logo logo logo logo
Рубрика: Култура, Актуелно, Религија, Друштво    Аутор: Срђан Марјановић    4.424 пута прочитано    Датум: 17.09.2007    Одштампај
PDF pageEmail pagePrint page

Beli luk -narodni lek!Povodom unošenja satanske svjetlosti u crnogorskoj prestonici na dan svetog Vasilija Ostroškog, nije se oglasio niko iz mitropolije crnogorsko primorske, koja se znala oglašavati i na mnogo manje i mnogo beznačajnije događaje. NI RIJEČI O CEREMONIJI

Predstavnici masonskih loža juče nijesu željeli podrobnije da opišu u čemu se sastojao ritual unošenja svjetlosti, već su samo kazali “da postoje razni rituali za različite događaje, kojima mogu prisustvovati samo regularni masoni”.

Velika loža Crne Gore je osnovana na sam dan nezavisnosti Crne Gore, 3.juna 2006.godine. Uslovljeno političkim prilikama, ovo ubrzano osnivanje Velike lože pod nadzorom Ujedninjenih velikih loža Nemačke, objedinilo je dotadašnje tri lože CG: “Montenegro”(Podgorica), “Zora” (Kotor)i “Luča Mikrokozma” (Cetinje) ali bez izvršene masonske inicijacije “unošenja svetlosti” od strane neke međunarodno priznate masonerije, koja je uslovljena sa 3 lože i 7 velikih majstora. Prošle godine u Nikšiću je takođe osnovana masonska loža Crne Gore pod nazivom “Garibaldi” čije se “utapanje” u Veliku ložu CG ne pominje, kao ni ranije oformljene lože iz Kotora “Njegoš”.

S obzirom da se novosti o masonskim ložama CG (sećam se jedne emisije gde je lider Liberala, Miodrag Živković, uživo reklamirao masoneriju i sebe kao masona, pozivajući narod na blagonaklonost prema toj humanoj braći) daju u udarnom terminu Dnevnika odmah nakon vesti gde je ručao Milo Đukanović, što se ovom prilikom za čudo nije desilo kada je u pitanju TV, međutim režimske novine Vijesti su na prvoj polovini naslovne strane donele udarnu vest o unošenju svetlosti u Veliku ložu CG na Cetinju, a dan ranije, iste novine u svom podlistku “Art” su takođe na naslovnoj strani doneli opširan tekst o crnogorskim masonima i uopšte o masoneriji, koristeći pri tome delove iz intervjua pojedinih masona koji nadasve odišu njihovim mirom, ljubavlju, humanošću i sve bla..bla..kako oni već umeju sebe da hvale.

O ovom skupu se govori kao susretu evropske elite (300 “uglednih” zvanica) koja će preko svoje crnogorske braće Crnoj Gori doneti blagostanje.

U svakom slučaju, mislim da će osim već objavljenih pojedinosti sa ovog skupa vremenom isplivati ponešto i o “crnogorskoj braći”, te ću budno pratiti delovanje ove lože.

Što se tiče SPC, preciznije Mitropolije crnogorske, sasvim je razumljivo da nema nikakvih reakcija, s obzirom da se po rečima Žaka Orefisa, masona Vrhovnog saveta velikog Orjenta Francuske, uzajamno poštuju i odlično slažu sa SPC, u kojoj imaju i svoje braće.

Kad je u ono davno vrijeme silna ruska carevina 1813. godine potukla gordog i oholog Napoleona kod Moskve i kada je nekada moćna francuska vojska u panici počela da bježi od sile ruske, sv. Petar Cetinjski, veliki neprijatelj Napoleonove politike, je odmah napisao jednu interesantnu, poučnu a i danas posebno aktuelnu proklamaciju narodu crnogorskom i brdskom. U njoj je pored poziva na oružje za oslobođenje Boke, Vladika crnogorski iznio i svoje jasne stavove o jednom velikom i nadolazećem zlu – zlu masonerije. Tako je sv. Petar još davne 1813. godine upozorio Crnu Goru na ovo kukavičije jaje u zlatno uvijenoj ambalaži koje se naročito danas Crnoj Gori i čitavom čovječanstvu perfidno podmeće ali i krvavo nameće kao nešto pozitivno i u cijelom svijetu opšteprihvaćeno.

