Njegova Svetost Patrijarh srpski G. Pavle uputio je danas pismo g. Bojanu Pajtiću, predsedniku Izvršnog veća Autonomne pokrajine Vojvodine, u kome, između ostalog, stoji:
+++
“Njegovo Preosveštenstvo Episkop sremski G. Vasilije izvestio je Sveti Arhijerejski Sinod Srpske Pravoslavne Crkve o jednom, za vreme mira, rekli bismo, neverovatnom događaju.
Naime, 4. decembra 2005. godine, na praznik Vavedenja Presvete Bogorodice, u 22 časa i 45 minuta, organizovana grupa od tri lica, koju Preosvećeni Episkop G. Vasilije, s punim pravom, naziva teroristima, došla je u selo Grabovo iz pravca Beočina, obila vrata crkve Svetog arhangela Gavrila i, uz pomoć merdevina, popela se na krov. Zatim su počeli sistematski da ruše krov i, sa visine od oko trideset metara, bacaju daske i bakarni lim kojim je krov bio opšiven. Pravoslavni parohijani iz Grabova su, čuvši buku, u velikom broju izišli iz svojih kuća, opkolili hram i pozvali počinioce da prestanu da ga ruše i da se predaju. U isto vreme su telefonom pozvali stanicu policije u Beočinu, kako bi patrola odmah došla na lice mesta i učinila ono što im je zakonska obaveza. Rušitelji hrama Božjeg su, u međuvremenu, odbili da se predaju i sakrili su se u krovu crkve. Negde pred zoru, kada su videli da policija nije došla, a u nadi da su bezbedni, rušitelji su sišli u crkvenu portu, gde su ih parohijani pohvatali. Pošto su pružali fizički otpor, došlo je do međusobnog nanošenja lakših fizičkih povreda. Patrola policije se pojavila tek oko dva časa ujutro, kada je sve bilo završeno, preuzela rušitelje od parohijana i odvela ih u stanicu policije u Beočinu.
Preosvećeni Episkop G. Vasilije, kada je sutradan došao u Grabovo, zatekao je prizor koji je više ličio na one sa ratom ugroženih područja, sa kojih je srpski narod prognan, nego na mirno fruškogorsko selo. Ulazna vrata crkve izvaljena, bačena na pod i oštećena; po porti razbacane daske i bakarni lim; u samom hramu nedostaju đakonske dveri i tri ikone, iščupane iz donje zone ikonostasa. Šteta koju je Preosvećeni Vladika Vasilije, sa saradnicima, utvrdio iznosi oko 2.600.000,oo dinara i odnosi se samo na građevinski deo, dok je Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture pozvan da proceni štetu na ikonostasu.
Namera ljudi koji su na veliki crkveni praznik počinili ovaj pravi teroristički akt bila je, prema rečima Preosvećenog Episkopa G. Vasilija, da se kod građana izazove osećanje nesigurnosti i straha, kao i da se izazove napetost u pograničnom području, nadomak susedne Hrvatske.
Hvatanje ove organizovane grupe nisu, nažalost, izveli nadležni državni organi nego vernici. Oni su odbranili svoju lepu baroknu crkvu, koja se u istorijskim dokumentima prvi put pominje još davne 1758. godine.
Moramo da napomenemo da je ovo, u poslednjih godinu dana, drugi težak napad na srpske pravoslavne hramove u Eparhiji sremskoj. Naime, 17. marta 2005. godine, na godišnjicu poslednjeg velikog pogroma srpskog naroda, paljenja i rušenja srpskih svetinja na Kosovu i Metohiji, izazvan je požar u manastiru Rakovcu, čiji počinitelji nisu, začudo, ni do danas otkriveni.
