logo logo logo logo
Рубрика: Политика, Актуелно, Свет    Аутор: Часлав М.Дамјановић    пута прочитано    Датум: 16.06.2008    Одштампај
PDF pageEmail pagePrint page

Irci rekli NE Vođen iskrenim narodnim tribunima srpski narod mora da preuzme vlast od ideološki i finansijski potkupljenih političara, biznismena i bulumente nametnutih belosvetskih fukara, zvaničnika i uzurpatora – i da konačno stane na put šikaniranju svoje nacije i svoje države.

Časlav M.Damjanović 15.06.2008

+++

“Što mogu Irci – to Srbi ne mogu“

Pitanje nije “zašto Irci mogu a Srbi ne mogu“! Pitanje je “zašto Irci shvataju da ih EU šikanira – a Srbi to nikako da shvate“?

Na fotografiji mlada Irkinja stoji na stolici i maše crvenim kartonom na kome piše:

“NO“ – velikim belim blok slovima!

Ispod “NO“ na crvenom kartonu piše velikim crnim blok slovima:

“DON’T BE BULLIED!“ (“NEĆEMO ŠIKANIRANjE“)!

“DON’T BE BULLIED!“ naravno može da se slobodno prevede i “Nismo mi krpenjača!“ Ili, “Nećemo da nas šutirate kako vam prdne na pamet!“ Pa čak i “Nismo mi vaša prćija!“

Mlada Irkinja je po običaju vrlo lepuškasta. Obučena vrlo šik po poslednjoj modi. Vrlo je srećna. Čak presrećna. Da ne bi pala sa stolice podržava je mladi Irac u kariranoj košulji. Razdragan. Oko njih stariji i mlađi pljeskaju. U pozadini raskošni starinski lusteri poznatog “Zamka“ u Dablinu.

“Irski glasači su 13. juna odlučno odbili predložene mere kojima je svrha bila modernizacija EU. To je već drugi put u toku tri godine da evropski glasači ponište komleksan predlog EU štaba u Briselu za većim autoritetom i većim uticajem na svetska zbivanja!“

Irski ministar pravde, Brajan Lenihan, smatra da je neočekivani rezultat referenduma:

“Vrlo tužan dan za Irsku i za Evropu“!

Predsednik vlade, Brajan Kouen, smatra da neočekivani rezultat referenduma predstavlja “neizvesnost i tešku situaciju“ i da nema izgleda za “quick fix“ – “Brzo rešenje!“

Iako je “Quick fix“ termin pozajmljen iz rečnika drogista – termin itekako odgovara savremenoj uzurpaciji Evrope:
Reči Brajana Lenihana – “vrlo tužan dan za Irsku i Evropu“ – zvuče toliko lažno i patetično baš kao da ih je izgovorio Boris Tadić! Naravno, u razmišljanju Lenihana i Tadića podjednako nema mesta “za razdragano slavlje pobede “Davida nad Goliatom“, za pobedu “običnih Evropljana koji su podozrivi prema narastajućem uticaju EU na njihove živote“, za pobedu “nad onima u Irskoj koji su“ – kao i Tadić – “opčinjeni“ – zapravo zaslepljeni – “pro-Briselskim evropskim političkim establišmentom“!

“To je veliki dan za irsku demokratiju“, kaže biznesman Deklen Genli.
“Ovo je demokratija na delu!“ “Evropa mora da čuje glas naroda!“

A ja gledam fotografiju naših biznismena na ručku koji je 26. maja priredio najbogatiji Srbin Miroslav Mišković. Na fotografiji su osim najbogatijeg Srbina i Milan Beko, Dragan Simpo Tomić i Ivica Dačić. Ispod fotografije piše da su na ručku srpski “biznesmeni razmatrali ideju da lider socijalista Ivica Dačić bude premijer proevropske vlade kako bi se umirilo krilo SPS-a koje je protiv saveza sa demokratama“.

Svi na slici lepo obučeni. Svi lepo ozbiljni. Svi lepo začešljani. Svi baš lepo dostojanstveni. Pravi, pravcati evropski biznismeni. A ja… umesto da sam ponosan – meni slika odvratna. Odvratna mi ne samo zato što ne verujem u “quick fix“ – u bogaćenje na brzinu – i ne samo zato što sam protiv bogaćenja u situaciji kada narod skapava, i ne samo zato što sam protiv bogaćenja u doba kada cveta korupcija, pa je čak korupcija ozvaničena i kao isključivi preduslov za bogaćenje – nego i zato što mi je odvratno nazovi politiziranje nazovi srpskih biznismena:

“Umirivanje krila SPS-a koje je protiv…“

Odvratno mi je pogotovo kad to uporedim sa irskim biznismenom Genlijem koji smatra “velikim danom irske demokratije“ – dan kada je “demokratija na delu“ prisilila Brisel da čuje “glas Evropljana!“

Dan kada je irski narod digao glas protiv šikaniranja!

