logo logo logo logo
Рубрика: Политика, Актуелно, Религија    Аутор: Milan Nikolic    пута прочитано    Датум: 23.04.2007    Одштампај
PDF pageEmail pagePrint page

enfants-kosovo-3-b.jpg30. marta ove godine, rano ujutro, nešto posle jednog časa po ponoći, manastir Visoki Dečani bio je meta još jednog podlog i gnusnog terorističkog napada.

Nepoznati počinioci ispalili su put manastirske crkve iz ručnog bacača raketa jedan projektil od 64 mm. Na svu sreću, crkva nije pogođena, već je projektil eksplodirao na istočnom bedemskomzidu. Niko ni u ovom napadu nije povređen, a materijalna šteta je minimalna.

Kako se vidi iz članaka objavljenih u dnevnoj štampi, raznih intervjua i analiza, radi se o još jednom pokušaju zastrašivanja srpskog naroda na ovim prostorima, i namere da se tim zastrašivanjem u njemu stvori što veća konfuzija koja bi dovela do njegovog iseljavanja sa ovih prostora, a time i njegovog potpunog i konačnog uništenja.

Indikativno je da je to još jedan pokušaj u ovom veoma krhkom i nestabilnompolitičkom momentu, kada postaje sve očiglednije da planovi velikoalbanskih secesionista neće biti ispunjeni, bar ne onom brzinom i na onakav način kako su se oni nadali. Ruski veto planu bivšeg finskog predsednika je sve izvesniji, u Evropskoj Uniji vlada sve veća neujednačenost i nesaglasnost, kako percepcije čitave situacije, tako i stavova o budućem rešenju statusa Kosova.

Ne čudi, onda, što albanski ekstremisti koriste ovakve metode ne bi li došli do svojih ciljeva. Jer, sećamo se, albanski politički lideri su, kao i njihovi prijatelji i pobornici velikoalbanske ideje (kao što su Ričard Holbruk, Danijel Server, Zbignjev Bžežinski i mnogi drugi) pretili i upozoravali na mogućnost izbijanja nasilja (čitaj pretnje silom, terorom i ubistvima) u slučaju da albanska manjina na Kosovu što skorije ne ostvari svoje ciljeve.

Nadamo se da će srpski prijatelji, kojih je u svetu sve više, i koji sve jasnije shvataju pogubnu opasnost kosovskog presedana i koji sve jasnije artikulišu svoj glas protiv takvog pravnog bezakonja, ostati pri svojim jasnim namerama i odlukama da se ova kosovska pandorina kutija ne otvara dok još nije kasno. Čini se da se napokon kreće ka pristupu rešavanja kosovskog problema na jedan pravedan, kompromisan i nepristrasan način, rešenju koje bi bilo proizvod kompromisa i dogovora, izvor buduće dugoročne stabilnosti Balkana (ako je tako nešto na Balkanu uopšte dugoročno i moguće, a ako je zaista istorija učiteljica života, čini se da i nije.

Ako međunarodna zajednica, a pre svega Ujedinjene Nacije, zaista žele da sačuvaju i štite one principe na kojima su i same zasnovane, založiće se istinski za takvo rešenje, a ne za ono koje je rezultat albanskih pretnji silom i terorom, nedonošče rođeno od prljavog novca albanske mafije, kojim su dosadašnjih godina dobro potplaćivani razni međunarodni “prijatelji“ i pobornici velikoalbanske, ili bolje, i politički i istorijski tačnije rečeno, velikokosovske ideje ujedinjenja “etničkih albanskih teritorija“. Radije će,naravno, o ekspanzionističkoj politici naroda koji tek sada proživljava proces izgradnje svoje nacije (nation building), nacije koja, u klasičnom smislu te reči, kroz svu poznatu i pisanu istoriju gotovo da i nije postojala, sve do 1912. godine, koristeći se sada varvarstvom i terorizmom, u srcu Evrope, koja je taj proces prevazišla još početkom 20. veka, kada su polako gasnula i za horizont istorije zalazila romantičarska shvatanja o narodu, naciji i državi.

