Вести

Povod za ovaj članak nije ništa što su rekli govornici na skupu Istina o Srebrenici, koji se desio sinoć u Banjoj Luci, nego nažalost članak koji je tim povodom objavio Dnevni avaz,

www.frontal.rs; 16.09.2009 15:36

+++

sa potpisom izvjesnog E. Huremovića, što je i dalo publicitet ovom događaju.

Tamo, osim kvalifikovanja nevladine organizacije Srpski sabor Dveri, kao „neofašističke“, te etiketiranja i diskriminacije govornika poput Italijana Mikelea Altamure, u tekstu više nego autorskog karaktera, Huremović navodi i sljedeće:

„Održavanje ovakvih tribina u Banjoj Luci ustvari je samo podrška kampanji negiranja genocida koju, uprkos jasnim i nedvosmislenim presudama Međunarodnog suda pravde i Tribunala za ratne zločine u Hagu, te sudova u BiH, predvodi lično premijer RS Milorad Dodik, s ciljem da se na bilo koji način pokušaju oprati genocidni, krvlju umazani, temelji „najzapadnije srpske države“ Republike Srpske. Zbog toga i ne čudi da su zastupnici njegovog SNSD-a odbili usvajanje zakona kojim se krivično kažnjava negiranje genocida i ratnog zločina.“

Dodik skupio 21-og posjetitelja

Dakle, što je previše – previše je. Ovaj komentar i pretpostavka čini trećinu čitavog članka, i u sebi sadržava sve ključne razloge zašto BiH više ne bi trebala postojati kao međunarodni subjekat, ukoliko se želi postići trajan i održiv mir. Druga trećina su riječi Petra Lukovića, koji je za Avazovo pero „ugledni beogradski novinar“, što je samo po sebi konstatacija dovoljna da diskvalifikuje ostatak teksta, kod bilo koga upućenog u lik i delo pomenutog humanoida. To sve pokazuje da najveći neprijatelji mira i generatori mržnje dolaze iz Sarajeva, a posebno je poražavajuće što su se sasvim navikli na recept „držite lopova“, da ih više ništa ne može dozvati u „objektivni realitet“, gdje bi sravnili svoje ponašanje sa onim koje osuđuju.

Pedigre Milorada Dodika je sve samo ne nacionalistički. Samozadovoljavanja nad njegovim likom u FBiH postaju krajnje zabavna, pripisujući mu polubožanske sposobnosti i ovlasti kroz fokusiranje mržnje prema Srbima u jednu personu. Tako to nije problem. Problem je što je ono čemu „Dnevni glas“ (preveden na turcizam) daruje nadnaslov „Danas fašistički pir u Banjoj Luci“, zapravo nešto što istinski zanima samo sarajevske proizvođače mržnje i netrpeljivosti.

U Vijećnici Banskog dvora je bio prisutan 21 (slovima: dvadeset i jedan) posjetitelj. Od tog broja je do samog kraja skupa ostalo svega 17 ljudi, koji su na bini posmatrali pet zvaničnih govornika (tačnije 4 + prevodilac). Pregled prisutnih je i najovlašnijim pogledom odavao prosjek godina preko 50, bez i jednog imena iz vlasti ili opozicije, ali uz značajan broj onih koji predstavljaju biološki inventar Vijećnice. Toliko o tome da postoji neka državno sponzorisana „kampanja negiranja genocida“, a više nego dovoljno o tome koliki uticaj i propagandno umijeće imaju ljudi, koji su promovisali tematski broj časopisa Dveri srpske.

Srpski sabor Dveri dakako nije društvo sakupljača salveta i poštanskih marki, ali daleko od toga da je „neofašističko“. Nastalo je na Filološkom fakultetu u Beogradu, kao očajnička reakcija nekoliko studenata koji nisu mogli da se ignorancijom izbore sa ogromnim količinama novca, koji je Zapad ulagao u uništavanje srpskog nacionalnog identiteta. Njihova retorika je reakcionistička i baš zato toliko oštra. Godinama su radili u socijalnim uslovima i uz neproporcionalno jake napade od strane B92 i srodnih institucija, a jedina ozbiljna ustanova koja im je ukazivala simboličku podršku, bila je Srpska pravoslavna crkva. Za nju se, opet, teško može reći da gaji tradicije Musolinija ili Hitlera.

Držite lopova!

Zašto onda mediji u FBiH i Hrvatskoj posvećuju toliku pažnju organizacijama kao Dveri, za koje je jasno da imaju više nego simboličan broj sljedbenika i uopšte zainteresovanih za ono što propagiraju? Pogotovo što je taj broj još zanemarljiviji u poređenju sa državnom podrškom i masovnošću organizacija sličnog karaktera u njihovim sredinama. Razlog je jednostavan:

Preuveličavanjem značaja koji kod Srba imaju ovakva udruženja, pokušava se opravdati svoj kleronacionalistički pogled na svijet, koji se uporno sakriva iza kosmopolitskih i multietničkih ideala.