Dakle, odvratno mi je zato što na dan, kada je, po rečima jednog biznismena, jedan od evropskih naroda pokazao EU da stvarna Evropa postoji, i da stvarnoj Evropi ne pada na pamet da je Brisel šikanira – da na taj dan naši biznismeni nisu uopšte ni pomislili da stvarni narodi zaista postoje, niti da stvarna Evropa zaista postoji, niti da su oni odgovorni toj stvarnoj Evropi i tim stvarnim narodima!

Pa čak i svom srpskom narodu!
Jer srpski narod je isto kao i irski deo stvarne Evrope!
I isto kao i irski – ni srpski narod ne želi da ga briselska EU šikanira!
A naše takozvane vrle biznismene – za narod baš briga!
Oni Dačićeva krilca primiruju… Podmazuju zapravo. Zato mi je slika odvratna.

“Irski referendum postavlja pitanje svrsishodnosti (originalne) zamisli ujedinjene Evrope koja se pojavila posle Drugog svetskog rata i bila pokretačka snaga narastanja čitavog bloka“, jer se Evropljani zapravo “pitaju da li je jedinstvo zaista cilj EU?“ To smatra Klara Odonel, članica Centra za Reformu Evrope. Kao i srpske krojačice zvaničnih laži, naše najdraže Sonje i Nataše, i Odonelova je “zaprepašćena“!

Za nju je “demokratski glas Irske“ – “zaista veliki udarac“! Ni manje ni više – udarac “poverenju u EU!“
A kako i ne bi kad je Irska, “blagodareći svom trezvenom Ustavu, zapravo jedina evropska država koja ima pravo da se izrazi referendumom da li prihvata ili odbija mere koje predlaže EU“ – iako, baš isto kao i u Srbiji, “takoreći svi irski politički i poslovni lideri smatraju da će najnovija predložena mera omogućiti EU da brže donosi odluke i da postane mnogo uticajnija u međunarodnom odlučivanju!“

Međutim, isto kao i u Srbiji, “za sve ostale 26 nacije (članice) – odluku su donele njihove vlade!“

“Sporazum su već ratifikovale 18 države i smatra se da će i preostale države to učiniti“, jer isto kao i u Srbiji, zvaničnici koji “podržavaju predložene mere smatraju da bi i Irska takođe morala da ih podrži zato što joj je pomoć od EU pomogla da se transformiše od siromašne i zaostale u “Irskog tigra“ koji prosperira na visoko-tehnološkoj industriji!“ I zaista, dablinski građevinar Brendan Klinton na primer smatra da treba biti uz EU baš zato što smo od nje “mnogo dobili“!
Međutim, kampanja “NE!“, koja je na referendumu pobedila, smatra da “Brisel želi da oslabi Irsku“ i da “evropske elite zapravo nameću predložene mere evropskim narodima“!

Glas Iraca je “vrlo jasan i glasan“ i “ponovo dokazuje da građani Evrope odbijaju anti-demokratsku prirodu Briselove vladavine“, kaže već pomenuti irski biznismen, koji zaključuje da takva vladavina Brisela: “Mora da se promeni!“

Odbijanje irskog naroda da bude šikaniran, pa čak i potkupljen ili kupljen, “nadovezuje se na 2005. godinu kada su Francuska i Holandija na referendumima odbile evrospki ustav!“ Zato je Odonelova, sapaćenica Natašina i Sonjina – “zaprepašćena“! Za nju je “demokratija na delu“ u Evropi:

“Noćna mora koju je svako želeo da izbegne!“ “Ne znamo šta da radimo!“ “Narodi su očajni i čude se šta im je činiti!“

Naravno, kao i u Srbiji, pitanje je koji su to narodi “očajni?“ Ili su to zaista “očajne“ samo zvanične Reformatorke Evrope poput Odonelove, Nataše, Sonje i Latinke – pa onda svoje očajanje po potrebi prebacuju na nekakav “narod“ – iako im je do naroda stalo kao do lanjskog snega?
Međutim, isto kao i Nataša i Sonja, bez obzira na stvarnu Evropu i stvarne Evropljane, zvanična Reformatorka Evrope, Odonelova, tvrdi: “EU će nastaviti da funkcioniše bez obzira na irski referendum!“

“Kao i ranije, jednostavno ćemo za godinu dana raspisati sledeći referendum i glasači će prihvatiti predložene mere!“
Baš kao i u Srbiji. Svakako da će za godinu dana biti mnogo više podmićenih!

