Вести

U vezi sa ustoličenjem mitropolita Kirila, Patrijarhom Moskovskim i sve Rusije istinska čada Ruske Pravoslavne Crkve strepe za njenu daljnju sudbinu, za čuvanje čistote Pravoslavne vere.

+++

Sadašnji Patrijarh, suprotno jednoglasnom mišljenju Svetih Otaca Crkve, ne smatra latine jereticima. On ne skriva svoju privezanost i ljubav k Vatikanu.

Tako, u blagodarstvenoj poslanici «Njegovom Svjatešejstvu Benediktu XVI, Papi Rimskom» Predstojatelj piše:

«Uveravam Vas da će Ruska Pravoslavna Crkva biti potpuno otvorena za uzajamno delovanje, sa onima koji imenuju sebe sledbenicima Gospoda Isusa Hrista i pridržavati se tradicionalnog pogleda na sadržaj misije, koju je dužan da nosi hrišćanin savremenom svetu. Među saradnicima na tom poprištu Rimsko-Katolička Crkva zauzima posebno mesto, kao posebno mesto u obštehrišćanskim naporima, usmerenim na dostizanje pomenutih visokih ciljeva, i zauzimate lično Vi, Vaše Svjatešejstvo. Iskreno se nadam plodotvornom razvitku odnosa između naših Crkava».

Takva nepravoslavna ubeđenja patrijarha Kirila nalaze odraz u njegovoj veroodstupničkoj delatnosti. Tako, u vreme intronizacije u hramu Hrista Spasitelja na Liturgiji otvoreno su prisustvovali katolički «sveštenoslužitelji». I ne samo na Liturgiji oglašenih, već i na Liturgiji vernih, mada je to strogo zabranjeno kanonima Crkve. Postaje jasno, da Svjatejši i drugi ekumenistički nastrojeni jerarsi priznaju katolike «vernima». Odatle sasvim zakonomernim sledećim korakom, koji, pre svega, takođe ima biti učinjen s njihove strane otvoreno i drsko, postaće evharistijsko opštenje sa nepokajanim jereticima, što će dovesti do oskrvljenja Ruske Pravoslavne Crkve.

No za to, da se ozakoni ovo bezakonje, ekumenistima je potreban sabor. Prepodobni Nektarije Optinski, odgovarajući na pitanje o mogućem objedinjenju Pravoslavne Crkve sa rimskom, govorio je, da «bi to mogao učiniti samo Vaseljenski Sabor, no Sabora više neće biti. Bilo je Sedam Sabora, kao sedam Tajni, sedam Darova Svetog Duha». A prepodobni Kukša Odeski predskazao je: «Uskoro će biti ekumenistički sabor pod nazivom «sveti». No to će i biti isti taj «osmi sabor», koji će biti saborište bezbožnih. Na njemu će se sve vere sjediniti u jednu. Zatim će se ukidati svi postovi, monaštvo će potpuno biti uništeno, episkopi će se ženiti. Novi kalendar biće uveden u Vaseljenskoj Crkvi. Budite budni. Starajte se da posećujete Božije hramove, dok su još oni naši. Uskoro neće se moći hoditi tamo, sve će se izmeniti».

Danas proročke reči Svetitelja Božijih kao nikada su aktuelne. Po saopštenju agencije «Interfaks», «u toku 2009 godine očekuje se oživljavanje procesa pripreme za veliki i sveti Svepravoslavni Sabor Istočne Crkve» – rekao je sekretar OVSC MP za međupravoslavne odnose protojerej Nikolaj Balašov.

On je napomenuo da se jeseni prošle godine u Istambulu na susretu Predstojatelja svih Pravoslavnih Crkava «pri vrlo značajnom i aktivnom učešću» Patrijarha Kirila (tada mitropolita Smolenskog i Kalinjingradskog) bila doneta rešenja, koja dozvoljavaju da se izvede iz ćorsokaka priprema sabora. Po rečima Balašova, u tekućoj godini planirana su već dva susreta sa učešćem predstavnika svih pomestnih Pravoslavnih Crkava, posvećeni pripremi Svepravoslavnog savetovanja. «Već je bilo sprovedeno 4 svepravoslavna savetovanja i tri predsaborna, na kojima se radilo na pripremi k sazivu Svetog i Velikog Sabora Vostočne Pravoslavne Crkve. Na dnevnom redu – najteža pitanja za svetsku pravoslavnu zajednicu».

