logo logo logo logo
Рубрика: Свет, Друштво    Аутор: Преузето    2.371 пута прочитано    Датум: 3.12.2007    Одштампај
PDF pageEmail pagePrint page

radiaktive.jpgIstrošene baterije, akumulatori, ulja i maziva, radioaktivni i industrijski otpad umjesto da budu adekvatno uništeni, u Bosni i Hercegovini završavaju na ulici, u kantama za smeće, u prirodi.

Samo u Federaciji BiH ima oko 2.000 divljih deponija na kojima odlaže šta ko stigne. U RS takođe postoji veliki broj opasnih deponija, a njihov broj niko ne zna. Ono što se, pak zna je da se na njima odlaže sve – od starih novina do lijekova.

A, kako ističu stručnjaci, najopasniji je medicinski otpad. Jedina institucija u RS koja se bavi uništavanjem ove vrste opasnih materija je Centar za tretman infektivnog medicinskog otpada koji radi u sklopu Opšte bolnice “Sveti apostol Luka”h u Doboju.

Svaki lijek potencijalni otrov

“Posebnu pažnju treba posvetiti starim lijekovima koji mogu zatrovati vodu i hranu i izazvati zdravstvene probleme, pa čak i komu, a u nekim slučajevima i smrt kod ljudi. Svaki lijek može posatati otrov u zavisnosti od toga kako se postupa s njim”, ističe Milan Skrobić, direktor Kliničko-bolničkog centra u Banjaluci.

Posebno je, ističe, opasan radioaktivni materijal s kojim je bitno pravilno rukovati.

“Problem je što ni za jedan tip opasnog otpada kod nas nema skladište gdje bi bilo bezbjedno čuvano”, kaže Skrobić.

Sveto Cvijić, viši stručni saradnik za upravljanje otpadom pri Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS, ističe da je na proizvođačima dužnost da se uništi otrovni otpad.

“Prema Zakonu o upravljanju otpadom proizvođač ima mogućnost privremenog skladištenja na mjestu nastanka otpada u trajanju od tri godine, nakon čega je dužan da otpad izveze s teritorije RS”, objasnio je Cvijić.

Kliničko-bolnički centar Banjaluka u Zavodu za nuklearnu medicinu od radioaktivnog materijala koristi najviše tehnicijum 99 M koji ima vrijeme raspada šest sati i nakon toga je neškodljiv. Takođe se koristi i izotop jod 131 koji ima raspad osam dana.

Kako nam je potvrdio doktor Skrobić, ovaj materijal se u potpunosti iskoristi i ne može se desiti da se u normalnim okolnostima nađe van pogona.

“Ovi lijekovi se daju intravenozno ili u kapsulama tako da lijek ostaje u pacijentu”, naglasio je Skrobić.

Prema njegovim riječima ova institucija interno pokušava da se organizuje i da se riješi medicinskog otpada na način da se infektivni otpad potapa u hemijska sredstava, a nakon toga spaljuje u vlastitoj spalionici.

“Međutim, to nije dovoljno. Na nivou BiH trebalo bi zakonski regulisati način na koji bi određene firme prikupljale i izvozile otpad iz naše zamlje, ako se već ne mogu otvoriti takva postrojenja ovdje”, naglasio je Skrobić.

Problemi sa izvozom

Probleme sa uslugama izvoza otpada iz BiH imaju i u fabrici lijekova “Hemofarm”. Od početka godine, kako kaže, tragaju za preduzećem koje će se baviti tim poslom.

“Sav opasni otpad koji se proizvede u našoj fabrici se skladišti i čuva dok se ne nakupe dovoljne količine da bi preduzeće koje se bavi tim poslom bilo zainteresovano da izveze taj otpad. Međutim, to stvara problem pošto u BiH nije registrovano nijedno preduzeće koje se bavi tom djelatnošću i moramo tražiti inostrane firme koje, prema našim informacijama naplaćuju tri marke po kilogramu materijala”, objasnila je Dragica Bjegić, samostalni stručni saradnik u obezbjeđivanju kvaliteta u ovoj firmi.

Problem sa izvozom imao je i KBC Banjaluka. Prije dvije godine ova institucija se uz pomoć njemačke firme rješila otpada.

“Radilo se o buradima s hemijskim supstancama pa je sklopljen ugovor s jednom njamačkom firmom koja se bavi detoksinacijom lijekova i to je transportovano, a za to je plaćena prilična svota novca”, rekao je Skrobić.

Nedostaju sredstva

U RS su registrovane dvije deponije – u Ramićima kod Banjaluke i u Bijeljini.

Regionalna deponija u Ramićima ne prima opasni otpad jer nije predviđeno mjesto gdje bi se odlagao.