Zato poslušajmo ovog svetog lovćenskog proroka koji u ono davno vrijeme napisa sledeće riječi:

“Petar, Božijom milošću pravoslavni mitropolit Crnogorski, Skenderije i Primorja i ruskoga carskoga ordena svetoga Aleksandra Nevskog kavaljer.

Blagorodnijema i poštenijema serdarima, vojvodama, barjaktarima i drugijema glavarima i starješinama i svemu hrabrom narodu crnogorskome i brdskome, u Gospoda zdravstvovati i radovati se.

Poznato je vašijem blagorodstvima, i tebi, ljubezni narode, kako je već nastupila sedma godina od kada su Francuzi pogoreli Bokešku provinciju i kako su oni s početka nama strašno prijetili da se otečestvo naše unaprijed neće nazivati Crna nego Crvena, to će reći krvlju našom oblivena Gora.

Oni bi to i učinili po svojstvu njihove zloće, budući su najprije okaljali svoje ruke u krvi zakonitoga kralja i kraljevske familije i osnovali na temelju bezbožja svoje jakobinsko-framasonsko praviteljstvo, ali blagodareći Bogu nijesu to mogli učiniti:

Prvo, po tome, što nijesu među nama našli izdajnikah jakobinskoga duha, koji bi im puteve otvorili i čelovođe bili kao što su nalazili na mnogo mjesta za nesreću svojih naroda među kojima su oni izdajnici bili.

Drugo, što smo mi stanoviti dogovor učinili ia Mircu u crkvi hrama svetoga velikomučenika Georgija, kada smo generalu Marmonu na sastanak bili, da umremo pri našoj vjeri i slobodi s oružjem u rukama slavno, i da se nikad pod njihovu vlast živi ne predamo.

Treće, što su oni vidjeli prebivališta naša utvrđena kamenitijem gorama, i ne samo jednu Crnu Goru, nego mnoge gore koje se ne boje bombe ni lubarde, i što su naše kraišnike pri svakom dviženju njihove vojske nahodili spravne i gotove k boju na svojima granicama, a navlašito kad su njihova tri generala sa tri tisuće i više vojske udarili na komun Brajiće, tada su oni poznali koliko bi ih skupo koštalo dok bi Crnu Goru osvojili.

A četvrto, što slavni narod od Španje Božijim promislom i blagovoljenjem, pobuđen ljubavlju k otečestvu i k svojemu zakonitome kralju, odveden vjerolomnim Napoleonom u Franciju, svrgnuvši jaram francuski podiže neustrašivim duhom mužestva svoje oružje protiv onoga sveopšteg rodu čovječanskome neprijatelja i vozmutitelja Evrope.

Po ovijem dakle uzrocima, ne mogući oni nečestivci uspjeti u svojim preduzećima, nijesu se postidjeli pretstavljati nama tolike milosti i nagrade od njihovog cara, ako mi njegovo pokroviteljstvo zaištemo i ako njegova konzula među nama prihvatimo misleći da mi kao gorski iarod nećemo razumjeti: jer to će reći da sami sebe svojima rukama sindžir na grlo stavimo i da zmiju u naša njedra pustimo. No budući su i na sva pretstavljenja dobili kako usmeno tako i pismeno protivni odgovor, nije im ostalo drugo nego črez posredstvo mira prekratiti smutnju koja se bješe među naše krajišnike i njihove soldate okolo Kotora započela, bojeći se da ne bismo i Bokeški narod protiv njih uzbunili. I tako smo s đeneralom Bertranom na kondicije mir učinili i s đeneralom Gotijeom potvrdili do zapovijedi koju bismo imali od našega cara. No što iskaše đeneral Bertnar da mu predajemo njihove ljude u naša mjesta dobježale, to nijesmo primili; i zato je njihov car toliko rasrđen bio, da je govorio ne samo da će nas ognju i maču predati, nego da će i gore i planine naše sažeći. Ali se nije nadao da će iz Rusije glavom bez obzira bježati, ostavivši prostrana moskovska, smolenska i litvanska polja posijana kostima svojih vojnika, i da će svoje visokoumno nadmeno namjerenje o osvajanju Rusije i cijeloga svijeta naći zakopano pod pepelom moskovskim. Iz ovoga svega, ljubazna braćo, jasno vidjeti možete što su oni tirani mislili od nas učiniti i što bi učinili da su sile imali; a svaki dan gledate što čine od braće naše primoraca, i po tome rasuditi možete koliko bi vaš narod u svijetu nesrećan bio, da nije sveblagi Bog blagoslovio oružje velikoga Aleksandra, milostivago pokrovitelja. Toga radi prinesimo svi i prinosite neprestano sveblagome Bogu blagodarenje i slavu, koji je darovao svojemu pomazaniku Aleksandru krepost i silu na istrebljenje tmačislene vojske krvoločnoga Napoleona, ljutoga i neprimirimoga neprijatelja čovječanstva.