Ne čude, stoga, čudovišne reakcije iizjave raznih diplomatskih predstavnika stranih država (pa čak i u samoj Srbiji) gde se Srbiji i srpskom narodu maltene preti najraznovrsnijim krvavim posledicama i velikoj istorijskoj odgovornosti ukoliko ne prihvate ove velikodušno ponuđene planove, kako da se Srbija reši “kosovskog balasta“ koji je samo, kao kamen o vratu utopljenika, tobože vodi u još dublje i tamnije, uzburkane vode nekog nepoznatog i nemirnog mora. Razni Vizneri, Fridovi, Cobeli, Amerikanci, Nemci, Finci, oni ćopavi i oni što na obe noge sasvim dobro koračaju, a koje čak i mnogi iz našeg naroda (pa, nažalost i iz Crkve) proglašavaju za velike srpske prijatelje, dok nam oni drže predavanja o našoj mitomanskoj prošlosti, istorijskoj nezrelosti i nacional-šovinističkoj sadašnjosti koje bi se što pre trebalo rešiti (a ako ne uspemo, tu je, naravno, kao i uvek, neki milosrdni anđeo da nam pripomogne).

Ono što čudi je veoma mlaka reagovanja uprave Manastira Visoki Dečani, čak i na ovo poslednje granatiranje, koja je, brže-bolje pohitala da se sastane saministrom u kosovskoj vladi Ibrahimom Selmanajem, jednim od bivših terorističkih vođa tzv. OVK koji čak ni u razgovoru sa predstavnicima Manastira Visoki Dečani nije otvoreno osudio napad na Manastir (barem ne može tako nešto da se vidi iz saopštenja koje je manstirsko bratstvo objavilo) i koji je, kasnije, za albanske medije izjavio da ne veruje da je baš manastir bio meta napada, već je cilj napada bilo jednostavno nanošenje štete čitavom procesu kroz koji Kosovo prolazi, a to je, naravno, sticanje nezavisnosti.

Jasno je, da Albanci sve posmatraju kroz prizmu nezavisnosti, i da navodne garancije koje oni srpskom narodu na Kosovu sada olako obećavaju, znajući da će srpsko pitanje vrlo lako rešiti jednog dana u nezavisnom Kosovu, u suštini ne vrede apsolutno ništa. U tom slučaju, teško da će postojati bilo kakvi mehanizmi koje bi nam Finac ponudio, a koji bi zaista vodili ka zaštiti i očuvanju našeg naroda na Kosovu.

Iz svega gore rečenog, čude reči igumana manastira Dečani, Teodosija, iz intervjua radio Svetigori, da srpski narod niko ne priprema za moguću nezavisnost Kosova.

Ko bi ga to, i kako, trebalo da priprema na tako nešto, na klanicu, stratište i gubilište, samo je Teodosiju i poznato?

Njemu, u tom slučaju, ostavljamo da krene da sprema narod, zajedno sa svojim politčkim savetnicima i propalim politčim liderima iz tzv. Srpske narodne skupštine, koji, sigurno, u nezavnisnom Kosovu vide neku lepšu i svetliju budućnost.

A za to spremanje naroda, po njihovom scenariju ne brinite se, jer, iako je u ovom slučaju sve još zlokobnije, tmurnije i mnogo, mnogo depresivnije nego u Polakovom filmu ipak, složićete se sa mnom (verovatno, veoma ravnodušno):

I konje ubijaju, zar ne?

Piše: Goran Sredić, www.maran-ata.info

 

 

 

Generalni sekretar NATO Saveza pozvao telefonom manastir Decane
Severno-atlantski savet popodne u manastiru Decani

Ovde je rec o napadu najverovatnije pripadnika neke od lokalnih paravojnih ekstremnih jedinica cije postojanje NATO Savez ne sme da tolerise i koji moraju biti privedeni zakonu, rekao je o. Sava u razgovoru sa Jap de Hup Sheferom. Nasilje se u buducnosti moze spreciti samo ako se sprovede detaljna istraga i spreci dalje delovanje ekstremnih grupa koje ovde godinama slobodno deluju i koje su do sada cetiri puta oruzano napale manastir Decane.

