Вести

Nemoguće je sada zaustaviti podelu crkve u Crnoj Gori i to mora da shvati i Amfilohije, a pitanje imovine treba rešiti pravnim putem.
Najbolje rešenje za crkvu u Crnoj Gori jeste da se zove pravoslavna. To sam govorio još pre 10 godina, pa su me napali da hoću da reformišem crkvu. Sada se izgubila šansa da se pravoslavlje u Crnoj Gori ne deli i to je danas, bojim se, nemoguće zaustaviti. Svako će imati pravo na svoju crkvu, ne može se uskratiti Crnogorcu da ima svoju crkvu, kao ni Srbinu da ima svoju, a pitanje imovine treba rešiti pravnim putem.
Ovo je u intervjuu za podgoričke „Vijesti“ izjavio Svetozar Marović, bivši predsednik državne zajednice SCG i sadašnji potpredsednik Demokratske partije socijalista, ističući da ne zna da li će se mitropolit Amfilohije Radović uklopiti u tu sliku.

– Volio bih da Amfilohije, koga ja veoma cenim, razume da je on mitropolit u Crnoj Gori. On mora da da odgovor zašto bi Crnogorac morao da ide u srpsku crkvu. Zašto se javno gospodin Amfilohije ne oglasi i kaže – ovo je pravoslavna crkva u Crnoj Gori, ona može da ima sestrinske odnose sa svim pravoslavnim crkvama, ali je ovo crkva i za Srbe i za Crnogorce i za sve pravoslavne vernike – rekao je Marović.

On je ukazao da je to za njega veoma bitno, jer su pred tom crkvom sahranjeni i njegovi preci.

Pomoći ću Daviniću

– Prvoslav Davinić bio je reformator Vojske Srbije i Crne Gore i spreman sam da pomognem istini jer niko nije uzeo nijedan cent, niko nije oštetio nikoga, samo je hteo da pomogne. A nekome iz političkih razloga nije odgovaralo da se vojska reformiše u borbi protiv terorizma – rekao je Marović, komentarišući podizanje optužnice protiv bivšeg minstra odbrane zbog posla sa nabavkom vojne opreme za koju je i on dao saglasnost.

– Hoću da znam da li je to crkva koja služi zemlji u kojoj će živeti moj sin. Ili će biti crkva u koju će dolaziti ljudi iz drugih zemalja sa željom da ova zemlja bude organizovana po njihovim političkim zamislima – dodao je potpredsednik DPS-a.
Na pitanje novinara, a zašto onda podržava da Srpska pravoslavna crkva gazduje svetinjama na Cetinju, Marović je odgovorio:

Naše ime našem jeziku

– Bosna je tamošnji jezik nazvala bošnjačkim, Hrvatska hrvatskim, pa zašto ga Crna Gora ne bi mogla zvati crnogorskim? Crna Gora postoji, ima najviše Crnogoraca i zašto bi baš njima zabranili da svoj jezik nazovu svojim imenom? Naravno treba ostaviti i mogućnost i za upotrebu drugih jezika u skladu sa međunarodnim standardima – kaže Svetozar Marović.

– Najvažnije je da se svetinje stave u funkciju verskog turizma, da ne zasutavimo ideju da se one objedine i da pokušamo da dignemo na noge Cetinje. Suština je da ja ne mogu nametnuti sada to što želim, nego što je moguće. Sada imamo svetinje na dva mesta. Čestica Časnog krsta i ruka Jovana Krstitelja su u posedu Mitropolije. Da li to treba da policija otme? Sigurno ne – pojasnio je bivši predsednik SCG

Milo pravno čist

– Milo Đukanović od posla sa cigaretama nije za sebe stekao nikakvu protivpravnu korist i nema razloga da se plaši eventualnog sudskog procesa u Italiji. Sve treba pravno dovesti do kraja. Siguran da je tu sve pravno čisto, što su utvrdile i komisije EU. Treba postaviti pitanja da li zaista jedan posao može biti tako sumnjiv ako u njemu učestvuju i velike svetske kompanije i da li je moguće da te kompanije stavljaju tolike količine cigareta u kriminalne poslove i daju kriminalcima da rade – tvrdi Marović.

