AKO SE SA OVAKVOM PRAKSOM BUDE I DALJE NASTAVILO U USTANOVAMA I DRŽAVNIM ORGANIMA, NIJE DALEKO DAN I U SRPSKOM PRAVOSUDJU, KADA ČE SE I PRESUDE STRANKAMA, DOSTAVLJATI U VIDU „OBAVEŠTENJA“, NE BI LI IM SE USKRATIO PRAVNI OSNOV – PRAVO NA ŽALBU?!
Ilić Miroljub
+++
Pisac ovog teksta, nekoliko godina unazad, susretao se sa iznenadjujućim odlukama državnih organa i ustanova, pa i odlukama organa u srpskom pravosudju, u vidu „obaveštenja“ bez posebnog obrazloženja, sa jednostranom „pravnom snagom“ – samo u korist njihovih donosioca, a da je druga strana (obavezno su to bili gradjani odnosno pravna lica) ostajala uskraćena da na „odluke“ tih organa, u tim obaveštenjima kao aktima, upute prigovor ili žalbu!
Nacionalna služba zapošljavanja Srbije – Filijala u Smederevu, „obaveštenjem“, obavestila je stranku o odluci o subvencioniranju u samozapošljavanju, a potom i sledećim „obaveštenjem“, obavestila je istu stranku da je odlučila da tu „odluku“ stavi van snage? U takvim aktima, obično nisu sadržani zakonski razlozi, nema obrazloženja, pa ni pravne pouke o pravnom leku ka dugostepenom organu – saglasno Zakonu o opštem upravnom postupku, kojim je, u čl.2., predvidjeno da su, državni i drugi organi ili organizacije, kad u vršenju javnih ovlašćenja rešavaju o pravima ili pravnim interesima stranaka, dužni da postupaju.u skladu sa ovim zakonom.
Na prigovor stranke, ovaj organ nije odgovorio – nije se smatrao obaveznim, polazeći od činjenice da „obaveštenje“ nije pravni akt, predvidjen zakonom.Stranka je podnela tužbu Vrhovnom sudu Srbije, ovaj tužbu odbacuje Rešenjem, uz obrazloženje da „sporno obaveštenje nije upravni kat… te isto ne može biti predmet preispitivanja u upravnom sporu…“! Poučena uspehom pred pravosudnim organima, ova NSZ – Filijala u Smederevu, „odlučila“ je i „obaveštenjem“ obavestila stranku, da je brisana iz evidencije nezaposlenih – a stranka nema pravni osnov da se žali ili da u žalbenom postupku, eventualno, pruži dokaze i dokaže da je brisanje protivpravno!
Skupštinski organi Opštine Smederevo, i u liku tada Saše Radosavljevića, Predsednika opštine, kao i organi Opštinske uprave u Smederevu, nisu se smatrali pozvanim, ni odgovornim, da na predloge i zahteve stranke (pravnog lica), sa javnim interesom, odgovore u duhu odredbi navedenog zakona (zaključkom ili rešenjem), već su usledila obaveštenja, Gordane Sole, Načelnika Odeljenja za javne službe Opštinske uprave Smederevo. Na prigovor stranke na „dopis – obaveštenje“ organa uprave, koje je po sadržaju, razume se, negativno po stranku, nije odgovoreno u duhu zakona, već novim „dopisom – obaveštenjem“, u kome se naglašava da „odredbe Zakona o opštem upravnom postupku nije ni trebalo primenjivati…jer se nije radilo o donošenju rešenja ili zaključka…“! Eto ti sada, u praksi, kada neki od organa hoće i pravno da izbegne odgovornost za „odluku“ na štetu stranke, on odlučuje „dopisima – obaveštenjima“ ili uopšte ne odlučuje, ćuti! Ćuti Predsednik Opštine, ćuti KS Srbije, ćuti JP, ćuti Savez sportova, ćuti…a gradjani trpe, Srbija trpi, pa pravna sigurnost gradjana je sve više ugrožena!
