Crna Gora je stvarnost a Crnogorci ako nisu Srbi su iluzija. Kada se ovih dana povela diskusija i polemika oko postojanosti i stvarnosti Crnogoraca kao nacije. Niko nije slutiti mogao, bar ja nisam, da će ta polemika izazvati toliko interesovanje u javnosti. Nije poznato da je toliko komentara na jednu temu napisano u tako kratkom vremenu, sa tako opširnim analizama.
piše: Janko Bojić
Nekoliko starih nacionalnih Srba iz Crne Gore, pripadnika nacinalnlnog lojalističkog pokreta Draže Mihailovića, sa svojim sledbenicima iz svih srpskih zemalja pa i Crne Gore, dakle onih rodoljuba koji su se tamo u drugom svetskom ratu borili pod komandom Pavla Đurišića, Baje Stanišića i drugih komandanata kraljevske vojske, zamoliše me ovih dana da tu temu o nepostojećoj Crnogorskoj naciji proširim. Da budem konkretan. To su Srbi koji danas žive u Americi i Kanadi, a rođeni su u Crnoj Gori.
Mi za sada znamo kome su rodu i plemenu pripadali dinastija Petrovića iz Crne Gore. Ona dinastija koja je braneći srpstvo, dva veka posle prestanka vladavine slavnih Crnojevića, stvarala državu Crnu Goru. Njihova loza i koreni su neosporno srpski. Od te loze Petrovića poreklo vode i slavni Karđorđevići, dok je i sam kralj Aleksandar I bio niko drugi do unuk Crnogorskog kralja Nikole. Danas se pronose glasine i podmeću laži da tobože unuk Aleksandar nije poštovao svoga dedu i da mu on nije hteo odobroti povratak u zemlju. To su jedne prevelike laži. Kralj Aleksandar je sve počasti svome dedi ukazivao i tražio da se on posle drugog svetskog rata vrati u zemlju. Što se to nije dogodilo nije kralj ujedinitelj u tome imao nikavog udela. O tome svedoče i oni koji su bili saučesnici tih događaja. Presudnu ulogu da se kralj Nikola ne vrati u zemlju su imali Petar Pesic i serdar Janko Vukotić. I ona grupa ljudi iz zelenaškog tabora koji su u Italiji lično uticali i sprečili starog kralja da se ne vrati nazad, u Beograd. A ovi danšnji novokompovani Crnogorci ne Srbi, neka im to služi na čast, tobože zaklinući se u demokratiju, bi trebali znati da je ujedinjenje Crne Gore sa Srbiom posle prvog svetskog rata odlučeno na najdemokrtaskij način, odnosno referendumom.
Dakle niko nije naterao Crnogorce da se sa Srbiom ujedine, nego su oni stari rodoljubi znali šta hoće. Taj je referendum utoliko bio častan, jer u njemu su ljudi onoga vremena glasali prema svojoj savesti, časti i čestitosti, gde su glasački listići brojani bez prisustva stranih zavojevača i plaćenika, i gde nije bilo prevare i podmetanja. A tamo gde je u referendumu učestvovao umobolni Solana sa svoim mešetarima, onda se zna kakav je to referendum i kakvi su oni koji se na odluke takvog referenduma pozivaju. Po vrh svega i kakva je svaka ona država kojoj umno oboleli ljudi daju nacionalno obeležje.
Radi obejektivnosti stava i izlaganja, nećemo više uzimati samo domaću izvornu građu nego da pogledamo šta drugi o Crnoj Gori u pršolosti napisaše. Mada postoji čitava arhivska građa na koju se objektivno možemo pozvati, svugda svagda i u svakom momentu, ali evo kao jedan siže da sagledamo šta o Crnoj Gori piše enciklpedija Britanika, izdanje iz 1910 godine.
Šta je Crna Gora? Kaže Britanika država u jugoisočnoj Evropi, nezavisna kraljevina koja leži na području zapadnog Balkana, sa izlaskom na Jadransko more. Ime Crne Gore kao geografskog područja dolzi od crnog izgleda planine Lovćen, koja kada se iz daljine posmatra izgleda kao da je potamnela. Inače to ime izgovaraju i drugi narodi, na isti način. Grci Mavro Vouno, Italijani Monte Nero, a Turci Kara – dag. Domaći se ovo područje odnosno Srpski zove Crna Gora. Dakle ne vidimo ovde nigde da se na Crnogorskom Crna Gora naziva Crna Gora, već samo i isključivo na Srpskom! Negde do pred kraj 15 veka Država Crna Gora se zvala Zeta. (sic) Da bi kasnije to ime bilo zamenjeno lokalnim ili područnim nazivom koje i danas nosi Crna Gora. Dakle tako nam govori Enciklopedia Brotanika. Pojašnjavajući značaj geografskog područja Crne Gore u fus noti, stoji objašnjenje da nekoliko planinskih masiva, Lovćen, Crna Planina, pa čak i vrh planine Vitoš se naziva Crnim Vrhom upravo zato što severne strane ovih masiva, ostaju u senci gotovo čitavoga dana. Te veli i od tuda celo područje dobija naziv Crna Gora.
Nacionalna karakteristika. Ko su Crnogorci? Prema Britanici sve do 1910, a mi znamo da ni posle sve do 1945 ne postoje Crnogorci kao nacija. Već postoje jedni drugi Crnogorci Srbi, odnosno Srbi iz Crne Gore. Šta još kaže Britanika za nacionalnu karakteristiku Crnogoraca? To je veli Britanika, narod i sredina u kojoj se hrabrost ceni kao najveća vrlina. Rasa ratnička, Crnogorci su bistri, ponosni, vitezovi i patrioti. Oni poseduju one domaće vrline, kao što su trezvenost, strogost i čestitost, skromnost, poštuju običaje i tradiciju, predusretljivi su, gostoprimljivi, mada ponekad znaju biti sumnjičavi prema strancima. Njihova nacionalna igra je kolo, koju svi rado vole da igraju. Kao i svi drugi Srbi (sic) i Crnogorci poštuju svoju prošlost, opevanu u juničkim pesmama , koje često izkazuju kroz recitacije, ili kroz pesmu uz pratnju gusala. I tako redom, britanika izražava da sve što je vezano za srpsku tradiciju vezano je i za Srbe iz Crne Gore, počev od narodne nošnje pa nadalje. Još se tu pominju, i zadruga, i starešinstvo. Pa zar u tome i druge domaćinske kuće po selima onoga vremene širom svih srpskih zemalja nisu živele. Čak su i bratstva obuhvaćena ovim opisom.
Obrazovanje. – Ovde se nećemo dugo zadržavati, izuzev da Britanika napomonje da je u ono vreme najeminentnija škola u Crnoj Gori bila Bogoslovija, smeštena na Cetinju. Da je kralj Nikola učinio mnogo na unapređenju školstva i da je Ženski Crnogorski Institut jedna takođe od najbolje uređenih škola. Oni najeminentniji srednjoškolci posle svršetka srednješkolskog obrazovanja uglavnom odlaze na fakultativne studije u Beograd.
Jezik i literatura. – Jezik Crnogoraca je veli Britanika indentičan Srbo – Hrvatski (sic), mada ima neke dialektičke karakteristike, i neke reči koje su pozajmljene iz turskog jezika, ali to mu ne umanjuje vrednost, karakterističnosti jezika svih Srba. Postojeći priručnici i knjige, uglavnom jevanđelja i poslanice, štampaju se u Obodu, na Cetinju. Ova izdavačka kuća vodi poreklo još iz 1493. godine, dakle iz vremena kada je Kokston osnovao prvu štampariju u Vestministru. Gorski Vijenac se najviše izučava u Crnoj Gori i to je poema koju je sastavio mitropolit Petar II u vreme svoje vladavine Crnom Gorom koja opisuje dramu kada su Crnogorci Hrišćani masakrirali svoje srodnike crnogorske Muslimane godine 1702, (očigledno je, da je godina 1702 netačna, bilo je to 100 godina kasnije), predstavlja klasično delo u literaturi srpskog jezika, veli Britanika, a ja bih dodao i remek delo srpske klasične literature.
Istorija. – Istorija Crne Gore kao nezavisne države započinje iz perioda odmah posle kosovske bitke podučava nas Britanika, pa dodaje. Ali bilo je perioda kada je Crna Gora bila nezavisna ili polunezavisna i pre ovoga perioda. Nekada su tu živeli Iliri, hoće da kaže Britanika, koji su nestali u vreme Rimske imperije. Područje je jedno vreme palo pod Vizantijsku upravu, a onda u 6 ili sedmom veku Srbo – Hrvati, su osvoili Dalmaciju i Iliriju i od tog vremena svi tragovi Vizantijske i Rimske kulture isčezavaju sa ovoga područja. I područje pada pod dominaciju slovenske kulture. Srpska rasa kojom je Crna Gora danas naseljena (sic) okupirala je Crnu Goru u sedmom veku. (sic) Kada je u sedmom veku došlo do formiranja konfederacije srpskih država pod ondašnjim županima, jedna od tih je bila Zeta, koja se danas pretopila u Crnu Goru. Naravno da Britanika ne gubi iz vida da se Zeta nije samo prostirala na području Crne Gore već je obuhvatala i druge oblasti, Hercegovinu, jedan deo Bosne, Kotor, Dubrovnik, i Skadar. Ujedinjenje svih srpskih zemalja došlo je pod okriljem dinastije Nemnjića tvrdi Britanika, koji inače potiču upravo iz Crne Gore. Posle poraza na Kosovu 1389 Đorđe Balšić je uspeo da se sa jednom manjom količinom preživelih vojnika povuče u Crnogorske planine i da tamo sačuva deo nezavisnosti i slobode od Otomanske najezde. Balšiće su kasnije nasledili Crnojevići, a kada se ugasila dinastija Crnojevića na presto Crne Gore dolaze Petrovići. Ova je dinastija naširoko opisana u ovom poglavlju Britanike, a smatram da to više i nije potrebno prepričavati, jer sve što u Britanici piše i što je vezano za ovu dinastiju vezano je za istoriju Srba Crnogoraca. Opisani su ratovi koje je ova dinastija vodila za spas, oslobođenje i izbavljenje srpstva. Definitivno da je ovo samo siže onoga što je na nekih četiri stranice izloženo u Britanici.
Dakle iz predhodnog se izlaganja da jasno videti da je celokupna istorija Crne Gore, i prema stranim izvorima, skopčana za istoriju ničije druge nego srpske borbe za slobodu i ujedninjenje Srpskih zemalja. Zato se i postavlja pitanje odakle pak sada odjednom nastadoše Crnogorci kao posebna nacija? Objašnjenje je jednostavno. Takva nacija ne postoji u smislu istorijske dokazane teze, niti demografskog ustanovljenja etniciteta. Ona nacija koja nema istorijske korene, ona nema ni istorijsku perspektivu. To mu nekako izgleda kao neki čardak ni na nebu ni na zemlji. Taj čardak ni na nebu ni na zemlji prvi su po instrukcijama kominterne ustanovili komunisti iz Crne Gore. Njihov vođa je bio niko drugi do Milovan Đilas. Neko spomenu njegov govor iz 1945 ili kada li već gde on sve govori u slavu i veličanje te novokomponovane crnogorske nacije. No nepunih 35 godina kasnije taj isti Milovan Đilas u svojoj poslednjoj knjizi “Vlast“ sam poriče postojanje te nacije, i to baš u poglavlju u kome opisuje Goli Otok, komunistički konc lager. Gde on i do slovce kaže. “Na Golom Otoku je bilo brojčano recimo 100 Hrvata, 20 Slovenaca, bilo je tu i Srba, a najviše Crnogorca. S tim ako se uzme da su Crnogorci Srbi što i jesu. Onda je na Golom otoku bilo de fakto najviše Srba.“ Treba ovde sada naznačiti nešto veoma Važno. Đilas u jednom momentu laže. Laže li on onda kada je govorio 1945. ili kada piše “Vlast“ 1983? Neka novokomponovani Crnogorci daju svoj odgovor ovde.