Međutim, protivnici šikaniranja smatraju da će nove mere iz Brisela “minirati tradicionalnu neutralnost Irske, reducirati uticaj Irske u Evropskoj komisiji, i da će naterati Irsku da se odrekne oporezivanja korporacija koje su dovele do ogromnih stranih ulaganja“. Iako se irske Reformatorke Evrope ne usuđuju da brigu o otadžbini i njenoj budućnosti “osude“ kao “ozloglašeni srpski nacionalizam“ – irski “natašinci“ naravno tvrde da sve to nije tako. Zato Vašington post, poznat po svojoj “objektivnosti“, tvrdi da je “Predlog od 300 stranica većina Iraca odbila – zato što ga uopšte ne shvata“!
Mešutim, na suprot demagogiji Vašington posta, 38-godišnji barmen Džon Ormston, kaže: “Ako nešto nije slomljeno to ne treba ni popravljati!“ I objašnjava da je to što nije slomljeno – nepoverenje:

“Vlada nas je naterala da se osećamo kao da smo obavezni da glasamo za predlog, iako se uopšte nisu potrudili da nam objasne njegovu srž!“

Međutim, Klaudija Keli, koja je glasala “Ne“, zadire mnogo dublje u problematiku. Ona kaže: U EU je “isuviše korupcije!“
Zbog tolike korupcije “stvari u EU-ovoj Irskoj – izmiču kontroli!“ Kao u Srbiji, zar ne?
“Umesto svega toga“ – misli ona na EU – “smatram da moramo da se koncentrišemo na našu sopstvenu zemlju“.
Zaista, Klaudija baš kao da govori o Srbiji…

Citirani podaci o irskom “Ne!“ šikaniranju od strane Brisela su iz članka Kevina Salavena u Vašington Postu od 14. juna, “Ireland Shoots Down Plan for a More Unified E.U.“

“Živa borbena snaga srpskog naroda!“

Iako Irkinja Klaudija baš kao da govori o Srbiji, na suprot istom takvom lepuškastom mladom svetu koji u Irskoj, šik po poslednjoj modi ili nonšalantan u kariranim košuljama, usred starijih obučenih u tamna odela i sa mašnama – slobodno i uspešno izražava mišljenje o dobrobiti i budućnosti svoje Irske – u Srbiji, isti taj mlad i lepuškast svet, opsenjen istim dugočasovnim kafama u pomodnim kafeima, istom šik modom, istom nonšalantnošću kariranih i nekariranih košulja, bez obzira da li im je na parkingu Morgan, Lamborđini, Audi, najčešće crni sa zatamnjenim prozorima, ili arhaični Fića – dakle, taj isti moderan mladi svet u Srbiji baš je briga za dobrobit i budućnost njihove Srbije.
A naravno nije briga ni starije… Pogotovo “zvanične“ starije.
I naravno – “renomirane“ starije.

Čini mi se zato da je radi sticanja istorijske i političke perspektive potrebno pomenuti dve usputne činjenice.

Prvo, iznad fotografije šarmantne i šik “Ne!“-Irkinje je zaglavlje Vašington posta “The World“ sa sledećim podacima:

Američke vojne žrtve u Iraku: 4.097 poginulih!
Savezničke vojne žrtve u Iraku: 313 poginulih!
Iračke civilne žrtve: 84.389 minimum – 92.067 maksimum!

Američka štampa još uvek nije obavestila Amerikance da je u prvom pohodu na Irak ubijeno oko četvrt miliona Iračana buldožerima koji su ih žive zakopavali u pesak.

Iako to svakako postavlja pitanje verodostojnosti tvrdnje da je u ovom drugom pohodu na Irak ubijeno samo između 84 i 92 hiljade iračkih civila – bez obzira na tačnost ili netačnost brojki – postavlja se suštinsko pitanje:

Civila! Zašto civila?

