logo logo logo logo
Рубрика: Политика, Актуелно, Религија, Свет    Аутор: новинарство    709 пута прочитано    Датум: 6.07.2008    Одштампај
PDF pageEmail pagePrint page

Benedikt XVI i VartolomejRIM – VATIKAN Svečano otvorena Pavlova godina. Godinu apostola naroda otvorio je papa Benedikt XVI. u zajedništvu s ekumenskim carigradskim patrijarhom Bartolomejem I. i s

 +++

predstavnicima drugih kršćanskih Crkava i crkvenih zajednica. »U svijetu u kojemu je moćna laž, istina se plaća patnjom. Tko želi izmaći patnji, držati je podalje od sebe, drži se podalje od samoga života i njegove veličine. Ne može se tako biti poslužitelj istine pa onda ni poslužitelj vjere… Gdje ne postoji ništa za što bi vrijedilo trpjeti, i sam život gubi svoju vrijednost«, rekao je Sveti Otac.

U rijetko viđenom ekumenskom ozračju otvorena je u subotu 28. lipnja, svečanom prvom večernjom svetkovine apostolskih prvaka Petra i Pavla, u glasovitoj rimskoj bazilici sv. Pavla izvan zidina »Pavlova godina«. Godinu apostola naroda otvorio je papa Benedikt XVI. u zajedništvu s ekumenskim carigradskim patrijarhom Bartolomejem I. i s predstavnicima drugih kršćanskih Crkava i crkvenih zajednica. Povod za prisjećanje na lik i djelo apostola Pavla, nadasve na njegove poruke, jest 2000. obljetnica njegova rođenja.

Velika je proslava nastavljena svečanom misom u bazilici sv. Petra u nedjelju 29. lipnja kad je Papa, prema tradiciji, podijelio palije nadbiskupima metropolitima (četrdesetorici) imenovanim u protekloj godini, među kojima je bio i netom imenovani đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić. No ovogodišnja proslava apostolskih prvaka ipak je prije svega imala snažno izražen ekumenski pečat.

»Čovjek pogođen velikom ljubavlju«
Prije same molitve prve večernje u atriju bazilike, pred Pavlovim kipom, Papa je zapalio baklju koja će gorjeti tijekom čitave Pavlove godine. Potom je drugu baklju upalio posebni gost, ekumenski carigradski patrijarh Bartolomej I, zajedno s izaslanikom anglikanskog primasa. Procesija u kojoj su bili predstavnici Crkava i crkvenih zajednica uputila se potom kroz Pavlova vrata u baziliku koja čuva apostolov grob. Posebno su mjesto imali predstavnici Crkava koje djeluju na područjima na kojima je djelovao sv. Pavao, kao što su Jeruzalem, Antiohija, Cipar i Grčka. Propovijed je na večernjoj molitvi održao Papa, a završni nagovor ekumenski carigradski patrijarh.

Ključno pitanje nije tko je bio sv. Pavao, nego: »Tko jest Pavao? Što on meni kaže«, rekao je Papa u svojoj propovijedi. Istražujući njegovu »unutarnju fizionomiju«, Sveti je Otac upozorio na tri bitne odrednice. Prvu je pronašao u Poslanici Galaćanima u kojoj sam apostol iznosi svojevrsnu bilancu vlastitoga života: »U vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene.« »Sve što Pavao čini«, nastavio je Papa, »izlazi iz tog središta«, iz »iskustva da ga Krist posve osobno ljubi«. Ono što se obično pripisuje sv. Pavlu – da je bio »borben čovjek koji znade rukovati mačem riječi«, apostol oko kojeg »nije nedostajalo rasprava«, koji »nije tražio površni sklad«, za kojega je »istina bila prevelika da bi je bio spreman žrtvovati zbog izvanjskog uspjeha« – proizlazilo je iz te najdublje motivacije. »Pavao je bio čovjek pogođen velikom ljubavlju i sve se njegovo djelovanje i patnja može objasniti samo ako se pođe od tog središta«, rekao je Papa.

