Вести

Svetom Arhijerejskom Saboru SPC, Mitropolitima i Arhijerejima Srpske pravoslavne crkve i  NjEGOVOJ  SVETOSTI PATRIJARHU SRPSKOM G-DINU PAVLU

30.04.2001 godine

+++

I Zahtev za smenu episkopa Irineja (Bulovića)

Mi, pravoslavni hrišćani Eparhije bačke ponovo dižemo svoj glas i ponovo Vas, kojimi je Gospod dao da upravljate Srpskom Pravoslavnom Crkvom, molimo da nas i Eparhiju bačku oslobodite od episkopa bačkog Irineja (Bulovića).

Neshvatljivo nam je da molbu za njegovom smenom sa trona Eparhije bačke koju su Vam uputili pravoslavni hrišćani Novoga Sada još pred Sabor 2000.-te godine niste do dana današnjeg ni uzeli u razmatranje. Žao nam je što smatrate da Eparhija bačka nije Vaša briga, jer se stanje za ove protekle tri godine mnogostruko pogoršalo.

Otidite u manastir Kovilj i sami ćete se uveriti da to nema više nikakve veze sa Srpskom Pravoslavnom Crkvom počev od služenja Sv. Liturgije, pojanja, pa do oblačenja.

Kao što je u manastriru Kovilju sve srpsko nestalo tako će uskoro i u Eparhiji bačkoj sve srpsko nestati, ali sada najviše zahvaljujući Vašem ćutanju i Vašem pokoravanju sili koja sasvim sigurno nije od Gospoda.

Molimo Vas i preklinjemo da konačno shvatite da je Njegovo Preosveštenstvo Episkop bački g-din Irinej zlo za Srpsku Pravoslavnu Crkvu. Od kako je postao episkop mnogo je štete Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi nanosio.

Setite se samo njegovog sramnog potpisa u Šambeziju, koji da sramota bude veća, ni do danas nije javno od Sabora poništen.

Setite se i svih onih primera koje su Vam Novosađani u svojoj prethodnoj molbi naveli i koji svaki za sebe, a pogotovo svi zajedno pokazuju i dokazuju da Irineju (Buloviću) nema mesta na tronu Eparhije bačke. (U nešto skraćenom obliku ta molba je objavljena i u knjizi „Novi Sad priča o gradu“ Ostoje Dražića, koja se u prilogu dostavlja).

Kao dodatak već navedenim primerima ukazujemo Svetom Arhijerejskom Saboru na sledeće:

1. Episkop Irinej je aktivno učestvovao u skrnavljenju i rušenju starog pravoslavnog Almanaškog groblja u Novom Sadu. Umesto da stane u odbranu ne samo grobova Srba sahranjenih u poslednjih 20-30 godina nego i grobova Srba stradalih za vreme strašne mađarske racije i pogroma Srba iz januara 1942. godine, a takođe i masovne grobnice poginulih Rusa za vreme Drugog svetskog rata, Episkop Irinej, na sramotu Srpske Pravoslavne Crkve, staje na stranu nakazne, nemoralne i antisrpske politike gradskih čelnika. Delegaciju Srba iz Odbora za zaštitu Almanaškog groblja ni ne prima na razgovor već ih preko svoga sekretara upućuje da pređu u Rimokatoličku crkvu (koja je neposredno pre toga digla svoj glas protiv tog nečuvenog vandalizma) ako im je stalo do zaštite Almanaškog groblja. Episkop koji se tako ponaša prema srpskim svetinjama, prema pravoslavnom življu Novoga Sada ne zaslužuje da bude i dalje na tronu Episkopa bačkog.

2. Kao dodatak svih onih već navedenih primera navodimo ovaj koji se dogodio prilikom dolaska grčke crkvene delegacije u Novi Sad. Naime, Episkop bački je sa petrovaradinske Tvrđave, na kojoj su se u tom momentu gosti nalazili, poslao tadašnjeg đakona V. Vukašinovića sa nalogom da naši sveštenici skinu pojaseve jer „Grci to ne vole“. Svi Vi dobro znate šta znači pojas za našeg sveštenika, kao i što znate u kojim se samo slučajevima može tražiti od sveštenika da ga skine. Ubeđeni smo da čoveku kome dostojanstvo sveštenika tako malo znači i kome je udvorištvo prema tuđinu važnije od dostojanstva Crkve kojoj pripada, jer dostojanstvo srpskog sveštenika je ujedno i dostojanstvo same Srpske Pravoslavne Crkve, nema mesta ne samo u Eparhiji bačkoj, nego ni u jednoj eparhiji naše Crkve.

U našoj molbi da Eparhiju bačku oslobodite od sadašnjeg episkopa sadržana je i molba da nas oslobodite i od svih njegovih „grka“ i fanariota koji su se za njegovog vremena namnožili u našoj Eparhiji.