A pri tome spomenimo i druge dužnosti naše, koje nas pozivaju u sadašnje od samoga Boga poslano vrijeme na viteška vojnička djela, da ne ostanemo između ostalih naroda najzadnji, nego da tjeramo opšte neprijatelje iz našega kraja, kada ih po moru i po suvu tjera i bije sila ruska, ingleška, ćesarova i španjolska.

Prigotovite se dakle, junaci, s prirodnim duhom hrabrosti na viteški ovaj podvig da, prizvavši Boga na pomoć, što skorije stupimo u Bokešku provinciju pod slavodobitnim barjakom velikoga Aleksandra, milostiva pokrovitelja našega.

Dano u rezidenciji iašoj na Cetinju, avgusta 27. 1813. godine.

Petar Petrović

Ove riječi, riječi zlatne i blagodatne, su prve riječi jednog svetog čovjeka u našem narodu u kojima se jasno osuđuje zlo masonerije. Njima je njihov pisac, sv. Petar i prvijenac i preteča u borbi protiv ovog zla u narodu srpskome. Preko njih se baca i sasvim novo svjetlo na jednu od velikih prekretnica u istoriji svijeta – Francusku buržoasku revoluciju, koja je za sv. Petra i svakog zdravomislećeg čovjeka bila i ostala jedno veliko jakobinsko-framasonsko bezbožno zlo koje je, pokrivajući se medno-slatkim parolama (kao uostalom i svaka bezbožna revolucija) slobode, pravde i jednakosti progutalo stotine hiljada ljudi zajedno sa kraljem, kraljicom i skoro čitavim plemstvom Francuske, i ostavilo “otrov svoje adske duše” da do danas hara svijetom, uvijek pod vidom “novih poredaka”, od kojih neka nas sačuva Gospod molitvama sv. Petra Cetinjskog.

monah Petar

 

Kako je ovaj događaj, unošenja masonske svetlosti u Crnu Goru videlo i doživelo javno mjenje u Crnoj Gori, a kroz prizmu tekstova crnogorskih dnevnih novina “Vijesti” pročitajte u dole navedenim člancima.