Ti novokomponovani Crnogorci, čardak ni na nebu ni na zemlji, mada su veoma malobrojni, ipak predstavljaju jednu veliku opasnost koju ne treba gubiti iz vida. Oni svojim odricanjem da nisu Srbi, pri čemu koriste srpski jezik, pismo, veru i običaje, imena i prezimena, prisvajajući pri tome istoriju Crnogorskih Srba, ozbiljno ugrožavaju i narušavju, zdravu kulturu i srpskog nacionalnog bića. U tome oni moraju biti presečeni i sprečeni. No oni su ne samo opasnost za srpsko nacionalno biće već su oni jedna velika opasnost za same sebe. U borbi za valst ti i takvi Crnogorci se bacaju u naručje svojim vekovnim neprijateljima, Albancima, i Muslimanima. Ne verujem da jedan Musliman ili pak Albanac više dobra misli i jednom novokomponovanom Crnogorcu nego što mu to i po srodnosti, a i po običajima misli jedan Srbin. Na žalost ti novokomponovani Crnogorci, svesno ili nesvesno se veoma neprijateljski postvaljaju prema domaćim Srbima iz Crne Gore, prisiljavajući ih da se pocrnogorče. Takav metod ne vodi ka dobru. Jer u dogledno vreme zbog visokog nataliteta mogu da u Crnoj Gori ovladaju, Albanci a i bogami fundamentalni Muslimani. Toga momenta više na tom području, a o tome veoma važno svedoči prošlost, čak i nedavna, neće lako biti onima koji ne budu vere Muhamedanske.
Kada sam dan dva unazad imao jednu raspravu sa jednim novo Crnogorcem, on mi reče da jeste istina da su njegovi koreni srpski, ali eto svaka je nacija počela svoju izgradnju u nekom vremenskom dobu u istoriji. Pa se veli on zato i piše kao Crnogorac, ne bi li takava nacija kako zaživela??? Dakle čovek hoće da spali dobru i čvrsto izgrađenu kuću, pa da grdi novu slabiju i lošiju. Ne znam ko je taj tako pametan, bilo kada u istoriji ljudskoga roda, tako nešto radio? Znam da je Marksu Nilola Pašić rekao. Ja se vama divim, ali pravo da vam kažem ja se spremam da budem grđevinski inžinjer. Vi govorite samo, rušiti, rušiti i samo rušiti. Ali ne govorite šta na ruševinama podizati. Znate ja nikada neću porušiti jednu građevinu pre nego što isplaniram šta ću na njenom mestu iza svega izgraditi.
Crna Gora je srpska i tu nema pogovora. Za nju su krv lili najotmerniji i najčestitiji Srbi, kroz celokupnu njenu prošlost. Naši slavni pretci. Zato i ako treba da ona bude posebna država, mada ne vidim specifičan razlog, neka ona to i bude. Ali neka bude srpska, kao što je to kroz svu njenu istoriju bila. Ja se nadam da će uskoro tako i biti.
Kao što sam ranije rekao još jednom da ponovim. Srba se samo mogu stideti oni koji srpsku istoriju ne poznaju, i koji ne poznaju Sbe kao narod. Oni koji tvrde da tobože sada je vreme da Srbiom, vladaju samo oni Srbi koji su rođeni na području onaga prostora koje je danas ostalo od Srbije, su najobičniji ljigavci i nesposobnjakovići, dno obrazovanosti i ljudske kulture. Oni ili su do te mere zaslepljeni, ili su super pokvareni kada tako govore a da ne osećaju šta govore. Ako Srbi mogu biti senatori u Američkom Senatu, Kongresmeni u Kongresu, diplomati u držvnom departmentu USA, onda Srbi mogu vladati i sveukupnim srpstvom. U Beogradu dobro mora biti došao svaki onaj Srbin da vlada ako je on čestit, pošten, iskren i pravi rodoljub. Bio on iz Niša, Soko Banje, Like, Korduna Dalmacije, Cetinja ili Podgorice. Pa na kraju da je i u Istočnom Timoru rođen. A ako je kukavica, uvlakač, podvizivač, izdajnik, i nepoznavalac sopstvene istorije, kulture i običaja, bio on Tadić ili Đukanović, tako je sve jedno, takvome mesta nema u vlasti Srbije. Na žalost u situaciji smo da se njima daje neki prioritet, u ime nekog novog internacionalizma. Teze i teorije koja laže prvo samu sebe pa onda sve ostale. Svaki internacionalizam je jedna velika iluzija.
Janko Bojić
_______________________________________________________-
DA SE MALO PODSETIMO NA JEDAN LEP NAUK KROZ JEDNU PRIPOVEDKU
Kaže, lovio jednom jedan car u jednoj šumi divlje zveri. No negde pred podne započe pljusak. Car nemade gde da se skloni od kiše nego pravo u jednu čobansku kolibu. Kad tamo zateče on Pastira sa svoijem sinom. Dete cara pozdravi sa nekoliko reči, a kada ih car sasluša, on se obrati čobaninu, sledećim rečima:
Prijatelju dragi ja bih rado hteo,
Da uputim sada jednu molbu tebi,
Hoćeš li mi dati da ja tvoga sina
Još ovoga časa uzmem sasvim k sebi.
Ocu to bi jako teško, ali kada ga car ovakvim rečima zamoli, on se smilova, i zamoli samo cara da na trenutak ostane sam sa svoim detetom. Ali reče caru, da je molba već uslišena. Kada se car udalji, čobanin uze svoga sina za ruku, dade mu jednu čobsku kabanici i ovčarski štap, reče da to ponese sa sobom pa mu saopšti:
Ako nekad budeš u slavi i sili,
Kabanicu i štap s uma da ne smičeš,
Pamti uvek sine ove reči moje,
Poštuj svoj zavičaj i poreklo svoje.
I naravno sin oca poljubi u ruku, tu se oni rastanu. Car uze čobanskoga sina i krenu sa njim. Kažu bio je veoma uspešan i brzo je napredovao. Pa ljudi zbog toga postadoše ljubomorni, i zapazivši da on stalno odlazi u jednu potaju u dvorima, neki ljudi to iskoriste.
Svakojake reči počeše da kruže
A neki ga ljudi i caru optuže
Da carevo blago uzima i taji
I skriveno čuva u jednoj odaji
Ta odaja skriva pone skrinje zlata
Zato su joj uvek zatvorena vrata.
Car se pomalo začudi ali ipak naredi mu da otvori tu odaju. No kada uđoše unutra, a ono tamo ne beše ništa osim čobanske kabanice, koja visaše okačena, na zidu, i jednog čobanskog štapa koji stajaše isopd nje. Cara to još više iznenadi, pa ga radoznalo zapita da mu sve objasni. I onaj biviši pastirski sin, objasni caru šta mu je otac na rastanku saopštio. Kada car to ču on se obradova pa mu reče.
To je lepo mili pošteni čoveče,
Kad se još, i danas u slavi, i sili
U sred dvorskog sjaja
Rado sećaš svoga milog zavičaja!
Proglas kralja Nikole na Badnji dan 1918. godine
Sami Crnogorci, i niko vise, odlucice slobodno, zakonskim putem, o buducnosti Crne Gore, koja ce, uvjeren sam, biti dostojna svoje proslosti – porucio je iz Pariza kralj Nikola
CRNOGORCI!
TRI GODINE su vec od kada nas je rastavila teska sudba! Tri godine muka i iskusenja za vas u ropstvu, za mene u izgnanstvu. Velike su i prevelike zrtve i muke koje crnogorski narod vjekovima podnosi, ali ove su bile najvece i najuzasnije. Tako je to mozda sudjeno bilo.. Trebalo je, valjda, jos i ovo mucenistvo podnijeti da bi nam bilo priznato nesto, sto smo odavno zasluzili; da bi se za nasu milu otadzbinu moglo s poboznoscu reci: Crna Gora je najveci mucenik svijeta, jer nikada i niko nije vece, idealnije i nesebicnije zrtve podnosio od nje za stvar casti, za stvar opstenarodnu, za pravo i slobodu.
Kada su 1914. cast, pravo i opstanak Srbije bili dovedeni u pitanje poznatim nasiljem Austro-Ugarske, prvi sam bio ja, koji sam u ime vase i s vama stao na braniku Srbije. Svi uslovi koje je Crna Gora stavila tada Srbiji za svoju saradnju bili su u ovo nekoliko rijeci, koje je moja vlada uputila vladi Sribje. „Vasa sudbina je i nasa“. Ja, pak, telegrafisao sam mome unuku prestolonasljedniku Aleksandru: „Moji Crnogorci vec su spremni na granici da ginu za nase zajednicke ideale“. U toku osamnaest mjeseci rata Crna Gora vjerno se oduzila u svakom pogledu i na svakom polju duznostima brata i saveznika. Koncem tragicne 1915. vi ste, moji dragi Crnogorci, ucinili najvece i najslavnije djelo koje ste igda ucinili u svojoj punoj besmrtnosti, vitestva i slave istoriji. Vi ste nasim golim prsima, golih i iskrvavljenih ruku, gladni i nenaoruzani, bili za skoro citava tri mjeseca neprobojan bedem i nepobjedna falanga na Grahovu, Troglavu, Drini, Visegradu, Javoru i cak duboko u Srbiji, o kojoj se lomio, jedan za drugim, svaki val onda jos bijesnog neprijatelja. Ja cu mirno cekati s uvjerenjem da sam tada, kao i uvijek, ispunio duznost Crnogorca, Srbina i vladaoca, i da ce optuzeni biti oni, koji me, s malo dostojanstva i cojstva, pokusavaju klevetati. Na taj eto nacin i ja sam bio rastavljen od vas, od vas s kojima sam skoro citav vijek dozidjivao gnijezdo slobode, ne samo slobode srpske, jugoslovenske, nego i balkanske; od vas kojima sam sezdeset godina vec pisao najljepse stranice nase istorije i cinio s vama djela koja su mucenicku Crnu Goru izdigla na nevidjenu do sada visinu, i pribavila joj medju civilizovanim narodima ugled, koji jos do danas nije dostigao nijedan mali narod u svijetu.
Tezak, najstrasniji i najtragicniji dogadjaj bio je to u mom zivotu. Ipak ja sam mu morao sljedovati, pokoriti se, te traziti zastite ne radi sebe, nego radi vas, i nasih mocnih saveznika. Na zalost, nade moje umnogome su me izdale. Ja i vi bili smo iznevjereni od nekog, od kog smo imali razloga najmanje nadati se, za koga smo zrtvovali sve i kog smo spasili. Taj neko jeste, ne herojski i bratski narod Srbije, nego zvanicna Srbija.
Vama je poznato da zvanicna Srbija vec odavno u Crnoj Gori nije gledala brata i drugara na zajednickom poslu, nego protivnika, koga se je po nekom cudnom shvatanju, trebalo otresti, toboz u interesu Srbije. Naoruzani neobjasnjivom mrznjom prema Crnoj Gori i njenim predstavnicima i liseni solidne moralne osnove, izjvesni politicari iz Beograda, postavili su se, u politici prema Crnoj Gori na nacelo: cilj opravdava sredstvo. Zvanicna Srbija zaboravila je sve zrtve koje je Crna Gora ucinila za Srbiju 1914. i 1915. Intrige koje je, jos dok smo bili na domu, cinila protiv Crne Gore u zemlji i medju saveznicima i koje su mnogo doprinijele katastrofi Crne Gore, ona je nastavila bez rezerve, u inostranstvu. Zvanicna Srbija potrosila je milione na intrige i klevete protiv Crne Gore i njenih predstavnika. Nijesam klevetan samo ja, nego sva Crna Gora i njeni predstavnici. Imali su obraza tvrditi u saveznickoj stampi, izmedju ostalog, da su moje vlade u Crnoj Gori za vrijeme ovoga rata „odrzavale tajne prijateljske veze sa neprijateljem“, i da nijesu nista drugo radile nego „onemogucivale napore Srbije“; da je Crna Gora samo „forme radi“ ratovala, a da u stvari, rat nije ni vidjela. Jednom rijecju, vodjena je jedna najodvratnija kampanja kojoj je bio cilj: omalovaziti ulogu Crne Gore u ovom ratu i srusiti njen visoki ugled medju saveznicima.
Crna Gora i Crnogorci nemaju neiscrpna bogatstva, velikih gradova i varosi, plodnih ravnica, umjetnickih spomenika. Sve sto imamo bilo je, prije i sada: sloboda, cast i junastvo. To je najvece i jedino blago Crne Gore i Crnogoraca. Meni u izgnanstvu preostajao je mucan i nicim nezasluzan zadatak da branim cast i ugled Crne Gore od bijednih sinova zemlje nase, od kojih neki bijahu uzivali i moje povjerenje, a koji se stavise u sluzbu zvanicne Srbije, da za novac klevetaju i izdaju ne samo mene, nego sve sto je najsvetije i najdraze svakome Crnogorcu.