KIM Info-sluzba, 02. april 2007

Generalni sekretar NATO Saveza Jap de Hup Shefer pozvao je jutros telefonom manastir Visoki Decani. S blagoslovom vladike Teodosija sa generalnim sekretarom razgovarao je protosindjel Sava Janjic kome je g. Shefer preneo uveravanja da ce NATO savez uciniti sve kako bi se zastitili pravoslavni verski objekti na Kosovu i da ce povodom napada u Decanima biti preduzeta veoma profesionalna istraga. G. Shefer ce u toku dana posetiti srpske enklave na jugu Kosova, kako je rekao u telefonskom razgovoru. O. Sava se u ime episkopa Teodosija i bratstva manastira zahvalio generalnom sekretaru na pozivu i izrazio stav da je potrebno da NATO u ovom osetljivom trenutku pojaca svoje prisustvo na terenu posebno oko srpskih svetinja i naselja kako bi se sprecili slicni napadi. Ovde je rec o napadu najverovatnije pripadnika neke od lokalnih paravojnih ekstremnih jedinica cije postojanje NATO Savez ne sme da tolerise i koji moraju biti privedeni zakonu, rekao je o. Sava. Nasilje se u buducnosti moze spreciti samo ako se sprovede detaljna istraga i spreci dalje delovanje ekstremnih grupa koje ovde godinama slobodno deluju i koje su do sada cetiri puta oruzano napale manastir Decane.

Vladika Teodosije je danas primio i glavnog komesara UNMIK policije Ricarda Monka (Richard Monk) koji je manastir posetio zajedno sa generalom KPS Seremetom Ahmetijem (Sheremet Ahmeti) i regionalnim komandantom kosovske policije. Razgovarano je o nedavnom napadu na manastir i o potrebi da se sprovede profesionalna istraga. Kako je receno u istrazi je ukljucena specijalna medjunarodna antiteroristicka jedinica koja zajedno sa KPS, UNMIK policijom i KFOR-om radi na rasvetljavanju ovog slucaja. Razgovarano je o nacinima kako da se jos vise poboljsa bezbednost ne samo ovog manastira vec bezbednost svih na Kosovu i Metohiji.

U popodnevnim casovima manastir Decani treba da posete clanovi Severno-atlantskog Saveta, najviseg politickog tela NATO Saveza kako bi se upoznali sa merama bezbednosti koje se preducimaju i svojim dolaskom pokazali resenost da se ekstremizmu stane na kraj.




2 коментара у вези “I konje ubijaju, zar ne?”
  1. … [Trackback]

    […] Read More to that Topic: novinar.de/2007/04/23/i-konje-ubijaju-zar-ne.html […]

  2. … [Trackback]

    […] Info on that Topic: novinar.de/2007/04/23/i-konje-ubijaju-zar-ne.html […]


Пошаљите коментар

Да би сте послали коментар морате бити улоговани

GENOCIDE REVEALED
logo
Писанија Грешног Милоја
Проф. Др. Миодраг Петровић

Проф. Др. Миодраг Петровић

КРОТКИ ЛАФОВИ!
Антиекуменистички сајт

НОВИ Антиекуменистички сајт

„СТРЕЉАЊЕ ИСТОРИЈЕ“
logo
ПРАВОСЛАВАЦ 2017
ГЕНОЦИД
ЈАСТРЕБАРСКО 1942
БОЈКОТ НАРОДА – документарац
новинар.де
Loading
КОРУПЦИЈА, ВЛАСТ, ДРЖАВА
logo
АГЕНЦИЈА ЗА БОРБУ ПРОТИВ КОРУПЦИЈЕ
logo