Koristimo priliku, gospodine Predsedniče, da Vas podsetimo da navedeni slučajevi, nažalost, nisu izuzetak nego se izdvajaju samo po visini učinjene štete. Poslednjih godina, napadi na srpske pravoslavne hramove i crkvene objekte u Autonomnoj Pokrajini Vojvodini su česta pojava. Neprijatelji Boga, Crkve i srpskog naroda pokazuju ne samo netrpeljivost nego i otvorenu mržnju: po hramovima, zgradama crkvenih opština i parohijskim domovima ispisuju parole antisrpskog, nacističkog i satanističkog sadržaja; flašama i kamenicama razbijaju prozore na crkvenim objektima; ruše spomenike i skrnave pravoslavna groblja…
U isto vreme, sa najviših mesta i u pojedinim medijima, besramno i potpuno nekažnjeno širi se govor mržnje protiv Srpske Pravoslavne Crkve, njenog Poglavara, episkopata, sveštenstva i vernih. Nedopustivo je to što su protagonisti ovog govora mržnje – a to znači duhovni pokrovitelji i nesumnjivi inspiratori navedenih nedela – ne samo funkcioneri pojedinih političkih stranaka i nevladinih organizacija sa sedištem na području Autonomne Pokrajine Vojvodine već, štaviše, i pojedini funkcioneri pokrajinske samouprave, među kojima, nažalost, prednjači doskorašnji predsednik Skupštine AP Vojvodine, Nenad Čanak.
Stoga Vas, Vaše Prevashodstvo, pozivamo da, koristeći mogućnosti koje Vam pruža funkcija koju obavljate i ugled koji imate, preduzmete mere koje će onemogućiti fizičke napade na Srpsku Pravoslavnu Crkvu, njene hramove, sveštenstvo i verne na području AP Vojvodine i da iskažete jasan i nedvosmislen demokratski i politički stav da je govor mržnje protiv Crkve nedopustiv i da ga treba zakonskim putem goniti. To je pouzdan način da se ne ponove napadi poput navedenog u Grabovu i u mnogim drugim mestima širom severne srpske pokrajine.
U tom očekivanju želimo Vam blagoslovene božićne praznike i uspeh u radu na korist svih građana u novoj godini blagosti Gospodnje.”
izvor: http://www.spc.rs/Vesti-2006/01/10-01-06-c.html#boj
+++
+++
+++
PISMO PREDSEDNIKA IZVRŠNOG VEĆA VOJVODINE G MR BOJANA PAJTIĆA NjEGOVOJ SVETOSTI PATRIJARHU SRPSKO G PAVLU
Po blagoslovu Njegove Svetosti Patrijarha srpskog g. Pavla, Informativna služba Srpske Pravoslavne Crkve objavljuje odgovor g. mr Bojana Pajtića predsednika Izvršnog veća Vojvodine, na sinodsko pismo Srpske Pravoslavne Crkve. Za razliku od svetogrdnih bukača, g. Pajtić je u svemu ovome reagovao kao izuzetno časna javna ličnost. To potvrđuje i ovo pismo, napisano krajnje pošteno, dobronamerno, odgovorno, kako i treba da izgleda pismo iz pera svakog kulturnoga hrišćanina, Srbina, Evropljanina i – prvenstveno – čoveka.
Novi Sad
Broj: 08-00001/2006
Dana: 11. januara 2006. godine
Arhiepiskop pećki
Mitropolit beogradsko-karlovački
i patrijarh srpski Gospodin Pavle
Vaša Svetosti,
S punim razumevanjem delim Vašu zabrinutost i nespokoj zbog događaja koje navodite u pismu.
Sa žaljenjem moram da konstatujem da Pokrajinska vlada nema nikakvu nadležnost u oblasti policije i pravosuđa. Da je ima, uveravam Vas, povoda za Vaše pismo ne bi ni bilo.
Izveštaj MUP-a o oštećenju crkve u selu Grabovu, koji sam tražio, govori o tome da su ga izazvala tri lica koja su od ranije poznati organima gonjenja i nije im bilo prvi put da kradu bakarni lim. Da li na poziv zabrinutih građana policija jeste ili nije odmah izašla na lice mesta – odgovor valja potražiti od ministra Jočića. Zvanični izveštaj o požaru u manastiru Rakovac navodi da je vatru izazavao građevinski nedostatak u konstrukciji dimnjaka.