Zbog intriga i kleveta o kojima je rijec, pored svih mojih napora, narod u zemlji bio je lisen zasluzene pomoci od strane nasih mocnih saveznika, isto tako i internirani, koji bi, da nije bilo jednog plemenitog engleskog i jednog amerikanskog drustva, ostali bez ikakve pomoci. Moja vlada, pak, nije mogla pruziti pomoc, jer, na zalost, nije imala cime. Moji neprijatelji htjeli su, da tim sto mi onemogucavaju rad na pomoci narodu u zemlji, izazovu mrznju narodnu protiv mene. Ipak, pored svega ovoga, na mnogobrojne predstave moje i moje vlade, saveznici su, cijeneci zrtve koje je Crna Gora ucinila, pristali naposljetku da ishranjuju narod crnogorski; cekao se samo jos pristanak vlade austrougarske na postavljene uslove. U medjuvremenu dosla je i propast nasih neprijatelja.
Pored svih kleveta, vlada Srbije nije uspjela da diplomatski unisti Crnu Goru. Trebalo je unistiti na drugi nacin, koji nece izazvati gnusanje kod civilizovanog svijeta, koga je trebalo uvjeriti da unistenje i obescascenje Crne Gore zele sami Crnogorci. Kada je neprijatelj, slomljen silnim udarcima udruzenih saveznika, napustio nasu malu Crnu Goru, okupirala ju je, u ime vlade Srbije, njena vojska. Ona je usla ne s grancicom mira i bratske ljubavi, nego s namjerom da srusi najvece dobro svakog naroda i drzave – suverenitet njen, i da unisti njeno drzavno bice, koje je tekovina vjekovnih napora i krvavih borbi Crnogoraca. Da bi se pred svijetom kao Pilat mogla od svog bogomrskog i u istoriji nezapamcenog zlocina pravdati i preturati ga na narod crnogorski, ona je falsifikovala volju narodnu. Skupila je takozvanu Veliku narodnu skupstinu na jedan nasilnicki nacin, cije odluke nemaju nikakve vaznosti, jer Velika narodna skupstina i ne postoji kao ustanova po nasem ustavu, a kamoli da je nadlezna da rjesava o sudbini Crne Gore! Pa i svakakav zlocin izvrsen je prepadom, kukavicki, lisavajuci od ucesca u rjesavanju o sudbini zemlje nekolike hiljade mucenika i heroja, koji se jos ne bijahu vratili iz ropstva.
Dragi moji Crnogorci,
Sa zvanicne Srbije i njenih agenata optuzivan sam kao protivnik jugoslovenskog jedinstva. Medjutim, nijedan pojedinac u Srpstvu i Jugoslovenstvu nije vise radio na njemu od mene, nastavljajuci u tome djelo mojih besmrtnih predaka.
Ne, nijesam ja protivan njemu, ali ne dam da Crna Gora udje u jugoslovensku zajednicu oklevetana i na nacin koji ne dolikuje njenoj slavnoj proslosti, njenom dostojanstvu i njenim bitnim interesima. Ne, ona nece ulaziti mucki i lupeski u taj velicanstveni hram, kome je ona postavila temelje, a na kojem je ona prva razvila zastavu svoju sa Dusanovim bijelim orlom, cije gnijezdo bjese vjekovima samo na Lovcenu. Ona to nije zasluzila. Sjeni slavnih predaka nasih, palih za ideju slobode sveg naseg naroda bunile bi se protiv toga, nebrojene i nesebicne zrtve vjekovima podnosene, potoci plemenite krvi nasih najboljih sinova, prolivene ne samo niz nase suro stijenje, vec i na bregovima Bojane, Neretve, Miljacke, Drine, Morace i Bregalnice, traze drugaciji i svecaniji ulazak nas u jugoslovensku zajednicu, a ne kakav joj je pripremila vlada Srbije. Taj momenat moraju pozdraviti s poboznoscu, s kapom u ruci, svi posteni Jugosloveni.
Moji slavni preci i ja radili smo s vama cijeloga vijeka na djelu narodnog ujedinjenja. Ja sam taj, koji sam na njemu radio s knjazom Mihailom i vladikom Strosmajerom, nastavljajuci u tome rad Rada Vladike sa Banom Jelacicem. Cim su se pak granice Srbije i Crne Gore dodirnule, ja sam 1914. predlozio izmedju njih uniju. U izgnanstvu, moja je vlada 1916. i u julu 1917. cinila korake kod vlade Srbije za bratski i sporazuman rad u pitanju narodnog ujedinjenja. Ja, pak, licno, izjavio sam svoju gotovost u ime Crne Gore, da stupim u jugoslovensku zajednicu mojim deskriptom od 1. jula ove godine i proklamacijom Jugoslovenima od 7. jula ove godine, isticuci da oblik vladavine i unutrasnje uredjenje buduce jugoslovenske zajednice treba da bude prepusteno iskljucivo volji naroda, koja mora biti suverena nad svim ostalim. Na zalost, vlada Srbije odgovorila je na njih ranije Krfskom deklaracijom, a sada nacinom i nasiljem, kakvo ne pamti istorija civilizovanih naroda. Pored svega toga ovaj akt odobren je i zvanicno od vlade Srbije. Ona je 28. decembra 1918. pozvala svoga poslanika, do tada akreditovanog kod moje vlade, smatrajuci taj nasilni akt kao legalan. Medjutim, takav akt niti ce ikada biti priznat od ma koje civilizovane drzave, a kamoli od kojeg saveznika.
Crna Gora je Crnogoraca. To je bilo, to ce biti. Nasi veliki saveznici i dalje su zastupljeni svojim poslanicima pri mom dvoru. Crna Gora ce biti uspostavljena, sa svim njenim pravima. To je svecano, i nekoliko puta do sada bilo proklamovano od strane mocnih saveznika nasih. To je jedna od duznosti saveznika, koju su velikodusno uzele na sebe, isto tako kao i obavezu o sadasnjoj ishrani naroda, koju su na sebe uzele vlade nasih plemenitih saveznika. O tome su moju vladu obavijestile vlade Engleske, Francuske, Italije i Amerike, a iza kojih nije izostala ni ruska vlada iz Omaka (Sibirija), vjerna vjekovnim tradicijama i ocinskoj ljubavi Rusije prema Crnoj Gori. U isto vrijeme, saveznici su uzeli obavezu o finansijskoj pomoci i ekonomskom uspostavljanju Crne Gore, sto je predmet stalnih briga mojih i moje vlade.
Sami Crnogorci, i niko vise, odlucice slobodno, zakonskim putem, o buducnosti Crne Gore, koja ce, uvjeren sam, biti dostojna svoje proslosti. Ja cu tu odluku prvi pozdraviti kakva god ona bila. Ni ja ni moja kuca nijesmo se popeli i drzali na prijestolu Crne Gore silom; necemo na njemu ni ostati, ako to zahtijevaju interesi Crne Gore i jugoslovenskog naroda. Prava volja naroda bila je i bice za nas zakon.
Na Badnji dan 1918.
Glas Crnogorca,
(Neji kod Pariza),
2/15. À 1918. br. 62
Da, ovo pise verovatno kralj Nikola, u vreme prvog svetskog rata odnosno godine 1918, u ono vreme kada je Austro – Ugarska ugasila drzvu Crnu Goro. I ta drzava Crna Gora kao i sve druge srpske zemlje ne bi nikada iz pepela se podigle, posle onoga momenta i onoga dana da se onih 150 hiljada srpskih vojnika oficira i podoficira nije odlucilo na Albansku Golgotu. Njima se pridruzilo jos oko 3.000 crnogorskih dobrovoljaca koji su uspeli da se prodru do Draca i Valone posle kapitulacije Crne Gore. Njima treba odati duznu postu i priznanje, za velika i neopisiva junacka dela.
Ocevidac pesnik i knjizevnik Milutin Bojic je u Dracu zabelezeio sledeci prizor. „Videvsi svoga unuka prestolonaslednika Aleksandra, onako svog iznemocalog i izbledelog stari ratnik i Cuvar srpstva u Crnoj Gori, kralj Nikola, mu pridjee, zagrli ga i poljubi. – Pa ti si sav prebledo i bolstan si hajde s mnom u ladju. Ja cu se tek otisnuti na more kada se moj poslednji vojnik ukrca odavde. – Odgovorio je prestolonaslednik svome dedi. Poljubise se i deda proli svoju poslednju suzu na grudi svoga unuka. Prizor samo onakav kakv se u ratovima moze videti. Sa one italijanske barke, kralj onaj stari i okoreli ratnik, dugo je gledao prema kopnu, sve dotle dok se ono ocima sa pucine plavo sivoga mora moglo dokuciti.“
O albanskoj epopeji i jednoj prevelikoj golgoti jednoga naroda postoje citave studije i jedna velika dokumentovana gradja sa nepobitnim cinjenicama. Kralj Nikola jeste bio kralj Crne Gore ali kralj onih Crnogoraca koji su Srbi bili. Nije mi jasno sta moj prijatelj Zoran zeli da postogne isticanjem nekoliko govora i pisama, koje izvlaci iz celokupnog kontesta jedne obilne gradje koja je skopcana za zivot i delo kralja Nikole. Koga eto bas Zoran pre nekoliko nedelja nazva da je bio apsolutista i autokrata.
Da, zakonski jesu Crnogorci onoga vremena odlucili na referendumu da se Crna Gora prisajedini ostalim srpskim zemljama. U ostalom kave veze ima ovaj clanak istrgnut iz kontesta, u odnosu na argumentovanu gradju koja je citirana u komentaru „Crnogorci, Cardak Ni Na Nebu, Ni Na Zemlji“. Ocekivao sam pobijanje tvrdnji, i odgovor, kada Milovan Djilas laze 1945, ili 1984? Odgovora nema pa bi zato rekao da je Djilas lagao 1945. Sto i zaisata jeste 1845 je bila laz, a 1984 istina ispovednicka. Kada se nasao 1984 pod pritiskom savesti, resio je Djilas da se ispovedi isto kao i Svetozar Vukomanovic. Javno su se oba druga ispovedili.
U ostalom gde je ovde u ovom rukopisu koji se citira kralj Nikola pljunuo na svoje srpsko poreklo?
Sta je pisac hteo da kaze?
Citao sam oba teksta, i ovaj o Crnogorcima i o Kralju Nikoli. Sto se tice Milovana Djilasa, moraju istoricari se opredijeliti sta je laz, da li ono dje on pominje Crnogorce kao Srbe 1984.g. ili kada pominje Crnogorce kao naciju i narod ( znaci i jedno i drugo) 1945.g. Ovdje je vrlo tesko utvrditi kada je on pricao istini, a kada laz. Nije ni posteno govoriti da je ono sto je pricao 1984. istina, jer onda druga strana moze da se poziva na one djelove dje se propagira crnogorska nacija i narod.
Licno, mislim da je bez obzira na sve, nemoguce poreci da se formirala zasebna etnicka grupa koja bastini svoje crnogorstvo i sebe naziva Crnogorcima. Cak i da nijesu nikad pominjali prije 2006.g, samim prijemom u Ujedinjene Nacije oni su postali dio svjetske zajednice, ako nista drugo, onda nacije. Zato se ta organizacija tako i zove – Ujedinjenje Nacije, a ne Ujedinjeni narodi, jer ima puno naroda na svijetu koji nijesu clanovi UN, jer nemaju svoje drzave. Ako uzmemo da je nacija jedan stepen ispred naroda, ili kako u engleskom bi rekli etinicke grupe, onda moramo priznati da je realnost da se pored crnogorskog naroda, kao etnicke grupe, koja se pojavila, pojavila i crnogorska nacija.
Samim time sto je ponovo uspostavljena crnogorska drzava, povecavaju se sanse da se u tom ambijentu jos vise istaknu osobenosti etnicke grupe koja sebe zove Crnogorci. To iz tog razloga jer je drzava okrenuta sebi, svojim potencijalima, svojoj kulturi, svojim problemima, a nije vise dio neke sire zajednice, dje se taj crnogorska osobenost preplitala sa drugim.
Svakim danom ce se sve vise pojavljivati razlike izmedju onih koji sebe nazivaju Crnogorcima i onih koji sebe zovu Srbima. I jedni i drugi ce se pozivati na istorijske licnosti. Kao i ovom pismu Kralja Nikole, Kralja mogu da pominje i jedni i drugi jer on malo crnogorcuje, a malo srbuje. Medjutim, ovo je 21. vijek i mlade generacije koje se osjecaju Crnogorcima, koji se bave umjetnoscu, kulturom, istorijom, sportom i td, vise nemaju te dileme, i vise se ne moze naci u Crnoj Gori da se u etnickoj grupi koji sebe zovu Crnogorci – srbuje, niti da se propagira zajednistvo sa Srbijom.
To je vrijeme proslo, i ja mislim da su sve diskusije i pokusaji da se to zaustavi – beskorisni. Mislim samo da sa ovakvim pismima i komentarima samo mozemo vise da naskodimo onima koji se i dalje osjecaju kao Srbi, a zive u Crnoj Gori.