U prilogu se dostavlja prethodna molba pravoslavnih hrišćana Novog Sada.

30.4.2001. godine

+++

SLEDE POTPISI:

ZAHTEV ZA SMENU IRINEJA (BULOVIĆA) SA TRONA EPISKOPA BAČKOG

izvor: borbazaveru.com, 04.01.2009

+++

UMESTO REDAKCIJSKOG KOMENTARA

Izdvajamo iz HRVATSKE štampe:

– „Jutarnji List“ (Znanje Vera Mir)
– „Glas Koncila“

+++

Bački srpskopravoslavni episkop Irenej Bulović u Beogradu na akademiji za Jubilej Pape Ivana Pavla II

Zanimljiva izjava Episkopa Ireneja koja pridonosi ekumenizmu
Beograd, 25. 9. 2003.

«Jutarnji list» (Zagreb) u svome izdanju od 30. 9. 2003. objavljuje članak od novinara Jovice Trajković posvećen sudjelovanju episkopa Ireneja Bulovića na svečanoj akademiji povodom Jubileja Pape Ivana Pavla II. održanoj u Beogradu. Na akademiji kamo je bio pozvan, kako navodi Jutarnji list, episkop Irenej izjavio je:

«Jubilej Pape Ivana Pavla II., povod je da se zamislimo nad njegovom porukom i ličnošću; naglasak u njegovoj misiji nije vršenje vlasti i jurisdikcije, nego služenje, čiji je izvor evanđeljsko učenje, što pridonosi smanjenju razdaljina između kršćana i daje mu identitet autentičnog mostograditelja.»

Ovu svečanu akademiju uz misu zahvalnicu u katedrali Blažene Djevice Marije na Neimaru, Biskupska konferencija SCG i Apostolska nuncijatura u SCG, obilježile su u Beogradu 25. godišnjicu pontifikata poglavara Rimokatoličke crkve.

«Kad-tad doći će vrijeme jedinstvene kršćanske ekumene, a njezin prvi episkop biti će, prema drevnom poretku, biskup grada Rima» – poručio je Irenej, koji je nedavno u Vatikanu imao neformalne razgovore s visokim predstavnicima Rimske kurije, te je naglasio da je za sudjelovanje na akademiji dobio osobni poziv, «kao episkop Srpske pravoslavne crkve, a ne kao član centralnih crkvenih tijela». 

izvor: vera znaje mir

+++

Dario Tokić; SOMBOR

Započela godišnja proslava stoljeća Karmela

GLAS KONCILA broj 30 (1570), 25.7.2004.
Tijekom stoljeća u somborskom karmelićanskom samostanu pripremali su se kandidati različitih narodnosti: Hrvati, Mađari, Nijemci, Slovaci, Rumunji i jedan Rus, i u njem je od samog početka karmelska zajednica uvijek bila višenacionalna i višejezična.

Misi je nazočio i pravoslavni episkop bački g. Irenej Bulović s pratnjom, što je imalo posebno značenje. Naime, istoga su datuma točno prije 950. godina u Carigradu razmijenjena izopćenja koja su definirala raskol između kršćanskoga istoka i zapada, a u somborskoj karmelićanskoj crkvi na euharistiji je prisustvovao srpskopravoslavni episkop.
U prepunoj karmelićanskoj crkvi u Somboru, na svetkovinu Gospe Karmelske 16. srpnja, svečanim misnim slavljem, koje je predvodio subotički biskup Ivan Penzeš, otvorena je godišnja proslava stote obljetnice samostana i karmelske prisutnosti u Somboru. Koncelebrirali su: provincijal hrvatskih karmelićana o.Jakove Mamić, generalni vikar beogradske nadbiskupije o. Leopold Rochmes, generalni vikar Karmelskog reda o. Zdenko Križić i generalni definitor o. Luigi Gaetani iz Rima, austrijski provincijal o. Paul Weingartner, provincijali različitih redovničkih zajednica, te brojni redovnički i biskupijski svećenici iz Hrvatske i Srbije i Crne Gore. Nazočan je bio i pravoslavni episkop bački Irenej Bulović s pratnjom, što je imalo posebno značenje, jer su istoga datuma točno prije 950. godina u Carigradu razmijenjena izopćenja koja su definirala raskol između kršćanskoga istoka i zapada, a u karmelićanskoj crkvi u Somboru na euharistiji je prisustvovao episkop bački.

Do sada, naime, nije poznato da je u Bačkoj neki srpskopravoslavni episkop bio prisutan na katoličkoj liturgiji.