 

Frankfurtske VESTI, 05.07.07

AMFILOHIJE DA KAŽE SLUŽI LI OVOJ ILI DRUGOJ DRŽAVI

Vi se sada zalažete za crnogorski jezik i naglašavanje crnogorskog nacionalnog identiteta u ustavu, a predsjednik Republike da Srpska crkva gazduje hrišćanskim svetinjama na Cetinju. O čemu se tu radi?
Oko jezika i svega ovoga gospodin Vujanović misli slično meni. A što se tiče crkve, pravoslavna crkva u Crnoj Gori je najbolje rješenje. To sam govorio još prije 10 godina, pa su me napali da hoću da reformišem crkvu.
Izgubila se šansa da se pravoslavlje u Crnoj Gori ne dijeli i to je danas, bojim se, nemoguće zaustaviti. Svako će imati prava na svoju crkvu, ne može se uskratiti Crnogorcu da ima svoju crkvu, kao ni Srbinu da ima svoju, a pitanje imovine treba riješiti pravnim putem.
Mislite li da ima šanse da se gospodin Amfilohije uklopi u tu sliku?
Ne znam, volio bih da Amfilohije, koga ja veoma cijenim, razumije da je on mitropolit u Crnoj Gori. On mora da da odgovor zašto bi Crnogorac morao ići u srpsku crkvu. Zašto se javno gospodin Amfilohije ne oglasi i kaže – ovo je pravoslavna crkva u Crnoj Gori, ona može da ima sestrinske odnose sa svim pravoslavnim crkvama, ali je ovo crkva i za Srbe i za Crnogorce i za sve pravoslavne vjernike.
Meni je to bitno jer su pred tom crkvom sahranjeni moji preci i ja hoću da znam da li je to crkva koja služi zemlji u kojoj će živjeti moj sin. Ili će biti crkva u koju će dolaziti ljudi iz drugih zemalja sa željom da ova zemlja bude organizovana po njihovim političkim zamislima.
A zašto onda podržavate da takva crkva gazduje hrišćanskim svetinjama na Cetinju?
Najvažnije je da se svetinje stave u funkciju vjerskog turizma, da ne zasutavimo ideju da se one objedine i da pokušamo da dignemo na noge Cetinje. Suština je da ja ne mogu nametnuti sada to što želim, nego što je moguće. Sada imamo svetinje na dva mjesta. Čestica časnog krsta i ruka Jovana krstitelja su u posjedu Mitropolije. Da li to treba da policija otme? Sigurno ne.
Veoma je teško objasniti da se takve relikvije nalaze u muzejima. Ne možete vi u muzeju stati, krstiti se i moliti Bogu pred takvim svetinjama, to mora biti u nekom hramu i to mora biti brižno čuvano od ljudi koji su svakodnevno u službi Boga. Volio bih da Crna Gora bude zemlja hrišćanskog pomirenja.

Crnogorske „Vijesti“ ,04.07.2007; Intervju: Svetozara Marovića

AMFILOHIJE ZAPANJEN STAVOVIMA SVETOZARA MAROVIĆA O PRAVOSLAVNOJ CRKVI U CRNOJ GORI

Zašto je SPC na udaru a Vatikan nikome ne smeta

Podgorica – Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije izrazio je juče čuđenje što je od svih vjerskih zajednica u Crnoj Gori samo njegova Mitropolija „na udaru“ zbog zavisnosti od svog centra u Beogradu, poručivši da je zapanjen što ga je potpredsjednik DPS-a Svetozar Marović „ponizio“ kao priznatog teologa.