novinar.de

05.05.2007, VijestiNA CETINJU 12. MAJA CEREMONIJA OSVEĆENJA CRNOGORSKE MASONSKE ORGANIZACIJE

Njemci unose svjetlost u Veliku ložu Crne Gore

Novak JaukovićPodgorica – Na Cetinju će naredne subote, uz prisustvo uglednih zvanica iz krugova evropske i svjetske masonerije, biti obavljena ceremonija unošenja svjetlosti u Veliku masonsku ložu Crne Gore.
- To je tradicionalana ceremonija koja znači osvećenje lože. Ceremoniju će predvoditi veliki majstor Ujedinjenih velikih loža Njemačke – kazao je za “Vijesti” prof. dr Novak Jauković, veliki majstor Velike masonske lože Crne Gore.
Jauković kaže da će ceremoniji na Cetinju prisustvovati veliki majstori nekoliko evropskih loža.
- Biće prisutni veliki majstori Austrije, Italije, Švajcarske, Francuske, kao i prvi ljudi masonskih organizacija iz svih republika bivše Jugoslavije. Na Cetinju će biti i sekretar Svjetske konferencije velikih loža – kazao je Jauković.
Masonerija u Crnoj Gori počela je da se razvija početkom devedesetih godina.
- Tada je, uz pomoć Ujedinjenih velikih loža Njemačke, probuđeno masonsko bratstvo u tadašnjoj Jugoslaviji, koje je uspavano početkom Drugog svjetskog rata, zbog naleta fašizma. Jedan od prvih znakova buđenja masonskog bratstva na ovim prostorima bio je 1993. godine kada je u Podgorici osnovana prva masonska loža “Montenegro” – kazao je Jauković.
Osim lože “Montenegro”, Veliku masonsku ložu Crne Gore, koja je osnovana 3. juna prošle godine, na dan proglašenja nezavisnosti, čine još tri lože.
- To su loža “Zora” iz Kotora, “Luča mikrokozma” sa Cetinja i prošle godine u Nikšiću osnovana loža “Garibaldi”. Crnogorsko masonsko bratstvo ima značajan ugled u evropskoj masoneriji. Očigledna potvrda toga je da će predstojećoj ceremoniji unošenja svjetlosti prisustvovati veliki broj značajnih ličnosti iz svijeta masonerije – kazao je Jauković.
Masonerija je izašla u javnost početkom 18. vijeka, kada se u Zapadnoj Evropi stvaralo slobodno građansko društvo. Tada, 1711. godine, četiri lože u Engleskoj izlaze u javnost i osnivaju Veliku ložu Engleske, majku svih regularnih loža na svijetu. Skoro 60 godina prije toga, u Londonu je osnovano Kraljevsko naučno društvo – akademija nauka, čiji su svi članovi, na čelu sa slavnim fizičarem Isakom Njutnom, bili masoni.
Iako ne spori da pri samom pomenu riječi masonerija, ljudi koji ne poznaju tu organizaciju, prvo pomisle da je to tajna, centralizovana organizacija koja okuplja bogate pojedince, koji upravljaju svijetom, Juaković kaže da to nije tačno. Masoni su “slobodoumni ljudi, na dobrom glasu u svom okruženju, koji ličnim primjerom i svojim ukupnim angažmanom pomažu stvaranju ambijenta u kojem će, u duhovnom smislu, čovjek moći brže da se razvija i mijenja sebe”.

M. BABOVIĆ

——————————————————————————–

SLUČAJNO NA DAN SVETOG VASILIJA

Veliki majstor Jauković kaže da se potpuno slučajno pogodilo da se tradicionalna ceremonija unošenja svjetlosti u Veliku masonsku ložu Crne Gore događa na dan kada se slavi veliki pravoslavni praznik – Sveti Vasilije Ostroški.
- To se slučajno pogodilo, jer je to bio jedini slobodan termin, za sve lože koje će prisustvovati. Datum unošenja svjetlosti odredile su ujedinjene velike lože Njemačke. Osim toga, da nije svakakvih politizacija bila bi to dobra simbolika, da se ta naša ceremonija događa na taj dan kada se slavi svetac koji je, poput masona, bio iznad svih konfesija – kazao je Jauković.


12.05.2007, Vijesti / ART

Loža

Konstituisanje masonerije u Crnoj Gori je vrlo ohrabrujući proces. Ako ništa drugo, to je pouzdan znak da je Crna Gora napustila svoj ruralni identitet – na svu sreću, ali i na žalost brojnih “patriota” i epskih nostalgičara, koji smatraju da je gunj najljepša odjeća, a opanci najudobnija obuća. Naime, slobodnih zidara nema tamo gdje nema urbaniteta. Oni naprosto ne idu uz filozofiju stada i pašnjaka.

