logo logo logo logo
Рубрика: Актуелно, Религија, Свет    Аутор: новинарство    859 пута прочитано    Датум: 21.07.2008    Одштампај
PDF pageEmail pagePrint page

БЕРЛИН: МЕЂУНАРОДНА КОНФЕРЕНЦИЈА О ОДНОСУ ЦРКВЕ И ДРЖАВЕ (27-28. април 2007)Treći ekumenski skup kršćana europe 4. do 9.9.2007. Glavni organizatori bili su Konferencija europskih Crkava (KEK) i Vijeće katoličkih biskupskih konferencija Europe (CCEE).

Mato Zovkić; Sarajevo, 12. rujna 2007.

+++

Iako su u ime KEK-a i CCEE-a komoderatori Pripravnog odbora bili Metropolit Genadije iz Rumunjske i biskup Vincenzo Paglia iz Italije, glavni animatori bili su tajnici sa svojim timovima suradnika.

Bio je ovo treći, završni i plenarni dio nakon onoga u Rimu 24. do 27. siječnja 2006. i u Wittenbergu 15. do 18. veljače 2007. Sudjelovalo je oko 2600 delegata Biskupskih konferencija iz svih zemalja Europe te Anglikanske i Protestantskih crkava Europe.

Organizatori su se odlučili za Sibiu u Rumunjskoj zato što je taj grad kulturna prijestolnica Europe 2007. u kojoj stoljećima žive pravoslavci kao većina u Rumunjskoj, zatim grkokatolici, rimokatolici i protestanti. Bez aktivne suradnje svih ovih iz samoga mjesta i države održavanja, osobito pravoslavaca, skup se ne bi mogao održati.

Jutarnja u šatoru za plenarne susrete

Delegaciju BK BiH, sastavljenu od osam brižno planiranih članova među kojima su trebali biti zastupnici laika, redovnica, redovnika i prezbitera predvodio je biskup Pero Sudar koji je ujedno predsjednik Vijeća BK BiH za dijalog s kulturama i religijama. Radi ekonomičnosti putovali smo avionom do Beograda a odatle zajedno s delegacijom Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda (Srbija, Crna Gora, Makedonija i Albanija) Caritasovim kombijem Beogradske nadbiskupije. Nismo stigli na svečanost 4. rujna u 19 sati po tamošnjem vremenu na kojoj su pozdravili potpredsjednica KEK-a biskupica Margarethe Iseberg, potpredsjednik CCEE-a kardinal Josip Bozanić, zatim pravoslavni metropolit Sibiu-a Dr. Laurentiu Streza, biskup Evangeličke crkve Rumunjske dr. Christoph Klein, rimokatoličke biskup biskupije Alba Julia Dr. Gyorgi Jakubinyi, gradonačelnik Sibiu-a Klaus Johannis. Registrirali smo se, večerali i pošli u svoj hotel, dvadesetak minuta autom izvan grada, u prirodi i uz rijeku.

Prva tri radna dana počinjali smo zajedničkom jutarnjom u šatoru za plenarne susrete u 9 sati. Kao i svi ostali dijelovi skupa, one su bile brižno pripravljene a temeljile su se na aktivnoj kršćanskoj duhovnosti u današnjem svijetu i svima prihvatljivoj teologiji. Uz biblijski pozdrav, kajanje za grijehe, tri psalma, kratko čitanje i zaključnu molitvu vjernika sadržavale su po jednu meditaciju i dva svjedočanstva. Prvog dana predvodio je ovu molitvu kardinal Bozanić, meditaciju držao ekumenski patrijarh Bartolomej, svjedočanstva iznijeli pastor Anthony Peck iz Baptističke federacije Velike Britanije i Evelina Martelli iz BK Italije. Toga jutra molili smo za jedinstvo Crkve, za svjedočenje Krista u svijetu, za prepoznavanje Krista u onima koji “u Europi traže dom”, za one koji gledaju Europu kao zajednički dom “za osobe različitih porijekla, kultura i religija”, za mir u svijetu, za sve koji se suprotstavljaju nehumanim strukturama u današnjem svijetu težeći za mirom i pravdom.

Drugog dana molitvu je predvodio kardinal Jean-Pierre Ricard, predsjednik BK Francuske i potpredsjednik CCEE. Meditaciju je držao milanski nadbiskup kardinal Dionigi Tettamanzi, svjedočanstva iznijeli anglikanac Timi Dorgu iz Engelske i pravoslavka Ekaterina Paštukova iz Bjelorusije. Za kratko čitanje odabran je Lukin izvještaj o preobraženju (Lk 9,28-36). Zazivi u Molitvi vjernika na talijanskom, njemačkom, ruskom, madžarskom, rumunjskom i engleskom. Molili smo da razvijeni narodi i njihovi politički čelnici njeguju solidarnost s nerazvijenima u čuvanju prirodnih bogatstava i korištenju razvoja znanosti. Zatim za pridonošenje pomirenju i miru među narodima različitih kultura i religija, za bolesne, ustrašene i potlačene. Nadalje za autentično kršćansko svjedočenje pred onima koji imaju krive slike o Bogu, Crkvi i religiji te da kršćani Rumunjske hrabro svjedoče istinu i Božje milosrđe. Zaključili smo zazivom za sve nazočne i za one koji nas prate iz naših zemalja.

