logo logo logo logo
Рубрика: Политика, Актуелно, Свет    Аутор: Преузето    1.083 пута прочитано    Датум: 11.03.2007    Одштампај
PDF pageEmail pagePrint page

glavas.jpgVeliki politički manipulator i “gospodar života i smrti” za vreme ratnih dejstava u Osijeku Branimir Glavaš jednostavno ne može da ostavi javnost ovog balkanskog okruženja ravnodušnim na ceo niz njegovih raznoraznih postupaka. Glavaš je u vreme svog uspona micao sve koji su mu

stajali na putu. Jedan od onih koji mu je smetao u ostvarenju ciljeva za nezavisnu Hrvatsku bio je i tadašnji šef osječke policije Josip Rajhl Kir, koga je pod još nerazjašnjenim okolnostima likvidiro poznati ubica.

Supruga Rajhla Kira, Jadranka, već 16 godina pokušava da sazna istinu i nalogodavce i ubicu dovede pred lice pravde. Jadranka je u prošlom sazivu bila i poslanik na listi SDP-a u hrvatskom Saboru, u koji je ušla samo sa željom da se osude osječki zločinci. Povela je privatnu istragu i zahvaljujući njoj pokrenute su istrage slučajeva “Garaža” i “Selotejp”, a žrtava ima daleko više no što je obuhvaćeno istragom.

Da li je Glavaš, prema vašim saznanjima i materijalima koje ste uspeli sakupiti, umešan u ubistvo vašeg supruga?

- Sve ove godine iznosim samo saznanja koja sam prikupila i saznala od svedoka zločina i mog supruga koji mi je dosta toga govorio. Vrlo mučna u Osijeku je bila 1991. Suprug po nekoliko dana nije dolazio kući, bio je sigurniji u Policijskoj upravi. U svom uredu je znao često prespavati. Često je menjao službene automobile, jer se bojao da će mu namestiti saobraćajnu nesreću između Đakova, gde smo stanovali i Osijeka gde je radio i putovao svakodnevno.

SELOTEJP OKO GARAŽE

Dvije istrage zbog ratnih zločina, koje su u maratonskom postupku vođene protiv Branimira Glavaša, bit će spojene u jedinstvenu optužnicu. Tehnički, to će biti izvedeno tako da će prvo biti napisana optužnica za likvidaciju civila u ljeto 1991. godine, u garažama nadomak Glavaševog ratnog ureda, nekadašnjeg Sekretarijata za narodnu obranu u dvorišnoj zgradi županijske uprave u Osijeku (u medijima poznat kao “slučaj garaže”).

Taj dio istrage, kao što je poznato, na kontroverzan je način vodio sudac Županijskog suda u Zagrebu Zdenko Posavec, a istraga je okončana prošlog mjeseca. Potom će biti napisana optužnica za ratni zločin u kojem je likvidirano desetak osoba na desnoj obali Drave, u kasnu jesen i zimu 1991. godine.

Taj dio istrage, u medijima poznat kao “slučaj selotejp”, zbog činjenice da su žrtve, likvidirane metkom u potiljak, na Dravu vođene s rukama oblijepljenim ambalažnom ljepljivom trakom, koja im je bila stavljana i preko usta, završen je u Osijeku ovoga tjedna. Istragu o tome vodio je istražni sudac Županijskog suda u Osijeku Mario Kovač. Prva optužnica može se očekivati do 20. ožujka. Druga, koja će biti podignuta nešto kasnije, sadržavat će i prijedlog da se oba slučaja objedine u jedinstvenom postupku. Suđenje bi se u tom slučaju vodilo na Županijskom sudu u Zagrebu.

Prizemnica i neboder

Što se pak prve optužnice tiče, Državno će odvjetništvo, kako se saznaje, odustati od kaznenog progona Krunoslava Fehira, sada drugookrivljenika. Razloga za to je više, no najvažniji je da smrt Čedomira Vučkovića, jedne od žrtava u garažama nadomak Glavaševog ratnog ureda u kojeg je 31. kolovoza 1991.

Fehir, tada pripadnik Glavaševe Branimirove osječke bojne (BOB) ispalio nekoliko metaka, nije umro od prostrijelnih rana, već od trovanja sumpornom kiselinom. Tu važnu činjenicu potvrdio je patolog, a ona postoji i u dokumentaciji napravljenoj nakon očevida. Drugi razlog odustajanja od kaznenog progona Fehira jest i u činjenici da je u to vrijeme imao tek 16 godina, a nije nevažno ni što je priznao djelo, surađivao s istražnim organima i pokajao se za ono što je učinio. Tako će se Fehir, na suđenju Glavašu, pojaviti u ulozi svjedoka.