Dovoljno je baciti pogled na naslov neposredno ispod „Novi pokušaj negiranja genocida u Srebrenici“, a koji se odnosio na pomenuto dešavanje koje Avaz najavljuje, pa da se osjeti duh federalne štampe za koju kao da je još uvijek 1992. godina. Druga tema kaže: „Dodik se poistovjećuje s Karadžićem i Mladićem“. Osim što je to komično nategnuta konstrukcija čak i za estradne psihologe, pokazuje i nivo i gustinu stalnog pritiska, koji se aplicira na stanovništvo pod uticajem ovih medija. Kada se uporedi sa stanjem u medijima RS, jasno je da nacionalnu mržnju proizvodi isključivo Sarajevo.

Ništa što se moglo čuti to veče iz usta govornika na „fašističkom piru“, ni po jednoj tački nije opravdalo zvanje koje im je dodijeljeno. Svi njihovi argumenti su bili su u pristojnom pakovanju i teško se moglo sakriti da su najprije defanzivni
Ništa što se moglo čuti to veče iz usta govornika na „fašističkom piru“, ni po jednoj tački nije opravdalo zvanje koje im je dodijeljeno. Svi njihovi argumenti su bili su u pristojnom pakovanju i teško se moglo sakriti da su najprije defanzivni. Štaviše, to veče je osramotilo „srpske ekstremne desničare“ u poređenju sa terminologijom i totalitarističkim ideološkim jedinstvom, dnevnopolitičkih izvještaja medija iz FBiH. Svakodnevna retorika muslimanske štampe je daleko uvredljivija od bilo čega što su „neofašisti“ rekli u Banskom dvoru.

Problem sa mentalnom dioptrijom tvoraca javnog mnenja u FBiH, jeste nesposobnost da se prihvati kako drugi ljudi mogu imati drugačije poglede na svijet. Ne da se prihvate sami pogledi, nego su nesposobni dopustiti svom umu da uvidi, kako drugi imaju sasvim drugačije polazne tačke u razmišljanju. Ne možete živjeti s nekim u zajednici, a ne prihvatati da „Međunarodni krivični sud za zločine u bivšoj Jugoslaviji“ oni najmanje vide kao „sud“.

Šta se to pa krije iza Dveri?

Dveri srpske su u svom posebnom izdanju o Srebrenici pokušale problematizovati nekoliko ključnih stvari, te osim što se u njihovoj retorici pridjev „srpski“ koristi prečesto i gotovo kao da je riječ o jedinici za gustinu materije, u nekima od njih ima dosta imanentne logike.

Naprimjer, dr Ljubiša Simić, medicinar i član tima odbrane Beara Ljubiše pred Tribunalom u Hagu, zasnivao je svoj rad „na cjelokupnom fondu obdukcionih izvještaja koje je ova institucija imala 2008. godine“, a koji su se ticali događaja u Srebrenici 1995. godine. Njegova osnovna teza je da se „tu radi o 3.568 izvještaja, a ne 3.568 tijela“.

[youtube:http://www.youtube.com/watch?v=-Be9xOELPIs]

Ovu tezu potkrepljuje činjenicom da je značajan procenat izvještaja, njih 1.583, sadržavao samo po nekoliko kostiju; što po Simićevoj logici, u poređenju sa tim da ljudsko tijelo ima više od 200 kostiju, „nije moglo poslužiti kao pouzdana osnova za izvođenje bilo kakvih zaključaka“.

U svom daljem istraživanju, dr Ljubiša Simić je nastojao da utvrdi tačan broj tijela koja su ekshumirana iz 13 masovnih grobnica. Prilikom prebrojavanja, odustao je od mogućnosti da se to čini numerisanjem iskopanih lobanja, jer su u velikom broju slučajeva lobanje bile rasparčane na mnogo kostiju koje ih čine. Umjesto toga, pristupilo se prebrojavanju butnih kostiju. Tako je utvrđeno da je ekshumirano ukupno 1.919 desnih, odnosno 1.923 lijevih butnih kosti. Nadalje, Simić je ukazao na podudarnost tj. izjednačenost broja ovih kostiju u svakoj od 13 masovnih grobnica ponaosob, što bi dodatno potkrijepilo tvrdnju da broj ubijenih ne prelazi 2.000. To nije ni blizu broja 3.568, koji je kroz broj slučajeva prezentovalo tužilaštvo u Hagu, a više nego daleko od brojke od 8.000, koja se neprestano ponavlja u medijima.

Tako je utvrđeno da je ekshumirano ukupno 1.919 desnih, odnosno 1.923 lijevih butnih kosti. Nadalje, Simić je ukazao na podudarnost tj. izjednačenost broja ovih kostiju u svakoj od 13 masovnih grobnica ponaosob, što bi dodatno potkrijepilo tvrdnju da broj ubijenih ne prelazi 2.000

Od nekog ko je emotivno i lično uključen u ovu tragediju, možemo očekivati neracionalnu i gnjevnu reakciju na kritički, polemički i nadasve hladno patološki ton ovog istraživanja. To svakako ne možemo očekivati od ljudi koji se ovim problemom bave na stručan način, a još manje od onih koji bi moguće polemike prenosili u medijima.