Trećeg dana molitvu je prevodio Anders Wejryd, protestantski nadbiskup Upsale u Švedskoj. Meditaciju je davala Rosemarie Wenner, biskupica Evangeličko-metodističke crkve u Njemačkoj a svjedočanstva su iznijeli Mesrop Parsamyan iz Armenske apostolske crkve i Hilary Wilson, voditeljica zajednice “Arka” u Velikoj Britaniji. Za kratko čitanje uzet je odlomak o kršćamima koji su nekoć bili tama a sada su svjetlo u Gospodinu (Ef 5,8-14). Molitvu vjernika izgovarali smo zajedno tako da smo se okretali prema zapadu, istoku, jugu i sjeveru: zahvalili smo Bogu za svjetlo kojim nas obasjava, zatim molili za mir i pravdu na Bliskom Istoku i u cijeloj Aziji. Okrenuti jugu molili smo za Afriku, okrenuti sjeveru za obje Amerike i Karipske otoke.

Četvrtog dana, na blagdan Marijina rođenja, ujutro je bila prigoda za liturgiju pojedinih Crkava na odvojenim mjestima. Mi latinski i grčki katolici skupili smo se u sportskoj dvorani “Transilvania” koja je imala zastave svih europskih zemalja, uključivši BiH te Hrvatske. Slavili smo Liturgiju sv. Ivana Zlatoustog. Koncelebranti su dobili knjižice s punim tekstom liturgije na rumunjskom, talijanskom, engleskom i njemačkom.

Propovijedao je kardinal Cormac Murphy O’Connor, katolički nadbiskup Westminstera (danas dio Londona). Naslonio se na evanđelje o Isusovu pohodu u dom Marte i Marije (Lk 10,38-42) te nas podsjetio kako smo došli u Sibiu kao Isusovi učenici da slušamo a zatim djelujemo. Jedinstvo kršćana izgrađuje se produbljivanjem jedinstva s Kristom i duhovnim obraćenjem. Podsjetio nas je na zgodu koju je ispripovijedao na rimskom susretu: bila četiri krojača koji su imali svoje radnje u istoj ulici. Kako bi privukao što veći broj naručitelja, jedan je stavio na svoj prozor natpis: ‘Ovdje je najbolji krojač ovoga grada’. Kad je drugi krojač to vidio, stavio je natpis: ‘Ovdje je najbolji krojač u našoj zemlji!’ Treći je, vidjevši ta dva natpisa, stavio:’Ovdje ćete naći najboljeg krojača na svijetu!’ Četvrti je pregledao sva tri natpisa a zatim kod sebe stavio: ’Ovdje je najbolji krojač u ovoj ulici!’ Iz toga je izvukao primjenu da se najbolji ekumenizam događa u našim kućama, župama, selima i gradovima. Što činimo u svom domu, župi, gradu, ulici da promičemo ekumenizam kako bi se ispunila Gospodinova molitva za jedinstvo njegovih učenika? Naveo je citat iz govora Benedikta XVI. u ožujku 2007, prigodom proslave pedesete obljetnice Rimskih ugovora, za kojega je identitet Europe prvenstveno povijesni, kulturni i moralni a ne tek geografski, ekonomski ili politički.

Taj identitet sastoji se od niza univerzalnih vrijednosti koje je kršćanstvo pomoglo stvoriti. “Ludost je ignorirati namjerno vjeru Europljana ili prezirati njihova uvjerenja kao kamene ostatke povijesti. Evanđelje Isusa Krista, življeno u domovima i srcima vjernika te 2 naviještano Marijinom neposrednošću, igra nezaobilaznu ulogu u životu Europe danas i igrat će u budućnosti. Kada je naša vjera snažna, tada je snažna i civilizacija Europe”.

Meni je ovo bila prva grkokatolička liturgija u kojoj sam sve razumio i budno pratio. Divio sam se teološkim i duhovnim razlikama u molitvama, osobito u kanonu mise. Zorno sam doživio književnu podvrstu “Epikleza” u euharistijskoj molitvi. Kod kršćana Istoka nakon pretvorbe celebrant zaziva Duha Svetoga da posveti misne darove: “Prinosimo ti ovu duhovnu i nekrvnu žrtvu, zazivamo te i molimo te: pošalji svoga Duha Svetoga na nas i na darove ovdje prisutne. Gospodine, ti si o trećem času poslao svoga presvetog Duha tvojim apostolima. Ne oduzmi nam ga, Dobri, nego ga obnovi u nama koji te molimo… Učini od ovoga kruha dragocjeno tijelo tvoga Krista. Učini od onoga što je u ovom kaležu dragocjenu krv tvoga Krista”. Osobito me se dojmilo što svećenik tiho moli pojedine dijelova dok zbor pjeva. S druge strane, u istočnoj liturgiji nema pjevanja zajednice, jer sve pjeva veoma uvježbani zbor profesionalaca.

Što su kršćanima Europe kazali visoki predstavnici europskih struktura?

Organizatori su na vrijeme pozvali Manuela Barrosoa, predsjednika Europske komisije koji nam se obratio 6. rujna na početku zajedničkog zasjedanja i Renéa van den Lindena, predsjednika parlamentarne skupštine Vijeća Europe koji je govorio istog dana.

Barrosov nastup predstavljen je u službenoj knjizi 3. Eurropean Ecumenical Assembley Handbook (str. 13) kao “keynote speech” (glavni govor) a Lindenov kao “short presentation” (kratki referat).

