logo logo logo logo
Рубрика: Политика, Актуелно, Свет    Аутор: igor m. djuric    пута прочитано    Датум: 23.03.2008    Одштампај
PDF pageEmail pagePrint page

Pjer Anri BinelKakav je odnos Srba prema ljudima u svetu koji su gajili simpatije prema nama i koji su nam direktno ili indirektno pomagali? Ili makar prema onima koji su se trudili da budu realni u procenama, onima koji nisu podlegli histeriji medijskog čerečenja Srba već su pokušavali da realno i činjenično sagledaju istinu ma se ta istina nekada nama i ne sviđala?

Igor M. Đurić, 23.03.2008

+++

Nikakav!!! Mediji ćute. Državni organi ćute. Narod ne zna.

Ali ima tamo negde u svetu ko zna. Zna kako se Srbi odnose prema svojim prijateljima ili prema onima koji nisu njihovi neprijatelji. Pa će tako i ceniti srpsku lojalnost i zahvalnost.

Jedan francuski oficir je ležao u zatvoru zbog nas. Da li je srpska država išta uradila da mu na neki način oda priznanje bez obzira na njegove motive? Jer i  sud utvrdio da on nije radio za novac niti bilo kakve druge usluge. Je li ko iz Srbije, makar poluzvanično reagovao da se tom čoveku makar isto tako polutajno pomogne u odbrani?

Nije!!! I to je nauk svima onima koji se budu premišljali da li da se stave na stranu Srba u nekim budućim novonastalim situacijama kojih će biti mnogo pre nego mislimo i nadamo se.

Gde je sada Binel? Gde je Gurmelon? Gde je Miloš Stanković? Gde su? Šta je sa tim ljudima danas? Ne, to ne znamo jer ovu zemlju sada u svetu predstavljaju dezerteri koji po prirodi svoje pozicije i ne mogu imati ratne saveznike. Ni neprijatelje. Nije ni čudo što nas drže kako nas drže kad smo u zadnjih desetak godina imali političare koji su više pljuvali po svojoj zemlji od naših neprijatelja.

Oficir francuske vojske Pjer Anri Binel je optužen da je između jula i oktobra 1998 agentu srpske obaveštajne službe Jovanu Milanoviću dostavio podatke o ciljevima NATO napada na Srbiju. On je tada radio u sedištu NATO-a u Briselu. Pre toga je radio kao oficir obaveštajne službe Francuske u Bosni za šta je odlikovan Legijom časti. U Zalivskom ratu je takođe bio angažovan zbog poznavanja arapskog jezika gde je takođe odlikovan i njemu su se američki saveznici veoma pohvalno izražavali pa i sam general Švarckop. Dakle vrhunski obaveštajac.

Binel tvrdi da ga je telefonom kontaktirala francuska obaveštajna služba i naložila mu da upozori Srbe koliko je NATO ozbiljan u nameri da bombarduje Srbiju. Održao je pet sastanaka sa Milanovićem. Tada je prenosio informacije čak je i doneo strogo poverljivi dokument na 25 strana direktno iz NATO-a. Za uzvrat nije ništa tražio. Srbi nakon tih informacija vrše dislokaciju jedinica i naoružanja. Na osnovu snimaka Amerikanci shvataju da je u briselskom sedištu NATO “krtica“. Sumnja pada na Binela. On nije ni krio svoje kontakte. Biva zatočen deset meseci u istražnom zatvoru da bi na kraju bio osuđen na pet godina zatvora.

U jednom  tekstu Binel kaže:

“Kao i svi mali Francuzi koji znaju istoriju, zavoleo sam Srbe od detinjstva, posebno zbog toga što smo imali istog neprijatelja koji nam je radio o glavi. Naročito mi se svidelo što su Srbi hrabri, časni i pošteni ljudi koji poštuju svoju i tuđu slobodu. Nalazio sam paralele između Francuske i njene borbe za Alzas i Lorenu i borbe Srbije da zadrži Kosovo i Metohiju, kolevku svog postojanja na Balkanu“.