Prije same molitve prve večernje u atriju bazilike, pred Pavlovim kipom, Papa je zapalio baklju koja će gorjeti tijekom čitave Pavlove godine. Potom je drugu baklju upalio posebni gost, ekumenski carigradski patrijarh Bartolomej I.
»Kako ste mogli razderati moje Tijelo?«

Između brojnih pojmova kojima je sv. Pavao zadužio kršćansku teološku tradiciju, Sveti je Otac izdvojio tek jednu »ključnu riječ«, a to je sloboda. Pavlovo poimanje slobode također nije moguće shvatiti bez spomenute »zahvaćenosti ljubavlju«. »Ta je ljubav sada ‘zakon’ njegovoga života… On govori i djeluje pokretan odgovornošću iz ljubavi… Budući da ljubi, živi do kraja odgovoran toj ljubavi i ne uzima slobodu kao izgovor za arbitrarnost i egoizam«, rekao je Papa. Upravo je u Pavlovome duhu sv. Augustin iznjedrio poznatu izreku: »Ljubi i čini što hoćeš.«

Druga odrednica jest Crkva koja je za Pavla Tijelo Kristovo. »Tim riječima (»Kruh koji lomimo, nije li zajedništvo tijela Kristova?«…) obraća se i nama danas, i ne samo Pavao, nego sam Gospodin: Kako ste mogli razderati moje Tijelo? Pred Kristovim licem, ta riječ ujedno postaje hitna zadaća: Oporavi nas zajedno od svih podjela. Daj da danas ponovo postane stvarnost: samo je jedan kruh pa smo stoga i mi, premda mnogi, jedno tijelo.«

I kao treću veliku odrednicu i poruku Pavlovoga života Papa je naglasio njegovu svijest da su »zadaća naviještanja i poziv na patnju poradi Krista nerazdruživo povezani«. »U svijetu u kojemu je moćna laž, istina se plaća patnjom. Tko želi izmaći patnji, držati je podalje od sebe, drži se podalje od samoga života i njegove veličine. Ne može se tako biti poslužitelj istine pa onda ni poslužitelj vjere… Gdje ne postoji ništa za što bi vrijedilo trpjeti, i sam život gubi svoju vrijednost«, rekao je Sveti Otac.

Isklesao kršćanski identitet

U svojemu je govoru na kraju večernje molitve ekumenski carigradski patrijarh vrlo jezgrovito upozorio na značenje sv. Pavla za kršćanstvo: »Korjenito obraćenje i apostolska kerigma (navještaj) Savla iz Tarsa ‘potresli’ su povijest u doslovnome smislu riječi te su isklesali sam identitet kršćanstva. Taj je veliki čovjek imao dubok utjecaj na klasične crkvene oce… Premda nikada nije susreo Isusa iz Nazareta, sv. Pavao je izravno primio evanđelje ‘objavom Isusa Krista’.
Ovo sveto mjesto ‘izvan zidina’ bez sumnje je primjereno mjesto za prisjećanje i slavljenje čovjeka koji je uspostavio brak između grčkoga jezika i rimskog mentaliteta svojega vremena, oslobodivši kršćanstvo jednom za svagda svake mentalne uskoće i udarivši zauvijek katolički temelj ekumenskoj Crkvi. Želimo da nam život i poslanice sv. Pavla i dalje budu izvor nadahnuća ‘svim narodima za poslušnost, vjeru’.«