„Albanac sa Kosova u Baru, Hrvat iz Bosne u Kotoru mirno sjede, i neka sjede, u Crnoj Gori, na čelu Vatikanu direktno podložnih dijeceza, a mitropolit Crnogorski iz Morače, čiji su preci, svi do jednog, ugradili svoje kosti u stvaranje i odbranu Crne Gore, proglašava se okupatorom i izdajnikom, čovjekom koji dovodi ljude „iz drugih zemalja“ da ovu zemlju porobe i opustoše“, poručio je mitropolit SPC u Crnoj Gori Maroviću u otvorenom pismu povodom njegovih stavova u prekjučerašnjem intervjuu „Vijestima“.
Marović je rekao da se boji da je nemoguće zaustaviti „dijeljenje pravoslavlja“ u Crnoj Gori, a da bi Amfilohije trebalo da se oglasi i kaže da je „ovo pravoslavna crkva u Crnoj Gori, ona može da ima sestrinske odnose sa svim pravoslavnim crkvama, ali je ovo crkva i za Srbe i za Crnogorce i za sve pravoslavne vjernike“.
„Hoću da znam da li je to crkva koja služi zemlji u kojoj će živjeti moj sin. Ili će biti crkva u koju će dolaziti ljudi iz drugih zemalja sa željom da ova zemlja bude organizovana po njihovim političkim zamislima“, rekao je Marović u intervjuu „Vijestima“.

Amfilohijevo pismo Maroviću „Vijesti“ objavljuju u cjelini:
„Zahvaljujem Vam na izjavi da me „veoma cijenite“, uvjeren da znate da prema Vama gajim ista osjećanja. No, baš zbog toga, dozvolite da izrazim svoju krajnju zapanjenost Vašim ponižavanjem mene kao pravoslavnog teologa, poznatog, a čini mi se i priznatog, u savremenoj Pravoslavnoj crkvi, pa i šire. Ovo ukoliko je Vaša izjava vjerno prenijeta. Da li me ikada neko čuo ili pročitao moj tekst kojim poistovjećujem Pravoslavnu crkvu sa bilo kojom nacijom? Nasuprot tome, u bezbroj svojih propovijedi, naučnih tekstova i izjava neprekidno sam ponavljao i ponavljam izvornu biblijsku istinu da Ču Crkvi nema Grka ni Jevrejina roba ni slobodnjakaČ, Kineza, Srbina, Crnogorca ili Afrikanca, nego su Čsvi jedno u Isusu HristuČ! Da li ima igdje drugačijeg mog potpisa kao mitropolita osim Pravoslavnog crnogorsko-primorskog mitropolita? Da li se Mitropolija na čelu koje stojim nazvala drugačije sem Crnogorske mitropolije, onako kao što se zvala u vrijeme Kraljevine Crne Gore, a prije nje u doba Petrovića? Naziv ČPrimorskaČ je dodat između dva rata kada je u njen sastav ušla Bokokotorska Eparhija i Primorje. Njen kontinuitet se nije prekidao od 1219. g. do danas, njena imovina i imovina njenih jedinica nikada nije promijenila svog titulara, izuzev u posleratno besudno vrijeme kada je dio njene imovine oduziman i nacionalizovan od strane revolucionarne vlasti; opljačkane imovine koju sadašnja Vaša vlast ne želi da vrati.

Kao odgovor na Vašu nedoumicu, g. Maroviću, u vezi naziva Crkve u Crnoj Gori, slobodan sam da Vas uputim na moj dopis predsjedniku Skupštine Crne Gore, pokojnom Ristu Vukčeviću, gdje sam na njegov zahtjev za mišljenje predložio da se Crkva u Crnoj Gori imenuje kao „Pravoslavna crkva“ što i stoji u Ustavu od 1992. g. Takav isti predlog stoji i u dopisu Episkopskog Savjeta Pravoslavne crkve u Crnoj Gori predsjedniku Republike i Vlade Crne Gore za novi ustav Crne Gore koji je u pripremi.