U svojoj knjizi “Ratni zločini NATO“ piše:

“Uprkos nametnutoj tezi da su svi Srbi kriminalci, video sam da to nije tačno i da, na primer, Arkanovi “Tigrovi“ nisu ništa gori i krvoločniji od Izetbegovićevih “Crnih labudova“. Video sam da je islamski međunarodni terorizam zahvatio Bosnu, pa preko nje Balkan i Evropu i da Srbi opet biju boj za naš račun kao i pre 700 godina. Razlika je bila samo u tome što pre 700 godina Amerikanci nisu ni postojali“.

Francuski sudija je postupak Binela ocenio kao izdaju. Na završnoj reči pred donošenje presude državni tužilac je rekao sledeće: “Želeli ste da budete heroj, ali bili ste samo izdajnik. Izdali ste svoje drugove, svoje saveznike, izdali ste Francusku“. Francuska štampa ga medijski “čereči“ iznoseći tvrdnje nekih psihijatara da je Binel mentalno bolesna i izopačena ličnost (kako je moguće da takva ličnost samo pre nekoliko meseci dobija najveća odlikovanja??!).

Vidite li patriotizam za koji nas neki naši “evropljani“ ubeđuju da je  retrogradan?!? U to vreme, (kada francuski sudija izgovara ove reči) 12. decembra 2001 šef naše diplomatije bio je Goran Svilanović. Nominalno, on je bio šef i Jovanu Milanoviću. Ne znam jesu li Binel i Milanović ikad pomislili da nisu trebali da rade to što su radili. Boriti se za Srbiju u kojoj je Svilanović bio vlast nije vredno Binelovih pet godina. Biti obaveštajni oficir vojske čiji je ministar danas Šutanovac nije vredno Milanovićeve akcije.

Zbog svega što mu se dogodilo i želje da kaže svoju verziju on je napisao knjigu koju smo pominjali. U njoj govori o svojoj vojničkoj karijeri, pominje gde je služio a naročiti akcenat daje vremenu boravka u Bosni gde je kao obaveštajni oficir došao do saznanja koja se nisu poklapala sa zvaničnim verzijama. Osvrće se na slučaj “Markale“ koji se dogodio 28. avgusta 1995. I on deli mišljenje Dajane Džonston da je nekako upadljiva koincidencija takvih i sličnih događaja sa periodima kada su se donosile važne odluke u Međunarodnim organima. “Masakr“ bi se desio dan ili dva pre nego bi trebalo da se na neki način kazne Srbi. Tako je bilo i sa Markalama. One su se dogodile dva dana pre  nego je NATO trebalo da odluči o vazdušnim udarima na Srbe.

Ali nisu to njegovi jedini argumenti. On tvrdi da su radari tipa “Cymbeline“, koji se koriste da bi locirali položaje sa kojih se otvara artiljeriska vatra, nedvosmileno pokazali da vatra nije otvorena sa srpskih položaja već sa “ničije zemlje“ na koju su Muslimani za razliku od Srba imali pristup.

Drugo, analizirajući područje nesreće on tvrdi da je skoro nemoguće zbog okolnih zgrada koncetrisati tako preciznu minobacačku vatru na to mesto. On dalje tvrdi da je postojala osnovana sumnja koja je kružila među pripadnicima UNPROFOR-a da je većina mina bačena ručno sa okolnih zgrada (oni koji poznaju ovu problematiku znaju da je to moguće i lako izvodljivo). Najzad, i on sumnja u brzinu televizijskih ekipa koje su se našle na licu mesta posle svega nekoliko minuta od događaja. On tvrdi da je među vojnicima UN već tada postojala sumnja u zvaničnu verziju ali da nije bilo dozvoljeno govoriti o tome.