U crkvi su bili i dužnosnici općinskih vlasti, u zadnjih šezdeset godina nikada na tako visokoj razini, kao i predstavnici pojedinih kulturnih ustanova i medija. U pozdravnim riječima provincijal o. Mamić posebno se biranim riječima obratio domaćim vjernicima i hodočasnicima: „Vi ste čuvari vjere, vi ste nepokolebljiva prisutnost Isusovog lica, koja je opstala kroz duga desetljeća tlake i progona. Vi ste sačuvali Isusovo lice ove Crkve i ovoga grada. Vaša ljubav prema mojoj zajednici nikada nije bila upitna, jer ste u njoj prepoznali dio svoga bića i dio svoje vjerničke nade. Hvala vam za ovu prisutnost i hvala vam što nas volite.“

Karmel udahnuo duh cijelome kraju

Mise su istoga dana bile i na slovačkom, njemačkom i mađarskom jeziku.

Svečanostima za Gospu Karmelsku prethodio je u ponedjeljak 12. srpnja Sabor Hrvatske karmelske provincije sv. o. Josipa, na kojem su se okupili gotovo svi članovi provincije koji djeluju u Hrvatskoj, Njemačkoj, Austriji, Italiji, Srbiji i Crnoj Gori i Bugarskoj, i na kojem se razmišljalo i razgovaralo o identitetu i poslanju Karmelskog Reda i Hrvatske karmelske provincije u suvremenom svijetu i prilikama.

Od 13. do 14. srpnja održan je u organizaciji Instituta za kršćansku duhovnost KBF-a Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatske karmelske provincije sv. o. Josipa, međunarodni znanstveni simpozij na kojem je 18 predavača iz Srbije i Crne Gore, Hrvatske, Mađarske i Italije izvijestilo o povijesti karmelskoga samostana i zajednice, njihovim značajkama i doprinosu na vjerskom, kulturnom i ekumenskom području. Simpozij je bio otvoren za javnost i iznenađujuće dobro posjećen, s obzirom da se cjelodnevni program održavao radnim danom.

U četvrtak 15. srpnja karmelićani su primljeni u svečanoj dvorani zgrade Županije u Somboru i tom prilikom su ih pozdravili predstavnici općinskih vlasti. Posjetili su potom somborsku pravoslavnu crkvu sv. Georgija, gdje su se susreli s tamošnjim svećenicima, Galeriju „Konjović“ i Gradski muzej, te pohodili tamošnjeg priznatog slikara i prijatelja somborskih karmelićana, Savu Stojkova u njegovom domu, koji im je za obljetnicu naslikao i darovao sliku. Popodne su karmelićani bili gosti na salašu obitelji Matarić i upoznali se s dijelom blaga bogate tradicije bunjevačkih Hrvata.

Somborski je Karmel nastao 1904. kao kuća studenata novonastale mađarske polu-provincije, koja se godinu dana ranije odvojila od austrijske provincije. Samostan je g. 1905. dovršen i useljen. Karmelićane su pozvale gradske vlasti da preuzmu upravljanje novosagrađenom «velikom crkvom», koju su još od početka 19. stoljeća htjeli izgraditi kao reprezentativno zdanje, u skladu s tadašnjim uzdignućem grada na sjedište Bačko-bodroške županije, i kao odgovor na potrebe vjernika Hrvata u Somboru i njegovoj okolici, čijom zaslugom je konačno crkva i dovršena 1902. godine. Od 1924. samostan prelazi pod izravnu upravu Generalne kuće i postaje sjeme iz kojeg će se razviti današnja Hrvatska karmelska provincija sv. o. Josipa.

Kroz samostan je tijekom stoljeća prošlo 206 kandidata različitih narodnosti: Hrvati, Mađari, Nijemci, Slovaci, Rumunji i jedan Rus, i u njem je od samoga početka karmelska zajednica uvijek bila višenacionalna i višejezična. Od značajnijih ljudi koji su prošli dio svoje mladenačke formacije u ovoj zajednici bili su dr. Zdravko Mršić, prvi ministar vanjskih poslova samostalne Republike Hrvatske g. 1991., te dopisni član HAZU dr. Ante Sekulić, vrsni poznavatelj i istraživač povijesti i jezika Hrvata u Bačkoj. Karmelska prisutnost najznačajnije se očitovala u brizi za bolesnike po gradu i salašima, povjerenima im od samog ustanovljenja samostana, zatim po ispovijedanju, izvanredno posjećenim korizmenim propovijedima i marijanskim pobožnostima, te po mnogobrojnim koncertima i brižno priređenim liturgijskim svečanostima u pratnji veličanstvenih orgulja koje spadaju među najbolje na jugoistoku Europe.

Tijekom godine bit će organizirane javne tribine, koncerti i duhovne vježbe kojima će se obilježiti godišnja proslava stote obljentice somborskoga karmelskog samostana, a jubilej će završiti sljedeće Gospe Karmelske 2005. kad se očekuje da će svečanu završnu misu predvoditi i propovijedati zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

Glas Koncila, broj 30 (1570), 25.7.2004.