Вести

Posljednji dan septembra, jedan od posljednjih dana izborne kampanje koja drma čitavu Bosnu i Hercegovinu. Brčko distrikt naročito.

Utorak, 30.09.2008; DJK

+++

Mada nema velikih kampanjskih sukoba postoji tiha vatra među izbornim taborima stranaka i koalicija koje se bore da osvoje što veći broj poslaničkih mjesta a prema tom osvojenom broju i mogućnost biranja gradinačelnika i vlade. To pak znači niz povlastica i poslastica koje samo vlast može doneti i dati. No sve je to odlika savremenih izbora i sve ovo što susrećemo je dio izbornog procesa u svim savremenim zemljama svijeta. O nečemu dugom želim reći reč dve a usko je vezano baš za izbore.

Vozeći se večeras kroz gradsko naselje Kolobara u dvorištu poznate Bijele džamije video sam niz predizbornih panoa sa likovima nama znanih i neznanih likova sa brčanskih ulica. Prizor me asocirao na nešto što sam video oko podneva na centralnom gradskom šetalištu. Niz predizbornih panoa postavljeno je na gradskoj šetališnoj zoni. Kada sve to pogledate sa pristojne udaljenosti prosto vam se učini da ste u nekoj likovnoj galeriji sa izloženim eksponatima. Onda vidim nekolicinu ljudi koji valjda zbog radoznalosti i interesovanja obilaze sve te panoe i razgledaju ih. Ista ona galerija nekakao je nestala i ono što sam vidio petvorilo se u jednu veliku samoposlugu u kojoj su na policama izloženi artikli pa se nude kupcima. Kupci gledaju i kupuju. Polako biraju artikle, nose ih sa sobom, u nedelju će ih predati na kasu a plaćanje će vršiti naredne četiri godine. Na odgođeno. Tužno. Jadni kupci. Jadni artikli. Jadna nam i samoposluga. Ni na jednom artiklu deklaracije, ni na jednom artiklu cijene, ni na jednom artiklu roka trajanja, ni na jednom artiklu broja kalkulacije pod kojom je zadužen. Zaista tužno i jadno.

Jedno je sigurno. Nema te organizacije zaštite potrošača koja bi se mogla žaliti na ovakvo što. Na kupcima je da ćute i trpe. Jedino im to preostaje.

No da se opet vratim na večernje sate. Samoposluga je inače otvorena non stop. Ono što me je zaintrigiralo jeste korištenje sakrlnih objekata u predizborne svrhe. Jeste da plakata nema po zidovima tih objekata ali isticanje plakata u dvorištu istih je skoro pa i potpuna stvar. Ojađen viđenim primjerom odmah sam se zaputio do naselja Srpska varoš do pravoslavne crkve i njenog dvorišta da pogledam nije li i tamo ista slika. Odahnuo sam kada sam obišao krug oko crkvenog dvorišta. Bilo mi je malo žao i mala srdžba na samog sebe pekla je resicu grla. Nisam trebao ni sumnjati. Trebao sam biti svjestan da prota naš ovdašnji neće dozvoliti da se takvo što desi u njegovom dvorištu. I ne samo on. Sve prote su tako postupile. Obišao sam i ostale crkvene porte ove večeri. Ni i jednoj od njih nema vidljivih stranačkih obilježja. Bio sam zadovoljan. Crkva kao i sve ostale vjerske institucije trebaju i služe nečem drugom. Politici nikako. Drago mi je što pripadam narodu koji zna da prepozna i razdvoji ovozemaljsko od svetog. Neke stvari su nepotrebno svrstavaju u isti koš.
Nisam mogao da se ne zapitam zašto su one plakate u nedozvoljenoj blizini sakralnog objekta?

Znači li to nemoć tih političkih subjekata da na svojim nastupima privuku pažnju dovoljnog broja posmatrača i glasača pa njihovu pažnju očekuju dok se ovi idu moliti Bogu za zdravlje i sreću, i sve ostalo što molitva, nebitno koje vjere, propovjeda. Ili je to krik u nebo, cilj u koji pretežno gledaju ljudi dok se mole Bogu, da im Bog pomogne da na ovim izborima ne ostvare pobjedu nego dostignu cenzus potreban za poslaničko mjesto. Nešto jeste. A ja se evo opet pitam, koliko je sam Bog milostiv? Koliko on može dozvoliti da jedni te isti ljudi prave jedne te iste greške? Ali . . .
Griješim i sam. Greške u ovom slučaju ne dozvoljava neko iznad nas nego mi sami.

Narod je kao ovca. Nahrani ga, daj mu vode i prostri da ima na čemu leći. Biće ti zahvalan do kraja života, čak iako je svjestan da će ga ta ista vlast odvesti na rub propasti, da ne kažem klanje…..

Hoćemo li se ikad promjeniti??!

DJK