On je, da podsjetimo, i pokrenuo cijelu lavinu kada je u lipnju 2005. državnom odvjetniku Mladenu Bajiću iznio detalje šokantne priče o tome što se zbivalo u garažama pored Glavaševog ureda. Njegovu priču, tada još bez navođenja o kome je riječ, jer je Fehir imao status zaštićenog svjedoka, prvi je u srpnju 2005. objavio Feral Tribune, a zatim su je preuzeli svi mediji. Slučaj je dobio neviđeni publicitet i bez obzira na Glavaševe tvrdnje kako je riječ o montiranom političkom procesu i brojne opstrukcije, pokrenuta je široka policijska istraga. Na čelo osječke Policijske uprave došao je Vladimir Faber i samo zahvaljujući njemu i njegovom istražiteljskom timu došlo se do tragova koji su ozbiljno vodili ka Glavašu.

Ukratko, Fehir je ispričao kako su na ispitivanje u garaže privođeni srpski civili, a tog 31. kolovoza 1991. kada je ondje došlo do ubojstva, u garaži su bila dvojica – Čedomir Vučković i Đorđe Petković. Vučković je tokom ispitivanja bio fizički maltretiran (o čemu također postoje dokazi u patološkom nalazu), a bio je primoravan i piti kiselinu iz akumulatora koji su se nalazili u garaži. Kad je u jednom trenutku, izmučen od boli, pokušao potražiti spas i izaći iz garaže, probio je vrata, no tada je vatru otvorio Krunoslav Fehir, čije se stražarsko mjesto nalazilo u blizini. Međutim, iako je pogodio Vučkovića, njegova je smrt nastupila kasnije i to kao posljedica trovanja kiselinom.

U tom trenutku kad su se začuli pucnjevi, prema Fehirovim tvrdnjama, iz svog je ureda istrčao Glavaš. Pitao je gdje je drugi civil (Đorđe Petković) koji je još bio u garaži i potom rekao da ga se, budući da je sve vidio, odmah likvidira. Tijelo Đorđa Petkovića nikada nije pronađeno, a datum njegova nestanka poklapa se s vremenom kada je ubijen Vučković.

“‘Slučaj garaža’ prizemnica je u usporedbi sa ‘slučajem selotejp’ koji predstavlja neboder”, slikovito se izrazio jedan izvor blizak istrazi, želeći naglasiti o koliko stravičnom zločinu je riječ. No, isto je tako sigurno da likvidacije civila na Dravi (“slučaj selotejp”) nikada ne bi bile otkrivene da Krunoslav Fehir nije izašao sa svojom pričom, koja je sve pokrenula.

Osmišljeni model

Glavaš je i sam bio duboko svjestan one usporedbe o prizemnici i neboderu. Kad je pokrenuta istraga zbog likvidacije civila na Dravi, on se već nalazio u pritvoru u Remetincu (zbog ubojstava u garaži) i tada je, kao što je poznato, proklamirao protestni štrajk glađu. Njegova obrana tada je tvrdila da je razlog štrajka upravo istraga za “slučaj selotejp”, a da je s istragom za ubojstva civila u garažama spreman suočiti se i braniti na sudu. Tvrdili su naime, kako Glavaš sa “selotejpom” nema nikakve veze i kako mu je to nepakirano, budući da je optužba loše stajala s dokazima u prvom slučaju.

Za slučaj likvidacije civila na obali Drave, pored Glavaša okrivljeno je još šest osoba, od kojih se svi, od prvoga dana istrage, nalaze u pritvoru. Jedino je Glavaš na slobodi, što je samo jedan od ustupaka koji su mu učinjeni. U pritvoru je i Gordana Getoš-Magdić, Glavaševa ratna tajnica, koja ga i najteže tereti. Ona je u svom iskazu Glavaša opisala kao nalogodavca tih ubojstava, ali i osobu koja je osmislila cijeli model – od privođenja do likvidacija. Tvrdila je da je od Glavaša dobivala usmene ili pisane zapovijedi (ovo posljednje odnosilo se na ceduljice na kojima je pisalo ime osobe koju treba privesti).

Zadatke je obavljala Samostalna uskočka satnija (SUS) na čijem je čelu bio Ivica Krnjak (također okrivljeni i također u pritvoru). Jedan vod privodio bi civile na ispitivanje; pripadnici drugog bili su zaduženi za ispitivanja koja su provođena u podrumu zgrade u Dubrovačkoj ulici 30 u Osijeku, a treći vod bio je zadužen za egzekucije. Pri tom, jedni nisu znali što rade drugi. U iskazu Gordane Getoš-Magdić nalazi se i njeno priznanje da je i osobno sudjelovala u privođenjima.