Barroso je počeo rumunjski zahvalivši na pozivu i izrazivši radost što dolazi u zemlju koja je nova članica Europske zajednice. Zatim je nastavio na francuskom izrazivši sućut Pravoslavnoj crkvi i narodu Rumunjske povodom nedavne smrti patrijarha Teoktista i pohvalivši ekumenski skup što obrađuje angažiranje kršćana u procesu europske integracije. Pohvalio je inicijativu europskih kršćana, nastalu osamdesetih godina prošlog stoljeća, da se okupljaju. Skup u Baselu 1989. god bio je prvi nakon shizme 1054. Pohvalio je Ekumensku povelju usvojenu 2001. kao plod susreta kršćana u Grazu 1997. Izrazio je radost Europske komisije što KEK od početka potiče svoje članice na doprinos izgradnji zajedničke Europe. Aludirajući na okolnost da smo se sabrali iz različitih naroda i Crkava Europe pod veliki šator u Sibiu, nastavio je:

Od početka monoteizma šator je simbol poslovičnog gostoprimstva koje je Abraham pružio trojici putnika opisanih u Postanku. Kršćani, Židovi i muslimani smatraju se djecom Abrahamovom. Zato vam srdačno zahvaljujem za vaše gostoprimstvo. Danas me primate kao putnika koji je došao s nereligijskog područja, iz svijeta europskog političkog djelovanja…

Sada se na široko raspravlja o ulozi religije u javnom životu. Imamo li na umu da je politika nerazdvojiva od etike – što ja čvrsto držim – trebamo s interesom slušati poruku religija u institucionalnom okviru koji vodi računa o svim sastojnicama društva. Doprinos Crkava procesu europskog ujedinjavanja tim je značajniji što se odvija u ekumenskom duhu.

Ekumenizam je također pokret ujedinjenja i okupljanja sklonosti, tradicija i osoba različitih uvjerenja, otvoren čitavom svijetu. On je, međutim, i stanje duha koje izražava poziv svih naroda na jedinstvo. Stoga ekumenizam može pridonositi učvršćenju vrijednosti s kojima se poistovjećuje velik dio europskih građana.

Zatim je citirao glasovitu izreku Ivana Pavla II. da Europa treba disati svojim istočnim i zapadnim krilom pluća. Podsjetivši da je Sibiu nekoć bio većinski njemački i protestantski a sada pravoslavni, napomenuo je da Rumunjska danas može pridonositi smirivanju žalosnih sukoba koji su više puta razdirali Balkan. Zaželio je da ovo područje postane kanal za natapanje između dva plućna krila Europe.

Zatim je citirao izreku nobelovca Elia Wiesela, rođenog u obližnjem Sigetu, o ocu Židovu koji ga je naučio vjerovati u čovjeka i djedu vjernom sljedbeniku hasidske tradicije koji ga je naučio vjerovati u Boga: “Jedan me naučio govoriti, drugi pjevati!” Založio se za koegzistenciju svih kulturnih i duhovnih izražaja u Europi, za kohabitaciju profanog i sakralnog pjevanja u sinagogama, crkvama i džamijama te nastavio:

Crkve i konfesionalne zajednice mogu doprinositi i zaista doprinose boljem razumijevanju među ljudima promicanjem poštovanja u okviru zajedničkih temeljnih vrijednosti. Kao što navodi Izvještaj skupine visoke razine o savezu civilizacija, “religija je sve važnija dimenzija brojnih društava i važan izvor vrijednosti za pojedince. Može igrati odlučnu ulogu u poštivanju drugih kultura, religija i načina življenja radi uspostavljanja sklada među njima”. Europa jest i sve će više postajati multi-etnički, multikulturni i multi-religijski kontinent. Ujedinjena i proširena Europa sastoji se od novih zbiljnosti, npr. od određenog broja sve važnijih muslimanskih, hinduskih, budističkih i sikhskih zajednica koje joj daju novu fizionomiju. Mjesto dvaju razdvojenih blokova, ponovno ujedinjena Europa je jedan organizam koji iznova diše na oba krila pluća.

U nastavku je spomenuo misao pjesnika Paula Valérya da se europski duh sastoji od baštine proistekle iz Atene, Rima i Jeruzalema koji su simboli europske filozofije, prava i religije. Trijada razuma, zakona i morala izvor je europske civilizacije. Na europsku civilizaciju spada privrženost humanizmu i demokraciji, sloboda izražavanja, vjerovanja i stvaranja. Jedinstvo Europe ne bi se smjelo sastojati od povezanosti interesa nego od povezanosti vrijednosti:

Zajednica vrijednosti utjelovljuje se u mnoštvu kultura i tradicija koje se međusobno obogaćuju, u okviru proširene i otvorene Europe koja je sposobna postavljati mostove prema drugim regijama te voditi dijalog s drugim kulturama i religijama. Ukratko, zajednica vrijednosti koje se utjelovljuju u zajednici osoba, obitelji i naroda, ali i u konkretnim institucijama i politkama. Europska unija sa svojim institucijama i zajedničkom politikom sačinjavaju najbolje adute kojima raspolaže svaka država članica da bi podigla svoj glas i afirmirala svoje vrijednosti u svijetu.

Založio se za poboljšanje rada i suradnje EU u 21. stoljeću. Najavio je da će Povelja o temeljnim pravima imati vrijednost obveze i poželio bolju suradnju država članica zaštitu prirodnog okoliša, snabdijevanju energijom te prigodom prirodnih katastrofa.

