Tri dana pred Vaskrs crkva u Venčanima je obijena. Iz crkve su iznete svete knjige. Policijska “marica“ sa dva policajca je, navodno, tim povodom stigla u selo Venčane. Dogodila se krađa. Pravi, viši razlog dolaska policije je da se paroh Nebojša prikaže kao kriminalac.
piše: Miodrag Milojević, TABLOID 19.04.2007
Lepo je vreme i sezona poljskih radova. Umesto da su na njivama, seljaci stražare oko crkve, dozivaju mobilnim telefonima i spremaju se na akciju. Preko hiljadu ljudi se skupilo u porti – sprečavaju da se izvrši primopredaja. Sprečavaju da drugi pop uđe u crkvu
Episkop šumadijski Jovan Mladenović, na otkrivanju spomenika đeneralu Draži Mihajloviću u Lapovu, pita pred kamerama zašto bronzani đeneral u ruci ne drži krst? Poznato je, konstatuje učeni vladika, zašta se đeneral Draža borio. Lapovci su ćutali. Mogli su da odgovore da Draža Mihailović nije bio svetac nego vojnik. Da đeneralu ne pristoji mantija, već uniforma.
Epizoda sa spomenikom, završena neprijatnim ćutanjem, otkrila je čudnu narav episkopa šumadijskog. Sveca koji hoda i drži lekcije. Mrzovoljnog duhovnika, koji rado zanoveta, omalovažava vernike iz jednostavnog razloga: spada u red takozvanih ognjevitih ljudi.
Može da se spekuliše i nagađa da li je vladika šumadijski ljut na Lapovce i iz viših, političkih razloga. Svečanost u Lapovu sprovedna u režiji SPO (Srpski pokret obnove), a ne SDPO (Srpski demokratski pokret obnove), sa čijim čelnicima je vladika u prijateljskim odnosima.
Sukob u Lapovu je sevnuo kao kratkotrajna varnica. Ognjeviti vladika je išao i dalje, u nove konflikte i pobede. Otvarao je i zatvarao manastire, sudio i presuđivao, rukovođen svojim ili božjim gnevom. Dok nije stigao do sela Venčana kod Aranđelovca. Vernici koje je šikanirao su, na veliki hrišćanski praznik Cveti, zaključali crkvu.
Uoči Vaskrsa, najradosnijeg hrišćanskog praznika, crkva Svetog Georgija u selu Venčani stoji tužna i zaključana. Strogi vladika meštane drži u neizvesnosti, lokalnog paroha je stavio pod suspenziju. Policija u crkvenoj porti drži čas veronauke, saslušava i preslišava paroha Nebojšu Stevića. Mladog, krupnog mladića rumenih obraza.
Lepo je vreme i sezona poljskih radova. Umesto da su na njivama, seljaci stražare oko crkve, dozivaju mobilnim telefonima i spremaju se na akciju. Preko hiljadu ljudi se skupilo u porti – sprečavaju da se izvrši primopredaja. Sprečavaju da drugi pop uđe u crkvu.
Rešenje, međutim, postoji. Zašto pop Nebojša ne da ostavku? Ostavka je moralni čin.
Istorija, pored toga što se ponavlja, ume cinično da se podsmeva. Kao da smo na snimanju TV serije o Karađorđu. Treći srpski ustanak ili – tako nešto. Šumadija se ustalasala, ustala je Šumadija! Orašac je blizu! Eno ga Orašac! Nekolicina starijih navukla šajkače na glave. Otac Nebojša, u sredini, kao Karađorđe. Ili, makar, kao pop Luka Lazarević!
Oprosti im Bože, ne znaju šta rade.
– Ovo govori narod! Narod kad govori, on govori iz duše! Narod ne da svoga popa!
Došlo je, govore meštani, dvadeset popova. Došla je jedna policijska “marica“ sa dva policajca.
Da je stiglo dvadeset specijalaca sa dva popa – svašta je moglo da se odigra. Moguće je, da bi se, u takvom odnosu snaga, primopredaja izvršila bez zrna baruta i ispaljenog metka. Bez obzira na pasivan i aktivan otpor hiljadu vernika.
Spor je teološke naravi, a crkva je odvojena od države. Ako je tako, zašto policija rešava crkvena pitanja? Parohu Nebojši, pod suspenzijom, zabranjeno je da činodejstvuje. Umesto njega to radi policija. Kad pođu u intervenciju policajci se, kako vera nalaže, prvo prekrste! Kad činodejstvuju, mladi, obrazovani policajci skidaju opasače, odlažu pendreke i lisice. Policija zna da je na svetom zadatku. Van porte, na ulici, vernicima bi svašta moglo da se desi. Tamo ih krst ne štiti.
