SARAJEVO – Član Akademije znanosti i umjetnosti Bosne i Hercegovine, filozof Muhamed Filipović izjavio je da je muslimanima bilo mnogo bolje dok su živjeli u Jugoslaviji.
– Došao je Warren Zimmermann (tadašnji ministar vanjskih poslova SAD) i držao huškačke govore protiv Srba i Slobodana Miloševića. Rekao sam mu da će nezavisnost BiH značiti rat i pitao hoće li nas Washington podržati, na što je on rekao da hoće
U intervjuu banjalučkom tjedniku „Pravda“, Filipović je rekao da muslimanima nikad nije smetala Jugoslavija jer je ona imala institucije preko kojih su se pripadnici tog naroda mogli boriti za vlastite interese.
– Osim toga, u dijelovima Srbije i Crne Gore žive naši sunarodnjaci s kojima moramo održavati veze. Potpuno je besmisleno da bilo tko, pa i muslimani, žive sami za sebe, rekao je Filipović.
Po njegovom mišljenju, rat u bivšoj SFRJ bio bi spriječen da nisu intervenirali stranci, koji su silno željeli rasturiti Srbiju i Jugoslaviju.
– Došao je Warren Zimmermann (tadašnji ministar vanjskih poslova SAD) i držao huškačke govore protiv Srba i Slobodana Miloševića. Rekao sam mu da će nezavisnost BiH značiti rat i pitao hoće li nas Washington podržati, na što je on rekao da hoće, ali ne oružjem već aspirinima i dekama, dok mi ginemo!, naglasio je akademik.
Filipović je ustvrdio da se sa mišljenjem američkog šefa diplomacije nije mogao složiti i predložio Aliji Izetbegoviću pregovore sa Srbima, koji su bili blizu realizacije (srpsku stranu je predstavljao pokojni Nikola Koljević), ali je Izetbegović odlučio da popusti Zimmermannu.
– Tada sam na televiziji rekao da će biti rata, i da će on biti veoma krvav, da bi sutradan Alija izišao pred narod i izjavio da ‘građani BiH mogu spavati mirno i da ja pričam nebuloze’, rekao je on, dodajući da je tada nazvao Izetbegovića i odbrusio mu: Nemoj, bolan davati takve nebulozne izjave. Tko ti je rekao da je za rat potrebno dvoje, za rat je potreban samo jedan idiot, pa ti sad izaberi!, prisjetio se Filipović.
19.2.2007.
Pincom.info
Ovako nezavisne novine DANI vide i komentrarišu intervju Muhamenda Filipovića.
Pravda za Muhameda F.
O životu Muhameda Filipovića postoji jedinstveno svjedočanstvo: kazivanje samog Muhameda Filipovića – napisao je Tarik Haverić u svojoj knjizi Čas lobotomije. Prikaz jednog kulturnog skandala, temeljito se baveći različitim dijelovima akademikovih svjedočanstava, prilagođenih potrebama šminkanja vlastite biografije. No, da nema knjige u koju može stati rastezljivost akademikovih svjedočanstava, pokazuje prilog iz Bijeljine. Tamošnja je novina, izvjesna Pravda, odlučila konkurirati Adilu Kulenoviću i intervjuirati Muhameda Filipovića, „filozofskog pisca, teoretičara, esejistu i jednog od najznačajnijih istoričara u BiH, uz to jednog od danas najvećih filozofa iz BiH i najvećih intelektualaca kod Južnih Slovena“. Da bi opravdao ovu kićenu zabilješku, akademik se potpuno otvorio, pa smo tako svi počašćeni novim detaljima nedavne prošlosti.
Dakle, da je Alija slušao Tunju (Aliju Izetbegovića akademik, valjda zbog prisnosti, jednako oslovljava samo imenom, što mu nimalo nije zasmetalo da u njega ispuca sve svoje „historijske“ metke), Bosna i Hercegovina bi izbjegla rat, ali nažalost, veli Tunjo, Alija je podlegao pritisku Amerikanaca i Tuđmana. Tunjo o Tuđmanu kaže da je histerik, za razliku od Miloševića koji je na njega ostavio „mnogo bolji utisak“, a kad se Tunjo 1994. susretao sa svojim kolegama akademicima iz SANU-a, Milošević je bio džek i platio večeru. On, Tunjo, koji se vazda zalagao za istinske vrijednosti i koji je, nesretnik, danas u Sarajevu izvrgnut „kampanji Marka Vešovića“ i medija „pod kontrolom Ivana Lovrenovića“, konačno je dobio priliku da objelodani djelić vlastitih ratnih zasluga. (Pošto su Alija Izetbegović i Mustafa Hajrulahović Talijan na koje se poziva – mrtvi, nema druge nego vjerovati preživjelom izvoru Tunji).
Dakle, Svetozara Koljevića je izvadio iz zatvora, izborio se da ima policijsku stražu i objasnio mu da treba da ide iz Sarajeva; Miloradu Ekmečiću je život spasio, „štiteći ga od sandžačkih ekstremista“, a Aliji ga je – barem po onom što danas priča – podobro zagorčao. „Nazvao sam Aliju sutradan i rekao mu: ‘Nemoj, bolan, davati takve nebulozne izjave. Ko ti je rekao da je za rat potrebno dvoje, za rat je potreban samo jedan idiot, pa ti sad izaberi.'“ Svašta mu je još rekao, objasnio, pokazao, ali Alija nije shvatio suštinu, a ona je, kad Filipović Otac daje intervju za srpsko govorno područje, sljedeća: Muslimanima nije smetala Jugoslavija, on se borio da je sačuva – čak je, kaže, imao i garancije Ujedinjenih nacija i Evropske unije… Bori se i danas: „Ja u tom kontekstu smatram pozitivnim što je Dodik izabran. I ovima ovdje sam rekao da ne treba zloupotrebljavati činjenicu što on nasljeđuje određenu retoriku. Ja znam ljude iz Lijevča, oni su realisti, oni su pragmatisti.“
Lukava Pravda i Filipović, koga bi valjalo štititi od njega samoga, postigli su ono što su željeli – bijeljinski nedjeljnik će prodati desetak primjeraka u Sarajevu više, a Tunjo, samozvani „otac bošnjaštva“, još jednom je potvrdio da je nadmašio i samoga Izetbegovića. Jer, šta je Alijina izjava „jedno mislim do podne, a drugo od podne“ za Tunjin nastup u Pravdi! (A.O.)
[…] “Muslimanima je bilo bolje u SFRJ” […]