Вести

SNAJPERSKI hitac u glavu Davora Zečevića trebao je pokrenuti rat u zagrebačkom podzemlju, ali umjesto toga pokrenuo ga je tamo gdje smo se najmanje nadali: na Hrvatskoj radioteleviziji.

Bolje rečeno, potaknuo je eskalaciju sukoba koji na Prisavlju tinjaju još od devedesetih godina i u kojem gotovo da nema nevinih.

Borbe za pozicije i privilegije, za što veće financijske kolače, klanovska podjela, korištenje medija za međusobna podmetanja, a sindikata i novinarskog društva za javne obračune, svakodnevna su pojava na javnoj televiziji. No, ipak, očekivati da će ubojstvo jednog notornog mafijaša pokrenuti takvu lavinu na HTV-u premašilo je sva očekivanja, gotovo bi se moglo reći sve granice zdravog razuma. Kao u svakom ratu, na površinu su isplivale niske strasti, primitivizam, netrpeljivost, gerilski rat iz hodnika pretvorio se u pravu rovovsku borbu.

„Otkriće“ o Šikićkinom životnom suputniku

Odjednom se otkrilo da je jedna od urednica u Informativnom programu živjela s trostrukim ubojicom i dilerom droge. Ta notorna i odavno poznata činjenica postala je prvorazredni profesionalni problem. Ivana Šikić odavno je bila poznatija po svojim vezama s podzemljem, nego po novinarskim radovima. Zbog njih nije mogla kao glasnogovornica prve predsjedničke kampanje Stjepana Mesića proći sigurnosnu provjeru koja bi joj omogućila da taj posao nastavi obavljati na Pantovčaku.

Nekako u isto vrijeme, na početku sudskog procesa protiv tzv. zločinačke organizacije u Remetincu, pozivana je na informativne razgovore zbog svojih veza sa Zečevićem i društvom. Slučajno, jednom prilikom u društvu s njom našla se i Mirjana Hrga. Šikić je kasnije nastavila nesmetano raditi na HTV-u, kad već nije mogla na Pantovčaku, jer na javnoj televiziji – kako se pokazalo – nema sigurnosnih provjera.

Dok je uređivala informativne emisije Šikić je ponekad radila kao novinarka. Tek nedavno aktivirala je staru ljubav sa Zečevićem još dok je ovaj odsluživao zatvorsku kaznu u Lepoglavi. I dok je uredno gradila televizijsku karijeru, istaknula se jednim dotad neviđenim potezom. U jednoj sporednoj emisiji javno je kritizirala urednike Dnevnika, središnje informativne emisije kuće u kojoj je zaposlena, zbog objavljivanja tonskih zapisa Brijunskih transkripata. Je li zbog toga trpjela neke posljedice? Naravno da nije. Zašto i bi? Pa to je javna kuća. U njoj se njeguje svačije slobodno mišljenje. Šikić je u međuvremenu s pristojnom, ali ne prevelikom novinarskom plaćom, kupila skupocjeni stan u elitnom kvartu i vozila luksuzni džip. A najbolja prijateljica bila joj je Dijana Čuljak.

Vuk dalku mijenja, ali čulj(ak) nikada

Ona ista Dijana Čuljak koja se proslavila u Manjkasovim Motrištima i koja je promjenom vlasti dokazala da vuk može promijeniti dlaku (frizuru, nos? bradu?), ali ne i ćud. I ona je na vrhuncu svoje karijere u 90-ima održavala vezu s Vladom Kasalom, nogometašem Dinama poznatijem po druženju s Vjekom Slliškom i ekipom, nego po sportskim dosezima.

Kasnije se udala za poznatog poduzetnika i televizijskog producenta, time riješila egzistenciju i mogla se posvetiti aktiviranju televizijske karijere. Sa svojom motrištarskom ekipom, u skladu s klanovskim podjelama, dobila je svoj geto u emisiji Radni ručak, odakle je pripremala povratak tamo odakle je sletjela padom Tuđmanova režima. Dočekala je to povratkom stare prijateljice Hloverke Novak Srzić, no mnogi kažu da veza nije više počivala na ideološkim, nego financijskim temeljima. Druga vremena, drugi običaji.

Takvu idilu, međutim, raspršio je jedan snajperski hitac. HTV je taman prebrodio izbore – za navedeni trojac sa sretnih ishodom – i mogli su se posvetiti cementiranju svog statusa, da taj jedan metak nije uzbudio duhove. Odjednom je pritajena frakcija isturila Ivanu Dragičević da se u pismu HND-u upita vlada li mafija HTV-om, za to se oduševljeno uhvatilo Hrvatsko novinarsko društvo koje je jedva dočekalo novu municiju za nastavak svog višemjesečnog rata protiv Hloverke Novak Srzić, a da stvari po vladajuću garnituru bude još gora, objavljeni financijski podaci u poslovanju HRT-a u ovoj godini pokazuju da je sustav pred kolapsom.

