logo logo logo logo
Рубрика: Политика, Актуелно    Аутор: новинарство    пута прочитано    Датум: 7.07.2007    Одштампај
PDF pageEmail pagePrint page

Solana HavijerIde li EU u eksperiment za ono što će sutra biti balkanizacija čitave Evrope. Ambasador Rusije u Beogradu, Aleksandar Aleksejev smatra da se kod nas, u Srbiji, suviše velika pažnja pridaje izjavama gospođe Kristine Galjak.

Naime, ruski je ambasador oštro kritikovao izjavu gospođe Galjak, koja je kao portparol visokog predstavnika EU za spoljnu politiku, rekla da će „EU preuzeti odgovornost i doneti odluku o Kosovu, ako Rusija nastavi da ponavlja samo ne”. Ambasador Aleksejev u svom je reagovanju naglasio „da to nije stav cele EU, već stav jednog čoveka, ta je izjava pogrešna i to nije jezik kojim ljudi mogu da razgovaraju sa Rusijom”.

Možemo špekulisati je li Aleksejev govoreći o stavu jednog čoveka, zapravo mislio na Havijera Solanu, jer je gospođa Galjak verovatno javno rekla ono što Solana za sada još ne želi da kaže, tek ruski je ambasador gospođu Galjak poslao u sobu. Da tamo sedi i čeka dok se veliki, odnosno muškarci ne dogovore. Veliki su SAD i Rusija, Evropa to je gospođa Galjak, u stvari Solana. Nas, Srbije tu skoro i da nema.

No, Galjakovoj su u pomoć odmah pritekli i komesar za proširenje EU Oli Ren i generalni sekretar NATO Jap de Hop Shefer, ponovivši ono što je gospođa Kristina rekla. Oli Ren je dodao „da je oko Kosova u igri i naš kredibilitet u spoljnoj politici i da će Evropa platiti cenu, ako proces rešavanja statusa Kosova propadne”. Uzgred i između ostalog, zbog kredibiliteta NATO-a Jugoslavija je 1999. godine i bombardovana.

Ambasador Rusije u Beogradu, gospodin Aleksejev odgovorio je i Renu i Sheferu rekavši „da Kosovo nije evropsko, već međunarodno pitanje i da u rešavanju tog problema EU ne može da zaobiđe Savet bezbednosti UN i da kad god su UN bile zaobiđene to je tragično završavalo”.

Da li je, ipak, Vašington planski sada gurnuo Evropu da ona preuzme štafetu u rešavanju pitanja Kosmeta i konfrontacije sa Rusijom oko toga? Ponavlja li se situacija iz 1991. godine kada je zbog straha nekih evropskih zemalja da bi zbog tadašnje Jugoslavije mogao da propadne Mastriht i došlo do unilateralnih poteza bez saglasnosti UN?

Amerikanci će elegantno prepustiti Evropi da se batrga oko Kosmeta. Sačuvati američki život danas je opsesija Vašingtona u svim međunarodnim sukobima. Postoji jedan san, tipičan za američku naciju, san o bogatstvu, moći i lepoti na zemlji, san o besmrtnosti. Amerikanac ne sme da umre, dakle ne može da umre. Odatle i sva ta silna suđenja kada neki lekarski tretman krene naopako, ta atmosfera hiperbezbednosti, taj kult uvek mladog tela koje ne sme da ostari, ta fobija od loših navika kao što su cigarete ili alkohol koji mogu da uzrokuju bolest ili smrt. To je san o besmrtnosti ili svemoći. U tom je kontekstu sloboda ljudi i suverenitet država poput slobode na tržištu. Prodavnica na ćošku može da se takmiči sa „Dženeral motorsom”, ali svi znamo ko će pobediti.

Ljudska prava Albanaca, zbog čega se, navodno, ratovalo 1999. protiv Jugoslavije? Kada bi se ratovalo u svim državama u kojima se ta prava krše, čitava planeta bila bi u ratu. Vojnici nisu ginuli kod Valmija da bi zaštitili prava koja su upravo bila proglašena , već da bi zaštitili ugrožene nacionalne granice. Zaštita Francuske bila je prioritet, a ne zaštita ljudskih prava.

Rat koji je NATO 1999. poveo protiv Jugoslavije vodio se u ime navodne humanosti i navodne nadnacionalne Evrope. Evropa se ranije u ime nadsuvereniteta odrekla granica između država koje je čine, ali bi na Balkanu sada stvarala nove granice. Apsurdno je nekoga ubeđivati da su nacije na početku novog milenijuma postale prevaziđene poput starih kompjutera i da se sve to ipak ne odvija u korist nadnacionalizma, koji bi imao čudesnu moć da ih spoji i „prevaziđe”, već, što je mnogo gore, pod pritiskom brojnih arhaičnih i fanatičnih mikronacionalizama koji će uništiti svako sećanje na naše laičke i republikanske ideje. Proglašavanje „nadnacionalne Evrope” po svaku cenu, san o njoj i njenoj moći u trenutku kada u realnosti ta ista Evropa nije više sposobna da zaštiti ni nacije koje je čine i koje garantuju unutrašnje jedinstvo i jednakost kao i spoljašnju slobodu pred uvek prisutnim pretnjama, to je isto što i srljanje nizbrdo. Da li je Srbija uopšte svesna cele te igre između načela evropske „nadnacije” u ime velikih „humanitarnih” principa i loše prikrivenih mutnih političkih ciljeva? A sve u ime budućnosti mira i stabilnosti na Balkanu. Rešenje koje bi, po Romanu Prodiju, vodilo ka „nadgledanoj nezavisnosti Kosova uz poštovanje interesa i bogate istorijske tradicije Srbije”? Ako je ta istorijska tradicija, zapravo, ime za kulturno-crkvenu baštinu Srbije na Kosmetu, šta ćemo s onim drugim, a to je poštovanje interesa Srbije? Kako to uskladiti s „nadgledanom nezavisnošću Kosova”?
Ide li, dakle, EU u eksperiment za ono što će sutra biti balkanizacija čitave Evrope?

Miroslav Lazanski
[objavljeno: 07.07.2007.]





Пошаљите коментар

Да би сте послали коментар морате бити улоговани

GENOCIDE REVEALED
logo
Писанија Грешног Милоја
Проф. Др. Миодраг Петровић

Проф. Др. Миодраг Петровић

КРОТКИ ЛАФОВИ!
Антиекуменистички сајт

НОВИ Антиекуменистички сајт

„СТРЕЉАЊЕ ИСТОРИЈЕ“
logo
ПРАВОСЛАВАЦ 2017
ГЕНОЦИД
ЈАСТРЕБАРСКО 1942
БОЈКОТ НАРОДА – документарац
новинар.де
Loading
КОРУПЦИЈА, ВЛАСТ, ДРЖАВА
logo
АГЕНЦИЈА ЗА БОРБУ ПРОТИВ КОРУПЦИЈЕ
logo