Nazočna je također religijska dimenzija u najavljenom Ugovoru a dijalog koji je EU održavala, osobito preko Komisije, s Crkvama i nekonfesionalnim organizacijama danas izrazito dobiva ‘otvoreno, transparentno i redovito’ obilježje…
Radi se o nužnom Ugovoru koji predstavlja dobru ravnotežu između ambicija i političkog realizma. Siguran sam da će Europa moći računati na vaš doprinos u nadvladavanju podjela i postizanju željenog jedinstva u različnosti, da se poslužim izrazom koji se često koristi u ekumenskom kontekstu, u ‘pomirenoj različnosti’ (diversité reconciliée).

Iz ovog govora razvidno je da sadašnje vodstvo EU ne želi u Ustavu ili Ugovoru Europe spomenuti kršćanski korijen ovog kontinenta te da religije smatra neke vrste nevladinim organizacijama.

Predsjednik parlamenta Vijeća Europe van der Linden govorio je engleski i počeo od tvrdnje da istina živimo u svijetu koji se globalizira, ali ne poznamo dovoljno druge ljude i kulture ili smo prema njima indiferentni. Zatim je istaknuo da ljudska prava traže ujedno prihvaćanje odgovornosti te predložio da kroz sistem naobrazbe, kulturu i medije razvijamo jači smisao za socijalnu svijest i javni duh. Istaknuo je kako Vijeće Europe zaštitu djece ubraja u prioritete te iskorjenjivanje siromaštva i socijalnog isključivanja. U dostojanstvo pojedinaca ubrojio je poštivanje povijesti, baštine i tradicije kao temelja društva i biti zajedničkog iskustva. Zatim je nastavio:

Prošlog mjeseca pohodio sam službeno Srednji Istok gdje sam se susreo s čelnicima religijskih institucija Izraela i Palestinskog područja. Židovi, muslimani i kršćani traže učinkovitu međunarodnu zaštitu religijske baštine diljem svijeta. Potpuno se slažem s njihovom zabrinutošću, jer sam osobno vidio kako divljačko razaranje religijskih svetinja prouzrokuje duboke emocionalne rane koje se sastoje od produbljivanja mržnje, povećavanja sukoba i potkopavanja potrage za mirom. Kanim u parlamentu Vijeća Europe postaviti internacionalni instrument za sprečavanje takvih strahota u budućnosti. Vjera, religija i religijske organizacije igraju vitalnu i važnu ulogu u društvu, jer povezuju socijalno tkivo.

Dubokim poštivanjem dostojanstva pojedinca one nezaobilazno pridonose učvršćenju mira i pravde u svijetu. Smatram da to političari trebaju priznati i podupirati ulogu Crkava i religijskih organizacija u društvu. Političari se ne smiju miješati u poslove Crkava i religijskih organizacija, ali i religiju trebamo držati odvojenu od politike. Međutim, obje su usmjerene prema vrijednostima, društvu i javnom životu tako da međusobnim dopunjavanjem mogu više učiniti surađujući nego odvojenim zalaganjem. Jedan od najvažnijih socijalnih i političkih izazova danas – i najbolji lijek neznanju koje prouzrokuje napetosti i sukobe – je među-kulturalni i među-religijski dijalog.

Parlamentarna skupština Vijeća Europe okazala je kako određena politička institucija, ispravnim pristupom, može snažno podržavati djelovanje religijskih organizacija. S 318 izabranih predstavnika iz državnih parlamenata 47 država članica mi obuhvaćamo sve kulture i religije Europe te time postajemo povlašteni prirodni forum za među-kulturalni i među-religijski dijalog…

Prošlog tjedna održali smo zajednički susret političke skupine lidera skupštine i Europskog parlamenta te se složili da slijedeće godine zajedno organiziramo konferenciju visoke razine o među-kulturalnom i među-religijskom dijalogu.
Zaključio je izrazivši nadu da će predstavnici europskih kršćana i europskih parlamenata sve bolje surađivati na dobro svih i zbog budućnosti naše djece. Iz ovog interventa razvidno je da govornik posvećuje veću pozornost vjeri kod građana Europe od predsjednika Barrosoa te da trajni međureligijski dijalog smatra bitnim za mirnu, pravednu i sigurnu Europu.
Izlaganje kardinala Kaspera i drugih kršćanskih lidera.

Na plenarnoj sjednici otvorenja kardinal Erdö kao predsjednik CCEE istaknuo je da proces globalizacije u Europi nije pogodovao susretu religija i kultura te da današnja Europa nije ona iz Basela 1989. i Graza 1997. Podsjećajući na učenje Drugog vatikanskog o odnosima među razdvojenim kršćanima, istaknuo je da susret u Sibiu ne može riješiti postojeće probleme te u tom smislu ne bismo trebali podlijegati trijumfalizmu ili entuzijazmu. Vrijeme je da produbimo svijest o zajedništvu koje već postoji i upozorio na subjektivizam koji prevladava u Europi te poželio da proširenje EU bude izazov kršćanima na suradnju.

Jean-Arnold de Clermont, predsjenik KEK-a koji kao protestant govori njegovani francuski, istaknuo je da reformatori nisu željeli podjelu Crkve nego obnovu te izrazio želju da susret u Sibiu bude inspiracija za produbljenje i nastavak suradnje među kršćanima na dobro svih naroda i građana Europe.