Javni odnos prema masonima uvijek je pouzdan indikator stanja u jednom društvu. Gdje god se na njih diže povika, gdje god se optužuju za sve – od propasti Carigrada do ubistva Kenedija, riječ je o zoni rigidnosti, socijalne paranoje i tome sljedstveno – fašizma. Sjećam se kada je 1998. u emisiji “Lično, sasvim lično” na TVCG profesor Novak Jauković kazao da je mason (i da mu to čini čast), mislio sam da će na njega koliko sjutra krenutiprava lavina javnih etiketiranja – naravno, prije svega utemeljenih u neznanju i fobičnosti. No, nije se desilo ništa od toga. Bio je to dobar znak za ovo društvo. Potom su upravo “Vijesti”, za jedan praznični broj 1998. zamolile gospodina Jaukovića da napiše tekst o slobodnom zidarstvu, on je to učinio i ispod teksta je potpisan kao Veliki majstor Regularne masonske lože Jugoslavija. Bio je to, zasigurno, prvi takav potpis u istoriji crnogorskog novinarstva.

Istorijat masona je neobično zanimljiv i zagonetan. Po svemu sudeći, slobodni zidari su simbolički nastavak templarske priče. Ako bi se ta storija doživjela kao rijeka ponornica koja teče kroz povijest, onda je u XVIII vijeku na površinu izašao tok koji je prethodnih nekoliko vjekova bio podzeman. Od 1314, kada je prezaduženi a ambiciozni (paklena kombinacija) francuski kralj Filip Lijepi uništio templarski red i pogubio Žaka de Moleja, pa do – Londonske lože, “Majke svih loža” u svijetu, upravo je forma dobro organizovanog srednjovjekovnog zanatskog ceha bila idealna za ukrivanje. Naravno, ni zanat nije izabran slučajno – zidari, graditelji su odabrani upravo zbog mitologije Hrama koju su njegovali Templari, ili Vitezovi hramovnici.

Ameriku su definitivno napravili slobodni zidari – sam Džordž Vašington je lično vodio slavni masonski marš u Filadelfiji. No, iz toga zaključka, suprotno logici istorijskih paranoika, valja izvući unekoliko drugačiji zaključak – naime, ako je država koju su napravili masoni, za samo dva vijeka postala apsolutna svjetska sila broj jedan i ekonomski, kulturno i politički najmoćnija država svijeta, biće da to znači da su načela na kojima je ona zasnovana, ako ništa drugo, a ono makar funkcionalna. Da ne kažemo – superiorna.
Masonstvo nije ateistično, ali nije ni konfesionalno. Riječ je o nekoj vrsti strukturalno svedenog monoteizma – vjera u vrhovnog arhitektu kosmosa isključuje priličan broj negativnih aspekata uobičajenog religijskog uvjerenja. Uostalom, u slučaju monoteističkog boga to je neka vrsta najmanjeg zajedničkog sadržaoca.

U praksi slobodnog zidarstva konstituisanje jedne lože podrazumijeva učešće već postojeće lože koja rukovodi procesom uspostavljanja nove organizacione jedinice. To se, alegorijskim jezikom slobodnog zidarstva zove – unošenje (ili davanje) svjetlosti.
I, koliko god da je značajno, civilizacijski važno što se ovo ćutljivo bratstvo (a ne tajno društvo, na čemu insistiraju neznalice) utemeljuje i u Crnoj Gori, bojim se da bi masoni, odavno sviknuti na svašta – na progone, skrivanja, pritiske, opanjkavanja – u Crnoj Gori mogli naići na neočekivane otpore.

Ne, neće biti lako slobodnim zidarima u Crnoj Gori. Kraljevska umjetnost masona potiče iz uvjerenja da je čovjek moralno biće i da moralni princip u sebi mora razvijati i izgrađivati. To je priča o dlijetu i kamenu. Kao što dlijeto kamen dovodi do savršene geometrijske forme, tako i čovjek, vjeruju masoni, moralnim principom sebe pretvara u savršeniji oblik. A što ih sve ovdje čeka, ne znaju nesrećnici…

Kako će izaći na kraj sa ložama u koje nikada niko nije unio svjetlost? Kako sa samoproglašenim velikim majstorima koji kontrolišu sve pore crnogorskog društva? Hoće li ih policijski službenici zvati sa anonimnih telefona da im prijete da će familiji dostaviti podatke o njihovom angažmanu? Da ih upozoravaju da ne smiju da rade protiv nedodirljivih. Ako su već preživjeli (prije toliko vjekova) Filipa Lijepog, kako će izaći na kraj sa ovdašnjim – Lijepima i Mladima.