Ovo napominjem zato što me perverznost iznošenja civilnih žrtava – bez da se masovno ubistvo karakteriše za ono što jeste – za genocid, državni terorizam, rasistički holokaust ili religiozno istrebljenje – neodoljivo potseća na betoniranje Jasenovca, na Tadićevo izvinjenje, na skrivanje žrtava komunizma, da spomenem tek neka od masovnih ubistava Srba – i naravno, neodoljivo me navodi na pitanje kako to da se naši političari, biznismeni i ideološki i dogmatski zvaničnici, prišipetlje i protuve usuđuju da govore o nekakvoj “nacionalnoj vladi“ pa čak i o nekakvoj “društvenoj pravdi“ kao navodnom “uslovu“ za pristupanje toj istoj “nacionalnoj vladi“ – ne zarezujući ni srpski narod, ni demokratiju, niti istorijske činjenice?

Druga usputna činjenica je nešto što sam pročitao u emigrantskom listu “Srbija“ istog jutra dok sa pisao ovaj napis. “Srbija“ je američki list Pokreta Srpskih četnika “Ravna Gora“. Pošto sam siguran da našim “političarima“, “biznismenima“ i svim ostalim “dušebrižnicima“ ne pada na pamet da čitaju emigrantske listove, želim da ih potsetim na jedan pasus iz izveštaja poštovanog predsednika Stevana Rađenovića na 57-om kongresu Pokreta:

“Vojvoda Momčilo nam je uvijek jasno i glasno govorio, i u svome amanetu ostavio, da se nikada ne zaboravi da mi srpski četnici nismo partija, ni grupa, ni klika u službi pojedinaca, već živa borbena snaga srpskog naroda, gotova da se žrtvuje za slobodu srpstva i jedinstvo svih srpskih zemalja. Kao takvi smo bili i kao takvi moramo živeti, raditi i sve učiniti da zauvijek kao takvi ostanemo“.

Pošto je istovetan i amanet Ravne Gore, da Ravnogorski pokret nije ni partija, ni stranka, ni grupa, ni klika u službi niti pojedinaca niti pojedinih domaćih ili stranih agencija ili tajnih službi, niti u službi tajnih niti javnih udruženja, niti je politički šićardžija, niti dogmatski tiranin i indoktrinator – već živa borbena snaga srpskog naroda, gotova da se žrtvuje za njegovu slobodu – smatram da su jedini Srbi koji imaju pravo da zaista pretenduju na stvaranje stvarne nacionalne vlade isključivo oni Srbi koji bi zadovoljili sve gornje kriterijume!

Prema tome, pošto se iz primera Irske jasno vidi da u istom ovom modernom svetu, sa istim anomalijama i izazovima sa kojima su i Srbi i Srbija suočeni – sve te anomalije i izazovi, pa čak i generacijske različitosti – mogu da se premoste iskrenim naporom žive borbene snage za dobrobit otadžbine i naroda – smatram da vođen iskrenim narodnim tribunima srpski narod mora da preuzme vlast od ideološki i finansijski potkupljenih političara, biznismena, svakojakih nametnutih zvaničnika i svih ostalih politikoloških, kulturoloških pa i religioznih uzurpatora – i da konačno stane na put šikaniranju svoje nacije i svoje države.

Časlav M. Damjanović 15.06.2008

 

 




4 коментара у вези ““Zašto Irci shvataju da ih EU šikanira? A zašto Srbi to ne shvataju“?”
  1. Kad je zemlja pod okupacijom, onda nije cudo da se najbolji politicki eseji pisu van zemlje, pa tako zajedno sa Bojicem, , Leposavom, Goranom, Srdjanom i Caslav Damjanovic pise fantasticno. Medije u Beogradu ne smeju da objavljuju istinu.
    Da bih odbranila Srbiju i ja sam uvek davala primer mnogih drugih zemalja koje su isti Mocnici pljackali i unistavali, jer da sam direktno pricala i pisala o Srbiji zapadnjaci bi rekli da sam pristrasna.
    Ja sam najcesce uzimala za primer Panamu, Zimbabve, Brazil, Irak, Vijetnam, Liban, Kambodzu ali nikad Irsku. Sada mi je svanulo da je Irska mozca najslicnija nasoj zemlji i da je prezivela mnoge pogrome.
    http://en.wikipedia.org/wiki/Bilderberg_Group
    U nasem slucaju smatram da sve nevolje dolaze od Bilderberg grupe, a to su na pocetku rata izjavili najumniji ljudi amerike i engleske (objavio je BBC).
    Poslednji njihov sastanak u eksluzivnom hotelu u SAD, iako u tajnosti i pod zastitom nekih tajnih sluzbi, veliki heroji- amerikanci su uspeli da postave kamere i da gotovo sve snime! Opet smo bili i mi na dnevnom redu.
    http://www.novinar.de/2008/01/15/tajne-i-lazi-reptila.html
    http://www.novinar.de/2007/11/01/iza-maske-reptila.html
    http://www.novinar.de/2008/04/22/istina-o-lazima.html
    http://www.novinar.de/2008/06/10/puc-i-pucisti-u-srpskoj-pravoslavnoj-crkvi.html