Prema riječima Momčila Rokvića, direktora preduzeća “Depot”, na ovu deponiju se može odlagati samo komunalni otpad.

“Kod nas je nemoguće da završi radioaktivni materijal ili opasni otpad koji se mora odlagati prema određenim pravilima. Za to je nadležno Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju”, naglasio je Rokvić.

Za izgradnju ovih postrojenja neophodna su velika sredstava pa još nema naznaka kada bi takav objekat mogao biti izgrađen.

“Postrojenja koja bi se koristila za te namjene koštaju puno i RS u ovom trenutku nema planirana sredstva za realizaciju takvog projekta. Jedini način da se to rješava jeste privremena mjera skladištenja ili izvoza otpada u zemlje zapadne Evrope”, kaže Sveto Cvijić.

Svake godine inspekcije na terenu provjeravaju način uskladištenja otpada koji je propisan Zakonom o upravljanju opasnim otpadom i do sada nije bilo većih ekoloških zagađenja koja bi mogla ugroziti zdravlje ljudi.

Ali, prema tvrdnjama Desimira Miljića, glavnog republičkog zdravstveno-sanitarnog inspektora, zbog nedostatka adekvatnih pogona inspekcija se često nalazi u bezizlaznoj situaciji.

“Dešava nam se da nas pojedini ljudi zovu i pitaju šta da rade s manjim količinama lijekova, akumulatorima ili drugim otpadom koji se smatra opasnim. U tom slučaju ih šaljemo u Ministarstvo koje je nadležno da riješi taj problem”, rekao je Miljić.

Dodaje i da je u RS na snazi zabrana ugradnje novih gromobrana koji su ispunjeni radioaktivnim punjenjem, te ljudi konstantno zovu inspekciju i pitaju gdje da bacaju stare.

“Mi ne znamo da im damo odgovor. Institut u Vinči je zbog zabrane uvoza nuklearnog otpada u Srbiju onemogućen da ih prihvata i vjerovatno i ti gromobrani na kraju završe na divljim deponijama”, kaže Miljić.

Dragan Mijović, ekološki inspektor, ističe da inspekcija ima probleme i s nedostatkom kontrole prevoza otpada na teritoriji RS.

“Naša inspekcija je nedavno zabranila transport ozračenih akumulatora iz Crne Gore u Sloveniju zato što prevoznik nije imao svu potrebnu dokumentaciju. Zbog mogućnosti da se desi prevrtanje kamiona u bilo koju rijeku u RS došlo bi do ekološke katastrofe”, naglasio je Mijović i objasnio da takav opasni otpad može proći kroz RS kada se obezbijedi pratnja policije, dodatna osiguranja kamiona i zdravstveno-sanitarne dozvole.

Od deponije do vode

Kao i u RS ni u FBiH nema kontrole opasnog otpada. On se odlaže zajedno s komunalnim na deponije, divlje deponije i u vodotoke.

“Nevladine organizacije su radile istraživanje od 2004. do 2007. godine, i to istraživanje je pokazalo da se samo pet odsto industrijskog otpada adekvatno zbrine. Otpad se ili odlaže u krugu kompanije ili u okoliš. Niko ne zna koliko je takvog otpada u BiH”, kaže Halida Vuković, direktor nevladine organizacije “Fondeko”.

A, otpad koji se odlaže na divlje deponije dolazi do podzemnih voda i samim tim može uticati na zdravlje građana.

“Za rješavanja ovog problema potrebno je mnogo novca kojeg mi trenutno nemamo”, tvrdi Tomislav Lukić, savjetnik ministra za okoliš i turizam FBiH. On smatra da će se izgradnjom regionalnih deponija ovaj problem ako ne riješiti, onda barem ublažiti.

Nedžad Bekrić, direktor firme “Sud-Mull”, jedine u FBiH koja se bavi zbrinjavanjem opasnog otpada, kaže da se u cijeloj BiH nalaze velike količine opasnog otpada koji se vješto skriva od javnosti. Navodi da je ova firma izvozila opasni otpad dok su stranci to finansirali.

“Samo prošle godine izvezli smo oko 100 tona opasnog otpada, dok ove godine nismo ništa izvezli. Kako EUFOR i druge organizacije manje izdvajaju novca, tako i mi manje izvozimo opasnog otpada. Od 1996. godine izvezli smo na stotine tona opasnog otpada iz cijele BiH. Tog otpada još ima u cijeloj BiH ali iz pouzdanih izvora znam da ga zbog troškova, neki klinički centri i kompanije skrivaju”, upozorava Bekrić.

Tomislav Lukić tvrdi da se opasni otpad velikih kompanija izvozi u druge zemlje gdje se uništava, dok se medicinski otpad uništava u improviziranim pećima.

