koja ukazuje na teškoće da „Srbi stanu na noge svoga ćiriličnog pisma”. Izgleda da vrhu SPC nije stalo do srpskog ćiriličnog pisma. Zatim, zar je moguće da neko poveruje u laž, pa i vrh SPC, da prof. Pavlović na ispitu zaviruje u studentske koncepte i da obara one koji koncept ne pišu ćirilicom. Naročito nas čudi da vrh SPC obznanjuje (urbi et orbi) da je ćerka prof. Pavlovića upisala Pravni fakultet u Kragujevcu, ne uviđajući da se ova informacija može i zloupotrebiti.

U Saopštenju se posebno insistira na tome da „Pravni fakultet u Kragujevcu se ponosi dobrim odnosima sa SPC i činjenicom da je prvi Fakultet u Srbiji koji je nakon Drugog svetskog rata u svoj nastavni program uveo predmet Crkveno pravo”. Ovde se prvo valja upitati koliko je umesno stavljati na istu nogu jedan Pravni fakultet i Srpsku Pravoslavnu Crkvu. Zatim, ako se može uopšte govoriti o „odnosima” između ove dve institucije različitog ranga, onda istine radi treba reći da su ovi „odnosi” začeti prvom Svetosavskom besedom (u postkomunističkom periodu) koja je održana u zgradi PMF u Kragujevcu 1991. Ko je održao Svetosavsku besedu i ko je još učestvovao na tom skupu, može se lako ustanoviti listanjem časopisa Kalenić. Naravno, to nije bio ni dekan, niti neko od njegovih anonimnih saradnika iz „afere Indeks”. Taj što je držao Svetosavsku besedu je, inače, u program pravnih studija uveo Zakonopravilo Svetoga Save. Zatim, opet istine radi, valja reći da zasluge za prvenstvo u uvođenju Crkvenog prava ne pripadaju nikome sa Pravnog fakulteta u Kragujevcu, nego dr Miodragu Petroviću, koji je za ovo imao razloge načelne prirode.

Dole poražene snage, živela vladajuća koalcija!

Dekan se u Saopštenju između ostalog dosetio „da je za Zorana Čvorovića ’afera Indeks’ samo sredstvo u političkoj borbi i da je njegov, kao i njegovog profesora Pavlovića, pravi cilj vladajuća koalicija, koju bi oni da pozovu na odgovornost zbog Kosova, odnosa prema međunarodnoj zajednici, reforme pravosuđa, itd”. Prvo što vladajuća koalicija iz ove nebuloze treba da zaključi je da dekan Pravnog fakulteta u Kragujevcu mnogo brine o njenoj stabilnosti, i da poručuje da vladajuću političku kombinaciju treba da čuvamo „kao zenicu oka svog” (što bi rekao nekadašnji „najveći sin naših naroda i narodnosti”). Stoga, treba sprečiti svakoga ko bi da „ruje” i „rovari” teško ostvareno jedinstvo (što bi rekao onaj isti, malo pre pomenuti). Ovim, naravno, dekan iznosi svoje shvatanje da je „afera Indeks” (u zamrznutom stanju) ugrađena u temelje vladajuće koalicije. Druga stvar koja pada u oči je da samo dva čoveka, Zoran Čvorović i njegov profesor, dr Marko Pavlović, opasno ugrožavaju koaliciju na svim poljima njene delatnosti, i na spoljnopolitičkoj i na unutrašnjopolitičkoj ravni. Da su toliko politički aktivni, a još uz to i jaki, ni Zoran Čvorović ni prof. Pavlović, to ni u snu nisu sanjali. Međutim, dekan poručuje da vladajuća koalicija treba da pripazi, jer „oni dolaze”.

Dekan je naročito upozorio na to da napad na vladajuću koaliciju dolazi od dvojice koji pripadaju „poraženim snagama ovog društva”. Do sada je termin „poražene snage” bio rezervisan za pristalice đenerala Draže, posle zavođenja komunističkog režima. Međutim, kako je danas u toku rehabilitacija pripadnika pokreta D. M, Stojanović Predrag (iz dekanske stolice) bi mogao da učini veliku uslugu vladajućoj koaliciji i da redefiniše „poražene snage”. Kad on bude dao novu definiciju, biće mnogo lakše i prof. Pavloviću i mr Čvoroviću, a i vladajućoj koaliciji. Jer, kako sada stvari stoje, uopšte se ne zna ko je neprijatelj.

U dekanovom Saopštenju lansiranom protiv dva čoveka, ima iskaza koji su zaista samo bljuvotine nedostojne iole pristojnog odgovora. Sve u svemu, u dekanovom Saopštenju je sve zbrkano i pobrkano, i svodi se na samo jedan problem: problem sa istinom čoveka koji se našao na dekanskom mestu.

Najzad, postavlja se pitanje, da li u vrhu SPC postoji neko ko vernicima nameće novo pravilo da LAŽ koja stoji na zvaničnom sajtu SPC i na sajtu Bačke eparhije posle izvesnog vremena postaje ISTINA.

Na Malu Gospojinu 2010.

prof. dr Marko Pavlović

mr Zoran Čvorović





Пошаљите коментар

Да би сте послали коментар морате бити улоговани

GENOCIDE REVEALED
logo
Писанија Грешног Милоја
Проф. Др. Миодраг Петровић

Проф. Др. Миодраг Петровић

КРОТКИ ЛАФОВИ!
Антиекуменистички сајт

НОВИ Антиекуменистички сајт

„СТРЕЉАЊЕ ИСТОРИЈЕ“
logo
ПРАВОСЛАВАЦ 2017
ГЕНОЦИД
ЈАСТРЕБАРСКО 1942
БОЈКОТ НАРОДА – документарац
новинар.де
Loading
КОРУПЦИЈА, ВЛАСТ, ДРЖАВА
logo
АГЕНЦИЈА ЗА БОРБУ ПРОТИВ КОРУПЦИЈЕ
logo