Nadalje, kao potvrda sve veće pravne nesigurnosti gradjana, pokazuje i primer Republičkog javnog tužilaštva, koje je dostavilo dopis stranki,u kojim ističe „obaveštavamo Vas da NEĆEMO pobijati zahtevom za zaštitu zakonitosti presudu Trgovinskog suda…“! I eto ti pa sad, i tužilaštva, kada hoće da neće, mogu da NEĆE, jer za takav svoj stav imaju pravni osnov u zakonu – Zakonu o parničnom postupku (čl.418)! Imajući u vidu takvu činjenicu, nismo sigurni da za koju godinu, pravosudje u Srbiji ne bude prešlo na selektivno funkcionisanje, iako ni sada stanje nije bolje.
Vi danas, sem kada se radi o vladajućoj potrebi o političkoj ili moralnoj diskreditaciji neke ličnosti, ili kada se radi o interesima neke stranke na vlasti – kada se i žrtvuje po koji sudija, ne možete pokrenuti neki od krivičnih postupaka za utvrdjivanje odgovornosti sudija.Kao da je Krivični zakon namenjen samo za gradjane, ali ne i za ljude iz pravosudja.
Na drugačiji način u Srbiji ne možete postaviti pitanje odgovornosti ljudi u pravosudju (čitaj: sudija), jer o njima odlučuju opet sudije, pa ne postoje pravni mehanizmi da vi „naterate“ sudije da poštuju zakone – ako oni to neće, a vidi se da NEĆE, ili očekivati ishod po osnovu njihove svesti i savesti, pa i odgovornosti da će odlučivati po zakonima i kolegu sudiju, optužiti zato što postoje osnovani dokazi da je zloupotrebio položaj sudije i presudu doneo na očiglednu štetu stranke, ili je svesno i sa umišljajem kršio zakone, opet svestan da za štetu, koju je time počinio strankama, ne odgovara sudija, već država?!
Jedan od primera, pak, iz Trgovinskog suda u Pančevu, za razliku od prethodnog slučaja, za koji stav sudija je imao, kakav takav, pravni osnov u zakonu – ovde jednostavno sudija, dopisom, obaveštava stranku, da je izvesno rešenje postalo pravosnažno, te se nakon prigovora „neće postupati po Vašem podnesku…“! A zakonima u Srbiji regulisano je da se u postupcima pred sudovima odlučuje presudom, rešenjem ili zaključkom i – nema više! Šta, posle ovih navoda o primerima u sudstvu, reći o ovakvim stavovima sudija i konkretnih sudova, pa i uopšte – o pravosudju u Srbiji?
A srpski mislilac, B.Knežević (1862-1905) pisao je: „Država počiva na pravu i sudovima, a domovina na materi i ženi“! I nakon više od sto godina, Srbija u parvosudju, kao da je tek na početku. Hoćemo li se jednog dana, i mi – gradjani u Srbiji, moći pohvaliti, da nam država počiva na pravu.
Ilić Miroljub 20.06.2008
Pravna (ne)sigurnost
Stanje drustva u kome se pravo unapred tacno zna i tacno primjenjuje, tj. stanje u kome u kome postoji zakonitost kako u smislu potojanja zakona koji unaprijed propisuju opste prvne norme tako i u smislu ostvarivnja tih normi u praksi drustvnih odnosa. Bez postojanja opstih pravnih normi unapred propisanih i poznatih nema pravne sigurnosti jer ljudi ili pravna lica ne mogu svoj ponsanja da usklade s prvom i da tako izbjegnu rdjave posljedice krsenja prava. S druge strane, bez tacnog primjenjivanja ovih normi putem pojedinacnih pravnih normi i odgovarajucih materijalnih akata nema pravne sigurnosti jer se, mjesto unaprijed propisanih i poznatih opstih pravnih normi, primjenjuju druge, koje nisu ni propisane. Isto tako nema pravne sigurnosti ako su, doduse, propisane opste pravne norme, ali je ovima dato povratno dejstvo ili ako one stupaju na snagu istovremeno s aktom propisivanja tako da pravni subjekti nemaju stvarne mogucnosti da ih saznaju. Kako pozitivno pravo regulise znatan broj drustvenih