Ljubljena pravoslavna deco naroda ovoga, Pravoslavlje i naš narod zajedno prebivaju još od prvih vekova hrišćanstva i od tada pravoslavlje predstavlja dušu ovoga naroda.
Protosinđel Justin Prvu (Rumunska pravoslavna crkva)
+++
Tako smo mi dostojanstveno i opstali u istoriji sve do danas, zahvaljujući našim blagovernim vojvodama i svim ispovednicima i molitvenicima ove zemlje, koji su više voleli da umru nego da prodaju veru ostavljenu nam od svetog apostola Andreje i uvek su bili svesni da ona nosi čast i snagu naroda, a ne nešto drugo. Pošto smo veru sačuvali neokaljanu još uvek postoji ovaj narod u istoriji.
Dragi vernici, skrećem vam pažnju na činjenicu da od nas zavisi sudbina ovog naroda, od nas zavisi predanje koje će naslediti sinovi naših sinova, od nas zavisi spasenje ovog naroda. Naučite se od junaka i mučenika naših kako su se borili da bi sačuvali za nas koji smo danas ovde, učenje predaka naših. Oni nisu ćutali, dragi moji, nikada kada su bila vremena ispovedanja, kada su neprijatelji pravoslavlja napadali na našu veru. Čak iako su mnogi ćutali – veliki državnici, velika crkvena lica -, verni narod nije ćutao, uvek su se nalazili ljudi od vrednosti, nadahnuti silom od gore, koji su ispovedali istinu.
Ono što se danas dešava u našem crkvenom životu vrlo je teško, i nije beznačajno. Ne treba ravnodušno da prolazimo pored problema s kojima se suočava naša Crkva. Sveti Oci nas uče da kada nam je vera u opasnosti, Gospodnja zapovest jeste da ne ćutimo i niko nije u pravu kada kaže: “ali ja sam suviše malen, ko sam ja da se mešam u Crkvene probleme?“ Ne, dragi moji, Sveti Oci nas uče da ako mi ostanemo ravnodušni i ako budemo ćutali, kamenje će progovoriti. Potrebno je da poznajemo našu katehezu, kanone i učenje naše Crkve. Evo vidite šta se dešava – mi prolazimo ravnodušni pored takvog postupka jednog jerarha, koji se usudio da s tolikom lakoćom pređe preko ustava koji su postavili božanski Oci t.j. da se pričesti sa onima koji su otpali od prave vere, budući da su greko-katolici bili i ostaju shizmatici, anatemisani od strane Pravoslavne Crkve.
Vidite li sada? Naša vremena su mnogo teža, jer ovi sada pokušavaju da nas zavedu putevima diplomatskim i političkim, da bismo okrnjili svoju veru, ujedinivši se kao u kakvo kolo jedinstva sa svim jeretičkim religijama. Jadni greko-katolici, oni su samo pali u mrežu papistaša, da bi bili jedno njihovo oruđe, mada nisu svesni toga. Nemamo ništa protiv jadnih greko-katolika, puštamo ih da se u miru mole u svojim hramovima, ali da ne napadaju na naše crkve i na našu veru. Mi svakoga poštujemo, mi se nikada nismo rukovodili prozelitizmom kako to čini Katolička Crkva, mi nikada i nikome nismo silom nametali svoju veru.
Svi znamo koliko su propatili naši pravoslavni iz Ardeala za vreme unijaćenja. Koliko laži, koliko podlosti, koliko beščašća! Ovakve su oduvek bile metode rimo-katolika. Kakvo poverenje mi možemo imati u njih? Kakvo jedinstvo i mešanje da imamo mi sa njima? Ne vidite li kuda je doveo sav ovaj ekumenizam? Uspeli smo da ukaljamo lice pravoslavlja ovim nekanonskim postupkom Mitropolita Nikolaja Korneanu. Samo bol i stradanje doneli su papistaši narodu našem. Neprijatelji istine po svaku cenu žele da nas kompromituju.