Geste govorile više od riječi

O tome što znači jedinstvo među pravoslavnima i katolicima, i što znači žalost zbog toga što jedinstvo još uvijek nije potpuno, na svečanoj misi o svetkovini apostolskih prvaka Petra i Pavla u bazilici sv. Petra u nedjelju 29. lipnja više su govorili snažni liturgijski simboli i geste od bilo kojih riječi. Gosta iz Carigrada i simboličkog prvaka svega pravoslavlja Bartolomeja I. papa je dočekao ispred bazilike. Nakon oblačenja liturgijskoga ruha, dvojica su se poglavara zaputili prema glavnome oltaru, predvođeni grčkim i latinskim đakonom koji su nosili evanđelje, u procesiji s četrdeset novih nadbiskupa metropolita. Evanđelje se čitalo na latinskom i grčkom, a potom su, mimo uobičajenih liturgijskih uzusa, Papa i Patrijarh zajednički, jedan iza drugoga, održali homiliju. Nakon toga molilo se uobičajeno Nicejsko-carigradsko vjerovanje, ali – kako je izvijestio Tiskovni ured Svete Stolice – »na izvornom grčkom jeziku, prema liturgijskom običaju bizantskih Crkava« (dakle, bez spornog »filioque«). A onda je, nakon podjele palija, Patrijarh napustio oltarni prostor – jer još uvijek ne postoji potpuno jedinstvo među Crkvama te poglavari ne mogu zajedno slaviti euharistiju. Vratio se na kraju slavljenja kako bi zajedno s Papom vjernicima podijelio blagoslov.

I Patrijarhat slavi Pavlovu godinu

Prvi je na propovijedi progovorio Papa pozdravivši i predstavivši okupljenim vjernicima ekumenskog carigradskog patrijarha. Potom je govorio Bartolomej I, kako bi propovijed zaključio Benedikt XVI. U svom je dijelu propovijedi patrijarh istaknuo kako je došao uzvratiti Papi za posjet o blagdanu zaštitnika Ekumenskog carigradskog patrijarhata 30. studenoga 2006. godine. Bio je to vrhunac Papina putovanja u Tursku. Inače, uzajamni posjeti delegacija Vatikana i Patrijarhata na proslavama »patrona« već su godinama uobičajena praksa. »Teološki dijalog«, rekao je između ostaloga Bartolomej I, »između naših Crkava ‘u vjeri, istini i ljubavi’ zahvaljujući Božjoj pomoći napreduje, onkraj znatnih poteškoća koje se javljaju i poznatim problemima. Uistinu to želimo i zato mnogo molimo; da se te poteškoće prevladaju i da se uklone problemi što je brže moguće, kako bismo postigli željeni konačni cilj, na slavu Božju.« Patrijarh je izvijestio okupljene kako je i njegov Patrijarhat proglasio »Godinu apostola Pavla« te kako će tijekom iduće godine hodočastiti na mjesta vezana iz njegov život kao što su Efez, Perga, Rodos, Kreta…

U svojemu je dijelu propovijedi Papa govorio o Rimu kao mjestu koje je Providnost odredila kao središte iz kojeg je evanđelje krenulo do nakraj zemlje. Ta je Providnost i Petra i Pavla sudbinski vezala za Rim. U tom je kontekstu Papa protumačio značenje rimskoga biskupa u biskupskome kolegiju. U drugome je dijelu govorio o bogatoj simbolici palija koji se predaje nadbiskupima metropolitima kao znak pastirske službe i svega što ona u kršćanskome smislu sa sobom nosi.

Civilizacijska i ekumenska važnost

U subotu je prije službenog otvorenja Pavlove godine Benedikt XVI. primio patrijarha Bartolomeja I. u audijenciju te istaknuo civilizacijsku i ekumensku važnost Pavlove godine. »U našemu svijetu«, rekao je, »u kojemu sve čvršće zaživljava fenomen globalizacije ali unatoč tome i dalje postoje podjele i sukobi, čovjek osjeća sve veću potrebu za sigurnostima i za mirom. Istovremeno, međutim, on ostaje izgubljen i gotovo zarobljen u izvjesnoj hedonističkoj i relativističkoj kulturi, koja dovodi u sumnju samo postojanje istine. Apostolove upute su u tom pogledu i više nego prikladne kako bi ohrabrile nastojanja u traženju potpunoga jedinstva među kršćanima, koje je tako nužno da bi se ljudima trećega tisućljeća nudilo sve sjajnije svjedočanstvo Krista koji je Put, Istina i Život. Samo u Kristu i njegovome evanđelju čovječanstvo može pronaći odgovor na svoja najdublja očekivanja. Neka Pavlova godina… pomogne kršćanskome puku da obnovi ekumensko nastojanje…«