«Pitanje o sprovođenju obštepravoslavnog Sabora, koji bi doneo rešenja po nizu pitanja, do danas ne razmatranih na takvom nivou, aktivno se prosuđuje od početka HH veka”, – napominjao je otac Nikolaj. On je napomenuo, da pokušaji sazivanja takvog foruma jesu bili još 20-te i 30-te godine XX veka, no crkveni jerarsi su spoznali, da je on nesavremen, jer najveća u svetu Ruska Pravoslavna Crkva ne može u njemu učestvovati zbog pritiska sovjetsje vlasti. Tek posle Drugog svetskog rata ponovo je bilo pokrenuto pitanje takvog Sabora», – navodi njegove reči «Russka linija».

No evo kakvog se mišljenja, po pitanju saziva novog Vaseljenskog sabora, pridržavao sv. Marko Efeski:

«Dosada mi smo imali Veru, koja ni u čemu nema nedostatka, i nemamo potrebe za saborom < …> radi toga, da bi smo se naučili nečemu novome. Mi, koji jesmo sinovi i učenici Vaseljenskih Sabora i na njima i posle njih prosijavšim Ocima, to je – hvala naša, vera naša, dobro nasleđe Otaca naših. S njom se mi nadamo pred Boga da predstanemo i da primimo otpuštenje sagrešenja. A bez nje ne znam, kakva pravednost će nas osloboditi od večnog mučenja. A onima koji pokušaju da mi odbacimo nju i uvedemo drugu, noviju veru, makar to bio i Angeo sa Nebesa, da bude anatema [Sr.: Gal.1, 8], i da isčezne svako sećanje na njega pred Bogom i pred ljudima. Neka niko ne vlastvuje u veri našoj – ni car, ni arhierej, ni lžesabor, ni drugi neko, već samo – jedan Bog, Koji je Sam kroz Svoje učenike predao nama nju».

«Naši dogmati i učenje naše Vostočne Crkve još su od davnine istraženi, pravilno i blagočestivo određeni i utvrđeni svetiteljima Vaseljenskih Sabora. Dobavljati k njima ili oduzimati od njih bilo šta – nije dozvoljeno. Zato oni koji žele sa nama da se saglase sa nama o božanstvenim dogmatima Pravoslavne Vere moraju sa prostotom, poslušanjem, bez ikakvog istraživanja i ljubopitstva, slediti i pokoriti se svemu, što je određeno i postavljeno drevnim predanjem Otaca i utvrđeno svetim Vaseljenskim Saborima od vremena Apostola i njihovih prejemnika, bogonosnih Otaca naše Crkve», – glase Dogmatske Poslanice pravoslavnih jeraraha 17-19 vv. o Pravoslavnoj veri.

I tako, poslednji događaji u našoj Crkvi jasno ukazuju, da svepravoslavni sabor jeste neobhodan sledbenicima ekumenske jeresi, da bi posle ozakonili na njemu svoje bogohulno učenje. Tada ih niko neće moći prekoriti za rušenje Predanja, svetih kanona i dogmata, niko neće smetati sjedinjenju Pravoslavne Crkve sa pseudohrišćanskim konfesijama. Takav sabor – jeste nada i opravdanje jeretika u gaženju Pravila Vaseljenskih Sabora. Učenje Crkve Hristove, koje je zapoveđeno neodstupno čuvati svim njenim čadima, već je određeno na Sedam Vaseljenskih Sabora Svetim Ocima u svoj punoći – ono nema potrebu za dopunjenjima. Svih Sedam Vaseljenskih Sabora priznati su Crkvom za nepogrešive, a samim tim, sve što je njima utvrđeno – ne potrebuje ispravljanja.

