logo logo logo logo
Рубрика: Актуелно, Друштво    Аутор: новинарство    пута прочитано    Датум: 10.09.2007    Одштампај
PDF pageEmail pagePrint page

SekteDa li je bekstvo deteta u sektu odraz preterane potrebe za samostalnošću i eksperimentisanjem ili je ovaj čin bunt protiv vaspitnih metoda roditelja

Prvo istraživanje o prisustvu verskih sekti u školama koje je izvršio pedagog Slobodan Malušić, na populaciji đaka sedmog i osmog razreda beogradske osnovne škole „Karađorđe”, neposredno pre nego što je veronauka postala sastavni deo osnovnoškolskog kurikuluma, pokazalo je da je od 194 učenika – čak 23 njih odgovore na večna transcedentna pitanja duha potražilo u učenjima nekih satanističkih sekti. Na pitanje – kojoj sekti su se priklonila, hrišćanska deca koja su se po sopstvenom nahođenju „prekrstila” u Satanine podanike, izjavljivali su da su članovi Munove sekte, Crne ruže, Večne duše, Vrata pakla…

Sve nade autora ovog istraživanja da su se deca malo „našalila”, raspršene su kada su oni počeli eksplicitno da navode i rituale „njihovih” sekti. Osim toga, iznenađujuće veliki broj mališana – 86 odsto njih, priznao je da je čuo za postojanje verskih sekti. Uz mnogo ograda i biranih reči, autor ovog istraživanja je mališane koje su pristupali „metareligijskom svetu” okarakterisao kao „psihički nestabilnu, emotivno ranjivu i porodično zanemarenu decu” uz dodatak da neka od njih potiču iz razvedenih brakova…

Fenomen verskih sekti ostao je predmet interesovanja ovog pedagoga, koji se danas nalazi na funkciji direktora Osnovne škole „Đuro Daničić” i koji za „Politiku” ističe da sva istraživanja govore da su deca koja najčešće upadaju u „mrežu” verskih sekti najčešće nesrećna, usamljena deca, porodično zanemarena ili zlostavljena deca, koja su prepuštena sama sebi i koja nisu pronašla psihološko „utočište” u društvu vršnjaka. Željni ljubavi i odobravanja, ova deca će se vezati za svakoga ko im „servira” makar i mrvice pažnje…

Stručnjaci kažu da se sva deca u pubertetu nalaze u „psihološkom” sazvežđu blizanaca Poluksa i Kastora, od kojih jedan čezne za samostalnošću i odvajanjem od roditelja, dok drugi uživa u hladu porodičnog stabla. Da li je bekstvo deteta u sektu odraz preterane potrebe za samostalnošću i eksperimentisanjem ili je ovaj čin neverbalna „dijagnoza” porodične klime i bunt protiv vaspitnih metoda roditelja?

„U periodu puberteta, kada većina dece ruši roditelje sa prestola autoriteta i traga za novim idolima, lak plen verskih sekti mogu postati tinejdžeri u čijim porodicama vladaju večiti sukobi ili ’hladni rat’, u kojima roditelji maltretiraju ili zapostavljaju decu i ne obraćaju pažnju na njihove razvojne potrebe i probleme, u kojima caruje alkoholizam ili neka druga bolest zavisnosti ili u kojima ’nedostaje’ jedan od roditelja.”

Međutim, važi i obrnuto – „plen” sektaša mogu biti i deca iz „dobrih” kuća, čiji roditelji imaju prevelike zahteve kada je u pitanju njihovo (van)školsko postignuće, zbog čega su ona prinuđena da se svaki dan šetaju po maršruti osnovna škola – muzička škola – časovi tenisa… Drugim rečima, očekivanja roditelja da dete sija i blista na svim poljima može biti veoma frustrirajuće i može motivisati dete da svoje „mesto pod suncem” pronađe u jednom naizgled nezahtevnom okruženju sekte u kojoj ono ima doživljaj da je prihvaćeno i voljeno takvo kakvo jeste. I, konačno, nije redak slučaj da momak ili devojka koji su već članovi neke sekte vrbuju svog partnera i emotivno uslovljavaju nastavak veze članstvom u sekti, objašnjava Slobodan Malušić.

Skicirajući način „regrutacije” novih sledbenika naš sagovornik ističe da sekte obično pošalju svoje „izviđače” u školsko dvorište kako bi osmotrili koja deca beže sa časova, imaju lošiji školski uspeh, poremećene odnose sa vršnjacima ili pokazuju sklonost ka nekim porocima, kao što su pušenje, droga, kocka… A na pitanje – da li su deca sa slabijim školskim uspehom lakši „plen” sektaša, Slobodan Malušić odgovara da bi se takav zaključak mogao izvesti iz činjenice da ova deca, nasuprot boljim đacima, imaju više slobodnog vremena koje ne ispunjavaju kreativnim aktivnostima, već „gluvare”, manje su zaokupljeni obavezama, nisu ambiciozni i nemaju čvrst cilj kome teže. Zbog toga na njih i „ciljaju” misionari sekti i kultova, nudeći im „spasonosno rešenje” za većinu nevolja koje su ih snašle – za slab uspeh u školi, nizak ugled u društvu vršnjaka, probleme sa roditeljima…

Kako prepoznati dete koje se uplelo u mrežu neke verske sekte?