odnosa, to je pravna sigurnost vazan cinilac opste sigurnosti ljudi, tj. mogucnosti predvidjanja posljedica svog ponasanja prema tome i njegovog podesavanja kako bi se izbjegle nezeljene, a obezbjedile zeljene posljedice. Zato pravna sigurnost mor biti jedan od vaznih ciljeva svakog pravnog poretka. Pravna sigurnost je ugrozena kadgod je ugrozen i dati pravni poredak. Drzavnim prevratom u Srbiji 2000 godine, koji se od danasnjih uzurpatora vlasti stilizuje u petooktobarsku „revoluciju“, duboko je pogodjena pravna sigurnost u Srbiji. A pravna nesigurnost u praksi institucionalizovana hapsenjem i izrucenjem politickom ad hoc „pravodudnom organu“ u Hagu, drzavnim udarom zbacenog predsjednika Srbije, Slobodana Milosevica. Uprkos odluke Ustavnog suda o zabrani izrucenja jednom stranom sudu, dakle, najviseg pravosudnog organa svake drzave. Time su udareni temelji pravnoj nesigurnosti, koja se u drasticnim razmjerima manifestovala kasnije u takozvanoj akciji „sablja“, kada je nastao masovan lov na ljude. A da su ga beogradski „revolucionari“ cak i u ocima njihovih mentora prekardasili, svjedoce kritike u zapadnim rezimskim listovima kojima se u mnogim komentatorima ucinilo i previse „dobroga“ od njihovih beogradskih segrta. Izreka kaze, da „riba od glave smrdi“. Pitanje se postavlja opravdano, gdje se glava nalazi? Odnosno od kuda odnosno iz kojeg pravca pravna nesigurnost zapocinje na koju se ugledaju nestabilni i nenarodni rezimi poput onog u Beogradu? Pre nego sto izadjem iz okvira direktne teme, pitanje ostaje otvoreno za neku drugu priliku. Za sada tek toliko, da opsta nesigurnost pre svega na nasim prostorima, zapocinje od onog dana kada se Zapadu zagubio njegov drustveni i mocni vojni konkurent na Istoku.
… [Trackback]
[…] Here you can find 7613 more Info to that Topic: novinar.de/2008/06/24/obavestenja-kao-pravna-akta-i-pravosudnih-organa-u-srbiji.html […]
… [Trackback]
[…] Read More Info here to that Topic: novinar.de/2008/06/24/obavestenja-kao-pravna-akta-i-pravosudnih-organa-u-srbiji.html […]
… [Trackback]
[…] Find More on to that Topic: novinar.de/2008/06/24/obavestenja-kao-pravna-akta-i-pravosudnih-organa-u-srbiji.html […]
… [Trackback]
[…] Read More Information here to that Topic: novinar.de/2008/06/24/obavestenja-kao-pravna-akta-i-pravosudnih-organa-u-srbiji.html […]
… [Trackback]
[…] There you will find 686 additional Info on that Topic: novinar.de/2008/06/24/obavestenja-kao-pravna-akta-i-pravosudnih-organa-u-srbiji.html […]
… [Trackback]
[…] Read More on on that Topic: novinar.de/2008/06/24/obavestenja-kao-pravna-akta-i-pravosudnih-organa-u-srbiji.html […]
… [Trackback]
[…] Here you will find 37805 more Information on that Topic: novinar.de/2008/06/24/obavestenja-kao-pravna-akta-i-pravosudnih-organa-u-srbiji.html […]
… [Trackback]
[…] Read More on on that Topic: novinar.de/2008/06/24/obavestenja-kao-pravna-akta-i-pravosudnih-organa-u-srbiji.html […]
… [Trackback]
[…] Find More Info here on that Topic: novinar.de/2008/06/24/obavestenja-kao-pravna-akta-i-pravosudnih-organa-u-srbiji.html […]
… [Trackback]
[…] Read More Information here to that Topic: novinar.de/2008/06/24/obavestenja-kao-pravna-akta-i-pravosudnih-organa-u-srbiji.html […]
… [Trackback]
[…] Read More on to that Topic: novinar.de/2008/06/24/obavestenja-kao-pravna-akta-i-pravosudnih-organa-u-srbiji.html […]
… [Trackback]
[…] Find More to that Topic: novinar.de/2008/06/24/obavestenja-kao-pravna-akta-i-pravosudnih-organa-u-srbiji.html […]