Binel dalje u svojoj knjizi opisuje iskustva iz Bosne i teškoće sa kojima su se susretali posle potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Posebnu pažnju u svom radu a zbog poznavanja arapskog jezika on je posvetio islamističkim organizacijama i pojedincima koji su pod plaštom humanitarnih i nevladinih organizacija ustvari predstavljali logističku podršku snagama bosanskih muslimana i mudžahedina. Binel tvrdi da su Amerikanci bili priča za sebe, da su radili po svome i da su se vodili pre svega svojim interesima pa da su tako urušavali Dejtonski sporazum naoružavanjem muslimana iza leđa svojih saveznika. On govori i o otvorenoj saradnji Izetbegovića sa militantnim islamistima o kojoj se dosta znalo ali i o tome da su Amerikanci sprečavali da to prodre u javnost. On kroz ceo tekst sugeriše da su Amerikanci ti koji odlučuju o svemu, da NATO i trupe UN služe samo da bi Amerikanci stigli do svojih ciljeva i da su sve priče o međunarodnom angažovanju u kriznim područjima da bi donele mir u stvari prazne priče i da je suština svega toga promovisanje i ostavarivanje američke dominacije.

Iz napisanog u knjizi “Ratni zločini NATO“ može se zaključiti da su Binelu i hapšenje “namestili“ Amerikanci jer su bili nezadovoljni njegovom procenom da NATO članice iz Evrope ne treba da kupe američki izviđački sistem za navođenje na cilj “J- STARS“ koji se u eksperimentalnoj upotrebi u Bosni pokazao “kao obično đubre“. Binel je bio jedan od oficira čiji je zadatak bio da ispita taj sistem. Posle njegove negativne ocene uhapšen je a posle hapšenja evropske članice NATO-a su kupile taj sistem. To je koštalo života nekoliko stotina albanskih civila koje su NATO avioni bombardovali a koji su locirani i obeleženi ovim sistemom. Ako postoji i drugi razlog on sigurno leži u motivima da Amerikanci nisu hteli mirno rešenje kosmetske krize i želeli su da po svaku cenu bombarduju Srbiju.

OVK je, po Binelu, “banda terorista u službi mafije i političkih avanturista koji su imali pred sobom samo rasnu i etničku mržnju“ (str. 256).

Meni je se urezala kao interesantna misao i rečenica koju Binel piše na kraju teksta: “Uvek obuzeti svojim fantazmagorijama, Amerikanci su KUPILI od Beograda isporučivanje Miloševića Haškom tribunalu“. Neka ovo shvata kako ko hoće.

Niko ne pominje danas u Srbiji i Republici Srpskoj ni drugog francuskog oficira Irv Gurmelona. On je bio potparol UNPROFOR-a i osumnjičen je da je pomagao Srbe informacijama između ostalog upozorio je Karadžića da mu sledi hapšenje u akciji NATO-a pod nazivom “Ćilibarska zvezda“ („Amber star“). Tu je i britanski major Miloš Stanković koji je takođe optužen da je pomagao Srbe i koji je među muslimanima u Bosni nazivan “britanski četnik“. Najzad general Luis Mekenzi koji pokušava da kaže neke istine. Pa general Majkl Rouz. Pa indijski general Satiš Nambijar.

Rekao sam već: ostavimo motive po strani. Traganje za istinom na terenu motiva za neki čin odvelo bi nas stranputicom etike kao filozofskog pravca i ne bi smo došli do nikakvog odgovora. Ali kao narod, pa samim tim i kao država, mi moramo i trebamo obratiti pažnju na ljude koji su nam bili naklonjeni i koji su nas makar verbalno pomagali bez obzira na njihove motive. Apsurdne su i uvredljive situacije u kojima se nekada nađu ti ljudi upravo zbog našeg stava prema njima.

Jirgen Elzeser je bio žestoku napadnut od DOS-ovog diplomate u Nemačkoj kao neko ko je prosrpski orjentisan, što je taj “srpski“ diplomata očito shvatio kao manu?!? Petera Handkea više napadaju i pljuju u Beogradu nego u celom ostatku Evrope. Za Dajanu Džonston jedan beogradski uticajni “javni radnik“ je skoro izjavio da njoj ustvari neko iz Srbije piše knjige a ona ih samo poptisuje. Ni Čomskog ne ostvljaju na miru mada bi se njegov stav moga definistai pre kao “antiamerički“ nego “prosrpski“ (naime i ja stav Čomskog shvatam ovako: da, Srbi jesu počinili stravične zločine ali Amerika nije imala pravo da ih bombarduje kad već nije bombardovala i one koji su počinili zločine u drugim zemljama i regionima sveta).