Jer, u Crnoj Gori, donedavno, nijesu postojali masoni, ali su i te kako postojale – lože. I to vrlo uticajne. U kojima je umjesto nekakvih mutnih metafora, odavno na snazi off shore moral. A svjetlost je donošena uglavnom sa Solomonskog i Kajmanskog ostrvlja, i sličnih geografija…

Piše: Balša BrkoviĆ, VIJESTI

13.05.2007, VIJESTI

TRADICIONALNIM RITUALOM U PRISUSTVU VIŠE OD 300 ZVANICA OSNOVANA VELIKA MASONSKA LOŽA CRNE GORE

Svjetlost unesena na Cetinje
Svjetlost unesena na CetinjeCetinje – U Veliku masonsku ložu Crne Gore juče je unesena svjetlost, čime je ova suverena i nezavisna slobodnozidarska organizacija na tradicionalno simboličan način dovršila proces, koji je počeo 3. juna 2006. godine.
Svečano unošenje svjetlosti u Veliku ložu Crne Gore obavljeno je u Vladinom domu na Cetinju, uz prisustvo više od 300 uglednih zvanica iz krugova evropske i svjetske masonerije. Ceremoniju je predvodio Veliki Majstor Ujedinjenih velikih loža Njemačke Klaus M. Kot, a u njoj su učestvovali i Veliki Majstor Gran Oriente di Italia Gustavo Rafi, Velike lože Austrije Majkl Kraus i Regularne velike lože Srbije Petar Kostić. Unošenju svjetlosti u VLCG su prisustvovale delegacije slobodnih zidara iz svih velikih loža sa prostora bivše Jugoslavije i više velikih loža iz Evrope i SAD. Svečanosti je prisustvovao i sekretar Svjetske konferencije Velikih Loža Tom Džekson.

Veliki Majstor Velike lože Crne Gore Novak Jauković kazao je da je da završni čin unošenja svjetlosti u ložu predstavlja krunu jednog skoro dvadesetogodišnjeg rada i djelovanja bratstva u Crnoj Gori.
- Prva loža, “Montenegro”, osnovana je 1993. Riminiju, a onda su nastale preostale tri. Svih ovih godina imali smo jaku podršku naših bratskih loža, prije svega Ujedinjenih velikih loža Njemačke i Velikog Orijenta Italije – kazao je Juaković.

Veliki Majstor Kot rekao je da događaj na Cetinju ima dugu pripremu i istoriju.
- Ranije se govorilo da slobodno zidarstvo postoji samo u slobodnim zemljama, a danas sa zadovoljstvom mogu da kažem da Velike lože postoje u skoro svim državama svijeta – kazao je Kot. On je kazao da je stvarnje VLCG u kontekstu političkih dešavanja na ovim prostorima od velikog značaja, zbog toga što su juče na Cetinju bili predstvnici svih velikih loža zemalja bivše Jugoslavije.
- Pokazali smo da, kakvi god bili politički odnosi između dvije zemlje, članovi loža su uvijek braća – rekao je Kot.

Veliki Majstor Rafi kazao je da jučerašnji dan za njega predstavlja veliki događaj u slobodnom zidarstvu i događaj kojim je poslata jedna jaka poruka u svijetu koji sve više gubi svoj kontakt sa stvarnošću, u kojem se vode ratovi i dešavaju vjerski konflikti.
- Masoni pomažu da se shvati da onaj s druge strane nije tvoj neprijatelj, već prijatelj, a da granice između država nijesu mjesta koja razdvajaju, već na kojima se susrećemo – kazao je Rafi. On je rekao da je ponovo došao na ove prostore nakon 1990. godine kada je pao Berlinski zid i kada su se počele pojavljivati neke nove vrste sloboda.
- Svi mi smo bili svjedoci razloga zbog kojih se raspala bivša Jugolsavija, svjedoci mržnje i krvi. Ali ono što moram da kažem je da su masoni Crne Gore, Srbije, Hrvatske, Makedonije, Slovenije i Bosne i Hrecegovine ostali braća i da će uvijek biti braća – kazao je Rafi.