Vaša Svetosti,
Svima je poznato sa koliko se prezira odnosim prema govoru mržnje i širenju rasne, nacionalne i verske netrpeljivosti. (Ovde sledi odeljak pisma koji je lične prirode, irelevantan za javnost, te ga, uz saglasnost autora pisma, izostavljamo.)
Želimo Vam dobro zdravlje na radost pravoslavnih vernika u novoj godini blagosti gospodnje.
Iskreno Vaš,
Mr Bojan Pajtić
Predsednik Izvršnog veća APV
U Novom Sadu,
11. januara 2006. godine
izvor: http://www.spc.rs/Vesti-2006/01/10-01-06-c.html#boj
+++
+++
+++
NEUSPEO POKUŠAJ MANIPULACIJE PISMOM PATRIJARHA PAVLA
Narodna mudrost iskazana u kratkoj priči Dobar dan zla ženo, osvedočila se u našem javnom životu, i to odmah pošto je Srpska Pravoslavna Crkva, kroz pismo Njegove Svetosti Patrijarha srpskog G. Pavla upućeno g. mr Bojanu Pajtiću, predsedniku Izvršnog veća Autonomne Pokrajine Vojvodine, prvi put javno i otvoreno progovorila o napadima na njene hramove, druge objekte i sveštenstvo, a samim tim i na vernike na području severne srpske pokrajine.
Da bi izbegli da se izjasne o temi pisma, svi koji su se osetili prozvanima, pribegavajući klasičnoj zameni teza, javnosti podmeću potpuno lažna i neverovatna pitanja: da li je Njegova Svetost Patrijarh srpski G. Pavle pisao dotično pismo, da li ga je uopšte video(!), da li ga je potpisao ili je u pitanju falsifikat; da li je i kako pismo poslato, sa kog faksa je poslato, kakva je procedura u radu Svetog Arhijerejskog Sinoda, Kancelarije Svetog Arhijerejskog Sinoda, Informativne službe Srpske Pravoslavne Crkve… i tako unedogled. Očigledno, na svaki način se trude da izbegnu pravu i jedinu temu pisma, a to je: napadi na Srpsku Pravoslavnu Crkvu na području Autonomne Pokrajine Vojvodine. Da podsetimo, u pismu Njegove Svetosti Patrijarha G. Pavla, pored potpuno neverovatnog pokušaja rušenja crkve u selu Grabovu, na Fruškoj Gori, samo su pomenuti drugi napadi, o kojima Crkva, do sada, nije obaveštavala javnost nego samo odgovorne institucije i ličnosti, kako bi im dala mogućnost da na odgovarajući način reaguju. Crkva je, pritom, imala u vidu i karakter pojedinih domaćih medija, koji od svega, pa i od stradanja Crkve, prave skandale, afere i teme pogodne za manipulacije nedobronamernih.
Ovom prilikom pomenućemo samo neke od tih napada.
*
Grupa D. B. P. D. okupljena oko ilegalnog časopisa “Bezbožnik”, za koji se zna da se tajno štampa i objavljuje na teritoriji Vojvodine, polovinom septembra 2004. godine priznala je da stoji iza anticrkvenih grafita sa nacističkim kukastim krstovima, ispisanih na nekoliko mesta u Novom Sadu. Rasturanje ovog časopisa, kao i antihrišćanski grafiti, doneli su veliko nespokojstvo ne samo pravoslavnim vernicima nego i svim dobronamernim građanima Vojvodine i čitave Srbije! Sumnja se da ova grupa i druge slične tajne grupe i organizacije stoje iza mnogih grafita i protiv drugih incidenata protiv Srpske Pravoslavne Crkve i protiv drugih Crkava i verskih zajednica u Pokrajini.
*
Tokom 2002. i 2003. godine, više puta i na različite načine skrnavljen je krst na mestu na kome se gradi hram Svetog Proroka Ilije u Paliću kod Subotice.
*
Početkom jula 2003. godine, nepoznati počinioci su porušili i oskrnavili dvaneset spomenika na pravoslavnom groblju u Martonošu.