Treba ljude nauciti da vole zemlju dje zive, jer u suprotnom tjeranjem inata sa stvarnoscu, doci ce u sutaciju da izgube mozda i ono sto imaju, a to sve zbog huskanja sa strane.
Djordjije
Toronto, Kanada
Gospodine Ricevicu veoma sam vam zahvalan na prilogu, kojim potvrdjujete poziciju gospodina Bojica da je Can Gora ujedinjena u Jugoslaviju, odnosno u Srbiju po zakonu I volji njenog stanovnistva I da ni kralj Nikola nije bio protiv ovoga nego se svim silama borio za ovaj ishod. Da, bio je nezadovoljan nekim potezima Srpskih politicara onog vremena, ali to svoje ne zadovoljstvo, nije pretvorio u tvrdnju da je buduce jedinstvo nekorisno I nepotrebno niti u tvrdnju da su Crnogorci drugacija nacija od Srba, cak na protiv.
Gospodine Djordjije, pre mongo godina kada ssm se doselio u Kanadu desilo mi sledece. Razgovarao sam telefonom sa rodjakom, koji je vec godinama bio u emigraciji u Americi. Pricao sam mu o Jugoslaviji I Jugoslovenstvu. Godina je bila “davna” 1987. Na moje price odgovorio mi je jednostavno: “Burazeru, u severnoj Americi ne postoji Jugoslavija. Okreni se oko sebe I pogledaj u dijasporu. Kazi mi gde se to okuplja Jugoslovenska dijaspora? Ja ovde u Americi vidim, samo podeljenu dijasporu, na Srbe, Makedonce, Muslimane, Hrvate I Slovence.“ Mudar je moj rodjak, shvatio je da je Jugoslavija fatamorgana, koja se raspala u dijaspori mnogo pre nego sto ce se raspasti kod kuce.
Gospodine Djordjije, molim vas okrenite se oko sebe u Torontu I pogledajte u Crnogorsku dijasporu I gde se ona okuplja? Koliko ja znam u Otavi je nema. Imam mogo prijatelja Crnogoraca Srba, koji zajedno sa Srbijancima Srbima cine Srpsku dijasporu. Muslimani su svi zajedno u Muslimanskoj dijaspori u kojoj su I Poturica is Crne Gore. Ja njih vidim kako rade na stvaranju zajednicke nove Bosnjace nacije, koja planira novu drzavu na teritoriji Srbije, Crne Gore, Makedonije, Hrvatske I Bosne I Hercegovine. Pitam se zahvaljujuci cijoj gluposti I na ciju stetu se takoznai Bosnjaci ili ti Poturice udruzuju I stvaraju novu drzavu I naciju na Balkanu?. Znate dok se dvoje svadjaju treci se koristi. Isto ovo vazi I za Crnogorce Albance koji su prvo Albanci I zele da se ujedine sa Albanijom, a Crnogorci su samo da budalama zamazuju oci, da se ne bi setili.
Vidim da gospodin Raicevic okuplja Crnogorce Crnogorce I Muslimane Crnogorce u Torontu u novu Crnogorsku dijasporu, samo mu fale pretstavnici 47% stanovnika Crne Gore, koji su se izjasnili kao Crnogorci Srbi, a I Crnogorci Albanci mu fale.. Ja u ovome vidim veliki problem, a vi? Vidite, primer Jugoslavije me uci da ta Crna Gora o kojoj vi pricate ne postoji u dijaspori pa prema tome ona je fatamorgana, kojoj aplaudiraju veliki saveznici Albanaca I Poturica Amerikanci I Englezi, samo da se Vlasi ne sete. U moje vreme skolovanja u Srbiji citali smo kao obavezni lektiru Andersenovu pricu: “Carevo novo odelo.”
Prebrojte se gospodine Djordjije pa mi recite koliko procenata stanovnika Crne Gore se osaca kao Crnogorci Crnogorci? Vi I vasi prijatelji ste je jedina minijaturna manjina u Crnoj Gori, koja jedina ne planira otcepljenje od Crne Gore. Kada se pojedinci usude da ignorisu velike istine koje su im njihove vodje poducene istorijom pokusale da prenesu onda su u velikoj neprilici. Mislim da se na vas I vase prijatelje, a narocito one iz Dukljanske akademije nauka odnosi I ova mudra izreka vladike Rada: “Jedna slamka medju vihorovi, sirac tuzni bez idje ikoga!”
SASVIM JE JASNO DA JE KRALJ NIKOLA BIO LJUBOMORAN NA ZETA KRALJA PETRA KARADJODJEVICA ,KAO I NA UNUKA ,KRALJA ALEKSANDRA KARADJORDJEVICA .
ON I SAM KAZE ,MISLI I OSJECA DA SU PETROVICI STARIJA I UGLEDNIJA KUCA OD KARADJORDEVICA ,I DA SU SRBI U CRNOJ GORI DALEKO VISE DOPRINIJELI OCUVANJU SRPSTVA I CUVANJU KOSOVSKOG AMANETA NEGO OSTALI SRBI .
POZNATO JE DA JE KRALJ NIKOLA BIO VELIKI AUTOKRAT ,NEMILOSRDAN PREMA NJEGOVOM POLITICKIM PROTIVNICIMA U CRNOJ GORI .
BEZ MILOSTI IH JE PROGONIO I SIKANIRAO .
MENI SE CINI DA SE KRALJ NIKOLA DOISTA OSJECAO KAO SRBIN CRNOGORAC .ALI ON JE BIO PREVASHODNO POLITICAR ,GLEDAJUCI DA ZA SEBE I SVOJU FAMILIJU USICARI STO VISE VLASTI I CASTI .
I BRACA ,KAD SE DJELE ,DODJE DO TESKIH RIJECI ,PA CAK I KRVI . NIJE MI POZNATO ,KAKVU JUGOSLAVIJU JE OCEKIVAO KRALJ NIKOLA .??
U CEMU SE RAZLIKOVALA OD ONE ALEKSANDOVE ?
REALNO GOVORECI :KAKO JE MOGLA CRNA GORA SA SVOJIH PAR STOTINA HILJADA STANOVNIKA ,IMATI VECU VLAST U JUGOSLAVIJI ,OD SRBIJE ,KOJA LE BILA BAR 10 PUTA BROJNIJA PO STANOVNISTVU .
OVO NIJE NISTA NOVO U SRPSKOJ ISTORIJI .
I PRIJE NEMANJICA ,A I POSLIJE BILO JE VELIKASA SRPSKIH ,KOJI SU ODBIJALI PRIZNATI VLAST SRBSKIH KRALJEVA .
OTUDA I KAZE NARODNA PJESMA :“ VELIKASI ,PROKLETE IM DUSE NA KOMADE RAZDROBISE CARSTVO “
OVO BI SE DONEKLE MOGLO PRIMJENITI I NA CRNU GORU SADA .
LAZ JE I BUDALASTINA DA SU CRNOGORCI ZASEBAN NAROD .
ISTORIJA ,JEZIK ,KULTURA ,TRADICIJA ,AMA BAS SVE NEGIRA OVU PREPOTENTNU I GLUPAVU IDEJU .
AUSTRIJA JE CLAN UN ,ALI NEMA AUSTRISKE NACIJE –TO SU ETNICKI NJEMCI .
OVI CRNOGORSKI FUNDAMENTALISTI ,SIGURNO IMAJU U VIDU AMERIKU I VJESTACKU NACIJU ,STVORENU U ETNICKOM LONCU U KOJI JE UBACENO SVASTA .
BILO JE POKUSAJA DA SE STVORI I JUGOSLOVENSKA NACIJA .PROJEKT JE MIZERNO RPOAO .
NAZALOST KOSTAO JE SRBSKI NARODE NEBROJENE ZRTVE . DAO BOG NE PONOVILO SE !
I CRNOGORCENJE CE TAKO PROCI .
ZASTO ??.ZATO STO NEMA ZAJEDNICKOG KORENA :
MALISORI , MUSLIMAMI ,SIPTARI ,HRVATI ,SRBI ,
CRNOGORCI . ????
TREBACE DOBAR LONAC I KUVANJE DUGO I POD VELIKIM PRITISKOM DA SE OD OVE MJESANIJE STVORI JEDNA CRNOGORSKA NACIJA .
OVO JE IZGLEDA PROJEKT GLOBALISTA NOVOG SVJETSKOG PORETKA ,KOJI KORISTE MONTENEGRO KAO POKUSNOG MISA ,ZA TESTIRANJE .NADAMO SE DA CE SPECIMEN PREZIVITI !
Ja nekako zalim Raicevica,jednom sam posetila njegov sajt.
Postovani,
Posto me zapala nezahvalna uloga da branim i druge nacije, samo cu kratko napisati nesto o Ausrijcima kao naciji, jer imam prijatelja koji se tako pise, a zivi u Torontu, i cak sam ga probudio jutros da mu kazem sta neki strucnjaci kazu Austrijcima, kao Njemcima i o toj naciji uopste.
Iako, Austrijci se definisu kao germanska etnicka grupa koja ima porijeklo od bajuvarskih i alemanskih plemena, u 19. i 20. vijeku oni su se formirali kao moderna nacija. Prije svega, na to su uticaj imali razni istorijski dogadjaji, kao i projekat Velike Njemacke koji je predvodio Hitler, i prije svega zbog prijetnje samih Njemaca, Austrija je odlucila da nakon 2 svjetkog rata, propagira koncept zasebnosti, u svakom pogledu, u odnosu na Njemacku. I u samoj Nemackoj postoji misljenje da je Austrija zasebna tvorevina i svi Njemci koji u njoj zive postuju tu zasebnosti i svojim postupcima ni jednom ne doprinose da se to negira, a isto tako zvanicna Njemacka ih na to ne huska.
Vjerujte mi da bi onog trenutka kada bi Austrijci osjetili opasnost od Njemacke, proglasili i svoj jezik za Austrijski i preko noci bi se pojavili pokreti za jos vece udaljavanje Njemaca iz Austrije od Njemaca iz Njemacke i broj Austrijanaca kao nacije bi umjesto danasnjih par miliona, se uvecao duplo.
Znaci, jos jednom sto se tice i Crne Gore, vazi stara poslovica: Mali se ne plasi velikog, dok veliki ne pocne da ugrozava malog.
Pozdrav iz lijepog Toronta
Zoran
I jos da se nadovezem na tekst Djordjija iz Toronta vezano za nacije.
Vidim mnogi to brkaju, naciju i narod. Jedan od preduslova da neko dobije prefiks nacije je da ima drzavu, jer nepostoje nacije ako nijesu drzave i clanovi Ujedinjenih Nacija. Znaci, nacija je jedna forma ispred naroda. Sto znai, da narod ne moze biti nacija, ukoliko nije dio svjetske porodice nacija, znanicno priznat. Znaci, Crna Gora formalno ispunjava uslove da ima crnogorsku naciju, bez obzira na to da li postoji crnorogrki narod ili ne.
Pozdrav
Zoran
U svoje sam vreme susretao mnoge kojima je ime bilo Djordje, pa bili oni iz Crne Gore, ili iz Kanade i Amerike svi su oni bili i defakto Srbi. Ucio sam, studirao i analizirao jednu veliku licnost sa imenonom Djordje, koga u svoim delima Vuk St. Karadzic nazivase iz miloste Crni Djordjije, a dok ga Turci iz straha nazivahu Kra Djordjije. Jednom prilikom u Beogradu bokser teske kategorije Trifunovic, koji je imao mnogo lepsi dijalekt Crnogorca Srba iz Crne Gore, nego moderni Crnogorci, me upita. Je li Ero ko je nas najveci strateg u istoriji vojevanja. Malo se sam zamislih na ovo pitanje, pa mu odgovorih vojvoda Putnik. Ma daj ne pricij svasta. Ja velju odajem veliko priznanje vojvodi putniku, ali ne zaboravi da ni Misic ne zaostaje za njim. Ali da sastavs, i Putnika, i Misica zajedno, pa da im nadodas Napoleona, oni se ne bi mogli izjednaciti sa Crnim Djordjijem. To isto potvrdjuje i sam Vuk St. Karadzic, a Njegos ga naziva Karadjordje toplski. I kaze da se od Djodjija Stambol trese, krvozedni otac kuge. Dakle Crni Djordjije je velicina nad velicinama, olicenje borbe za slobodu, strateg nada straezima, jer i sam Vuk St. Karadzic rece da su se Srbi radovali kada medju sobom vide Crnoga Djordjija, a Turke bi uhvatio strah, cim se on pojavi. Srbi su se njemu radovali jer su kaze znali da je sa njim bila zagarantovana pobeda a Turci su strahovali jer su znali da od Djordjija jednino na poraz mogu da racunaju. Dakle jedan veliki Djordje junak i heroj, poreklom bas iz onoga krsa Crnogorskog bio je primer i uzor celokupnoga srpstva.