Specijalne mašine

Klinički centar u Sarajevu jedini je koji ima specijalne mašine za uništavanje medicinskog otpada. Mustafa Cuplov, ministar zdravstva Kantona Sarajevo, kaže da su mašine nabavljene u zadnje dvije godine i da su smještene u Opštoj bolnici “Abdulah Nakaš”.

“Ove mašine imaju dovoljan kapacitet za sve zdravstvene ustanove na području Kantona Sarajevo. Nabavka ovih mašina riješila je brojne probleme u vezi sa zbrinjavanjem medicinskog otpada”, ističe Cuplov.

U Kliničkoj bolnici Mostar kazali su da planiraju nabaviti slične mašine.

“Nedavno smo imali prezentaciju tih uređaja i u planu je njihova nabavka. Za sada medicinski otpad zbrinjavamo preko firme ‘Sud-Mull’”, kazali su u ovoj mostarskoj bolnici.

Tomislav Lukić najvaljuje da bi od iduće godine trebalo početi rješavanje i problema opasnog otpada kojeg proizvode domaćinstva.

“Za opasni otpad, poput baterija, akumulatora i elektrootpada, planiramo da od naredne godine počnemo postavljati posebne kontejnere. Tako ćemo imati kontrolu nad tim otpadom”, objašanjava Lukić.

Miodrag Dakić iz NVO Centar za životnu sredinu rješenje problema vidi u donošenju strategije o upravljenju otpadom. Jedna strategija je donijeta 1999. godine ali se ne primjenjuje u potpunosti.

“Novom ili dopunjenom starom strategijom treba jasno definisati upravljanje otpadom, ali još jedan važan faktor je proizvodnja opasnog otpada koju treba svesti na minimum”, rekao je Dakić.

Prema mišljenju Milana Skrobića bilo bi dobro rješenje da se na nivou BiH riješi ovaj problem izgradnjom specijalnih skladišta i deponijom za prikupljanje medicinskog, radioaktivnog i drugog industriijskog otpada.

“U projekciji rekonstrukcije Kliničkog centra Banjaluka imamo plan za gradnju prostorije za prikup infektivnog i radioaktivnog materijala i to će biti odlagano i čuvano po evropskim modelima skladištenja otpada”, naglasio je Skrobić.

Sanacija mostarske deponije

Da sve ipak nije tako crno, dokazuje i projekat sanacije jedne od najvećih i najopasnijih divljih deponija u FBiH koja se nalazi na ostacima površinskog kopa Rudnika “Vihovići” u Mostaru. Na ovu deponiju odlagan je i opasni otpad zbog čega je ona postala zagađivač Mostarske regije i kompletne doline Neretve. Andrija Škobić iz Uprave grada Mostara, kaže da je prošle godine završena studija izvodljivosti i da su utvrđeni načini rješavanja problema.

“Već smo ogradili teren i naprtavili prilazni put. Da bi se sanirala deponija Vihovići, potrebno je prije svega ugasiti ugljen koji na velikim dubinama zbog dodira s kisikom gori i oslobađa metan koji je opasan i štetan. Raspisan je tender za firmu koja će uraditi taj posao. Pretpostavljamo da će projekat sanacije otpada sa stabilizacijom tla biti završen do kraja iduće godine”, kaže Škobić dodavši da će za ovaj projekat biti utrošeno oko pet miliona KM.

On ističe da je porebno napraviti studiju o opasnom otpadu za cijelu BiH kako bi građani bili zaštićeni.

“Odgovorno tvrdim da su u BiH dolazili kamioni sa opasnim otpadom iz zapadnih zemalja. Bilo bi dobro znati gdje je završio taj otpad. Hvalimo se da smo bogati vodom, a niko se ne pita da li je ta voda otrovana. Koliko je ljudi oboljelo od tih otrova, niko ne zna i niko se i ne pita”, upozorio je Andrija Škobić.

Željko Derajić i Adis Šušnjar za Nezavisne





Пошаљите коментар

Да би сте послали коментар морате бити улоговани

GENOCIDE REVEALED
logo
Писанија Грешног Милоја
Проф. Др. Миодраг Петровић

Проф. Др. Миодраг Петровић

КРОТКИ ЛАФОВИ!
Антиекуменистички сајт

НОВИ Антиекуменистички сајт

“СТРЕЉАЊЕ ИСТОРИЈЕ”
logo
ПРАВОСЛАВАЦ 2017
ГЕНОЦИД
ЈАСТРЕБАРСКО 1942
БОЈКОТ НАРОДА – документарац
новинар.де
Loading
КОРУПЦИЈА, ВЛАСТ, ДРЖАВА
logo
АГЕНЦИЈА ЗА БОРБУ ПРОТИВ КОРУПЦИЈЕ
logo