Oni ne dolaze više da te napadnu direktno, kao u ranija vremena, nego dolaze s lukavošću, s obmanom. Stoga nam i Spasitelj kaže da se čuvamo vukova u ovčjem runu i da će doći lažni učitelji. Kakvo pouzdanje da imamo mi u taj ekumenizam kad su, kako kaže i otac Staniloaje, rimo-katolici od problema ponovnog ujedinjenja crkava učinili predmet konfesionalne trgovine? Njima je vrlo malo stalo da budu u istini, njima je na prvom mestu prvenstvo pape. Svi pokušaji ujedinjenja u istoriji Crkve nisu ničemu drugom doprineli do samo još većem jačanju nesloge između Zapada i Istoka, doveli su do većih neslaganja i političkih i ekonomskih i vojnih. Uvek su gledali da se prošire, kakav običaj imaju i danas, jer papstvo nije ništa drugo do kruna velikog rimskog carstva, kako oni i govore: papa je sunce, a car mesec.
Kolike muke i poniženja su pretrpeli jadni rumuni ardeleani, jer im se nije dozvoljavalo da u miru obavljaju svoju službu, svoju liturgiju. Ali nisu stajali ravnodušni, ispovedali su svoju veru zajedno sa svetim Visarionom, Sofronijem i Oprom. Ovo da nam bude nauk. Da vidite koliki bol i u isto vreme hrabrost zrače iz njihove molbe upućene kraljici Mariji Tereziji:
“Evo mi, seljaci iz kneževine, obaveštavamo Vaša Veličanstva iz ove oblasti Hunedoare, Albe, Zarande, o tome da od najvećeg do najmanjeg mi ovako tražimo (…) Svi narodi imaju svoj zakon, i imaju mir u svom zakonu. I prorok Mojsije je dao zakon Židovima i oni ga u miru ispunjavaju, a nas neprestano progone zbog našeg zakona. Zašto nam ne date mir da se malo odmorimo? Kako da unijacima damo crkve, koje smo mi jadni zidali, našim troškom i svojim rukama!? Ne, nikada dok smo mi živi!? Ali da budemo kratki, poštovana gospodo: kada dođe episkop i vladar našeg zakona i bude prosudio koje crkve da se daju unijacima, daćemo ih; do tada ne dolazi u obzir. Jer veliki je greh da crkve budu zatvorene u vreme ovog posta. Ne priliči, ni Bog ne želi niti Rumuni to dozvoljavaju. Jer podosta smo se s usrđem molili, a nikakav odgovor nismo dobili, kao da se nikada nismo ni molili. Ni mi nismo stoka, kako Vaša Veličanstva smatraju, i mi imamo svoju crkvu. A crkve nisu građene da prazne budu, niti ćemo se mi dalje klanjati po štalama, nego ćemo u crkve ići da se tamo molimo i da ne budu prazne“.
Vidite kako je pravoslavlje preživelo? Nekolebljivim otporom naroda, sveštenstva i monaštva. Od početka ovi su se koristili slabim vlastodršcima, slabim jerarsima, koje su namamili uzaludnim obećanjima, ali su vernici ostali uspravni. A da vidite samo njihovo lukavstvo i podmuklost, čujte šta je u pismu od 11-og marta 1701 godine Gavril Kapi, upravnik “Propagandne katoličke misije u Daćiji“ pisao kardinalu Leopoldu Kolonicu:
“Ja verujem da bi sada trebalo da se zadovoljimo primanjem saglasnosti na ujedinjenje u načelu, jer bi suviše opasno bilo, ako ne i nemoguće, da ukinemo sve loše običaje Rumuna. Stoga bi bilo dovoljno, da episkop i drugi među njima, kada u budućnosti budu ispovedali veru i ujedinjenje, da generalno obećaju da pristaju da zavise od katoličke crkve i od služioca zastupnika i da pristaju da žive po grčkom ritualu prihvaćenom od strane katoličke crkve i u drugim pokrajinama. Zatim će nam u budućnosti biti obaveza da malo po malo izmenimo sve njihove običaje, da im promenimo čak i liturgiju i oblik božanskog služenja govoreći im da su se ti običaji kod njih uveli iz gluposti i neznanja njihovih sveštenika iz ovih zemalja.“ Ovo su bile istinite namere jezuita.