*
Nebrojeno puta su lupani prozori, ubacivane petarde i ispisivani grafiti anticrkvene i antisrpske sadržine na zgradi crkvene opštine u Subotici, itd. itd..
A sada samo nekoliko činjenica o pismu Njegove Svetosti Patrijarha g. Pavla dostavljenom g. Pajtiću:
*
autor pisma je Sveti Arhijerejski Sinod Srpske Pravoslavne Crkve;
*
pismo je, u svojstvu Predsednika Svetog Arhijerejskog Sinoda, potpisao Njegova Svetost Patrijarh srpski g. Pavle;
*
pismo je telefaksom i redovnom poštom dostavljeno g. Pajtiću;
*
u pismu ne stoji da je Nenad Čanak organizovao grupu koja je izvršila napad na crkvu u Grabovu nego da je on protagonista govora mržnje usmerenog protiv Srpske Pravoslavne Crkve. Da govor mržnje protiv Srpske Pravoslavne Crkve obeležava njegovo javno delovanje, to zna svako ko, makar sporadično, prati njegove istupe u javnim medijima. Po zlobi i besmislu upamćene su njegove izjave da je Srpska Pravoslavna Crkva “u prethodnih petnaest i više godina odigrala ulogu ideološke izvidnice i prethodnice vojsci”. Zatim, da su “putevima Srpske Pravoslavne Crkve iz 1989. godine posle išli tenkovi Miloševićeve vojske”; da ćemo “posle slike vojnog helikoptera koji nosi crkvu na brdo Rumija videti sliku tenka na kome sedi Amfilohije Radović”; da je “patrijarh Pavle apsolutno tabuizirana ličnost o kojoj ne sme ništa da se kaže sem da je živući i hodajući svetac”; da je onima koji to hoće dovoljno da “poljube ruku” patrijarhu Pavlu, a onda da “mirne duše kolju tuđu decu”; da “u Srbiji vlada klerofašizam”; a tako, ako ne i gore, on blati i arhijereje Srpske Pravoslavne Crkve… Da li se ovde radi o napadima na Srpsku Pravoslavnu Crkvu, o govoru mržnje i ekstremizmu, ili ne?
Na kraju, nekoliko reči o konferenciji za štampu koju je Čanak, sa istomišljenicima, održao 12. januara u Beogradu. Bestidna laž je sve što su lica, koja su se tada obratila javnosti, izgovorila o Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi. Bestidna laž je da je pismo o kome je reč falsifikat. Čankova briga za Srpsku Pravoslavnu Crkvu, kao “jednu od najstarijih i najznačajnijih institucija”, lažna je i cinična. Laž je i to da je izmišljeni falsifikat pisma posledica pisanja “izvesnog gopodina Stokanovića, koji je činovnik u Kabinetu Irineja Bulovića”. Dušan Stokanović nije nikada bio niti je sada zaposlen u bilo kojoj ustanovi u Novom Sadu, Bačkoj ili bilo gde u Autonomnoj Pokrajini Vojvodini, mada Novi Sad smatra jednim od najlepših gradova zemlje Srbije. Inače, Dušan Stokanović je skoro dvadeset godina zaposlen u Srpskoj Patrijaršiji u Beogradu i obavlja dužnosti sekretara Svetog Arhijerejskog Sinoda i glavnog i odgovornog urednika Informativne službe Srpske Pravoslavne Crkve. Sve laži i insinuacije koje je Čanak o Dušanu Stokanoviću izgovorio 12. januara 2005. godine, ili će ih izgovoriti bilo kada, Dušan Stokanović mu prašta i na ovom i na onom svetu. Kako je velika muka duhu javno lagati o autentičnosti pisma Patrijarha srpskog, a u isto vreme od sebe kriti koliko si sam lažan i neautentičan, koliko pre svake izgovorene reči moraš da misliš šta će o tome pomisliti gazda; koliko će te pustiti da priđeš pojilu; da te, ako ne pljuneš dovoljno daleko, gazda ne lupi knutom i veću kašiku da “prijatelju” koji sada sedi do tebe, a koji je prvo govorio “Patrijarh Pavle je svetac koji hoda”, a posle upućivao haške istražitelje da posete Patrijarhov dom.