Ekumenski patrijarh Bartolomej odao je na početku slavu Trojstvenom Bogu za milost ekumenskog susreta svih kršćana Europe:

Ovdje smo na trećem europskom ekumenskom skupu preko Rima i Wittenberga. Isus Krist koji obasjava sve narode kao ‘svjetlo naroda’ (Iz 49,1 i Dj 13,47) i cijelog svijeta doveo nas je ponovno na ovaj skup. Zaista svjetlo Kristovo sja svima, kao što izjavljujemo u svom liturgijskom životu za vrijeme Velikog posta dok se pripravljamo za veliki i divni događaj Gospodinova uskrsnuća…Svjesni smo dakako da Charta oecumenica ne predstavlja ustav za izvjesnu super-crkvu niti Chartu smatramo nepogrešivim tekstom. Ipak, unatoč njezinoj prividnoj slabosti, ona je i dalje plod intenzivne i plodne međucrkvene suradnje kao i dokaz snažne volje svih europskih Crkava da nastave, povećavaju i jačaju suradnju radi novog razvoja u Europi. Charta oceumenica posebno je plod drugog ekumenskog skupa u Grazu pa ona povezuje onaj skup s ovim današnjim i predstavlja temeljni tekst za jačanje suradnje među Crkvama Europe…

Potrebu produbljenog rada na punom jedinstvu kršćana u nastavku je izveo iz Kristove molitve u Iv 17 i od srca podržao svaki ekumenski napor. Zauzeo se za doprinos kršćana izgradnji humane, pravedne i socijalne Europe koja će biti temeljena na duhovnim vrijednostima, ne na materijalnoj proizvodnji i potrošnji. Podržao je prijedlog pravoslavnih Crkava usvojen u lipnju 2007. na Rodu da 7. rujna ove godine bude dan dragovoljnog posta za razaračko i nasilničko ponašanje ljudi prema prirodi. Pozvao je pravoslavce da se pridruže naporima za ozdravljenje rana čovječanstva:

Bez toga su dijalog, suradnja sa svim pravoslavnim Crkvama i svim kršćanima te s odgovornim osobama i onima na vlasti – religijskim, političkim, ekonomskim, kulturnim i drugim – samo izolirane akcije koje su od početka osuđene na propast.
Zauzeo se za vjerničko motiviranje pri poštivanju ljudskih prava kod svih sljedbenika monoteističkih religija te kategorički ustvrdio da religije po svojoj naravi ne pridonose netoleranciji, fanatizmu ili nacionalističkom ekstremizmu. Nova Europa treba političke i institucionalne odredbe na temelju međusobnog poštovanja i jednakosti svih naroda.

Kardinal Kasper naslovio je svoj intervent “Svjetlo Kristovo i Crkva” istaknuvši radost što je moto ovog susreta uzet iz Ivanova prologa i proširivši ga u “Svjetlo Kristovo i svijet!” Temelj ekumenskog djelovanja je vjera u jednoga Boga, u Gospodina Isusa Krista, u jedno krštenje i u jednu Crkvu kako to izlazi iz Nicejsko-carigradskog vjerovanja koje prihvaćaju sve Crkve članice ovog pokreta. Zatim je nastavio:

Svojim podjelama zamračili smo mnogim ljudima svjetlo Isusa Krista i učinili nevjerodostojnom stvar Isusa Krista. Može se povijesno dokazati da su naše podjele sukrive za podjele u Europi i za sekularizaciju Europe. Naše su podjele krive da mnogi sumnjaju u Crkvu i dovode je u pitanje. Stoga ne možemo biti zadovoljni ovim stanjem u kojem se nalaze naše Crkve; ne možemo dalje voditi posao kako je uobičajeno. Nema odgovorne alternative za ekumenizam. Sve drugo protivilo bi se našoj odgovornosti pred Bogom i pred svijetom. Pitanje jedinstva treba nas uznemirivati; treba u nama gorjeti.
Kad je izrazio žaljenje što su neke Crkve i pojedinci odijeljeni od Rima ogorčeno doživjeli dokument “Odgovori na pitanja koja se tiču nekih aspekata učenja o Crkvi” Kongregacije za nauk vjere od 29. lipnja 2007, dobio je buran pljesak prisutnih u šatoru. Nastavio je:

Ni mene to ne ostavlja hladnim; i meni to pada teško. Bol mojih prijatelja i moja je bol. Naša namjera nije bilo nekoga povrijediti ili odbaciti. Htjeli smo posvjedočiti istinu, kao što to očekujemo i od drugih Crkava. Ni nama se ne sviđaju sve Izjave drugih Crkava, a pogotovu ne ono što povremeno o nama izjavljuju. Međutim, što ćemo? Ekumenizam dodvoravanja i prikrivanja, koji bi išao samo za uljudnošću, ne bi pridonosio istinskom napretku; napretku pridonosi samo dijalog u istini i jasnoći.

Važno je, međutim da ne gubimo iz vida zajedničko što je veće i važnije dok gledamo razlike i tzv. iskazane profile. To je u spomenutom dokumentu jasno izraženo. Jasno je rečeno da je Isus Krist spasenjski djelotvorno prisutan i u Crkvama koje su od nas odvojene ili u crkvenim zajednicama. To zaista nije malo. Pred nekoliko desetljeća takva izreka bila bi nezamisliva, a nisam siguran da li svi naši ekumenski partneri tako o nama govore. Stoga se razlike ne odnose na kršćansko bivovanje niti na pitanje spasenja nego na pitanje konkretnog posredovanja spasenja i na vidljivi oblik Crkve.

Za katolike i pravoslavce to nisu sporedna pitanja. Crkva je oblikovana analogijom na tajnu utjelovljenja (LG 8). Ona je vidljiva Crkva, vidljiva i u svom ministerijalnom obliku. A tko bi htio nijekati da među nama još nema konsenzusa o tom pitanju?

