Beogradski nadbiskup Stanislav Hočevar za Republiku: Sporazum u Raveni prekretnica u približavanju katolicizma i pravoslavlja.
Razgovor vodila: Svetlana Nikolić
Poslije višegodišnjeg dijaloga predstavnika katoličke i pravoslavne crkve, na nedavno odražanom skupu u italijanskom gradu Ravena potpisan je prvi zajednički dokumenat. Ovaj događaj smatra se istorijskom prekretnicom u približavanju katolicozma i pravoslavlja, jer su se po prvi put od 1054. godine, odnosno od raskola, predstavnici dvije crkve saglasili u krucijalnim teološkim pitanjima.
Potpisivanju ovog dokumenta prethodio je dugogišnji rad Međunarodne mješovite komisije za teološki dijalog, koju čine predstavnici katoličke i svih pravoslavnih autokefalnih crkava, a njegov smisao je “vidjeti u čemu se sve poklapaju naši stavovi”, kaže beogradski nadbiskup i predsjednik Međunarodne biskupske konferencije Svetog Ćirila i Metodija Stanislav Hočevar.
On potencira da je taj dokumenat od velikog značaja, jer je u njemu prvi put napisano ono što se uvijek smatralo, ali nije bilo zajednički i pismeno precizirano, a to je uloga rimskog biskupa na globalnom nivou crkve.
I tu je rečeno da je rimski biskup prvi, protos, na nivou svih biskupija ili mjesnih crkava. Ali se nijesmo mogli složiti u tome na koji konkretan juridičan način rimski biskup vrši svoju ulogu nad čitavom crkvom. Pa će ta ista komisija narednih godina proučavati kako je u prvom i kako u drugom milenijumu bio shvaćen primat rimskog biskupa, da bi se došlo do procjene kako bi rimski biskup svoju ulogu prvog na nivou čitave planete mogao da vrši u trećem milenijumu! Dokument su, zasad, potpisali predstavnici Komisije i on je proslijeđen Svetom ocu i vrhovnim poglavarima pravoslavne crkve da ga prouče i zauzmu stav.
Da li napuštanje predstavnika Ruske pravoslavne crkve umanjuje značaj skupa?
Ruska pravoslavna crkva napustila je sastanak iz proceduralnih razloga, ne iz sadržajnih. Ali, takvi momenti predviđeni su propozicijama skupa da i “ukoliko neka pravoslavna autokefalna crkva nije prisutna, sadržaj dokumenta ima isto značenje”, jer su prisutne ostale pravoslavne crkve.
Predstavnik Ruske pravoslavne crkve episkop Ilarion kaže da je skup napustio zato što je Estonskoj crkvi omogućeno prisustvo?
Nije na meni da objašnjavam da li je prisustvo Estonske crkve bilo legitimno ili ne.
Kako gledate na političku ulogu crkve, bilo da je katolička ili pravoslavna?
Kad se kaže politička uloga, to ne smije da ima negativnu konotaciju. Politička uloga je briga za opšte dobro. Katolička i svaka prava hrišćanska crkva mora, apsolutno mora unaprjeđivati opšte dobro. Toliko koliko je duhovno i moralno prisutna, toliko promoviše opšte dobro i podržava ono što ima u društvu trajno značenje. Koliko je veća duhovnost i moralni život crkve i vjernika, toliko je jača njena politička uloga, u promociji opšteg dobra, a to znači osiguranje sistema vrijednosti.
Neki zamjeraju crkvi na miješanju?
Dijalog je znak zdravog društva. Gdje nema dijaloga tamo je opasno od manipulacije. Ali jasno je da ni političari ni crkva ne smiju prekoračiti svoje nadležnosti. Prava crkva mora zagovarati duhovna i moralna načela, a hrišćanska crka, koja je najstarija institucija u svijetu, ima i najveće životno iskustvo. Zato može biti kao najiskusnija institucija i najbolji savjetnik i pedagog.
Crkva je duhovno tijelo koja brine o dostojanstvu pojedinaca i društava. I kad god pravilno savjetuje ona je uticajna, toliko koliko je ljudi slušaju. Osim toga, crkva unosi u društvo snagu Božje ljubavi koja stvara civilizaciju ljubavi.
Kakva je Vaša saradnja s predstavnicima SPC?
U svim kanonima katolička crkva zapovijeda da moramo promovisati pravi ekumenizam, jer je to izričita želja njezinoga osnivača Isusa Hrista. Ko je protiv jedinstva hrišćana taj je i protiv Isusa Hrista. To prije svega znači saradnju sa svim hrišćanskim crkvama i posebno pravoslavnom, jer ne samo što je najbliža već smo mi jedna crkva. A to znači veliko poštovanje, poznavanje, veliku ljubav i produbljivanja načina saradnje gdje već sada konkretno sarađujemo. Sve to nastojim ispoštovati koliko god je moguće. Jasno je da prava saradnja treba partnera.
Obišli ste nedavno patrijarha Pavla?