  2. Utorak ove nedelje, dva dana pred referendum, Brisel je vec unapred reagovao na moguci NE u Irskoj, imajuci pri tome u vidu od Francuske i Nemacke jednu pripremljenu i najavljennu izjavu po kojoj: „ni jednoj zemlji ne pripada pravo da diktira poziciju Evropske unije“. Iako se prevashodno imalo pred ocima referendum u Irskoj, pretnja je generalne i preventivne prirode. Uprkos cinjenici da cak sam Sporazum predvidja plebiscit i garantuje slobodu misljenja. Jedva se moze ocekivati da ce EU da se odrekne „Ugovornog sporazuma“. S jedne strane jer ga vlada i tamosnje politicke i ekonomske elite u Dablinu i nadalje hoce. Sto je i razumljivo, kada se zna da je pravno kodifikovano sta Evropska unija jeste i da kao takva treba i da ostane: Demontaza socijalnih dostignuca, neobuzdana konkurencija, od cega veliki profitiraju, i militarizacija EU. A sa druge strane, postoji „Plan B“. On pruza mogucnost da se slovo Ugovora provede u delo. Pocev od premise da sve druge clanice priznaju Lisabonski ugovor, dakle Ustav EU – pa do posebnog regulisanja za Irsku, na pr. da se, kako upravo slusam na ARD programu njemacke TV, pitanje pobacaja prepusti Ircima na volju. Ili na kraju, ponavljanje referenduma, kljucujuci i manipulativna „doterivanaja“ volje izbornog tela. Stonije nikakav novum u EU i njenim beogradskim trabantima. Brisel vec sada radi na tome da se forsiranjem ratifikacije „Ugovora“ od strane svih preostalih clanica EU izvrsi pritisak na Irce kojem ce da podlegnu i raspisu novi referendum koji treba da se zavrsi sa jednim DA Lisabonskom sporazumu. Kelti su u njihovoj dugoj istoriji vec oduvek naginjali da prkose imperijima. Iako i Kelti, ciji su Irci direktni etnicki potomci, poticu od istih indoevropskih korena kao i drugi narodi koji danasnji evropski kontinent naseljavaju – sem Madjara, Finaca, Estonaca ili Baski u Francuskoj i Spaniji – oni su se oduvek razlikovali od drugih naroda koji su Evropu naseljavali. Tako na primjer sa danasnje tacke gledista neobjasnjima okolnost da su Kelti u bitkama „covjek na covjeka“ sa legionarima Rimskog imperijuma opremljenim oklopima od obradjene tvrde i debele koze, borili tjelima golim do pojasa. A i njihove zene znale su da ucestvuju u oruzanim sukobima sa neprijateljima, na kojima Keltima nije nikada manjkalo u njihovoj dugoj istoriji. Vredno podsetiti i na cinjenicu da su Irci izborili oruzjem u rukama svoju samostalnost u vreme kada je engleska imperija bila na vrhuncu svoje moci. Najkasnije od tada, Irci cuvaju svoju neutranlnost kao zenicu oka i ne dopustaju da ih se uvlaci u oruzane sukobe i akcije koje sa njihovom ostrvskom drzavom ne stoje ni u kakvoj vezi. I ovaj put, simbolicno receno, Irac je prkosio jednoj novosvjetskoj imperiji u kojoj su objedinjeni gotovo svi karakteri njemackog zlocinackog „Treceg Rajha“ i negativne strane centralisticko apsolutisticke vladavine rasturenog Sovjetskog saveza. Ircima se prebacuje da uzimaju pare od Brisela, a usudjuju se da uprkos donacijama iz imperijalistickog centra zadrzavaju za sebe pravo da misle vlastitom glavom. Razvikani da piju viski i pivo bez pjene i ne pomisljaju da krecu u ratne i krizarske pohode po drugim kontinentima. Kidaju se od smjeha vicevima na racun francuskog predsednika Sarkozia i njemacke kancelarke Merkel. Dragi Boze, kakav „nevaspitan“ i evopejcima nekakav cudan, a nama koji misle svojim vlastitim glavama – nekako drag i simpatican svjet. Kako tri godine ranije Francuzi i Holandjani odbacili EU Ustav, tako sada Irci smlavise njegovu kopiju pod firmom Lisabonskog sporazuma, protiv volje jedne