Izrazio je žaljenje što još ne možemo primati pričest jedni kod drugih, ali ne bi koristilo prikrivati rane nego ih treba ostaviti i onda kada bole, jer ih “samo tako možemo njegovati i liječiti Božjom milošću”. Također je izrazio radost što službene mješovite komisije u svom dosadašnjem radu krivnju za podijeljenost kršćana ne prebacuju samo na jednu stranu te predlažu da molimo za oproštenje Boga i jedni druge. Izrazio je radost nad dokumentom o opravdanju koji su izradili katolički i protestantski teolozi uz spremnost da učimo jedni od drugih. Izričito je priznao da smo u posljednjim desetljećima mi katolici naučili od evangelika bolje uvažavati Riječ Božju.

Evangelici i katolici zahvaljuju Pravoslavnoj crkvi “budniji osjećaj za misterij” To su primjeri koji se ne mogu olako povećavati. Premalo se poznamo i zato se premalo ljubimo. Trebamo biti svjesni da jedinstvo u konačnici ne možemo mi ‘načiniti’; ono ne može biti naše djelo. Ono je poklon Božjega Duha jer jedini Duh može pomiriti srca.

Trebamo se moliti za dar tog Duha jedinstva.Zato je duhovni ekumenizam središte i srce ekumenizma (UR 8). Svrha jedinstva Crkve je buditi vjeru u svijetu i ujedinjavati svijet. Za kršćane Europe to znači pridonositi jedinstvu Europe Europu su oblikovali sveci obasjani svjetlom Kristovim, a među njih je predavač ubrojio Ćirila i Metodija i mnoge druge, jer Europu ne možemo zamisliti bez reformatora, bez Johanna Sebastiana Bacha, bez svjedoka kakav je bio protestant Dietrich Bonhoeffer u vrijeme Hitlerove diktature.

Kršćanstvo je utkano u korijene Europe, a misao o dostojanstvu ljudske osobe i općim ljudskim pravima nikla je u židovsko-kršćanskoj tradiciji. Primarna opasnost za Europu nije ateističko protivljenje nego zaboravljanje Boga, ravnodušnost, pomanjkanje spremnosti na žrtvu za druge. Među izazove kršćanima i drugim ljudima u današnjoj Europi ubrojio je nepravdu u globaliziranom svijetu, opasnost od nemilosrdnog terorizma te mirno, nužno i pošteno sučeljavanje s islamom.
Europi je potrebna zajednička vizija i zajednički vrijednosni temelj, ako želi imati budućnost. Mitropolit Kiril, koji je čelnik Povjerenstva za vanjske odnose Ruske pravoslavne crkve, temeljio je svoje izlaganje na Matejevu prikazu Isusova preobraženja te iz svjetla kao milosti i kao istine izveo stav svoje Crkve prema drugim religioznim iskustvima. Aludirajući na osjetljiva moralna pitanja o kojima neke kršćanske zajednice zauzimaju stavove što odudaraju od tradicije, istaknuo je: Zašto neki kršćanski krugovi zastupaju ideju o razvoju moralnih normi? S jedne strane postoje preduvjeti za to u teologiji koja tumači načelo spasenja samo po vjeri. To podcjenjuje moralno stanje osobe. Po mome mišljenju, nereligiozni duh ovoga svijeta najviše je utjecao na to.

Postoji sumnjiva povezanost između novog stava prema moralnosti u kršćanskim krugovima i širenja postmoderne paradigme u sekularnom društvu. Postmodernizam u širokom smislu uključuje spojivost nespojivih pogleda i stavova. Takav se stav možda može opravdavati u nekim krugovima društva, ali kršćani ne smiju tako postupati na području morala. Vjernici ne mogu u isto vrijeme priznavati vrijednost života i pravo na smrt, vrijednost obitelji i valjanost istospolnih zajednica, zaštitu prava djeteta i smišljeno razaranje ljudskih zametaka u medicinske svrhe. Kršćani ne bi smjeli podlijegati etičkom relativizmu, ali je bez zajedničkog djelovanja nemoguća borba za javni moral i kršćanske vrijednosti u današnjoj Europi.

Zato se kršćanske zajednice trebaju međusobno podržavati te izvoditi zajedničke javne projekte. Ruska crkva se sa zahvalnošću sjeća kršćanske solidarnosti drugih Europljana u vrijeme totalitarističkog režima, a ta se solidarnost nastavlja i danas. Zahvalio je Crkvama koje su čestitale moskovskom patrijarhatu na nedavnom ujedinjenju s Ruskom pravoslavnom crkvom izvan Rusije. U obrani zajedničkih etičkih normi kršćani bi se trebali povezivati sa sljedbenicima drugih religija “koji imaju slične moralne stavove poput kršćanskih”.

U tom duhu na susretu vjerskih poglavara u lipnju 2006. u Moskvi iskazano je zajedničko zauzimanje za moralne vrijednosti u današnjem svijetu. Moguć je dijalog kršćana s onima koji ne vjeruju ali im je stalo do moralnih normi. Zato kršćani trebaju voditi dijalog s nacionalnim i internacionalnim strukturama. Kršćanstvo je imalo važnu ulogu u Europi tijekom povijesti i treba je na nov način imati u budućnosti.