Vladika šumadijski gospodin Jovan vernicima se obraća dekretom. Šta učen čovek ima da razgovara sa gomilom? Stigao je ukaz da je otac Nebojša suspendovan. Vladika podelio vernike na podobne i nepodobne. Sa podobnima razgovara, nepodobne ne šiša. Mora prvo da se pokaju, tek onda zabludele ovčice mogu natrag, svome stadu.
Sukob strogog ali prekog vladike sa vernicima ima svoju istoriju. Datira od pre godinu dana. Sukob je muzičke prirode. Vladika se sa vernicima sukobio oko nota. U obližnjem selu Tuležu, osvećuju se temelji crkve. Vladika drži liturgiju. Lepota božja. Okolo je verujući narod. Svi pevaju u slavu Boga. A onda je došlo do skandala. Vladika Jovan je doneo uredbu kako da se peva. Ko ne peva po novom, uredba je stara godinu dana, taj peva – a zlo misli!
Oni koji se pokoravaju su vernici. Koji ne slušaju su grešnici, uskoro možda i otpadnici.
Vladika Jovan je reformator. Napravio je izmene u planu i programu.
Vladika Jovan nije svetac koji hoda – nego svetac koji maršira. Izmaršira vernike! Postoji video zapis sa prekinute liturgije u Tuležu. Vladika peva “blagodarajamo Gospodu“. Sveštenici se okreću, jer crkveni hor peva “poklanjamo se Ocu, Sinu i Svjatamu Duhu.“
Vladika prekida liturgiju. Vladika govori:
– Izlazite napolje! Molim vas, ja služim liturgiju i neću da mi vi pričate šta je liturgija!
– Vladiko, mi smo ovako… Dva puta. Mi smo tako naučili!
– Molim vas, gospodo, vi govorite iz neznanja vašega. Ne budete li se pokoravali, od danas nećete imati ništa u crkvi.
– Vladiko, Vi nam sve možete uraditi, ali nam ne možete zabraniti da uđemo u carstvo nebesko ako smo mi to zaslužili.
– Ako možete bez episkopa, idite slobodno u carstvo nebesko!
Vladika pokreće istragu. Kao major OZN-e, kao politkom, poziva kapetana prve klase, zastavnike, vodnike
– Molim vas sveštenici, koji je ovo narod?
– Odavde smo iz Tuleža! Mi smo pravoslavni vernici ovde, iz ove okoline.
– Koji ne slušate svoga episkopa!
– Mi smo za veru, mi veru ne prodajemo za večeru! I mi smo crkva!
– Vi ste crkva? A šta je episkop?
– Vladika Nikolaj je ovako služio. Preosvećeni vladiko, kad nam budete razjasnili o čemu se ovde radi…
– Normalno da ću vam razjasniti. Ali nemojte svoje neznanje ovde da pokazujete. Crkva i spasenje je onde gde je episkop!
– Onde gde je Gospod!
– I ovo što mi pevamo je neko napisao i blagoslovio! Ovo je izdala naša sveta Pravoslavna crkva.
– Prekidajte! Marš! Marš! Oprostite braćo, vi koji ovo slušate!
Sestrinstvo manastira Grnčarice kod Batočine je uspelo da na vrlo učtiv način pokoleba rigidnog episkopa. Oglušilo se o njegove dekrete. Vladika je bio besan.
– Ne pokoravate se! Šta vi možete, šta vi možete!
Sestre kaluđerice su odgovorile u horu.
– Možemo da kažemo ne! Ne, vladiko!
Vladika je, tvrde vernici u Venčanima, kapitulirao pred monahinjama. Monahinje služe “po starom“.
Selo Venčani se razvuklo po brdima. Crkva je u dnu sela, u tišini. Gužva i komešanje. Uznemiren narod.
Tri dana pred Vaskrs crkva u Venčanima je obijena. Iz crkve su iznete svete knjige. Policijska “marica“ sa dva policajca je, navodno, tim povodom stigla u selo Venčane. Dogodila se krađa. Pravi, viši razlog dolaska policije je da se paroh Nebojša prikaže kao kriminalac.
Ispovedaonica pod vedrim nebom, u crkvenoj porti. Policajci ispituju mladog sveštenika.Opkolilo ih je stotinak meštana. Ima tu i žena, ima mladih ljudi. Transparentno saslušavanje. Otac Nebojša Stević kaže:
– Sad će da se uverite lično. Ovo je narod, na svetom smo mestu, gospodo, pazite šta radite. Evo, sad ću ja da otključam crkvu.
U sred porte je česma, na česmi stoji krst. Pored krsta policajci odložili pendreke. Pendreci, opasači miruju. Mir božji!
Atmosfera u porti je usijana, naelektrisana. Ljudi, šta se ovde događa? Ko ovo može da objasni? Predstavlja mi se mlađi čovek.