Misije idu zajedno s jedinstvom

Nakon mise Sveti je Otac s vjernicima izmolio molitvu Anđeoskoga pozdravljenja, prije koje je istaknuo: »Ove godine blagdan svetih apostola Petra i Pavla pada u nedjelju, tako da ga cijela Crkva – a ne samo ova u Rimu – slavi na svečani način. Takva podudarnost prigodna je i za jače isticanje jednoga izvanrednog događaja: Godine sv. Pavla što sam je službeno otvorio jučer navečer kod groba Apostola naroda i koja će trajati do 26. lipnja 2009. Naime, povjesničari rođenje Saula, koji je kasnije postao Pavao, smještaju između 7. i 10. godine poslije Krista. Zato sam, kako se ispunjava oko dvije tisuće godina, htio najaviti ovaj posebni jubilej koji će kao težište imati naravno Rim, osobito pak baziliku sv. Pavla izvan zidina i mjesto mučeništva – kod Tri fontane (Tre fontane). No, on će uključivati cijelu Crkvu, polazeći iz Tarza, rodnoga Pavlova grada i iz drugih Pavlovih mjesta, hodočasničkih ciljeva u današnjoj Turskoj, kao i u Svetoj Zemlji, na otoku Malti gdje je Apostol pristao nakon brodoloma i bacio plodno sjeme evanđelja. Zapravo, obzorje Godine sv. Pavla ne može ne biti univerzalno, jer je sveti Pavao na najizvrsniji način bio apostol onih koji su u odnosu na Židove bili ‘daleko’ i koji su ‘po Krvi Kristovoj’ postali ‘blizi’ (usp. Ef 2, 13). Zato i danas, u svijetu koji je postao ‘manji’, ali u kojemu mnogi još uvijek nisu susreli Gospodina Isusa, Jubilej sv. Pavla poziva sve kršćane da budu misionari evanđelja.

Tu misionarsku dimenziju treba uvijek pratiti dimenzija jedinstva, što je predstavlja sveti Petar, ‘stijena’ na kojoj je Isus sagradio svoju Crkvu. Kako ističe liturgija, karizme dvojice apostola se upotpunjuju za izgradnju jedinoga Božjega naroda i kršćani ne mogu dati valjano svjedočanstvo za Krista ako nisu međusobno ujedinjeni. Tema jedinstva danas je istaknuta tradicionalnim obredom dodjele palija, što sam ga u tijeku svete mise dao nadbiskupima metropolitima imenovanima posljednje godine. Ovdje ih je 41, a druga su dvojica u svojim sjedištima. I njih još jednom srdačno pozdravljam. Osim toga, na današnji blagdan za rimskoga biskupa posebna je radost što prima ekumenskoga carigradskog patrijarha, u dragoj osobi Njegove svetosti Bartolomeja I, kojemu još jednom ponavljam svoj bratski pozdrav proširujući ga na cijelo izaslanstvo Pravoslavne Crkve što je vodi.

Pavlova godina, evangelizacija, zajedništvo u Crkvi i potpuno jedinstvo svih kršćana: molimo sada za ove velike nakane povjeravajući ih nebeskom zagovoru Presvete Marije, Majke Crkve i Kraljice apostola«, rekao je Benedikt XVI. (rr)

Glas Koncila, broj 27 (1776), 6.7.2008.





Пошаљите коментар

Да би сте послали коментар морате бити улоговани

GENOCIDE REVEALED
logo
Писанија Грешног Милоја
Проф. Др. Миодраг Петровић

Проф. Др. Миодраг Петровић

КРОТКИ ЛАФОВИ!
Антиекуменистички сајт

НОВИ Антиекуменистички сајт

“СТРЕЉАЊЕ ИСТОРИЈЕ”
logo
ПРАВОСЛАВАЦ 2017
ГЕНОЦИД
ЈАСТРЕБАРСКО 1942
БОЈКОТ НАРОДА – документарац
новинар.де
Loading
КОРУПЦИЈА, ВЛАСТ, ДРЖАВА
logo
АГЕНЦИЈА ЗА БОРБУ ПРОТИВ КОРУПЦИЈЕ
logo