Kardinal Tettamanzi u meditaciji se oslonio na Lukin prikaz Isusova preobraženja te istaknuo da se Crkva Božja ne svodi samo na vidljivo: Kako u njoj prebiva Sin Božji, Crkva je njegovo tijelo. Kadgod i gdjegod ona donosi odluke u skladu s evanđeljem svoga Gospodina, njezino tijelo koje živi u povijesnom prostoru i vremenu biva na neki način preobraženo te održava svjetlo božanske slave.

Ekumenski skup odražava božansko svjetlo Duha koji je na njemu nazočan i preobražava ga, kada se povlači u osamu na molitvu i na slušanje objavljene Riječi Staroga i Novoga zavjeta te kada se nastoji otvoriti zajedništvu Boga sa svom njegovom djecom.

Kardinal Ricard pozvao je u zaključnom interventu na zalaganje sa svima ljudima protiv svega što ljude danas dehumanizira. Mjesto strahovanja pred budućnošću ili cinizma nad situacijom u današnjem svijetu pozvao nas je da budemo svjedoci nade i pomirenja. U tom smislu ekumenizam i religijski dijalog mogu biti stupovi mira i pridonositi čišćenju memorije. Pastor Clermont istaknuo je da smo kroz tih pet dana bili povezana informatička mreža kršćana i pozvao da budemo dalje povezani preko elektronskih adresa i web siteova naših institucija. Biskup Paglia istaknuo je kako je to bio susret molitve, razmišljanja i raspravljanja na kojem smo doživjeli kršćansko bratstvo, svojevrsni čin ljubavi prema Europi i prilika za međusobno upoznavanje.

KEK i CCEE su rijetke kršćanske organizacije u Europi koje prihvaćaju sve kršćane i sve Crkve. To ne briše naše razlike, ali Gospodin nas zadužuje da budemo svjetlo svijetu. On, mitropolit Genadije i pastor Clermont izrazili su želju da se ovakvi susreti kršćana Europe nastave. Rad skupina s točkom o pomirenju u BiH. Popodnevni rad odvijao se u manjim skupinama ili formumima po tematskim cjelinama: jedinstvo, duhovnost, svjedočenje, Europa, religije, migracija, prirodni okoliš, pravda, mir. Naši delegati već u Sarajevu, kod prvog popunjavanja prijavnice trebali su se opredijeliti za sudjelovanje u jednoj od ovih skupina.

Ja sam se prvog dana pridružio onima koji su razmišljali o jedinstvu. Proradili smo nekoliko usvojenih dokumenata o pitanjima u kojima se razdvojeni kršćani već sada slažu te prisustvovali okruglom stolu o različitim vizijama crkvenog jedinstva. Meni je najzanimljiviji bio dokument o priznavanju valjanosti krštenja kao prvi korak prema vidljivom jedinstvu. Teolozi su se složili da je valjano krštenje po Isusovoj odredbi uranjanjem u vodu ili polijevanjem uz izgovaranje formule da dotična osoba biva krštena na Oca, Sina i Duha Svetoga. Poznato je da neke kršćanske zajednice ne priznaju valjanost krštenja djece zato što ona ne mogu ispovjediti vjeru Crkve niti se kajati za vlastite grijehe u znak spremnosti na pristajanje uz Gospodina Isusa.

Relator o tom problemu nije govorio. Drugog dana pridružio sam se forumu o religijama na kojem smo razmišljali što znači biti građanin Europe i djelovati u skladu s osobnom vjerom. Među relatorima je trebao biti muftija Rumunjske Jusuf Muurat, ali nije došao niti nam je objašnjen razlog njegove odsutnosti.

Rabin iz Moskve Zinovij Kogan hvalio je novu rusku vlast koja dopušta obnavljanje starih i podizanje novih sinagoga. Hvalio je i Rusku pravoslavnu crkvu zbog organiziranja međuvjerskih susreta. Netko je kasnije u radu manje podskupine od 17 do 18 pojasnio da mitropolit Kiril stalno uzima ovog rabina na međureligijske skupove u Europi. Iako je većina relatora uglavnom govorila o židovstvu i islamu u Europi, neki su svraćali pozornost da na našem kontinentu ima također budista, hindusa, sikha. Trećeg dana sudjelovao sam na forumu o miru u Europi i svijetu. Prikazan nam je dokumentarac o Sjevernoj Irskoj a zatim su katolički i anglikanski referent iznosili svoja iskustva. Posebno me se dojmila zgoda o jednom ocu kojemu su teroristi ubili sina a on na sprovodu rekao onima koji su željeli osvetu: “Bury your pride with my boy – Ukopajte svoj ponos s mojim dječakom!” Oprostio je u ime svoje obitelji ubojici i zatražio da nitko zbog tog ubojstva nevinoga ne poduzima novo nasilje.Drugom dijelu ovog zasjedanja organizatori su dali naslov: “Proces pomirenja u Bosni i Hercegovini”.

Za predstavljače su pozvali dr. Niku Ikića,oca Vanju Jovanovića i gosp. Ifeta Mustafića kojima su platili avionsko putovanje i smještaj u hotelu. Kako Ikić govori njemački, njemu su prvom dali riječ. Govorio je o Međureligijskom vijeću i o sporom toku pomirenja zbog još neuhićenih ratnih zločinaca. Otac Jovanović govorio je srpski te kao teolog istaknuo da oprost i pomirenje traže unutarnje kajanje i obraćenje. Crkva propovijeda obraćenje, ali nikoga ne može mehanički natjerati na oprost i pomirenje. Vjernici koji ne dočekaju pravdu na zemlji znaju da je Bog apsolutna pravda i da će u eshatonu biti drugačije. G. Mustafić je iznio da stanovnici BiH kroz povijest nisu ratovali jedni protiv drugih, ali da je ovaj puta prije rata uslijedila propaganda koja je bližnjega pretvarala u neprijatelja.