I pošto je dobio Nobelovu nagradu većina medija u DOS-ovoj Srbiji je odbojkotovala Harolda Pintera upravo zato što se protivio engleskoj spoljnoj politici i pokazivao razumevanje za Srbe. Jedva su dočekali “beogradski krugovi dvojke“ vest da je Ginter Gras (opet nobelovac) priznao svoje dečačko učešće u SS jedinicama pred kraj rata. Odmah su zaključili ti vrli mondijalisti: da, to je objašnjenje njegovih simpatija za Srbe. Čak i Solženjicina danas ne vole zbog njegove “putinovštine“ i bojkotuju svaku reč koju taj nobelovac izgovori protiv secesije Kosmeta.

Ne vole Franu Cetinića, niti Vilija Vilmera. Ne vole još mnoge druge koje ja ne pominjem ali koji se na neki način odupiru jednoumlju i aroganciji nekolicine izabranih koji smatraju da treba da vladaju svetom. Greh svih ovih ljudi kod nekih Srba jeste što su nekad i nešto izgovorili o Srbima a da to nije pljuvanje i optužbe. A sve zato što se ne uklapa u sterotipe zbog čijeg gajenja i negovanja svi ti Srbi žive odlično uzimajući prljave pare sa zapada. Ceo “napredni“ svet tvrdi da su Srbi ološ a neko se eto u tome istom svetu ne slaže sa tim: e, pa ne može to tako!!!! Neće to proći u Beogradu!!!! Ne može niko da nas brani ako mi to nećemo!!!! Čim su nas bombardovali: krivi smo!!!

Moj pozdrav Binelu.

 

 

Igor M.Đurić; 23.03.2008

 

 

 




8 коментара у вези “Pjer Anri Binel”
  1. … [Trackback]

    […] Here you will find 58668 more Information to that Topic: novinar.de/2008/03/23/pjer-anri-binel.html […]

  2. … [Trackback]

    […] Read More Info here to that Topic: novinar.de/2008/03/23/pjer-anri-binel.html […]

  3. … [Trackback]

    […] Find More Information here to that Topic: novinar.de/2008/03/23/pjer-anri-binel.html […]

  4. … [Trackback]

    […] Here you will find 99322 additional Info to that Topic: novinar.de/2008/03/23/pjer-anri-binel.html […]

  5. … [Trackback]

    […] Information on that Topic: novinar.de/2008/03/23/pjer-anri-binel.html […]

  6. … [Trackback]

    […] Find More on on that Topic: novinar.de/2008/03/23/pjer-anri-binel.html […]

  7. … [Trackback]

    […] Find More Info here to that Topic: novinar.de/2008/03/23/pjer-anri-binel.html […]

  8. … [Trackback]

    […] Read More here to that Topic: novinar.de/2008/03/23/pjer-anri-binel.html […]


Пошаљите коментар

Да би сте послали коментар морате бити улоговани

GENOCIDE REVEALED
logo
Писанија Грешног Милоја
Проф. Др. Миодраг Петровић

Проф. Др. Миодраг Петровић

КРОТКИ ЛАФОВИ!
Антиекуменистички сајт

НОВИ Антиекуменистички сајт

„СТРЕЉАЊЕ ИСТОРИЈЕ“
logo
ПРАВОСЛАВАЦ 2017
ГЕНОЦИД
ЈАСТРЕБАРСКО 1942
БОЈКОТ НАРОДА – документарац
новинар.де
Loading
КОРУПЦИЈА, ВЛАСТ, ДРЖАВА
logo
АГЕНЦИЈА ЗА БОРБУ ПРОТИВ КОРУПЦИЈЕ
logo