ujedinjene etablirane EU falange. Sve velike partije u Irskoj, mediji i udruzenja tamosnjih „privrednika“, sem imucnog pokrovitelja patriotske organizacije „Libertas“, navijali su za irsko DA Sporazumu. Nasuprot njima, stajala vanpartijska organizacija Libertas (sloboda) i partija Sinn-Fein, koja izrasla iz istorijske oslobodilacke IRA. U evropskom parlamenu neki parlamentarci iz Francuske i Nemacke ne ustrucavaju se da zagovaraju javno da se irsko NE naprosto ignorise i nastavi sa ratifikacijom Lisabonskog sporazuma kao da se nije nista dogodilo. Paralele sa postizbornim evroatlantskim manipulatorima u Beogradu prosto se namecu. Svaka slicnost, ni malo slucajna. Kao i pretnje briselkih aparatcika Irskoj „izolacijom“. I to nam dodje nekako poznato kod „nasih“ srpskih DeEs-sesovaca i Borisa Tadica u duplom predsednickom izdanju da bi njegova predsednicka diktatura ostala u jednom uskom krugu hermeticki zatvorena. Nesto slicno moglo se takodje Irskoj da dogodi, da se ocevi njenog Ustava nisu na vreme pobrinuli da se o sudbonosnim izmjenama u irskom drustvu narod putem plebiscita pita. Danas se irske NO-glasace klevece da poticu iz redova protivnika pobacaja i mrzitelja pedera i buzeranata. I o tome se nedavno vodile u Srbiji zestoke debate o ugrozavanju prava jedne „nacionalne manjine“ homoseksualaca i lezbejki u Srbiji jer se njima od vecine drustva osporava „pravo“ da se „vole“ i polugoli cjelivaju u javnosti i za ruke drze. Da se „vjencavaju“, djecu usvajaju i odgajaju. Irski protivnici Ustava EU titulisu se klerikalcima i nacionalistima. I to smo vec slusali u beogradskim medijima, pre svega onim elektronskim koji svi duvaju u jedan evroatlantski rog. A i beogradska Politika gleda na njihove zahtjeve balgonaklono. Uprkos svim klevetama, ostaje cinjenica da ubedljiva vecina irskog stanovnistva reklo NE Lisabonskom sporazumu i time odbili militaristicku politiku EU, njenu usku kooperaciju sa Nato i protiv neoliberalne ekonomske politike. Setimo se da je rec prakticno o Ustavu EU koji je uz nekolko kozmetickih izmjena dobio naziv Lisabonski sporazum, nakon sto je isti tekst krahirao na referendumima u Francuskoj i Holandiji. Zbog toga je opozicija u Irskoj govorila o starom tekstu u jednoj novoj koverti i obmanjivanju biraca. Vec nakon objavljivanja privremenih rezultata referenduma u Irskoj, u kontinentalnoj Evropi zapocelo je lelekanje i jadanje „na Irce kao krivce“ da se „Lisabonski sporazum pretvorio u staru hartiju“. Na Onlajn Spiegel citam da se „Evropa“ nalazi u krizi, kao da je EU i Evropa jedno te isto. Nije istina da je „Evropa u krizi“, samo zbog toga sto su banke i koncerni dozivjeli poraz. Jer prema Lisabonskom sporazumu koji ima tezinu Ustava EU, kao prvo, kapitalizam je jedini privredni sistem dopusten clanicama EU i obaveza svih clanica da ucestvuju u permanentnom naoruzavanju i njegovom modernizovanju. Tek sto su objavljeni zvanicni rezultati referenduma, dakle najvise forme narodne demokratije – vec je nastala povika i klevetanje demokratije. Tako slusam na vestima kako to tako ne ide da manje od 3 miliona Iraca s pravom glasa mogu predstavnicki za 500 miliona Evropljana da odlucuju o buducnosti EU, te kako broj Iraca ne predstavlja cak ni 1 postotak stanovnistva EU. Medjutim, ono sto prodavaci rogova za svece prenebregavaju, cinjenicu da od tih 500 miliona stanovnistva EU ni jedan od njih nije bio ni upitan da li je saglasan da se njegov zivot regulise na osnovu jednog Sporazuma u rangu Ustava, ciji sadrzaj niko nije ni pokusao da mu objasni. Ircima se moralo objasniti jer po njihovom