Da bio sam u bolnici, razgovarao s njim. Redovno ga pominjemo u našim molitvama, bilo javnim ili privatnim. Želimo dobro, kao što mu želi i Sveti otac, papa Beneditk XVI. Napisao mu je posebno pismo u kojem izražava želje za dalje vršenje Božije volje i izražava svoju duhovnu blizinu. Želim, da svi shvatimo njegovu istorijsku ulogu.
Dugo traju pregovori o dolasku pape u Beograd. Zašto do posjete još nije došlo?
Mogu reći da je i blagopokojni papa Ivan Pavle II imao želju, kao i sadašnji papa Benedikt XVI, da dođe u Beograd i posjeti svoje vjernike, što je i njegova obaveza i ujedno pravo vjernika. I da unaprijedi saradnju među hrišćanskim crkvama, što je njegova posebna želja. Sveti otac zna da je njegova misija da unaprijedi jedinstvo. Kada – ne znam. Vjernici svakako iščekuju tu posjetu i mnoge biskupije u susjednim zemljama izričito je žele. Recimo, biskupije u Makedoniji i Crnoj Gori iščekuju tu posjetu i zbog istorijskih jubileja, kao i vlasti u Makedoniji i Crnoj Gori, koje su pozvale papu. Sveti otac će proučiti njihovu želju i odlučiti o svojoj posjeti.
Neki političari odlazili su u posjetu papi ovih godina. Prije konstitusanja crnogorske državnosti Svetu stolicu su posjetili Svetozar Marović i Filip Vujanović.
Rekoh na početku da je svaki dijalog koristan za obje strane. Konkretno za Crnu Goru, za crkvu. Gdje god je dijalog, tamo se problemi rješavaju. Budući da postoji dijalog između Crne Gore i Svete stolice, to je dobar znak. To ne znači da su već svi problemi riješeni već, što je najvažnije, da su u procesu rješavanja.
Kako gledate na formiranje Crnogorske pravoslavne crkve?
Katolička crkva prizanje isključivo kanonsku pravoslavnu crkvu. Srpsku pravoslavna crkva prisutna je u Srbiji i Crnoj Gori i ona tamo provodi svoju misiju. Katolička crkva je upućena na SPC, s njom imamo dijalog.
Da li kontaktirate s gospodinom Amfilohijem?
Mnogo puta smo se sreli i redovno razgovaramo. Srijetali smo se i ovdje i u Crnoj Gori prilikom održavanja biskupskih konferencija, ali i kad sam odlazio u posjetu našim biskupijama u Crnoj Gori. I uvijek mi je drago da sretnem njegovo visokopreosveštenstvo.
Bliže se praznici, šta ćete poželjeti vjernicima?
Samo nebo donosi zemlji radost, ali želio bih da i svi ljudi jedni drugima donesu radost. Posebno se obraćam medijima, koji su pozvani da narod uvijek obraduju istinom, onim što stvara razumijevanje, pomirenje i zajedništvo. Pogađa me kad vidim da se mnogi još vraćaju u prošlost, da je jednostrano interpretiraju i iznose bolne tačke iz prošlosti, bez rješenja za budućnost. Kao što božićni praznici donose ljudima radost, želim da mi jedni drugima donosimo radost i ukazujemo na pozitivna rješenja i nadu.
Samo razgovor
Vjerski praznici u Crnoj Gori posljednjih godina ne prolaze bez sukoba pristalica SPC i CPC?
- Moja je želja i predlog je da svi ti ljudi sjednu prije praznika za sto i da razgovaraju. Ali moramo vrlo dobro znati ko ima kakvu ulogu. Mi moramo razgovarati samo s onog položaja što ga imamo po prirodnom i po nekom pozitivnom zakonu. Niko ne može sebi pripisivati ono što nema, niko od nas ne može preuzeti ulogu koju nema. Kad mi prisvajamo neke uloge i službe koje inače nemamo, onda jasno da naš razgovor ne može da bude autentičan.
izvor: republika.cg.yu; 12.12.2007
Redakcijski komentar
Više ništa nije jasno. Bar onima koji su dobro informisani a tiče se ravenskog dokumenta. Vladika bački SPC-a Irinej (Bulović) ovde kaže da je to samo “radni dokument” očigledano pokušavajući da ga predstavi manje važnim nego što on u stvari jeste. Nadbiskup, na drugoj (obojica su na istoj) strani u intervjuu govori o istorijskom dokumentu, prekretnici…..
Neko ovde debelo skriva ISTINU. A to, niti je htišćanski niti odgovara pozivu nadbiskupa Hočevara koji kaže: “Posebno se obraćam medijima, koji su pozvani da narod uvijek obraduju istinom,..
Valjda ovo važi i za samog Nadbiskupa i za njegovog najbližeg “brata u Hristu” iz “sestrinske” SPC biskupa Irineja (Bulovića).
S.M.