No danas imam cast da upoznam jednog drugog Djorodja slabacnog, slabo ucenog, koji nosi ime srpsko, verovatno i prezime mu je srpsko, ali eto po nesreci on zna da su mu koreni srpski, nego posto nije dorastao velicinama i stratezima, on je potonuo u jednu zabokrecinu, pa naravno da ne sme da przna da odakle su mu koreni. Biti Srbin je velicina, a sve ostalo jedan prostakluk i nistavluk. Jer car ne vidi velicinu svojega usinka u tome sto je uspesan u svemu, nego sto nije zaboravio na poreklo svoje, i sto ga postuje. Kad se jos i danas, u slavi i sili, u sred dvorskog sjaja rado secas svoga milog zavicaja. Da je Dordje Crnogorac u slavi i sili on bi se prisetio svoih korena, ali eto ovako pecalbi u Kandai i sam se pita zasto je tu pa verovatno luta okolo da bi Srbe iz Crne Gore, oni koji vise ne pecalbe u Kanadi, nego su se skucili i odomacili, napravili porodice i domacinstva, osnovali, verovatno takve Djordje pokusava da nagovori da su Crnogorci, a ti Crnogorci Srbi mi se zale na njih da ih oni uznemiravaju. Cak je jedan takav Crnogorac bio izmarskan negde u Detroitu mislim, od jedne cestite starine. Ja sa time sto se neki Djordje pecalbar i kukavica predstavlja kao Crnogorac zaista nemam nista. Ali meni a vaskolikom srpstvu strasno smeta atak takvijeh za koje Njegos kaze izroda, na nasu kulturu, jezik, pismo, veru i obicaje.
Djordje i svi Crnogorci Crnogorci moraju da shvate i nauce da se tudjim perjem ne mogu kititi u nedogled. Inace Djordje to sto ste vi napisali u vasem odgovoru je sasvim nistavno i bezvredno, a sto je zalosno vi ste izvrsili atak na cestitu licnost kralja Nikole. Kralj Nikola nikada nije Crnogorio, kakovi to kazete, a jeste Srbovao. Izvuci cu iz njegovog kontesta govora Junacima svoim vojnicima na dan uoci Srpsko – Turskog rata, 1876, njegove reci upucene Crnogorskoj Vojsci okupljenoj u Cetinju.
Crnogorci! Veli kralj Nikola. Dosao je cas presudan i znacajan. Polazimo na neprijatelja onoga koji jos uvek posle tolikog vremena gazi po nasoj srpskoj veri i tradiciji. Ja vas molim da u svojoj hrabrosti ne preterujete, i da svoje zivote ne gubite, ako nije potrebno. Jer, zivot svakoga od vas mi je prekopotreban. Vodite racuna da se prema nasoj braci Muhamedanske vere ne ponasate bezobzirno i nemojte da ih zlostavljate, ko zna kava je i njih nevolja naterala da u pojedinim momnetima predju u Muhamedanstvo. A mozda kada bi ste kod pojedinih, malo dublje u proslost zagrnuli nasli bi ste u njima cak i plemicke krvi! I jos kaze kralj Nikola. Ja vas necu danas zaklinjati kletvom kneza Kazara, jer smatram da za to nema potrebe. Onda je bila nesloga a danas je sloga!
Zatim i konacno da se i Crnogorci Crnogorci takose sviojeg oca nacije Milovana Dilasa. No i tu pokusavju da izvrdaju cinjenice. Ne Djordje, Milovan je i defakto lagao 1945. Druga je stvar sto Djordju ne odgovara da je to bila laz. Secam se dobro, a veoma mi je zao sto nisam sacuvao prepisku izmedju mne i Desimira Tosica, u cijem je svojstvu izdavacke kuce „Nasa Rec“ u Londonu GB, i publikovana poslednja Milovanova knjiga „Vlast“. Posebno sam tada akcentirao taj deo u kome Djulas potvrdjuje da su Crnogorci Srbi. Milovan je Desimiru potvrdio da on iza ovoga pslednjega sadrzaja stoji cvrsto.
Po definiciji onoga sto je ovde izneseno od strane Djordja, pored ataka na tudju kulturu, i naconalno obelezje, vredno je istaci da se ovako ponasanje pojedinaca, jedne apsolutne manjine u Crnoj gori, koju koriste strani zavojevaci, pa cak nostalgicni Otomani, koji bi, a koji ne kriju, da im je teznja obnove Otomanske imperije. Oni se danas sluze i sa ovakvim elementima koji sebe ne zbog casti i obraza, ne zbog ucenosti i istorjske istine, vec zbog komunistickog uvijanja istorije, podrzavaju jednu iluzornu tezu o stvaranju neka toboze nove nacije. Kakva i kolika glupost. Djukanovicevcima, a Djukanovica ozbiljni analiticari opisuju kao jednog najveceg gada sa Balkana, ne smeta nedavna proslava seststote godisnjice Islamizacije Bosne u Sarajavu. I ta proslava bila je zaokruzena najgorim islamskim fundamentalizmom. Dakle ne smeta to Djukanovcima, nego im smeta sto u Crnoj Gori zive Srbi, pa ih pokusavaju sikanirati i osporavati njihova osnovna ljudska pava.
Koji su se to vasi pretci Djordje Crnogorcu borili protiv Otomanljija, a Srbi nisu bili? A ako se niko iz vase loze nije borio protiv Otomanlija onda vi zaista nemate pravo da Srbima osporavte svoinu nad Crnom Gorom. Jer sve sto je vezano za istoriju Crne Gore, ono sto je casno i cestito, vezano je za istoriju njenih Srba. Inace vasa prica o stvaranju i udaljavanju od maticinh korena, odnosno o tome da se neki danas osecaju drugacije i razlikuju od Srba, nema ni sa cim veze negao sa izdajstvom. Sta je izdajstvo, pogledajte malo u moaja predhodna obracanja na ovoj prezentaciji gde sam definisao, odnosno preneo definiciju izdajstva iz pravnog recnika. To sto ste trenutno pod okriljem umobolnog Solane, i sizofrenicne Medjedine Olbrajt, je druga stvar. Ali ne zaboravite da je svaka sila za vreme. Verovatno je i Vuk Brankovic razmisljao slicno kao i vi, a nije racunao da je svaka sila za vreme. Pa ga je zato istorija kaznila, nemilosrdno. Koga istorijsi bic osine, i napravi mu oziljk, taj se oziljak nikada ne moze zaleciti.
Na kraju dvoica najvecih vojskovodja u Otomanskoj imperiji bili su Omer pasa Latas i Omer pasa Sokolovic. Oni se nikada nisu postideli, niti pak odrekli svoga srpskoga porekla.
Kolika nam danas opsanost od obnove Otomanske Imperije preti, ili pak od nekog novog islamskog carstva govori cinjenica da se na jednom koledzu ovde u gradu u kome zivim pojavise neki otomanski znaci, koje neka Fatima iln Hanina slave kao veliku umetnost. No nasao se jedan profesor istoricar koji im tu ludost osporava. Kako saznajem o tome se trenutno vodi zucna debata i diskusija. Nisam skroz u toku. Ali kazu da opasno napadaju nesrecnog profesora, neki poluuceni. Ja cu se za sigurno ukljuciti u to polemiku. I branicu naravno istinu. Kao sto sam to uvek radio svugde i na svakom mestu.
Djordje svakako ne osporavam vase pravo da se zovete kako je vama drago. Ali u tom slucaju, menjate ime i prezsime, jezik, i pismo i istoriju. Jer vasa istorija i istorija nas Srba ne mogu biti isto. Prema izvorima koje sam ja naveo Crnogorci kao nacija ne postoje. Uz put da vas podsetim jednu naciju cini narod. Zato ono sto napisaste o UN nema nikavu logicku potporu, kao i vasa zelja da gradite naciju bez istorijske podloge.
Takav pristup jednoj materiji, zasnovana na nicemu, bas upravo odgovara mojoj tezi o cardaku ni na nebu ni na zemlji. Samo jedno ostaje da se vidi. Da li je cardak ispunjen lakim gasovima, pa ce se izgubiti u nebeskim prostranstvima, ili je opterecen ko zna cime, pa ce lupiti jednog dana o ledinu. Za opravdanje tvrdnji potrebne su logicki postavljene cinjenice. Jer u svim polemikama debatama i diskusijama, postoji krajnje logicko presudjivanje. Sudija i mojih i vasih tvrdnji i defakto bice istorija.
Zato napisah sve ovo sada a i od ranije, jer na sebi ne volim da nosim pecat Brankovica.
Zamolio bih neupucene pa cak i mojeg prijatelja Miroslava da prvo prouce stvari.
Kralj Nikola nije bio autokrata. On je naprotiv bio jedna vrlo jednostavna ali i ucena licnost. U svoim memoarima on nigde ne istice nikakvo jugoslovenstvo, mogoce da mu se ta ideja negde nehoticno potkrala.
Inace nije istina da je kralj Nikola bio ljubomoran na svoga zeta. Bas u onim momentima kada su se mnogi dusmani digli protiv kralja Petra, kralj Nikola mu salje pismo, ja sam ga samo jednom i to davno procitao, u kome ga hrabri, pa dodaje. Drzi se cvrsto na visinama na kojima si se uzdigao. Samo ti dusmani zavideti mogu. Velika dela tek stoje pred tobom, i tako redom.
Ljudi pricaju svasta, ali treba price i cinjenicama podkovati.
Zorane pucas mi na neki ambasadorski polozaj,nije fer
da ti to umakne>
Crnogorci,procitajte zitije Svetoga Vasilija Ostroskoga,ako ga niste stavili u zabranjeno stivo!
Kaza g.Bojic nebi bilo Juoslavije da nebi golgote srpske preko Albanije,a ne pomenu nidje ko omoguci povlacenje srpske vojske,ne pomenu vitezove sa Mojkovca pod komandom serdara Janka Vukotica,ne pomenu junaka Krsta Zrnovoga Popovica.Crnogorci su uvijek pomagali svoju bracu iz Srbije u svim njenim bitkama za slobodu,do su svoje bitke vojevali sami(carev laz,kruse,martinice,grahovac,fundina,vucji do,skadar…)I zapamtite jednom za svagda Crnogorci nijesu isto sto i Srbijanci,niti ikad mogu biti isto.Na kraju bih zamolio gos.Bojica neka ne uci crnoorce ko su i sto su,a ponajvise iz razloga sto ti ga kuca ne daje.Pozdrav za gospodina Raicevica,uz napomenu da se ne trudi da ispravlja nesto sto se ne moze ispraviti(sto se grbo rodi,vrijeme ne ispravi).
Marko Vukotic.
I da dodam nije se Crna Gora nikad ujedinjavala sa Srbijom,nego je usla u kraljevinu SHS,zaslugom izdajnika koji su pristali da se zatre ime crnogorsko,a u korist srbijanaca i tadasnje im brace a danasnjih krvnika,hrvata i slovenaca.
marko vukotic
A sta je to pisac Marko Vukotic hteo da kaze?
Janko Bojic nije pisao o toj temi, a taj deo istorije, nije bar njemu nepoznat. Cak i bolje, nego li pak Marku Vukoticu.