„Roditelji bi trebalo da se zabrinu i nešto preduzmu ako njihova deca naglo i bez objašnjenja promene način života, pronađu nove prijatelje, ali odbijaju da porodicu upoznaju sa njima, uvek u isto vreme izlaze iz kuće, bez objašnjenja kuda idu i kad će se vratiti, usvajaju nov način oblačenja, psihički se isključuju iz događanja u porodici i na sve roditeljske pokušaje da sa njima povedu razgovor imaju običaj da kažu: „Vi ste svoju biološku dužnost ispunili, ja imam pravo da biram svoj put i imam pravo da pronađem svoje Ja”. Naime, to je stav koji usađuju sve sekte. Međutim, najveći problem nastaje kada liberalno orijentisani roditelji sve ove promene u ponašanju pripišu pubertetu i odmahuju rukom u stilu „proći će ga bubice”. Kada shvate da promene u ponašanju ne izazivaju „tinejdžerske bubice”, već gurui neke sekte, obično je kasno za reakciju.

Na pitanje – kojim se verskim sektama deca najčešće priključuju, on odgovara da su školarcima, na žalost, najzanimljiviji satanisti – njihovi rituali su često ekstremni i puni „scenskih efekata” koji se viđaju na filmovima i to je veoma fascinirajuće za tinejdžere koji su orijentisani na površinsko posmatranje pojava i zaslepljeni spoljnim efektima pojava. Osim toga, klinci u pubertetu najčešće su puni revolta, bunta i besa a kroz agresivne rituale satanističkih sekti oni pročišćavaju svoju negativnu energiju.

Autor Novica Kocić, Politika

————————————————————————–

Uticaj sekti na mentalno zdravlje sledbenika

Iako se u Međunarodnoj klasifikaciji bolesti pripadnost verskoj sekti ne tretira kao bolest zavisnosti, stručnjaci koji izučavaju dejstvo verskih sekti na psihu njenih sledbenika objašnjavaju da gurui raznim mentalnim manipulacijama kod svojih sledbenika izazivaju psihičku, fizičku i socijalnu zavisnost od sekte. Kod nekih sekti proces destrukcije ličnosti veoma je ubrzan i drastičan – poznato je, na primer, da satanističke sekte, posebno u fazi inicijacije, svojim sledbenicima u početku besplatno daju marihuanu, ekstazi ili heroin.

Ispitujući mentalni status 353 pripadnika verske sekte psihijatri Konvej i Zigelman dijagnostikovali su depresivnost u dve trećine slučajeva, usamljenost u 68 odsto slučajeva, strahove i osećanje krivice u polovini slučajeva, a noćne more imalo je 60 odsto sledbenika. Skoro svaki drugi pripadnik sekte nije mogao da se oslobodi mantranja i meditiranja. Seksualno zlostavljanje od strane gurua registrovano je u 60 odsto slučajeva sekte Božja deca.

Psihijatri Langom i Čembers su istraživali dejstvo sekti na duševno zdravlje 3308 bivših pripadnika 101 sekte i dijagnostikovali osećanje straha kod 83 odsto sledbenika. Kod više od polovine njih dijagnostikovano je beznađe, pad samopoštovanja, depresivnost, bespomoćnost i osećanje krivice uz poremećaj stanja svesti. Posle izlaska iz sekte, više od 70 odsto žrtava primalo je medicinsko-psihijatrijsku pomoć.

Katarina Đorđević
[objavljeno: 09.09.2007.] Politika





Пошаљите коментар

Да би сте послали коментар морате бити улоговани

GENOCIDE REVEALED
logo
Писанија Грешног Милоја
Проф. Др. Миодраг Петровић

Проф. Др. Миодраг Петровић

КРОТКИ ЛАФОВИ!
Антиекуменистички сајт

НОВИ Антиекуменистички сајт

„СТРЕЉАЊЕ ИСТОРИЈЕ“
logo
ПРАВОСЛАВАЦ 2017
ГЕНОЦИД
ЈАСТРЕБАРСКО 1942
БОЈКОТ НАРОДА – документарац
новинар.де
Loading
КОРУПЦИЈА, ВЛАСТ, ДРЖАВА
logo
АГЕНЦИЈА ЗА БОРБУ ПРОТИВ КОРУПЦИЈЕ
logo