Veliki Majstor Majkl Kraus, rekao je da mu je bilo veoma važno da prisustvuje svečanosti povodom unošenja svjetlosti u VLCG, zato što narod koji ovdje živi ima dosta toga zajedničkog u istoriji sa narodom Austrije. On je rekao da je vrlo važno istaći da se slobodno zidarstvo ne bavi politikom i da kao takvo promoviše ljubav i toleranciju u zajedničkom životu ljudi.
- Ne radi se ovdje samo o zbližavanju ljudi sa prostora bivše Jugoslavije, već da zajedno formiramo jednu novu Evropu, čemu će zidarstvo u mnogome doprinijeti – rekao je Kraus.Veliki Majstor Regularne velike lože Srbije Petar Kostić upoznao je javnost sa istorijatom nastanka masona na ovim prostorima.
- Onoga dana kada je Crna Gora postala nezavisna država stekli su se uslovi i za reorganizaciju slobodnozidarskog bratsva u Crnoj Gori. Velika Loža Srbije je bila prva koja je pomogla u formiranju Velike Lože Crne Gore, pod nadzorom Ujedinjenih velikih loža Njemačke. Želim joj mnogo uspjeha u radu – rekao je Kostić.

Sekretar Svjetske konferencije Velikih loža Tom Džekson izrazio je zadovoljstvo što može da prisustvuje ovom značajnom danu i u svojstvu sekratara Svjetske konferencije Velikih loža, Crnoj Gori prenese čestitke i priznanja, između ostalog Velike lože Amerike i Velike lože Njujorka. On je reako da je tokom svog rada imao sreću da proputuje svijet i da je ono što je doživio i vidio u Crnoj Gori, na najvećem nivou i nešto što će nositi u srcu.

D.JOVIĆEVIĆ

——————————————————————————–

PONOVO PROBUĐENI 1990. GODINE

Masonerija u Crnoj Gori razvija se od 1990. godine, kada je probuđeno bratstvo u prethodnoj Jugoslaviji, koje je bilo samouspavano pod naletom fašizma 1940. godine. Veliku ložu Crne Gore sačinjavaju četiri regularne masonske lože: “Montenegro” u Podgorici, “Zora” u Kotoru, “Luča mikrokozma” na Cetinju i “Garibaldi” u Nikšiću. VLCG je registrovana u Ministarstvu pravde. Do 3. juna 2006. godine, crnogorske lože radile su pod jurisdikcijom Regularne velike lože “Jugoslavija”, u skladu sa osnovnim slobodnozidarskim načelima da na teritoriji jedne države može da djeluje samo jedna regularna velika masonska loža.

——————————————————————————–

NI RIJEČI O CEREMONIJI

Predstavnici masonskih loža juče nijesu željeli podrobnije da opišu u čemu se sastojao ritual unošenja svjetlosti, već su samo kazali “da postoje razni rituali za različite događaje, kojima mogu prisustvovati samo regularni masoni”. Veliki majstor Petar Kostić kazao je da postoje i neregularni masoni ili tzv. samozvani masoni.
- Svaka regularna loža ima priznanja o regularnosti i samo takva loža može biti regularna – kazao je Kostić.
Oni su ponovili da u masonskoj organizaciji ne postoji centralizovani princip, ali da postoje pravila koja su odavno utemeljena i koja se moraju poštovati. Neka od pravila su da su masoni samo muškarci, da se ne mogu baviti politikom i religijom i da u jednoj državi može postojati samo jedna regularna velika loža.