“Glavaševa obrana propustila je priliku da ga izvuku iz ‘slučaja selotejp’”, kaže za Feral pravni stručnjak, blizak obrani. “Da su uspjeli razdvojiti postupak, a mogli su da je Glavaš još neko vrijeme izdržao u Kliničkoj bolnici Osijek (KBO), sudac Kovač bio bi prisiljen istragu razdvojiti. Kako se ostalih šest okrivljenika nalazilo u pritvoru, oni nisu mogli biti taoci Glavaševe privremene nesposobnosti. Istraga je morala biti okončana za šest mjeseci i – da je Glavaš izdržao u bolnici još neko vrijeme – sudac bi slučaj razdvojio.

Za Glavaša bi to bila znatno bolja pozicija, jer tada Gordana Getoš-Magdić, osoba koja ga najviše tereti, ne bi bila suokrivljenica u istom slučaju, već bi se u odvojenoj istrazi protiv Glavaša pojavila samo kao svjedokinja. Tada ne bi imala nikakvih motiva svjedočiti protiv njega, jer njena sudbina više ne bi zavisila o ishodu procesa u kojem bi, zajedno s Glavašem, bila suokrivljena.”

Pod okriljem mraka

Glavaševa obrana međutim nije istrajala na toj mogućnosti. Nejasno je: zašto? Možda Glavaš naprosto više nije imao strpljenja ležati u bolnici, tim prije što su mediji, unatoč drugačijim tvrdnjama liječnika, saznali da je njegovo stanje mnogo bolje nego što se tvrdilo. Dok je liječnički konzilij javljao kako u Jedinici intenzivne njege Kliničke bolnice Osijek uzima tek nekoliko žličica tekuće hrane, on je iz obližnje pizzerije naručivao tople sendviče. Uostalom, o njegovu zdravstvenom stanju posljednjih tjedana u KBO-u ponajbolje svjedoče dvije činjenice: on je izravno s Intenzivne njege otpušten na kućno liječenje, što je gotovo nezabilježen slučaj. Drugo, bolnicu je napustio pod okriljem mraka, kako bi izbjegao susret s kamerama, jer bi tako cjelokupna javnost vidjela da mu je fizičko stanje neusporedivo bolje nego na slikama koje su prije toga novinarima dijelili njegovi odvjetnici.

Bilo kako bilo, šansa da se postupak u istrazi oko ubojstva civila na Dravi razdvoji i da se posebno vodi protiv Glavaša, a posebno protiv šestorice ostalih okrivljenika, sada je nepovratno izgubljena. Je li Glavaševa obrana od toga odustala zbog medijskog raskrinkavanja takve taktike, ili je Glavaš morao iz bolnice i zbog sve većih neslaganja liječnika koji više nisu bili voljni držati ga unedogled na intenzivnoj njezi, ili je pak obrani primamljivije izgledala druga mogućnost – pokušaj dokazivanja da je ključni iskaz Gordane Getoš-Magdić pribavljen na nezakonit način – stvari su o kojima se može tek nagađati.

Ostaje, međutim, činjenica da je Glavaševa obrana, vidjevši kako mogućnost razdvajanja postupka u “slučaju selotejp” postaje sve manje izgledna, odlučila zaigrati na drugu kartu, u čemu do sada nije postigla nikakav uspjeh.

U tome im je, kako se čini, nastojala pomoći i obitelj Gordane Getoš-Magdić koja je na nju činila pritisak da promijeni iskaz. Ona je to i učinila, ali samo utoliko što je u drugom iskazu tvrdila kako je iskaz u kojem je teško teretila Glavaša uzet na nezakonit način. Njen odvjetnik, Krešimir Krsnik, od toga je odmah napravio njemu svojstveni show: najavio je kaznene prijave protiv policije. Pridružili su mu se i Glavaševi odvjetnici, no nisu imali jake karte. Gordana Getoš-Magdić, naime, svoj je iskaz dala pred istražnim sucem i odvjetnikom i ni jednom se riječju nije požalila na postupak policije. Tada je, naprotiv, rekla da je postupak policije u istrazi bio korektan. A sve ono što je rekla pred policijom, tada je potvrdila i pred istražnim sucem.