Šta očekuje nas, čeda Ruske Crkve, u najbližoj budućnosti ? «Život Ruske Pravoslavne Crkve pri Patrijarhu Kirilu neće biti dosadan» – dodao je o. Nikolaj Balašov. Po njegovim rečima, Crkva će biti «otvorenija za dijalog sa društvom, donoseći večno hrišćansko poslanje na razumljivom jeziku za savremenog čoveka». Budući višegodišnjim saradnikom mitropolita Kirila u OVCS, Balašov je posvedočio, da novi patrijarh ima «veliko iskustvo objedinjavanja ljudi, koji imaju razne pozicije i mišljenja». Zato, po njegovom mišljenju, «možemo se nadati da će raznolikost pogleda u RPC samo ukrašavati našu Crkvu».

Vadim Ivanov

http://www.zaserbiu.ru/

NAPOMENA: Nikolaj Balašov jeste autor knjige „NA PUTU KA LITURGIJSKOM PREPORODU“, i do skoro zamenik episkopa kalinjigradskog i smolenskog Kirila. Ova knjiga, stoji na putu koji je utabao Aleksandar Šmeman, i koji utabava Jovan Zizjulas, i bavi se pitanjem „preporoda liturgije na osnovama liturgijske prakse prvih vekova hrišćanstva“. Ili da pojednostavimo: „naše obnovljenstvo nije to što mislite već zapravo prava vera iz prvih vekova hrišćanstva“. Knjigu je objavio Irinej Bulović, udarna pesnica ekumenizma u SPC i đak svetosergejevskog pariškog masonskog instituta.

izvor: Pravoslavni forum IHTUS

+++

Patrijarh Kiril odgovorio na Papinu poruku

Kiril, novoizabrani moskovski patrijarh i cijele Rusije, odgovorio je na poruku pape Benedikta XVI. koju mu je uputio u prigodi njegova izbora za patrijarha Ruske pravoslavne crkve. Svetosti, zahvaljujem vam na srdačnoj čestitci na mom izboru za patrijarha Moskve i cijele Rusije, i zato što se na svečanost ustoličenja poslali izaslanstvo na čelu s kardinalom Walterom Kasperom, predsjednikom Papinskoga vijeća za promicanja jedinstva kršćana – stoji u patrijarhovome pismu.
Pokoravajući se Božjoj volji, s poniznošću i svjestan preuzete odgovornosti, prihvatio sam odluku Ruske pravoslavne crkve okupljene na mjesnom saboru da mi povjeri križ patrijarhalne službe. Među brojnim zadatcima koji se nalaze pred primasom Ruske pravoslavne crkve prvi je temeljna potreba svjedočiti i isticati vrednote Kristova evanđelja u suvremenom društvu – piše patrijarh.

Uvjeren sam da tome mora pridonijeti dijalog i suradnja svih onih koji se nazivaju kršćanima. Nastavljajući tradicije uspostavljene u posljednjim godinama službe moga prethodnika svetoga patrijarha Alekseja II. Jamčim vam da će Ruska pravoslavna crkva nepokolebljivo ostati otvorena suradnji sa svima onima koji se proglašavaju sljedbenicima Gospodina Isusa Krista i čuvaju tradicionalno viđenje što se tiče sadržaja poruke koju kršćani moraju naviještati suvremenome svijetu. Između suradnika na tome području, Rimokatolička crkva zauzima posebno mjesto, isto kao što je posebno mjesto u zajedničkim naporima kršćana, usmjerenih postizanju spomenutih ciljeva, ono koje vi, Svetosti, osobno zauzimate. Iskreno se nadam plodnome razvoju odnosa između naših crkvi.

Želim Vam mir, zdravlje i Gospodinovu potporu u vašem djelovanju. Srdačno u Gospodinu – stoji u zaključku pisma.

http://www.radiovaticana.org/cro/Articolo.asp?c=266272

14/02/2009 19.07.16