VIJESTI




5 коментара у вези “Podsećamo: Masonska svetlost unesena u Crnu Goru!”
  1. mozda nikada se ne zna procitacemo da je i Sv.Vasilije
    Ostroski bio mason!

  2. DOBRA VIJEST ZA SVE MONTENEGRINCE :
    BICE STRUJE I SVJETLA KOLIKO OCES .
    DONIO NEKI CIKA LUCIFER ,PREKO SLOBODNIH ZIDARA .
    NE DIRAJTE KANJON TARE .NE PRAVTE BRANU .
    SVJETLA CE BITI .CIKA LUCIFER GARANTUJE .
    DANKE , BRACO IZ GERMANIJE . GRAZIE , BRACO IZ TALIJANSKE .THANK YOU , BRACO IZ ENGLESKE I AMERIKE . MERCI , BRACO VRANCUZI .PA I VAMA BIVSA BRACO SRBI — HVALA .
    ZAHVALNA ,POTPUNO OSVJETLJENA CERNA GORA .

    VIVA VERO LUCIFERO MONTENEGRINO !!!!

  3. Tresla se (Crna) Gora rodio se mis!
    Ne razumem zasto toliko natpisa o stvaranju Velike loze Crne Gore. K’o sto je vec u clancima receno postojalo je vec nekoliko masonskih loza u Crnoj Gori.Cak je jedan njihov clan Novak Jaukovic bio Veliki Majstor Regularne Jugoslovenske Velike Loze,mislim negde 1997 g. Drzava se raspala pa je prirodno da sada i Crna Gora ima svoju Veliku Lozu ciji je prvi staresina opet postao Novak Jaukovic.
    Pisac (ili pisci) ovih clanaka uglavnom prosipaju iz supljeg u prazno jer znaju da sira citalacka publika zaista malo zna o masoneriji,osim naravno gospodina Miroslava.(hehe)
    Kada zidamo ili kupujemo novu kucu obicno zovemo svestenika da nam osveti istu.Komsije stranci verovatno se isto tako cude sta se to desava u njihovoj okolini jer to kod njih nema.Nema osvecivanja kuce ili kao kod masona “davanje svetlosti”. Jednostavno jedan mali ceremonijal od koga neko zeli nesto Veliko da napravi.
    Zato se i ovde pisu tolike gluposti,prosto se pisci takmice ko ce nesto gluplje da kaze jer znaju da kada lupe ostace zivi.
    I onda donosenje nekog clanka Od Petra Petrovica iz 1913 g.,naravno ako je i on verodostojan.I tu ne vidim nista protiv Slobodnog Zidarstva,vec jednostavno nasilno ponasnje nasih neprijatelja i okupatora.
    Cudno da niko ne spomene da je Njegos bio clan Slobodnog Zidarstva,clan iste masonske loze kojoj je pripadao njegov ucitelj Sima Sarajlija.

  4. Ceo svijet voli misterije,nego nijesm znao i da je Vladika Rade bio mason.

  5. Br’te Djeticu, ni ja!
    Eto, izdadose svoju tajnu!
    Uclani ga Joze Broz u njegovu lozu,
    onu gore na Lovcenu!


Пошаљите коментар

Да би сте послали коментар морате бити улоговани

GENOCIDE REVEALED
logo
РУШЕЊЕ РЕПУБЛИКЕ СРПСКЕ
РУШЕЊЕ РЕПУБЛИКЕ СРПСКЕ

Теорија и технологија преврата

НОВО – КРОТКИ ЛАФОВИ!
НОВИ Антиекуемнистички сајт

НОВИ Антиекуемнистички сајт

“СТРЕЉАЊЕ ИСТОРИЈЕ”
logo
ПРАВОСЛАВАЦ 2017
ГЕНОЦИД
ЈАСТРЕБАРСКО 1942
БОЈКОТ НАРОДА – документарац
новинар.де
Loading
КОРУПЦИЈА, ВЛАСТ, ДРЖАВА
logo
АГЕНЦИЈА ЗА БОРБУ ПРОТИВ КОРУПЦИЈЕ
logo