Ustavu referendum je bio obavezan. Zbog toga se nakon debakla u Francuskoj i Holandiji i odlucilo da se sve obavlja na vladinim nivoima. Sada je kasno. Doduse, vec se spekulise o reprizi referenduma. U ocekivanju da na koncu pobedi Brisel. Moze se samo nadati da su Irci u duzini pamcenja istrajniji od nasih Srba u Srbiji. Brisel vec sada radi na tome da se forsiranjem ratifikacije „ugovora“ od strane svih preostalih clanica EU izvrsi pritisak na Irce kojem ce da podlegnu i raspise se novi referendum koji ce da se zavrsi sa jednim DA Lisabonskom sporazumu. Kelti su u njihovoj dugoj istoriji vec oduvek naginjali da prkose imperijama. Iako i Kelti, od kojih Irci direktno i poticu, nose iste indoevropske korene kao i drugi narodi koji danasnji evropski kontinent naseljavaju – sem Madjara, Finaca, Estonaca ili Baski U Francuskoj i Spaniji – oni su se oduvek razlikovali od drugih naroda koji su Evropu naseljavali. Tako na primjer sa danasnje tacke gledista neobjasnjima okolnost da su Kelti u bitkama „covjek na covjeka“ sa legionarima Rimskog imperijuma opremljenim oklopima od debele obradjene otporne koze, borili tjelima golih do pojasa. A i njihove zene znale su da ucestvuju u oruzanim sukobima sa neprijateljima, na kojima Keltima nije nikada manjkalo u njihovoj dugoj i slavnoj istoriji. Vredno podsetiti i na cinjenicu da su Irci izborili oruzjem u rukama svoju samostalnost u vreme kada je engleska imperija bila na vrhuncu svoje moci. Najkasnije od tada, Irci cuvaju svoju neutranlnost kao zenicu svog oka i ne dopustaju da ih se uvlaci u oruzne sukobe i akcije koje sa njihovom ostrvskom drzavom ne stoje ni u kakvoj vezi. I ovaj put, simbolicno receno, keltski Irac je prkosio jednoj novosvjetskoj imperiji u kojoj su objedinjeni gotovo svi karakteri njemackog zlocinackog „Treceg Rajha“ i negtivne pojave centralisticko apsolutisticke vladavine rasturenog Sovjetskog saveza. Ircima se prebacuje da uzimaju pare od Brisela, a usudjuju se da uprkos donacijama iz imperijalistickog centra zadrzavaju za sebe pravo da misle vlastitom glavom. Razvikani da locu viski i pivo bez pjene i ne pomisljaju da krecu u ratne i krizarske pohode po drugim kontinentima. Kidaju se od smjeha vicevima na racun francuskog predsednika Sarkozia i njemacke kancelarke Merkel. Evropejcima nekakav cudan, a nama koji kao i oni misle svojim vlastitim glavama – nekako drag i simpatican svjet. Kako tri godine ranije Francuzi i Holandjani odbacili EU Ustav, tako sada Irci smlavise njegovu kopiju pod firmom Lisabonskog sporazuma. Protiv volje jedne ujedinjene etablirane EU falange. Sve velike partije u Irskoj, mediji i udruzenja tamosnjih „privrednika“, izuzev imucnog pokrovitelja Libertas, navijali su za irsko DA Sporazumu. Nasuprot njima, stajala vanpartijska organizacija Libertas (sloboda) i partija Sinn-Fein, koja izrasla i istorijske oslobodilacke IRA. U evropskom parlamenu neki parlamentarci iz Francuske i Nemacke ne ustrucavaju se da zagovaraju javno da se irsko NE naprosto ignorise i nastavi sa ratifikacijom Lisabonskog sporazuma kao da se nije nista dogodilo. Paralele sa postizbornim evroatlantskim manipulatorima u Beogradu prosto se namecu. Svaka slicnost, ni malo slucajna. Kao i pretnje briselkih aparatcika Irskoj „izolacijom“. I to nam dodje nekako poznato od nasih srpskih DeEs-sesovaca i Borisa Tadica u duplom predsednickom izdanju da bi njegova predsednicka diktatura ostala u uskom krugu hermeticki zatvoena. Nesto slicno moglo se takodje Irskoj da dogodi, da se ocevi njenog Ustava nisu na vreme pobrinuli da se o sudbonosnim izmjenama u