Metak kao neugodni podsjetnik

Gotovo preko noći sve se počelo urušavati. Tiho i dugo truljenje jednog ocvalog novinarskog carstva ubrzano se pretvorilo u tektonsko urušavanje. Ubrzano sve izlazi na vidjelo: kriza gledanosti, loša motivacija novinara, politička kontrola nad Programskim vijećem, financijska kriza u kojoj će letjeti glave, uređivačka politika na granici podnošljivosti, stari ideološki ratovi, a ponajviše sukobi interesa.

Film se brzo počeo odmotavati. Pa se tako podsjećamo kako su istaknute novinarke HTV-a održavale veze s generalima optuženima i osuđenima za ratne zločine, kako su informativne emisije vrvjele (i još vrve) sponzoriranim prilozima i PR gostima, kako stupidni statut HRT-a zabranjuje novinarima Informativnog programa bilo kakav kontakt sa sponzorima, ali zato dopušta sportskim novinarima sinkroniziranje reklama i „uštimavanje“ priloga o sportskim mecenama, a zabavnom programu da se nabacuju novcem preko glave.

Koliko puta se prijetilo da će se ukinuti kriminal u Zabavnom programu? Koliko puta se govorilo da se u Milićevim emisijama rade sponzorirani prilozi? Koliko puta je Barbara Kolar morala u jednoj emisiji spomenuti adresu klinike za plastičnu kirurgiju na Pantovčaku da ju netko konačno zapamti? Koliko se kralo na putnim nalozima koji su falsificirani u jednoj sobi na Prisavlju? Radi se o milijunima, a samo je jedan novinar kao kaznu dobio mjesec dana zabranu putovanja.

Kaže se da je napad na Ivanu Šikić lešinarenje određene frakcije koja želi iskoristiti taj slučaj da dođe na vlast. Valjda smo svi već dovoljno zreli (i još važnije, cinični) da shvatimo kako se tako ne radi. Jedno je kad Branka Šeparović i Velimir Đuretić koriste sindikalne prosvjede da se ogrebu za emisiju ili uredničku poziciju. No sasvim je nešto drugo udarati na prijateljicu Hloverke Novak Srzić i misliti kako će se tako srušiti cijela kadrovska piramida. na počiva na malo većim interesima i čine je malo veći igrači koji točno znaju koji im je interes, kako ga ostvariti, uz čiju pomoć i koji mehanizmi im za to trebaju.

Povremeno bacanje košćica iz prepunog prisavskog ormara

Imajući sve to u vidu, nestvarno djeluju televizijski prilozi u novinama u kojima defiliraju pjevači, plesači, zabavnjaci, voditelji, šminkeri i dizajneri. A tek povremeno, onako usput, za nečiju razonodu ili za tempirani politički obračun iz prisavskog ormara izbaci se poneka koščica. Pa tako Denis Latin bivšu direktoricu HTV-a Mariju Nemčić javno optuži za korupciju, a ona protiv njega podnese privatnu (!) tužbu.

A Latin mirno nastavi voditi svoju emisiju u kojoj se nedavno upravo on, od svih ljudi, drznuo snimiti dušebrižničku emisiju o stanju hrvatskog novinarstva. U njoj je ugostio uplakanu medijsku žrtvu Vlatku Pokos (!) i još gore, Zrinku Vrabec, koja je mirne duše dijelila lekcije o etici u novinarstvu, ali je slučajno zaboravila pohvaliti se kako je nedavno u uživo, u eter, uplakana kako priliči svakoj profesionalnoj novinarki, javila da je Ivica Račan umro. Desetak dana ranije.

Nažalost, stanje na HTV-u neće se popraviti nakon ubojstva Davora Zečevića, pa čak ni nakon eventualnog smjenjivanja Ivane Šikić. Samo će se prodrmati ta hrpa truleži iz koje će se proširiti još gori smrad nego ranije. Program će biti jednako loš (ako ne i lošiji), malobrojni novinari kojima je doista stalo dodatno će biti demotivirani, negativna selekcija će se nastaviti, klanovske podjele produbiti, emisije gomilati kako bi se zadovoljili apetiti (kadrovski, financijski…), a u tom metežu naveću korist izvući će vlast kojoj takav dezorijentirani HTV neće predstavljati baš nikakvu prijetnju. Promjenu na bolje neće donijeti običan metak u glavu mafijaša.

Tomislav Klauški za Vijesti.net