Pravoslavna crkva u Crnoj Gori, g. Maroviću, se ne dijeli. Postoji nacionalistička vjersko-ideološka grupacija, prvi put osnovana, kako se kaže u policijskom aktu, 17. januara 2000. g. pod nazivom „vjerska zajednica CPC“. Ona kao novoformirana vjerska zajednica, kao i svako udruženje i NVO, može da postoji po zakonu (premda je i taj zakon iz 1977. g. bio ukinut u vrijeme njenog osnivanja) od dana svog formiranja, da stiče svoju imovinu i sl. Priznavanje toj vjerskoj zajednici, nepostojećoj za Pravoslavnu crkvu u svijetu, prava na ime, imovinu i dostojanstvo osmovjekovne Zetske odnosno Crnogorske mitropolije ne bi se moglo dogoditi ni u najbesudnija vremena, a kamoli u Crnoj Gori našeg vremena koja bi htjela da bude evropska država.

Ako se tako nešto može naći u glavama kojima je zakon „ono što im srce žudi“ i koji ne znaju ni šta je Crkva ni šta je pravo i pravda, zaista je neshvatljivo za zdrav razum da Vi kao kršten čovjek i čovjek koji se već duže vremena bavi državnim i pravnim pitanjima, prihvatite jednu takvu Čludost za praviloČ (Njegoš)! Takav poziv nije poziv na Čreformu CrkveČ već na nasilje nad njom i njeno razaranje, uz gaženje svih božjih i ljudskih zakona. Iskreno, to mi ne liči na Svetozara Marovića koga poznajem i poštujem. Pitam Vas: Da li je takvu podjelu imovine prihvatio Vaš DPS u odnosu na stranke nastale iz njega i iz istog korijena Komunističke partije Crne Gore? Da li biste Vi prepisali imovinu Vašeg oca u Krimovicama nekom doseljeniku koji bi imao takve zahtjeve?

Između ostalog treba i to reći: Ovakav odnos prema Crkvi, njenom vjekovnom ustrojstvu i kanonskom poretku predstavlja poziv na direktno miješanje države u unutrašnja pitanja i poredak Crkve. Začudo, niko u Crnoj Gori ne postavlja pitanja neposredne zavisnosti rimokatoličkih biskupija od Vatikana (odnosno jedne od njih od Splita) kao ni drugih vjerskih zajednica od svojih centara u svijetu. Samo je vjekovna zajednica pravoslavlja u Crnoj Gori sa Pećkom-Beogradskom patrijaršijom, odnosno Pravoslavnom crkvom srpskom, i preko nje sa svim Pravoslavnim crkvama u svijetu, na neprekidnom udaru, uz pojavu i njegovanje kod pojedinih krugova iracionalne patološke mržnje protiv Crkve. Albanac sa Kosova u Baru, Hrvat iz Bosne u Kotoru mirno sjede, i neka sjede, u Crnoj Gori, na čelu Vatikanu direktno podložnih dijeceza, a mitropolit crnogorski iz Morače, čiji su preci, svi do jednog, ugradili svoje kosti u stvaranje i odbranu Crne Gore, proglašava se okupatorom i izdajnikom, čovjekom koji dovodi ljude Čiz drugih zemaljaČ da ovu zemlju porobe i opustoše! O vremena, o običaja!“.

M.J. 

AMFILOHIJE OČEKUJE NOVI PROGON

Očevidno, uvaženi g. Maroviću, ako ste čak i Vi postali podržavalac ovog i ovakvog bezakonja i vjerskih dioba u Crnoj Gori, ovaj „oltar pravi na kamen krvavi“ očekuje nova nasilja i nova gonjenja, nezapamćena ni u prošla totalitarna vremena. No, krst nositi nama je suđeno. Crkva je izdržala u svojoj dugoj istoriji i teža iskušenja.

Crnogorske „Vijesti“, 05.07.2007