Na sinodu Ferara-Firenca (1438-1439), mnogi su jerarsi pali, ali su se pokajali pa su na ovaj pad gledali kao na gori od bilo kojeg drugog. Zašto ponavljati njihove greške kad se iz njihovih grešaka možemo naučiti?
Katolici su u crkvenom životu jako puno upotrebljavali politiku. Katolička crkva je bez čistote, koristi se beščašćem i političkim farisejstvom. Zbog katolicizma u jednom trenutku došlo je do toga da Ardeal padne u njihove ruke; danas mi više nismo u stanju da gospodarimo ovom svojom zemljom. Oni na sve načine pokušavaju da nas osvoje: i na verskom planu, i na komercijalnom, i na finansijskom, o jezičkom da i ne govorim, više se ne može naći nijedan putokaz na rumunskom jeziku, a zemljišta i velika prostranstva kupljena od grofova iz Ardeala su u njihovim rukama.
Da se podsetimo pisma patrijarha Dositeja upućenog episkopu Atanasiju Angel, koji je bio pao u iskušenje unijaćenja i koga je ovako korio:
“Kir Atanasije, seti se kad si pristigao u Rumunsku Zemlju (Vlašku) i kako si tražio da te postavim za mitropolita ove oblasti, seti se kako sam tada osetio da si zao čovek i da tvoje srce nije bilo pravedno pred Bogom i puno je vremena prošlo od tada, dolazio si i dolazio pa si nas konačno, svojim obećanjima i zaklinjanjima, naveo da te izaberemo za arhijereja i na kraju rukopoložen si i svi su te smatrali za većeg nego što ti priliči. Pred anđelima, arhangelima i pred Bogom si ispovedio veru u Svete Oce i u Božju Crkvu. Kasnije je došao kod nas neki mladić i rekao nam da te je video u Beču gde si služio sa kardinalom i drugim latinskim popovima i da si se dva puta u toku te latinske liturgije odrekao Svete Saborne Crkve. Ispovedio si veru u rimsku crkvu, što znači: shizma i jeres. Posle sam čuo da si se vratio u Ardeal i da si išao u kočijama sa šest konja i upaljenim bakljama ispred, da si okupio sveštenike i obećao im ukidanje dadžbina i druge svetske stvari, samo da se priklone ujedinjenju, što je isto što i odvojiti se od Boga (…) i tako si se od pastira načionio vukom, jer ovce uzimaš sa Hristove stene i stavljaš ih u usta đavolu… A ja ti kažem: sine Atanasije, plačem za tobom sve dok se ne vratiš Hristu, priberi se, ne plaši se zakletvi koje si položio u Beču, već se boj onih koje si položio kada si rukopoložen za arhijereja. Nisi malo dete, znaj da kod latina stvari krivo stoje, radi se o shizmi, lažima, prelestima, što je strano Svetom Jevanđelju i Svetim Ocima“.
Dakle, ne učestvujmo u jeresi, bolje je da mučenički umremo za istinu Crkve Hristove, kako se i kaže u troparu: “Sveti mučenici, koji ste se dobrovoljno trudili i primili krunu, molite se Gospodu da spase duše naše“.
Braćo Rumuni, ne dajte zaboravu mučeništvo naših svetitelja! Branite svoju veru i duše vaše i vaših sinova!
Protosinđel Justin Prvu
izvor: pravoslavni forum IHTUS
… [Trackback]
[…] Find More to that Topic: novinar.de/2008/07/05/da-ne-ucestvujemo-u-jeresi.html […]
… [Trackback]
[…] Find More on on that Topic: novinar.de/2008/07/05/da-ne-ucestvujemo-u-jeresi.html […]
… [Trackback]
[…] There you will find 75218 more Info on that Topic: novinar.de/2008/07/05/da-ne-ucestvujemo-u-jeresi.html […]
… [Trackback]
[…] Read More on to that Topic: novinar.de/2008/07/05/da-ne-ucestvujemo-u-jeresi.html […]