– Ja sam, po milosti božjoj, na radost svoju, Radomir Petrović iz Tuleža, vernik ove eparhije. Trudim se da živim onako kako naša svetosavska, pravoslavna vera propoveda. Postim postove, ispovedam se, odlazim redovno u crkvu. Naš vladika, gospodin Jovan šumadijski, dva puta je prethodno služio ovde liturgiju. Otac Nebojša je u duhovnoj radosti dočekao svoga episkopa. Pojao je u slavu božju. Episkop je bio oduševljen pojanjem u slavu Gospoda – pohvalio nas je. U tipuku naše svete crkve jasno piše – šta poje sveštenik, a šta verujući narod. Pevali smo onako kako i naš patrijarh peva.
Onda se desio skandal u selu Tuležu kada je vladika marširao vernike:
– Posle svađe i skandala napravljeno je rasulo u selu. Ljudi su se podelili. Ljudi su se sukobili, skočili jedni na druge. Običan narod ne zna ni šta se dešava, ni o čemu se radi. Dobijao sam pohvale od episkopa, ali mi danas ne služi na čast što sam primao pohvale od takvog čoveka. Razjareni vladika se ponaša kao policajac.Tražio je naša imena, dostavili smo mu imena. Prokleo nas je. Dalje nije hteo da razgovara.
Prvoslav Joksimović je isključeni član crkvenog odbora:
– Vladiku bih nazvao novotarcem. On uvodi novotarije. Peva svoje molitve naglas, iako u crkvenom pravilu piše – da sveštenik tiho čita molitvu, a hor poje naglas.
– Ljudi, Orašac je blizu! Ovo je sramota šta se ovde dešava. Greota od Gospoda Boga! Gospod vidi sve! Boljeg popa nismo imali za 53 godine! Ljudi govore! Znači, vredi sveštenik! Da je neki drugi, da je to pop samo reda radi, niko se ne bi bunio. Smenili ga – smenili. Mi se ne bismo protivili. Ulio nam je veru. Još više nego što smo verovali.
Policajci odvode oca Nebojšu na stranu. Slobodan Raković, pop iz susednog sela Ranilovića, verovatno je noću otključao crkvu i odneo crkvene knjige. Po naređenju vladike. Zovu mobilnim telefonom oca Slobodana. Slobodan Raković, normalno, neće da dođe. Jasno je da su policajci nisu došli radi njega – oni love nepodobnog oca Nebojšu Stevića.
Tužno je to gledati. Policijski čas veronauke, pod stoletnim lipama u crkvenoj porti i dalje traje.
Vernici su ogorčeni:
– Ljudi, ovo je bruka i sramota! Da jedan sveštenik dođe i pokupi knjige. Lopov! U tim knjigama su venčani, umrli, kršteni… Ovo je strašno ljudi, da l’ su oni normalni!
– A jesu li slikali ovi milicioneri? Kako nemaju čime da slikaju? Da nađu otiske, ko je uzeo knjige! Je li? A zašto milicija ne uzme otiske? Otiske! Nije obijeno!
Otac Nebojša nadglasava narod:
– Knjige ne sme da iznosi niko, jer sam ja odgovoran za arhivu.
– Odneli nam knjige! Znači, mi smo ništa i niko!
Na crkvenim vratima prilepljeno obaveštenje:
– Saopštenje. Od 21. 3. 2007. Episkop šumadijski zabranjuje u hramu velikomučenika Georgija svešteno služenje jereju Nebojši Steviću. Parohu venčačke parohije. Za sve informacije obratiti se sveštenicima koji će ga zamenjivati.
Sveštenik Nebojša Stević odvodi policajce u crkvu da se lično uvere da je poharana.
Nekoliko popova, pojedinci kažu i dvadeset , šparta po četiri aranđelovačka sela i sveti uskršnju vodicu. Neko ih prima, neko ne prima.
Da li će se vera pravoslavna, svetosavska primiti u narodu? Uz pomoć policije verovatno hoće.
U masi sveta ima provokatora. Svako u svakoga sumnja. Vladika ima i KOS – Kontraobaveštajnu službu:
– Sve je krenulo odavde. Peticiju za oca Nebojša nije potpisalo nekoliko ljudi. Sad kad su ubacili kosku među narod, narod se uplašio. Sad više vaga narod. Moje selo Prkosava je malo. Ima sto kuća. U sto kuća nije se našao nijedan da ima nešto protiv oca Nebojše.
Pokazalo se da vladika Jovan nije zaboravio ocu Nebojši Steviću prošlogodišnji događaj u selu Tuležu. Samo je čekao priliku da ga kazni. Prilika se ukazala, nedavno, prilikom osvećenja crkve u Arapovcima. Četa mala, ali podobna i odabrana sastavila je delegaciju. Delegati iz četiri sela sastali su se sa vladikom u Arapovcima. Šaka ljudi, delegata iz sela Venčani, Tuleži, Ranilović i Prkosava oklevatala je Nebojšu Stevića. Napakovala je nepostojeće grehe.