Smatra da se kroz školski vjeronauk doprinosi toleranciji i pomirenju, ali očekuje da međunarodna zajednica BiH učini pravednijom i funkcionalnijom državom. Zaključna deklaracija s prijedlozima za akciju. Organizatori su od početka najavili da će na kraju biti predložena zaključna deklaracija te da je u tu svrhu imenovana mješovita skupina za nacrt deklaracije koja prati rad i pod kraj će predložiti tekst. Sudionici su tražili prvi nacrt a kad su ga dobili, pozvani da u posebnu kutiju ubacuju svoje prijedloge.

Kad je drugi nacrt bio razmatran, skupina mladih pročitala je Izjavu mladih s preliminarnog susreta mladih delegata u St. Mauriceu, Švicarska, 27. do 30. srpnja 2007. Ta Izjava obuhvaća slijedeće podnaslove: jedinstvo, duhovnost, svjedočenje, Europa, migracija, religije, ljudski okoliš, mir, pravda. Simpatično je, u lijepom i jednostavnom engleskom tekstu, što mladi kršćani ne traže od svojih vjerskih poglavara i svećenika određene programe i akcije nego se sami obvezuju da će nešto činiti na ovih devet područja. Npr. u vezi s mirom kažu: “Obvezujemo se da ćemo napadati tiho podržavanu trgovinu oružjem te trajno lobirati protiv poduzeća koja proizvode oružje. Kao protutežu Europskoj vojnoj agenciji molimo da bude uspostavljena Europska agencija za mir”.

Deklaracija skupa rađena je sinodalno, uz što veće usvajanje prijedloga onih koji su imali priliku izreći što bi trebalo dodati. Nosi naslov gesla ovog susreta: “Svjetlo Kristovo svijetli svima” i obuhvaća pet stranica. Na početku je spomenuto da je treći europski skup kršćana bio obilježen pravoslavnom duhovnošću, jer je Rumunjska većinski pravoslavna zemlja. Nakon uvoda donosi tri dijela:

  1. Kristovo svjetlo u Crkvi;
  2. Kristovo svjetlo za Europu;
  3. Kristovo svjetlo za cijeli svijet. Sadrži deset preporuka Crkvama i pojedinim kršćanima, od kojih za prilike kršćana i drugih ljudi u BiH smatram važnima:
  • Preporučujemo obnovu našeg poslanja da kao pojedini vjernici i kao Crkve naviještamo Krista koji je Svjetlo i Spasitelj svijeta;
  • Preporučujemo nastavak rasprave o priznavanju krštenja, uzimajući u obzir dokumente potpisane u nekim zemljama kao i svijest da je ovo pitanje povezano sa shvaćanjem euharistije, ministerija i ekleziologije uopće;
  • Preporučujemo akcije koje nas ujedinjuju: molitva jednih za druge i za jedinstvo, ekumenska hodočašća, zajedničko teološko obrazovanje i proučavanje, socijalne i karitativne inicijative, kulturni projekti, podrška društvenom životu temeljenom na kršćanskim vrijednostima;
  • Preporučujemo puno sudjelovanje cijelog naroda Božjega, osobito mladih, starijih, nacionalnih manjina i osoba s oštećenjima;
  • Preporučujemo ugrađivanje inicijativa iz Ekumenske povelje u zajedničkom hodu prema Europi;
  • Preporučujemo da se vrijeme od 1. rujna do 4. listopada posveti molitvi za zaštitu prirodnog okoliša i promicanje održivog načina življenja kako bismo smanjili drastično mijenjanje klime.

Mi članovi dviju delegacija završili smo ovo ekumensko hodočašće euharistijom u kapeli nadbiskupske rezidencije u Beogradu. Predvodila su tri biskupa (Hočevar, Gaši, Sudar), koncelebriralo dvanaest prezbitera, a među misarima bile dvije redovnice i troje laika. Nadbiskup Hočevar nije držao homiliju nego nas pozvao da u molitvi vjernika izreknemo svoju hvalu Bogu i uputimo osobnu prošnju. Kod večere smo se pitali što bi od doživljenoga moglo biti dalje razrađivano u našim biskupijama i prepustili to određenom razdoblju sazrijevanja.

 

Sarajevo, 12. rujna 2007.

 

izvor: Treći ekumenski skup kršćana europe 4. do 9.9.2007. -Mato Zovkić

 

 

 





Пошаљите коментар

Да би сте послали коментар морате бити улоговани

GENOCIDE REVEALED
logo
Писанија Грешног Милоја
Проф. Др. Миодраг Петровић

Проф. Др. Миодраг Петровић

КРОТКИ ЛАФОВИ!
Антиекуменистички сајт

НОВИ Антиекуменистички сајт

“СТРЕЉАЊЕ ИСТОРИЈЕ”
logo
ПРАВОСЛАВАЦ 2017
ГЕНОЦИД
ЈАСТРЕБАРСКО 1942
БОЈКОТ НАРОДА – документарац
новинар.де
Loading
КОРУПЦИЈА, ВЛАСТ, ДРЖАВА
logo
АГЕНЦИЈА ЗА БОРБУ ПРОТИВ КОРУПЦИЈЕ
logo