Nego Marko Vukotic nekako samoga sebe pokopa. Oni sto su onda pomagali svoju bracu, u ono vreme nisu isti sto su i ovi u danasnje vreme, braca. Oni su I zaista bili braca, jer su ona braca znali sta su hteli, pa su u kola koja su donosila bila materijal za dobru gradjevinu zajednicki sa ostalom bracom bili uprli, a ovi danas? Vidimo kava su su nam braca, kada ruse sto su nam ocevi, i dedovi podigli, i u amanet ostavili. Ja se ne trudim da ispravljam grbave, nego branim i stititim one sto su uspravno stajali, I danas stoje, da ih grbavi ne zgure. I molio bih vas da nemesate sebe i ne poredite sa onim cestitim ratnicima kavi su bili serdar Janko Vukotic i njemu slicni. Vi se slovite kao Crnogorac a oni su su se svi slovili kao Srbi. Srbi i Crnogorci nisu isto, za to vam odajem priznanje. Nego kada ste vi tako zasebni, gde vam je vas crnogorski jezik, onaj koji ja ne razumem kao recimo sto ne razumem italijanski, ili nemacki, ili ruski i tako redom? Mozda gresim moguce je da mi kako vi rekoste onako proustaski i potcenjivacki Srbijanci govorimo Crnogorski a da to ne znamo. Da bih vam dokazao koliku grbu nosite na sebi evo i ove cinjenice. A to je, da je za ujedinjenje Crne Gore sa Srbiom glasao i sam Janko Vukotic. Licni prijatelj vojvde Petra Bojovica. Srpski ratnici se nisu borili za Juggoslaviju, to svojski znam posto mi je iz blize familije nekoliko prezivelo Albansku Golgotu. Oni su se borili da se srpske zemlje ujedine. A ondasnjih nekoliko srpskih politicara je sebe bacilo sasvim pogresno u jugoslovenski kotar zbog cega mi Srbi a ne Crnogorci danas placamo skup ceh. E to je ono zbog Cega je kralj Nikola bio protiv Jugoslavije. On je bio iskusan i delio je slicno misljenje sa Nikolom Pasicem. Da se prvo treba omedjiti i znati cije je sta. Tu je on izuzetno bio u pravu. I molio bih vas da mi ubuduce pisete na svome jeziku, pa ga zovite kako god hocete ali da ga ja ne rzumem. A ako budem zainteresovan da razumem sta ste napisali potrazicu sebi prevodioca. Inace nama kako vi to kazete Srbiancima viuse odgovara da nam niko ne bude brat nego da nam bude brat onaj koji se drugacije slovi od Srbina. To nas gorko iskustvo iz proslosti uci, da se tako treba ponasati. Pogotovu za bracu nam nisu potrebni oni koji gaze po sopstvenim korenima. A to da se Crnogorci Srbi jesu sami za sebe borili je isto tolika istina kao sto su se oni koje vi nazivate Srbijancima sami u oba ustanka i kroz citavu istoriju za sebe borili. Samo da vas podsetim da je drugi srpski ustanak uspeo zahvaljujuci jednoj ceti Crnogoraca, koji su savim slucajno se zatekli i pomogli Milosu Obrenovicu da odrzi ustanak.
Da znate govoriti srpski o tom dogadjau preporucio bih vam Vuka St. Karadzica. Eto I to je Vuk uspeo da zabelezi ali na srpskom.
Pa kada naucite srpski moli bih Vas da mi se javite.
Kazete da nije tacan podatak da je istraga poturica izvrsena 1702 godine,nego 100 godina kasnije,ovim pokazujete elementarno neznanje o temi o kojoj pisete a zelite se ovdje predstaviti kao strucnjak,ne sumnjam da vam bolje lezi srbijanska istorija.ISTRAGA POTURICA JE IZVRSENA POD VODJSTVOM VLADIKE DANILA,KOJI JE RODJEN 1670,A VLADAO CRNOM GOROM OD 1697-1735.
Gospodine Bojicu,zasto kazete da govorim proustaski i potcjenjivacki,kada kazem srbijanci,pa vi ovim pokopaste sebe,jer kazete da su cnogorci,srbi koji zive u Crnoj Gori,hercegovci,srbi koji zive u Hercegovini,zar nisu onda srbijanci,srbi koji zive u Srbiji.Zatim sebe opovrgavate kada kazete da ne razumijete moj jezik a odgovoriste,kako sami rekoste,bez prevodioca,uzgred ja nidje nijesam rekao kako se zove jezik kojim govorim i pisem nego mu vi odredjujete naziv.Sto se tice vasih predaka koji su prosli albansku golgotu,postujem,i trazim od vas da postujete i one koji su se junacki borili da omoguce odstupnicu srbijanskoj vojsci.I volio bih da znam kakvu je to ulogu imao Petar Pesic,u bilo cemu,osim u intrigama koje je pleo.
Dragi Marko Vukoticu,
Ne ja, nego je onda Britanika napravila gresku, jer u njoj pise da je Stric Njegosev pocinio masakr nad Muhamedancima 1702. Do slovce je upotrebljen termin masakr. Mene to jeste malo pocudilo pa mi se ucinilo da Britanika upravo izdanje iz 1910 cini gresku posto je nemoguce bilo da je sveti Petar Cetinjski u to doba vladao. zato i nisam rekao ovo je greska, vec mislim da je greska. Gubeci iz vida da je ceo Gorski Vijenac posvecen upravo vladici Danilu a ne njegovom nasledniku svetom Petru cetinjskom. Dakle gresku jesam napravio ali nikome na taj nacin nisam hteo da napakostim. I smatram da je greska neznatna posto je nastala iz konfuzije.
S druge starne ja ne kazem da ovaj jezik pismo i recnik kojim mi komuniciramo ne razumem. Ja hocu da oni koji se prdstavljaju da su Crnogorci a ne Srbi iz Crne Gore govore svojim jezikom koji ja ne zelim da razumem. Jer za boga zasebna nacija mora da ima zaseban jezik.
Izraz Srbijanski je uvredljiv izraz jer ne postoje Srbijanci vec Srbi Sumadinci, Macvani, Vaaljevci i Srbi iz staroga Vlaha, ili kako ih obicno zovu Ere. A taj izraz Srbijanci za njih su poceli prvi da koriste naravno pronacisticki elementi jos iz doba Austijske vladavina Hrvatskom i Bosnom. Znate kada kazem pronacisticki elementi, ja se odnosim prema profesoru Kanu koji je najolje opisao, bar po meni istoriju Hasburske monarhije. Klicu nacizma je upravo posejao Ferdinand Hasburski, onaj sto ga je ubio Gavrilo Princip. Je li se tako bese zvao? Kaze profesor Kan.
Nigde, i nikada, ni u svojim govorima, niti pak u svoim izlaganjima ja nisam umanjivao vrednost ucesca Crne Gore u Prvom Svetskom ratu. To je vasa konotacija. Dok je mogla Crna je se Gora junacki i hrabro drzala. Jedan odred koji je na raspolaganje Javorskoj brigadi upucen u pomoc negde uoci samog povlacenja Srpske vojske preko Albanije iz sasatava Crnogorske Vojske, unistio je oko tri cete Austrijskih i Madjarskih hordi bas mislim negde u predelu Bjedine Varosi odmah na prevoju blizu Javora iznad Ivanjice. Zao mi je sto taj slucaj istoricari cak nisu ni zabelezili. I on se samo do skora prepricavao, a sada od kako Srpskim zemljama vladaju Modernisti, o tome vise se i ne prica u Ivanjickom kraju. Ovaj dogadjaj je meni govorio moj deda, po majci. Zao mi je sto ga nisam zabelezio onako kako mi je on to jednom ispricao, pred moj polazak u Kanadu. Trebalo bi rasceprkati i videti ko su ti hrabri ljudi bili, da su samo uz gubitak jednog ili dvoice vojnika toliki poraz naneli horda
ma sa severa. Kazem nije tema pa o tome ne mogu sada da zborim sto bi moj deda znao da kaze. Necu ti zboriti, o onome, o cemu ne raspravljamo sada. Ako nekada bude bilo srece i ako Bog dragi da da se ovo ludilo sto ga neki nazvase Novi Svetski poredak, a ja ga zovem nered smiri i svet ponovo vrati u red, mocicemo i o tom delu istorije da raspravljamo.
Opet vam ponavljam da se ja ne opirem da razumem ovaj jezik, koji sda svi svojataju a eto nekako se on do skoro zvao Srbo – Hrvatski. To nije tako od juce. To i u najstarijim enciklopedijskim izdanjima u anglosaksonskom svetu stoji, da se taj jezik zove Srbo – Hrvatski. Tako ga naziva Amerikanizovana Enciklopedija Britanika izdanje jos iz 1895, godine. Meni vise odgovara da se ovaj jzik zove Srpski, sto on i jeste. Od tog mog jezika, cistog izvornog i lepog, jer crkvenoslvenski nisam u porodicnoj kuci izucavao, danas postoje razni jezici pa ga cak i Poturice, vi rekoste ne ja, svojataju, i pretvaraju u nekakav njima odgovarajuci jezik.
Ono sto mene muci je, ne sto ce ga neko svoajata na ovaj ili onaj nacin. Mucime to sto tim svojatanjem taj se jezik pretvara u svakojako nipodasvanje. Sto je pravno, i legalno nedopustivo i sto je i zaista nelegitimno. Zato ako Crnogorci nisu vise oni Crnogorci koje je opisivao Petar II u svetu vise poznat kao Njegos, oni Crnogorci koje su opisivali kralj Nikola i marko Miljanov. Onda ti Crnogorci neka sebi grade svoj jezik. Jer i u protivnom ta se zbrka mora jednog dana legalno raspraviti. Dosta je bilo ataka i nipodastavanja srpske kulturne bastine.
Inace meni ne smeta kada neko kaze Srbin Hercegovac, Srbin Bosanac, Srbin Crnogorac, Srbin Vojvodjanin, Srbin Nislija, Srbin Sumadinac, Macvvanin i Dalmatinac. Ali mi strasno smeta kada mi neko kaze srbijanac. Sta li mu to pak samo znaci? Jer apropo postoje i Nemci Tirolci, Austrijanci, Svabe, Bavarci, Prusi i tako redom pa im ne smeta da se svi zajedno zovu Dojclanderi, ili pak kako ih mi zovemo Nemci.
A to da je Crna Gora stala rame uz u Prvom Svetskom Ratu sa ondasnjom Srbiom niko normalan ne moze opovrgnuti i podceniti. Radilo se tad o biti ili ne biti. Da li to nekome smeta da su se tada obe vojske slovile srpskim je druga stvar. Meni licno ne, a onima kojima to smeta neka im sluzi na cast. Jer ti div junaci su stvorili jednu veliku grdjevinu, koji pomodarci ruse cestito. Ruse je zato sto u nju nisu ni jedno zrno peska ulozili.
E vako,da se vratim na cas u sadasnjicu.U Sidneju na
Dan borca-Anzac Parade marsiraju Srbi,a i ja Srbin iz
Crne Gore.A imamo i Mardi Gras e tu svakojaki i svakojake,a sve nakaradno,kazu ima i onijeh sto sebe nazivaju Crnogorci.
Gospodine Bojicu, izraz srbijanci nije uvrjedljiv,vi znate da u Crnoj Gori imamo katunjane,crmnicane,ljesnjane,bjelopavlice,moracane itd. a svi oni skupa su crnogorcitakav slucaj je i u Srbiji,a izraz srbijanci proistice iz drzavne pripadnosti a neosporno je da i jedni i drugi kao i hercegovci pripadaju istom narodnom korpusu,uz sve posebnosti i razlike.Ove polemike na ovom portalu se vode oko negiranja crnogorske drzavnosti.Neosporna je cinjenica da drzave Crna Goa i Srbija kao samostalne nikada nijesu imale ni najmaneg spora.Sukobi datiraju od 1918 kada Srbija ukida drzavu Crnu Goru,tim ukidanjem drzavnosti Crne Gore ona,(a sve zbog megalomanije regenta Aleksandra)sebi nanosi ogromnu stetu,koja se najvise reflektuje zadnjih petnaestak godina a i danas po pitanju Kosmeta.Vrlo dobro znate da je Metohija bila u sastavu Crne Gore,Pa mislim da su ostale dvije srpske drzave na Balkanu nebi danas bilo problema sa Kosmetom.Kralj Aleksandar pod svoje skute okuplja becke konjusare i dava im drzavu,tu su i korjeni stradanja srba iz Krajine i korjeni sve srpske propasti.
Marko,sta tebe briga sta ce biti sa Srbima,ubijas dosadu na inerntu i kalis bijes,posto ne smijes u kuci!
Srbijanac jeste uvredljiv izraz i nedvosmisleno da zivite u Kanadi ja bih se oko ovoga sa vama legalno gonio. Niko ne osporava drzavnot Crnoj gori. To su ciste gluposti. Nego posto je Crna Gora kroz istoriju stvarana od strane Srba onda se postavlja pitanje cija je ona drzava. Da je srpska tu postoje nepobitne istorijske cinjenice.
Govorite napamet gospodine Vukoticu. Drzavu Crnu Goru je ukinula Austrougarska, a ne Srbija. Kralj Aleksandar je pored njegovog oca kralja Petra bio jedan od vrlih vladara u istoriji srpskog naroda i poginuo je kao zrtva nacisticko komunistiocke koalicije, kada je bio na putu za Pariz da sklopi sporazum sa vladom Francuske oko obnove vojnog saveza odnosno nove Atante. Taj je savez trebao da bude odgovor na divlajstvo Adolfa austrijkog kaplara. A da komunisti nisu posle Drugog svetskog rata doveli na vlast i to potpuno ilegalno drugog Austrijskog kaplaricu onoga sto je od svih strategijskih skola zavrsio bio sloserski kurs, situacija bih danas bila sasvim lagodna i mirna. Dakle komunisti su bili nemoguci, oni su jednog slosera proizveli u cin marsala. E taj sloser – marsal pored Milovana Djilasa i Aleksandra Rankovica tri najveca nekaznjena ratna zlikovca, je uspeo da napravi ovaj sos o kome eto danas na zalost raspravljamo.