Sasvim bi bilo logično da neko detaljno pročita analizu dr Simić Ljubiše, te problematizuje izvore ili metodologiju koju je koristio; ali zbog onoga što je izrekao sinoć u Banskom dvoru, teško da ga se može nazivati fašistom. Takav pristup stvarnosti bi prije mogao ići na adresu E. Huremovića.

Razumljivo bi bilo čak da se upotrijebi polemički ton, koji problematizuje potrebu striktnog obdukcijskog pristupa, koji nije bio u stanju utvrditi uzrok smrti kod 411 tijela, ili kaže da se u slučaju 655 tijela sa uzrokom smrti od metka, nemoguće sa naučnog stanovišta reći da li su strijeljani ili su stradali u borbi. Ukoliko se sumnja da egzaktni metodi sudske medicine dovoljno precizno i istinito oslikavaju predmetni događaj, shvatljivo bi bilo pitanje zbog čega su onda stradali voženi čak do Kozluka i sahranjivani u neoznačenu grobnicu, ukoliko je sve bilo prema Ženevskoj konvenciji?

To je daleko prisebnije i djelotvornije, od etiketiranja ljudi koji pokušavaju nešto dokazati naučnim pristupom. A on je takav da čak i „neofašističan“ dr Simić utvrđuje kako postoji „442 tijela na kojima su pronađeni povezi preko očiju ili veze na rukama, što ukazuje na to da su te osobe bile strijeljane“. Treba dakle argumentovano napadati „naučni pristup“, a ne ličnost ljudi koji ga iznose kao naučni.

Njegovanje zla u Tamnom vilajetu

Ovo su sve podaci koji su teško dostupni široj javnosti, koja je doskora bila pod potpunom cenzurom od strane OHR i međunarodnih okupacionih trupa, te kao takva nije bila u mogućnosti da čuje bilo kakve argumente koji bi osporavali sliku, koju su isti ti označili kao jedinu istinitu. Bez mogućnosti da se razvija nesmetan dijalog i sučeljavanje mišljenja, nema ni konačnog razrješenja i pomirenja.

Građani u FBiH moraju shvatiti da susjedu u RS nije nikakav argument to što je nešto presudio Hag ili Sud BiH, jer su to za njih dokazano političke, a ne pravne institucije. Od suštinske je važnosti da se to uvidi!
Mišljenje ljudi u RS je najbitnije, jer se ne propagira zajednička država sa osobljem OHR i Tribunala u Hagu. Daleko je važnije šta o takvom krupnom problemu misli vaš komšija Srbin, nego neki strani sudija, svjedok, novinar, političar
Ovaj redovan članak u Avazu, ali na bitnu temu, još jednom je pokazao da se ne popravlja stanje ljudskih prava u FBiH. Građani se drže u medijskoj blokadi i stalnom strahu od Srba.

Sloboda govora se perfidno i besćutno guši sporazumom u vrhu kreatora uređivačkih politika federalnih glasila, sa ciljem da se izfriziranim informacijama, te interpretacijama Petra Lukovića, Sonje Biserko, Nataše Kandić i sličnih ljudi sa platnog spiska, građani održavaju u iluziji da je moguće izbrisati fizičko i istorijsko prisustvo srpske nacije na području Dejtonske BiH.

Ovakvim neargumentovanim napadom na Dveri srpske (kakvi god pripadnici te NVO bili), i silesijom sličnih demonstracija govora mržnje, federalni spineri javnog mnenja su još jednom odškrinuli dveri Pandorine kutije, a zamandalili kapiju dijaloga i mirnog života jednih pored drugih. Frontal.RS će zato pokušati da problematizuje neka od čvorišta razdora koja je u svom komentaru sažeo E. Huremović, kako bi njegovi sunarodnici mogli shvatiti motive i način razmišljanja Srba.

Prva u nizu je korištenje termina genocid za dešavanja u Srebrenici i drugdje, koje će redakcija Frontal.RS pokušati prijemčivo obraditi, zajedno sa nizom drugih problema i neslaganja, kao što sa vjerom u mogućnost bolje budućnosti, jednodušno potpisuje ovaj tekst.

(čitaocima iznenađenim što je jedino ovaj tekst sa današnjim datumom, poručujemo da nam je sajt danas bio opet hakovan od strane onih koji se predstavljaju da su iz Turske i da su protivnici svih neprijatelja islama. Ovo je tekst koji prvi vraćamo nazad na mjesto koje mu pripada u slijedu događaja, i izvinjavamo se zbog ove informativne omaške koja nije do nas)

izvor: www.frontal.rs