Strogi episkop je Nebojši odmerio primernu kaznu. Narod zahteva da se razlozi zbog kojih je paroh Nebojša kažnjen ne drže u tajnosti. Da se obelodane. Da se javno pročitaju pred narodom. Niko se još ne usuđuje da izađe pred narod.
U “optužnici“ navodno piše da se otac Nebojša potukao, da je sveštenik venčački ukrao to i to. Da li bi se, da su navodi “optužnice“ tačni, narod okupljao već dvadeset dana? Narod se okupio, jer je otac Nebojša osuđen bez suda.
– Narod ne dolazi ovde samo radi pravde! Niko od nas nije protiv vere, niko nije ni protiv episkopa!
Prvolsav Joksimović, smenjeni član crkvenog odbora lije suze:
– Imamo ženski, imamo dečji hor. Cela crkva peva! Siguran sam da je sve krenulo odavde! Zašto? I Isusa Hrista su sa radošću primili na Cveti, da bi ga na Veliki Petak razapeli! Pred istim namesnikom, koji me sada smenjuje, položio sam zakletvu! Kako radio – tako mi Bog pomogao! Zakleo sam se svojim imenom, svojom krsnom slavom – Svetim Lukom! Da mi sad neko naredi da izađem iz crkve, taj film neće razviti! Naredbodavac može da bude ko hoće! Da napustim Gospoda Isusa Hrista, da napustim Bogorodicu – to oni neće doživeti!
Narod se podelio i zatalasao, zakrvio. Poremećeni su međuljudski odnosi. Potrebno je malo dobre volje da spor bude rešen, ali vladika ne želi da objasni narodu u čemu je problem. Razgovara samo putem naređenja.
Dokle će meštani četiri sela braniti oca Nebojšu u crvenoj porti? Da li će se odlučiti na štrajk glađu?
Svako pravilo i svako selo ima izuzetaka. Izuzeci stoje po strani, gledaju svoja posla:
– Ko smo mi da o tome odlučujemo? I nad popom ima pop! Je l’ ima sud, je l’ postoji javni tužilac? Postoji Sveti Sinod – pa neka on raspravlja o tome!
Jedan detalj, naoko nebitan, mogao bi da bude ključ zagonetke. U selu Venčani postoji lep parohijski dom. Nije problem u domu, već je problem u tome što je na mermernoj ploči utisnuto da je dom sagrađen za vreme episkopa šumadijskog, gospodina Save.
Sujetnom i impulsivnom episkopu Jovanu verovatno smeta ime počivšeg Save. Nadobudni vladika Jovan je, gde god je mogao, dovodio svoje, a uklanjao Savine ljude.
Nebom vojuju sveci, a po zemlji Srbiji sveci i marširaju. Tako mora biti kad je vladika ujedno i komandant. Kad izda naređenje:
– Na parove razbrojs! Marš u carstvo nebesko!
Problem je teološki. Tu leži zec i razlog što policija nije u stanju da ga reši. Nije uputno suditi o teološkim pitanjima. Moguće je i da vernici govore iz neznanja svoga. Oni brane sveštenika Nebojšu Stevića, a ne znaju ni ko je taj čovek ni za koga radi.
TABLOID, 19.04.2007
… [Trackback]
[…] Read More to that Topic: novinar.de/2007/05/24/podsecamo-vladika-ne-voli-kako-pop-peva.html […]
… [Trackback]
[…] Information to that Topic: novinar.de/2007/05/24/podsecamo-vladika-ne-voli-kako-pop-peva.html […]
… [Trackback]
[…] Here you can find 49297 additional Info to that Topic: novinar.de/2007/05/24/podsecamo-vladika-ne-voli-kako-pop-peva.html […]
… [Trackback]
[…] Info on that Topic: novinar.de/2007/05/24/podsecamo-vladika-ne-voli-kako-pop-peva.html […]
… [Trackback]
[…] Here you can find 12630 additional Information to that Topic: novinar.de/2007/05/24/podsecamo-vladika-ne-voli-kako-pop-peva.html […]
… [Trackback]
[…] Info to that Topic: novinar.de/2007/05/24/podsecamo-vladika-ne-voli-kako-pop-peva.html […]
… [Trackback]
[…] Information to that Topic: novinar.de/2007/05/24/podsecamo-vladika-ne-voli-kako-pop-peva.html […]
… [Trackback]
[…] There you will find 98046 more Information to that Topic: novinar.de/2007/05/24/podsecamo-vladika-ne-voli-kako-pop-peva.html […]