Biskup Kocevar: “Poslije višegodišnjeg dijaloga predstavnika katoličke i pravoslavne crkve”,
Ocigledno da se radi o jednoj neznalici. Ne postoje Katolicka i Pravoslavna Crkva. Katalikus je grcaka rec znaci Vaseljena ili svet. Katolicka ili Vaseljenska crkva su se podelile u dve sekte, odnosno od katalikusa se odvojila rimo – katolicka sekta.
Dalje nisam hteo da citam posto vidim da se radi o osobi koja ne poznaje osnovne principe teoloske nauke.
Koliko je meni poznato oni su u Raveni naglabali o primatu Rima. A to je upravo ono zajedno sa drugom filoksiom oko cega su su se mimoisli Vaseljenski Patrijarh i rimski Biskup. Do 1054. godine rimski biskup je bio samo prvi medju jednakima. Nesto isto sto je danas recimo predsedavajuci u Poverenickom Savetu. To nije primat, vec titularni polozaj. Manje vise simbolican. Isto ono sto je danas medju pravoslavnim crkvama vaseljenski Patrijarh. Od vremena sizme koju je kreirao Rimski biskup, rimokatolicka prozeliterija je kreirala i prinudni takozvani celibat. Te se iz tog razloga oko nje jedino okupljaju devijantne i nastrane osobe. Zbog toga se u poslednje vreme u vecini rimokatolickih jurisdikcija, otkrivaju ekstremne zloupotrebe nad vernicima. Uzmimo samo silovanje maloletnica u jugozapadnom Ontariju, u Kanadi. Onda silovanje decaka u rimokatolickom seminaru u Londonu, Ontario. Zatim silovanje petnaest devojcica opet maloletnica u Argentini, pa onda silovanje dece po Bostonu pod pokroviteljstvom Biskupa Bernarda Law. Koga je da bi izbegao prosekuciju civilnih organa vlasti, Jozef Ratzinger sklonio iza zidina Vatikanske tamnice. Da ne govorimo o drugim zloupotrebama znanim i neznanim. Ubijanje beba koje nastaju kao produkat seksualnih vanbracnih odnosa izmedju rimokatolickog klera, i zena, i devojaka koje im ne pripadaju. Zatim, u poslednje vreme, da bi se predupredila negativna publicistika u javnosti, mnoge se zlupotrebe skrivaju od ociju javnosti, tako sto rimokatolicka crkva pristaje na poravnjnje pre sudskog procesa.
I koji su to koji danas imaju smelosti da navijaju za ovu trulez koju treba prepustiti da zavrsi na bunjistu kao i svaki smrad. Rimokatolicizam je preziveo svoje i isto kao i komunizam i zato nema pravo da obstane.
Isto sto napisa gospodin Bojic o manijacima tamo,tako je i u Australiji.
Na osnovu cega zelim da dam moj kratki komentar i da upitam g. Hocevara po cemu je nazvao je ovo drustvo zdravim? Ja bi rekao da bi bilo ispravnije – istinitije, da je nazvao: “susret drustva zrtava i dzelata”, da razpravljaju o dijalogu gde dzelati traze od zrtava da priznaju papu za boga na zemlji. Koji je proglasio za svece dzelate srpskoga naroda. Gospodine Hocevaru, ja ne zelim da budem obsiran i da idem u istorijske detalje pravoslavne i katolocke crkve, ali zelim da pomenem sta se je odigrao u 2-gom svetskom ratu, i sta se jos i sada odigrava pred Vasim vatikanskim i katolicke crkve ocima u Hrvatskoj, i upitam na osnovu cega? i je li to “dijalog” katolicke crkve, Vatikana i Vas o cemu zelite da razgovarate? U drugom svetskom ratu poklaliste milion i po Srba, sto je Vatikan priznao 9.10.2007. preko interneta (Novinar.de) da je ucestvovao sa Hrvatima u tom genocidu.U ovom poslednim ratu jos ni je utvrdjen tacan broj koliko je Srba stradao ot hrvatskog katolickog noza, ni ti gde su im grobovi, a broj je na stotine hiljada, a proterano je preko 250.000, a resto sto je ostalo pokrsteno. I ja pitam Vas g. Hocevaru sto je Vatikan, katolicka crkva i Vi licno uradili u vezi ovoga? Sem sto predlazete nastavak pregovora”dijaloga-znaka zdravog drustva” ako ne o daljim istreblenju Srba, i sta je u stvari Vas “dijalog”, zeleo bi znati? Moja je zelja i dijalog da me papa blagoslovi da mobilisem potomke srpskih zrtava i da pokoljem milijon i po Hrvata i kad to zavrsim da dodjem da me papa kanonizuje i proglasi za svetca, kao sto je uradio sa papom Pio XII i Alojzijem Stepincom, samo pod tim uslovima primio bi papino izvinjenje i nastavak pregovora, nikako drugcije.Jer papino izvinjenje i pregovori ne bi povratilo u zivot milion i po poklanih Srba. Nikola