Prema tome Marko ja sam sit komunistickih frazologija i nije mi potrebno da mi oni koji se ovako nekulturno i ne znalacki ponasaju drze lekciju o mom kralju, koga je postovao ceo normalan svet. Jer imam ja jednog moga tecu, koji mi pre neku godinu poce da prebacuje kako je princ Aleksandar glup. A ja prisecajuci se onih sloserskih dana ne mogoh da uzdrzim pa mu rekoh, da mi je drzi i glup Karadjordjevic nego priuceni sloser – marsal. Teca zaveza kao da sam ga vrelom vodom polio.
Zao mi je gospodine Marko sto ovako zlobno napadate familije koje su sebe utkale u jednu veliku gradjevinu koju danas neodgovorni ruse i dusa ih za to ne boli. Nisu oni nista u nju ulozili pa im je zato drago da je poruse.
Neki drugi su posejali kosti od Draca i Valone od Javora, Cakora i Mojkovca, pa sve preko Soluna da bi nekima stvorili i omogucili da uzivaju. No ti zarad gluposti ne umeju da uzivaju nego ruse nesto sto je vise od jednog mileniuma gradjeno.
Za ovu danasnju katastrofu celokupne Jugoslovenske situacije niko drugi ne snosi odgovornost nego ona poslednja vlast te nesrecne a sada pokojne SFRJ. Ostavite vi mucenickog kralja Aleksandra na miru i njegovog dedu Nikolu. Oni su znali sta su hteli. A vi sami sebe zapitajte da li znate sta hocete. I zamolio bih vas da iz svoje terminologije izbacite tu ruznu i nakaradnu rec Srbijanac. Ja nisam Srbijanac nego sam Srbin. A to Srbijanac su izmislili neprijatelji srpstva.
Ti srbine iz plemena kuci(pleme kuc)ne postoji,ne znam ni sta ti to znaci nesmijem kuci,smijem i kuci i van kuce sto mi je volja.A ti junacino sto se nesmijes predstaviti,nauci da pises.
Gospodine Bojicu,ja u klin a vi u plocu,ocigledno je da vi ne zelite da me razumijete.Dajte vec jednom da se srbi iz Srbije pitaju i odlucuju o svojoj drzavi,siti su oni srba iz Crne Gore.Srbi iz Crne Gore(snp,ns,sns,nss…)su dobro unovcili svoje srbvanje u Beogradu,a sve u dogovoru sa Milovim dps (pravilnije DRPESOM)vi kradite gore a mi cemo ovdje.Zato i radi ovo sto radi,jer nema opozicije,odnosno dok je ovakva moze raditi sta hoce.Pogledajte snimak tv suceljavanja Mila i Momira pred drugi krug predsednickih izbora 1997 godine u kojem se medjusobno optuzuju za kradju i sverc pa ce vam situacija u Crnoj Gori biti mnogo jasnija.sve podjele su izazivane vjestacki kako bi se narod podijelio,zaoravio na ekonomske probleme,a oni nastavili da vladaju i uiraju profite,svaki u svom ataru.I zeli se ovdje dati neki poseban publicitet Mirasevoj sektici,a svi znamo i vidjei smo u aprilskim desavanjima pred cetinjskim manastirom snagu te kreature koja je posle nevidjene kampanje uspjela okupiti jedva 200 ljudi.Zato cudi zasto se crnogorcima imputiraju neke stvari.Pogledajte i rezultate popisa u Crmoj Gori,radjenog uoci referenduma 40%crnogoraca,30%srba,crnogorskim jezikom govori 10%,srpskim90%,vjernika SPC 95%.CPC 0,5%.Crnogorci su ponosni na svoju istoriju i na svoju posebnost i zato se zovu crnogorcima,ziv je kult Petrovica u Crnoj Gori i Crnojevica i Balsica,Vojislavljevica ali i Nemanjica,Karadjordjevica,Obrenovica.POdjele oko jezika i crkve su dnevno politicke teme koje najvise odgovaraju odnarodjenoj vlasti.POzdrav.
Gospodo zar ne bi bilo bolje da sa G.Jovicem se preselite na njegov sajt,pa rasprav ljate temu!
Kako mogu komentari da budu duzi od clanka i cemu sve ovo.
Gospodine Marko,
Ja zaista u Vasoj kontraverznosti nisam mogao niti jos uvek mogu da sastavim kockice, i da resim zagonetku.
Ali molio bih vas ipak da mi date odgovor na jedno pitanje. Nemam nista protiv sto su Crnogorci ponosni na njihovu posebnost. Ali jesu li Crnogorci ponosni na svoje pradjedovsko poreklo, i svoje korene?
Dalje nemojte da mislite Gospodine Marko, da se kod mene u kuci nije govorilo Djed, Pradjed, i tako dalje. No o tim lingvistockim vezama nekom drugom prilikom.
A sada da vas podsetim na jednu drugu uspomenu, uspomenu na Ljuba Kaljevica. Jednog od velikih politicara srpskih. Njegov se pradeda doselio bio u selo Grvsku ispod planine Durmitor. Njegov djed se zajedno borio sa ustanicima vozda Karadjordja, kao i brat njegovoga djeda Boja. Sve to eto negde stoji zapisano. i to jos na jednom nadgrobnom spomeniku. Ljubin otac se odselio za Uzice posle Drugog Srpskog ustanaka i tamo se po prilicno obogatio.Sina je iskolovao visokim skolama i ovaj je postao znamenito ime u srpskoj politickoj eliti. Jesu li ti Srbi iz Crne Gore ukljucujuci tu i Crnoga Djordjija bili teret preveliki Srbiji? Naprotiv. Oni su joj doneli slobodu, ukljucujuci tu i potomke mnogih Crnogoraca, vojvodu Petra Bojojvica, vojvodu Misica, Vukomana Aracica i citav niz drugih politicara i vojskovodja same Srbije.
A za Bulatovica i Djukanovica, Tadica i Milosevica. Dragi moj gospodina Marko Vukoticu, ja samo mogu da kazem: – Sta da kazem. Ne zovem uzalud Borisa Tadica cijeg oca sam upoznao ovde u Kanadi svojevremeno, Jeljcinov imenjak Boris Mladji. Zar bi oni meni a ne znam Vama drgi prijatelju trebali da budu na ugled i dostojanstvo. Zato, Srbiji i svim Srbima nisu teret oni Srbi koji su vredni i cestiti ljudi. Nego ovi neki sto ih ja nazivam Srbi po potrebi. Kako su oni nastali takvi da budu Srbi po potrebi? Tu slobodno mozete ubrioti i samoga Milovana Djilasa. Kada mu je trebalo bio je on Crnogorac. A kada mu je drugi put bilo neophodno preobrazio se covek u Srbe. Tako i jedan nedavno ovde u Kanadi kad mu je trebalo da dobije posao od jednog Srbina, on mu se predstavio kao Srbin. A onda ga slusam jedno vece za sankom kako prica nekim Italijanima kako je Crnogorac. Oni mu se Italijani posle kada on ode podsmevaju. Ja za to kako su ti i takvi nastali i postali imam jednostavan odgovor. Proizvela ih Kominterna.
Napisacu vam kada se vratim s puta u narednih dva dana nesto na privatnu adresu. Malo neobicno i cudno.
Inace ovim komentatorima sto protestvuju za ovu debatu, s najvecim uvazavanjem kazem, da ako im se debata ne svidja oni ne moraju da u njoj ucestvuju. To sto su komentari duzi i od samoga clanka samo po sebi govori koliko je tema interesantna a po vrh svega i vazna. Debata i jeste za to da se usaglase stavovi.
Ovi Marko mora bas da jest Crnogorac
Posto nezna za pleme Kuchi, najbolje bi bilo da se vrne kuci! Jer mu se Albanac vrti oko zene, pa da mu ne napravi neko novo pleme!
Postovani,
nije takve prevrtljive ljude, kao sto kaze g. Bojic, proizvela Kominterna. Oni su proizvod svoje nesrece, jer priznace da se pravi ljudi ne mogu promijeniti, niti mijanjati misljenje, osjecanja, ili se potkupiti, pa koliko da ih pritisak na to tjera.
Ako je neko Crnogorac, i ako je covjek, on ce to javno iznositi, od rodjenja do smrti, nece se mijenjati prema KORITU – odnosno prema tome ko mu nesto da ili obeca. Ja sam uvijek prevrtljivog karaktera smatrao – losim ljudima, a takvih je Crna Gora imala kroz istoriju dosta.
G. Bojic pomenu prije par dana velikog serdara Janka Vukotica, koji je bio ucesnik kako kaze Podgoricke Skupstine. Ne zaboravite isto tako da je Podgoricku Skupstinu podrzao i bio njeni clan i Sekula Drljevic, koji je ipak sinonim za nesto suprotno od Janka Vukotica. Znaci, taj fenomen ambivaletnosti ili narodski recno – prevrtljivosti je izrazen svuda kroz istoriju.
Kralj Nikola iz Pariza salje otrovne strijele prema Srbiji, a svojevremeno je opjevao ode toj istoj zemlji, crnogorski knjizevnik i pjesnik Novak Kilibarda je predvodio narod koji se osjeca Sprski po Bosni i Krajinama, da bi danas bio najveci zagovornik crnogorske osobenosti. I td i td.
Sto se tice lidera modernog vremena g. Mila Djukanovica, za razliku od svih njegovih prethodnika, on se nije prodao za KORITO, i jedini je odbio privilegije, novac i vile koje mu je Beograd nudio 1997-1998 za protivuslugu da se malo smiri i da ne insistira na crnogorskoj osobenosti. Jedino taj politicar crnogorski se nije dao potkupiti i jedino njemu je Cetinje i Podgorica bili drazi nego Beograd. Postoji dogovor koji je i sam Djukanovic potvrdio o tome sta mu je nudjeno za uzvrat.
Znaci, dje god da smo, sta god da nas tjera, ljudi koji drze do svojih principa i osjecanja, trebaju da ostanu to sto su, a ne da budu danas jedno, sjutra drugo, kao ovi Crnogorci koje pomenu g. Bojic.
Pozdrav
Zoran V. Raicevic
Tzv. gospodine Vasilije, da si pazljivo citao vidio bi da sam rekao da pleme Kuc ne postoji,a Kuci da.I tzv. gospodine ja jesam CRNOGORAC i jos poblize KATUNJANIN, a apsolutno me ne zanimaju tvoji komentari iskompleksirane posrbice, jer pravome srbinu nesmetaju crnogorci.
Redakcijski komentar
A smetaju li istinskom crnogorcu Srbi iz Crne Gore, Srbi iz Srbije, Srbi iz Republike Srpske, Srbi iz Hrvatske, Srbi u rasejanju
S.M.
Dragi gospodine Zorane,sjetite se sta je sve dozivio Slavko Perovic vodja independistickog pokreta u Crnoj Gori,a Bogu hvala i prezivio,od tadasnjih poslusnika Slobodana Milosevica,crne trojke,Momira,Mila i Sveta,ako se nemozete sjetiti priupitajte g.Miodraga Vlahovica naseg ambasadora u Vasingtonu,on ce vam dobro objasniti,neka vam kaze i za progone,batinanja,barikade i sve ostalo,takodje on vrlo dobro zna za postojanost Milovu od referenduma 1992 pa do 1997.I lucu crnogorsku su kroz sve ove godine odrzali crnogorski liberali,a vjesti vozd je pobrao lovorike.Na kraju pozdravljam sve crnogorce sa antologijskom recenicom Slavka Perovica „POSTOJACE CRNA GORA,DOK JE LOVCENA NAD NAMA,DOK JE MORA POD BAROM I KOTOROM,DOK JE SUNCA I DOK JE GRAHOVCA“.
Postovana redakcijo, naravno da ne smetaju. Smetaju samo crnogorskoj vlasti,koja lansira svakojake podjele da bi se odrzala na vlasti. Nije Crna Gora Milo, Sveto, Ranko, Momir, Pedja i njihovi kumovi, prijateljiplacenici, batinasi.
Prvo odgovor g. Marjanovicu,
Crnogorcima ne smetaju Srbi iz Crne Gore, Srbi iz Srbije, Srbi iz Bosne, Srbi iz dijaspore. Isto tako, ne smetaju ni meni, jer sam mnogo dana, mjeseci i godina provodio sa njima, sto znaci da mi nijesu smetali.