Šta, na kraju, poručiti Čanku i družini? Evo šta: ne mora se živeti od politike, pogotovu kada te narod prezre. A Crkva je tu da poučava, leči i prašta. Ona se nikom ne nameće, ali se, isto tako, ničije sile ne plaši. Nadživela je bogoboračka gonjenja Iroda, rimskih ćesara, Staljina, Tita. Nadživeće i njihove uboge epigone.
Informativna služba
Srpske Pravoslavne Crkve
izvor: http://www.spc.rs/Vesti-2006/01/10-01-06-c.html#boj
+++
+++
+++
SAOPŠTENjE ZA JAVNOST IZ KANCELARIJE EPISKOPA BAČKOG
Povodom najnovijih dezinformacija u pojedinim elektronskim i štampanim medijima, poput B92 i Blica, da je Episkop bački g. Irinej autor pisma upućenog g. Bojanu Pajtiću, predsedniku Izvršnog veća Vojvodine, kojim je Njegova Svetost Patrijarh srpski gospodin Pavle, u ime Svetog Arhijerejskog Sinoda Srpske Pravoslavne Crkve, zatražio zaštitu Srpske Pravoslavne Crkve na području Vojvodine, dužni smo, radi istine i odgovornosti prema poverenom narodu Božjem, da saopštimo sledeće:
Prvo, Episkop bački nije autor ovoga pisma Njegove Svetosti, odnosno Svetog Arhijerejskog Sinoda Srpske Pravoslavne Crkve (čiji je inače član), nego je, naprotiv, navedeno pismo video tek po njegovom objavljivanju na zvaničnom sajtu Informativne službe Srpske Pravoslavne Crkve. Drugo, gospodin Dušan Stokanović nikada nije živeo niti sada živi u Novom Sadu i nije nikada bio zaposlen niti je sada zaposlen u Eparhiji bačkoj. On je sekretar Svetog Arhijerejskog Sinoda Srpske Pravoslavne Crkve i glavni i odgovorni urednik Informativne službe Srpske Pravoslavne Crkve. Najzad, u Eparhiji bačkoj ne postoji Kabinet nego Kancelarija Episkopa bačkog.
Dakle, u javnosti se namerno iznose neistine na račun Srpske Pravoslavne Crkve, njenog episkopata, klira i vernog naroda, a sve u apsurdnom cilju odbrane onih koji ne žele da prepoznaju govor mržnje uperen protiv Srpske Pravoslavne Crkve i srpskog naroda.
Inače, čitava priča o tome kako nastaju službeni tekstovi, bilo crkveni bilo neki drugi, nalazi se ispod svakog ukusa i ispod donje crte iole civilizovanog ponašanja.
Iz Kancelarije Episkopa bačkog
izvor: http://www.spc.rs/Vesti-2006/01/10-01-06-c.html#boj
… [Trackback]
[…] Find More on that Topic: novinar.de/2010/04/08/podsecamo-patrijarh-srpski-g-pavle-uputio-pismo-g-bojanu-pajticu.html […]
… [Trackback]
[…] Find More on on that Topic: novinar.de/2010/04/08/podsecamo-patrijarh-srpski-g-pavle-uputio-pismo-g-bojanu-pajticu.html […]
… [Trackback]
[…] Find More on to that Topic: novinar.de/2010/04/08/podsecamo-patrijarh-srpski-g-pavle-uputio-pismo-g-bojanu-pajticu.html […]
… [Trackback]
[…] Read More Info here to that Topic: novinar.de/2010/04/08/podsecamo-patrijarh-srpski-g-pavle-uputio-pismo-g-bojanu-pajticu.html […]
… [Trackback]
[…] Find More to that Topic: novinar.de/2010/04/08/podsecamo-patrijarh-srpski-g-pavle-uputio-pismo-g-bojanu-pajticu.html […]