irskom drustvu narod putem plebiscita pita. Danas se irske NO galsace klevece da poticu iz redova protivnika pobacaja i mrzitelja pedera i buzeranata. I o tome se nedavno vodile u Srbiji zestoke debate o ugrozavanju prava jedne „nacionalne manjine“ homoseksualaca i lezbejki u Srbiji jer se njima od vecine drustva osporava „pravo“ da se „vole“, cjelivaju, za ruke drze, „vjencavaju“, djecu usvajaju i odgajaju. Irski protivnici Ustava EU, kamufliranog pod firmom Lisabonskog ugovora, titulisu se klerikalcima i nacionalistima. I to smo vec slusali u beogradskim medijima, pre svega onim elektronskim koji svi duvaju u jedan evroatlantski rog. Uprkos svim klevetama, ostaje cinjenica da je ubedljiva vecina irskog stanovnistva reklo NE Lisabonskom sporazumu i time odbili militaristicku politiku EU, njenu usku kooperaciju sa Nato i protiv neoliberalne ekonomske politike. Setimo se da je rec prakticno o Ustavu EU koji je uz nekolko kozmetickih izmjena dobio naziv Lisabonski sporazum, nakon sto je isti tekst krahirao na referendumima u Francuskoj i Holandiji. Zbog toga je opozicija u Irskoj govorila o starom tekstu u jednoj novoj koverti i obmanjivanju biraca. Vec nakon objavljivanja privremenih rezultata referenduma u Irskoj, u kontinentalnoj Evropi zapocelo je lelekanje i jadanje na „Irce kao krivce“ da se „Lisabonski sporazum pretvorio u staru hartiju“. Na Onlajn Spiegel citam „da se Evropa nalazi u krizi“, kao da je EU i Evropa jedno te isto. Nije istina da je „Evropa u krizi“, samo zbog toga sto su banke i koncerni dozivjeli poraz. Jer prema Lisabonskom sporazumu koji ima tezinu Ustava EU, kao prvo, kapitalizam je jedini privredni sistem dopusten clanicama EU i obaveza svih clanica da ucestvuju u permanentnom naoruzavanju i njegovom modernizovanju. Tek sto su objavljeni zvanicni rezultati referenduma, dakle najvise forme narodne demokratije – vec je nastala povika i klevetanje demokratije. Tako slusam na vestima kako to tako ne ide da manje od 3 miliona Iraca s pravom glasa mogu predstavnicki za 500 miliona Evropljana da odlucuju o buducnosti EU, te kako broj Iraca ne predstavlja cak ni 1 postotak stanovnistva EU. Medjutim, ono sto prodavaci rogova za svecu prenebregavaju, cinjenicu da od tih 500 miliona stanovnistva EU ni jedann od njih nije bio ni upitan da li je saglasan da se njegov zivot regulise na osnovu jednog Sporazuma u rangu Ustava, ciji sadrzaj niko nije ni pokusao da mu objasni. Ircima se moralo objasniti jer po njihovom Ustavu referendum je bio obavezan. U Dablinu i ostaloj Irskoj ne vlada institucionalno i oktroisano jednoumlje. Zbog toga se nakon debakla u Francuskoj i Holandiji i odlucilo da se sve obavlja na vladinim nivoima. Sada je kasno. Doduse, vec se spekulise o reprizi referenduma. U ocekivanju da na koncu pobedi Brisel. Zivi bili, pa videli.

  3. … [Trackback]

    […] There you can find 22619 more Information to that Topic: novinar.de/2008/06/16/zasto-irci-shvataju-da-ih-eu-sikanira-a-zasto-srbi-to-ne-shvataju.html […]

  4. … [Trackback]

    […] Information on that Topic: novinar.de/2008/06/16/zasto-irci-shvataju-da-ih-eu-sikanira-a-zasto-srbi-to-ne-shvataju.html […]


Пошаљите коментар

Да би сте послали коментар морате бити улоговани

GENOCIDE REVEALED
logo
Писанија Грешног Милоја
Проф. Др. Миодраг Петровић

Проф. Др. Миодраг Петровић

КРОТКИ ЛАФОВИ!
Антиекуменистички сајт

НОВИ Антиекуменистички сајт

„СТРЕЉАЊЕ ИСТОРИЈЕ“
logo
ПРАВОСЛАВАЦ 2017
ГЕНОЦИД
ЈАСТРЕБАРСКО 1942
БОЈКОТ НАРОДА – документарац
новинар.де
Loading
КОРУПЦИЈА, ВЛАСТ, ДРЖАВА
logo
АГЕНЦИЈА ЗА БОРБУ ПРОТИВ КОРУПЦИЈЕ
logo