Dragom Marku da kazem da je u pravu za sve sto kaze o Slavku Perovicu, koji jeste, od pocetka nosio lucu crnogorsku po Crnoj Gori. I ja to znam, jer sam isao na mnoge skupove po Crnoj Gori, jer sam bio svjedok, najstrasnije mrznje koja je vladala prema Liberalima, kao i najstrasnije kampanje koja je vodjena protiv njih. Bio sam i licno svjedok uvreda, prijetnji, omalovazavanja i td. od strane ljudi koji su mi bili prijatelji, komsije, rodjaci i td. To je na primjer pocelo 1990.g. i trajalo je nedje do 1998.g. Kada sam dosao u Crnu Gori Maja 2006.g., znaci u vrijeme Referenduma, sreo sam sve te iste ljude, koji su sada vecinom bili oni koji su glasali za samostalnu Crnu Goru, i za Mila. Dozivio sam jedan cudan momenat, mnogi su mi prisli i pitali me – Da li se, Zorane, sjecas sta smo ti govorili prije 10 godina, kako smo te vrijedjali i td. Vidio sam u njihovim ocima i pokajanje i izvinjenje. Ja sam se na to samo nasmijesio. Ja njih nijesam mrzio ni onda kada su bili protiv mene, jer sam znao da su moje ideje ispravne, a njihove pogresne.
Znao sam da jedna stara francuska poslovica kaze – Mora se i vremenu nekad dati dosta vremena.
Sto se tice Mila, ja znam da je on nije preduzeo nista da sprijeci divljanje svojih institucija u onom vremenu, ali sam isto tako znao sta on intimno misli o Crnoj Gori i Crnogorcima. To mi je davalo nadu da ce on mozda i spasiti Crnu Goru.
Postoji jedan od rijetkih intervjua koji je on dao svom poznaniku i tadasnjem prijatlju Rajku Zoricu, i listu Onogost dje Milo kaze da on kao predsjednik Vlade i javna licnost smatra da Crna Gora nije srpska drzava i da Crnogorci su narod. To je bila godina 1993.g.
Zoran V. Raicevic
Toronto
Debata i jeste da se usaglase stavovi. Molim Vas gospodine Bojicu, sta ovo znaci? Meni je isto cudno da
posto imate svoje blogove ne preselite se i vodite polemike, ili mozda Vam treba publika.
Za Slavka Perovica prvi put danas cujem. Pa bih voleo da znam ko je taj, i u cemu je, u svetu toliko poznat?
Kako to Zorane da Kominterna nije proizvodila prevrtljivce. Ko je bio Milovan Djilas, Ljubomir Tadic, Veljko Micunovic. Procitaj sta Micunovic pise u njegovim Moskovskim Godinama. Pa onada Svetozar Vukmanovic, Arsa Jovanovic, Peko Dapcevic, familija Kovacevici. A sta bi i sa onih cetrdeset generala sto ih je Crna Gora dala? Pa kada je izbio IB, Jozef Sloser ih je promenio sa Licanima i Kordunasima, o njima danas niko i ne govori. Svi su se ovi nabrojani kleli u oca Staljina i Majku Rusiju. A onda kako i sam Djilas kaze: „Kada smo mi komunisti malo kusnuli vlasti, sada smo je hteli odrzati, pa smo i oca i majku bili spremni da lupimo po glavi.“
Inace malo cudno se cini teza o Sekuli Drljevicu. Koliko je meni poznato on je jedna bezznacajna licnost. A oni koji se na osobu koja je bila saradnik italkijanskih fasista i nemackih nacista pozivaju neka im bude tako. Pa neka se na takve ugledaju. Ja sa takvima ne zelim da polemisem.
Za Mila Djukanovica svi znamo da je poceo kao Srbin svoju politcku karijeru da bi se kada mu je krusac slane soli doturen iz druge ruke, onda se prevratio u Crnogorca. Zatim toliko je priznat u svetu da ga interpol trazi, pa iz Crne Gore nigde vise ne moze da odputuje jedino mozda do svoga jednomisljenikama, Agima Ceka sa Kosova.
Za ostalo sto moj prijatelj Zoran pise nemam nameru da na dalje trosim vreme jer je sve tako bledo i transparentno da samo za sebe govori. Na kraju moja teza nije bila da se sa nekim ubedjujem oko mafijasa iz medjunardodnog politickog podzemlja, jer takvi su uvek zavrsavali na politickom smetilistu.
Na kraju sta da kazem. Otvorili smo jednu temu kojoj sigurno nema kraja. nego ja imam i drugih obaveza pa cu moje prijatelje ostaviti da sami raspravljaju ovu temu dok se ne vratim sa puta. Nece dugo biti, ja se nadam.
Gosin Zoro,
Moracemo mi tebi da posaljemo Dance Draskovic da te malo polije mlakom kisnicom, koju je ona jedino uspela da prizvede na neki cudan nacin, pa ne piski uz vetar. Samo tesko onome ko se sa onakvom vetrenjacom borio. Vidimo da se i sam Vuk u Don Kihotnjaka usturio, i prekusturio.
Ma nemoj Zorane bogoti. Mi smo svi iscasili u mozak pa ces ti sada da nam dokazes kako eto i kralj Nikola postade antisrbin. I tvoj miljenik Djido, i on je bio antisrbin, a onda presao u Sbe, E vidis on je porodio vas Srpske Afrikanere. Pa zasto i da ne, kada postoje Ameriken Afrikeners, boze mi prosti Pajo zar i ovaj svet nije iscasio. Tako bogami u Jamerici, ja to cuo zovu najvecu etnicku grupu, koju su nekada u ropstvu drzali, da im odradjuje besplatno poslove na plantazama, piranca i pamuka. Pa zato oni i imaju danas ministarku koja se zove bukivalno Pirincara. Tesko onome ko je njenoga zalogaja kusnuo. Da joj s iskupe oni je zovu Afriken Ameriken. Zasto onda i Crni Gorjani ne bi jednog dana bili Serbijan Afriken. U danasnjem svetu ludila sve je moguce, pa i Nezavisna Drzava Crana Gora. Verovatno pandan Nezavisnoj Drzavi Hrvatrskoj. Jesi li to ti bogati coce, zbog toga, sa svoim providjenjem Sekulu Drljevica, hoces da rehabilitujes, kao Hrvati Antu Pavelica. U istinu i vi NDCG_eovci niste nista bolji od vasih vam rodjaka NDH_zovaca. Dobro je coce da ti prizna svoje opredelenje, i potvrdi ga sa Sekulom. Ipak cu ja ostati Sumadinac, jer Sumadija u angliskom znaci Pensilvanija. Pa verovao ili ne sada je meni jasno zasto nam Modernisti ne priznaju da smo evropljani. Oni nas zamenili za Pensilvaniju. Ipak bio Paja u Pensilvaniji i mora ti reci dragi moj Afrikaneru Serbijanski, da je Sumadija lepsa od Pensilvanije, iako po novotarcima ona nije u Evropi.
Nego Zoro, znas li coce sta ti odvaljujes. Pominjes nekavoga Skota koi je na svoijem ledjima istetovirao Crnogorskoga lava. Koliko je meni poznato ni Skoti ni Crnogorci nemaju lavove u svojim prasumama. O, pa oni ni prasume nemaju, pa kako onda mogu imati lavove? Svak se kiti onim cega nema. Ko vi danasnji Monte Afrikaneri cojstvom i junastvom. Osim u zooloskim vrtovima e pa sada ja ne znam imate li vi u Crnoj Gori zivotinjskih vrtova? Ako imate onda oprosti, tamo morate imati bar jednoga lava.
E sada da vidis i ovoga cuda. I vi Monte Afrikaneri a, i oni Skoti, ste ukrali tudjega lava. A to je onaj Venecijanski lav, ili bogamu Mletacki. U istinu mnogi rimski imperatori su dovodili Skote da se bore kao gladijatori, pa zato nije iskljuceno da su neki koji su preziveli rimske gulage, nostalgicno preneli na slici lavove u Skotsku i tamo ih usvojili kao svoj zastitni znak. Tako da to sto si ti vidio na ledjima Skota, je skotski a ne Monte – afrikanerski lav.
Cudo si nam ti Zoro. Veruj ovome starme Paji sto ga krsta csto preseku pa ne moze da pise tako uvek. No vecersa sme ova moja Crnogorka izmasira, a ima tesku ruku, pa kao da te maljem mlati, te se ja malo pridigoh, sednem uz ovaj bucuk u koji svi gledamo ko tele u omam, pa imam i sta da vidim. Ti se coce zalaufao. O, da, vidim ja da i vi Monte Afrikaneri usvojili Mletackoga lava. Pa sta cete kada svoga nemate. Sto znaci ipak ste uspeli da povratite guvernadurstvo, pa se mnogo nesta durite.
Ne ludj coce, kralj Nikola je uvek znao sta zbori, nego da li ti znas sta pises? E ja ti velju kazem iako sam iz Sumadije, a zenjen Crnogorkom da ne znajes bogumi, nista. Ostavi kralja Nikolu da covek mirno pociva i vjeruj mi da on nije imao nikave strele a nije bio ni vjestica da carobni strijelama strijelja. A kada bi bio vjeruj mi da bi on tebe prva ustrjelio i to bas ondje dje treba da se taki ustrijeljaju.
Pa kada smo kod onoga Skota, da te bre Paja upita nesto. Sta si ti Skotu tome radio da mu zagledas u ledja? Dje ste to vas dvoica zajedno spavli i da se slucajno more vi niste jasili, kada ste jedan drugome zagledali ledja. Nemoj se ljutiti, ali ako te je ta nesreca spopala dolje u Floridi ima jedan dr. Kenedi, koji je protestantski pop i on od takvih ustrela ima odlicanoga leka. Pa kada te on izleci, onda ce ti se svet uciniti lepsim i ti mozes onda da nadjes neku Skotladjanku. Ti Crnogorac, pozamasan a i one Skotlandjanke nisu za podcenjivanje. Moze se izroditri neko dobro lavce, pa da sa njim onda okitite Crnogorsku zastavu. Tako ce biti mnogo bolje.
Ajde u zdravlju ostaj nas junace. Molim te ako nemas nista pametnije da zboris, nemoj ni ovo, a pogotovu o strijelama cestitoga kralja Nikole. Nije on bio Indijanac pa da strijelama progoni kauboje. Da cuo je Paja i za toga Kilibardu. Rasan Crnogorac veruj mi i zato mi ga nije ni mal za. Procerdao covek sve, svi ga izgustirali, pa se sada pocrnogorcijo. Neka mu je sa Srcom. I do vijeka. A kada manjka, podignite mu spomenik do nebesa, i njemu, i onome Sekuli, razdrljenome. Nemojte krlju Nikoli jer da njega nije bilo ne bi ste vi bili Crnogorci nego Poturcenjaci. Kavu je grsku covek napravio.
Svako vam dobro od Paje Sumadinca ponosnoga zeta Crnogorskog. Ako me ne bude bilo opet za neko vreme znajte da su krsta savladala. To vam Crnogorcima necu lako oprostiti, jer mi zena vice odavno, – ajd more muc jednom i lijezi, nemoj da mi posle kukas kako su te ledja ponovo uvatila. Da sam mladji znao bih ja sta da vatam veceras. Ali ovako mene vataju ledja. Pa i nije mi zao kada je to normalno. Ali ako mi se to desi zbog vas Crnogoraca, kako rekoh necu vam lako oprostiti.
Orovicu bolje cuvaj ta ledja i slusaj Crnogorku radi mira u kuci, a Crnu Goru ostavi CRNOGORCIMA i onima koji je smatraju svojom drzavom. Okrenite se srpskim problemima, a dje su Srbi njih ne fali.
… [Trackback]
[…] Read More on on that Topic: novinar.de/2007/09/15/crnogorci-cardak-ni-na-nebu-ni-na-zemlji.html […]
… [Trackback]
[…] Read More Info here on that Topic: novinar.de/2007/09/15/crnogorci-cardak-ni-na-nebu-ni-na-zemlji.html […]
… [Trackback]
[…] Information to that Topic: novinar.de/2007/09/15/crnogorci-cardak-ni-na-nebu-ni-na-zemlji.html […]
… [Trackback]
[…] Read More to that Topic: novinar.de/2007/09/15/crnogorci-cardak-ni-na-nebu-ni-na-zemlji.html […]
… [Trackback]
[…] Read More Information here on that Topic: novinar.de/2007/09/15/crnogorci-cardak-ni-na-nebu-ni-na-zemlji.html […]
cinemakick