Bahata obrana

Izgledi da se ospori iskaz kojim Gordana Getoš-Magdić tereti Glavaša kao nezakonito pribavljen, nikakvi su. Prijave koje je podnijela Glavaševa obrana gotovo će sigurno biti odbačene. To je još jedan ozbiljan poraz Glavaševe obrane, a njihova strategija koju će primijeniti na suđenju sve je ograničenija. Naime, njegova je obrana, u dosadašnjem dijelu, nastupala prilično bahato. Kad je cijeli slučaj dospio u javnost, tvrdili su kako je Fehir lažov, problematična osoba kojoj se ne može vjerovati i kako nitko ozbiljan na temelju onoga što je ispričao neće pokrenuti predistražni postupak. Ali, kad se to ipak dogodilo, počelo se udariti u talambase političkog procesa, a Glavaša prikazivati kao žrtvu urote Sanader-Šeks. Zatim se krenulo na diskreditiranje svjedoka, a oni najvažniji bili su izloženi neviđenom pritisku, neki – poput Ivice Špiraneca – čak i fizičkom maltretiranju.

Na udaru se osobito našao Vladimir Faber, koga je lokalna Glavaševa Slavonska televizija sotonizirala iz večeri u večer, puštajući u eter sve koji su se željeli natjecati kako što više uvrijedit Fabera. Bio je “ljudsko smeće” i “moralna nakaza”, propisivalo mu se da je batinao Bad Blue Boyse u onoj poznatoj maksimirskoj utakmici, Dinama s Crvenom zvezdom 1990.

Glavaševa obrana uporno je tvrdila kako Faber nije pribavio nikakve dokaze i kako je sve što ima na klimavim nogama, te da od istrage neće ništa biti. Kada je, međutim, istraga započela, odvjetnici su primijenili novu taktiku. Stalno su bombardirali javnost izjavama kako nitko od svjedoka ne tereti Glavaša, te kako od optužnice neće biti ništa. U pokušaju senzibiliziranja javnosti išli su do apsurda: kad su na red došli svjedoci obrane, dakle osobe koje je pozvao Glavaš, obrana je i dalje tvrdila kako ga nitko od njih ne tereti. Kao da će ga njegovi svjedoci, oni koje je on pozvao, teretiti za zločin! No, javnosti je stalno trebalo plasirati informacije kako Glavaša nitko ne tereti i kako od optužnice neće biti ništa.

Sam Glavaš, međutim, sada je u vrlo lošoj poziciji. Otkako se posljednji put pojavio u javnosti s uzdignuta dva prsta, prilikom onog spektakularnog dočeka u Osijeku – nakon izlaska iz zatvorske bolnice – a koji mu je priredio njegov stranački i saborski kolega Vladimir Šišljagić, Glavaš je miran poput bubice. Nema ga u medijima, nema njegovih prijetećih izjava, njegove ubojite retorike i teških riječi koje su, kao iz vulkana zasipale hrvatsku javnost do odlaska u Remetinec. Sasvim sigurno je shvatio da su mu učinjeni veliki ustupci samim tim što se nalazi na slobodi i što je, pravim pravosudnim slalomom, pušten iz pritvora. On zna da upravo tome može zahvaliti i što nije u pritvoru zbog “slučaja selotejp”, gdje se tiska šestero njegovih nekadašnjih suboraca, dok on uživa u 208 kvadrata svoga raskošnog stana. Iako mu teško pada što ne može javno istupati i svojim izjavama biti u medijima, očito je shvatio da će samo tako ostati na slobodi.

Ples na žici

S druge strane, “jaku kartu” koju je već povukao – štrajk glađu, koji ga je jednom izvukao iz pritvora – više ne može ponoviti. Kad se isti vic opetovano priča, više nije smiješan. Uz to, Glavaš je, oporavljajući se od štrajka, plesao na opasnoj žici procesne nesposobnosti i to na psihičkoj osnovi. Liječnici su naime tvrdili kako nije bio u stanju razumjeti suštinu postupka koji se protiv njega vodio, što je opasno aludiralo na njegovo psihičko zdravlje. Glavaš je toga naravno bio svjestan i zato se grčevito držao Intenzivne njege, mada bi, da je s takvim simptomima bio netko drugi, završio na odjelu psihijatrije. Glavaš ni po koju cijenu onamo nije želio – godinama je naime, u obračunu s mnogima, upravo on bio taj koji je drugima uspostavljao takve dijagnoze i upućivao ih u psihijatrijske ustanove. Sada bi mu bilo vrlo nezgodno da je sam ondje završio.

Naglo je ozdravio kad se počela spominjati mogućnost oduzimanja poslovne sposobnosti, što bi ga, na neko vrijeme, lišilo kaznenog progona, no dugoročno bi za njega bilo neizdrživo. Tako se našao u situaciji u kojoj je danas. Odvjetnici koji su ga uvjeravali da do optužnice nikada neće doći, sada će, zajedno s njim, posljednju šansu da ga obrane imati na sudu.

FERAL 

Tri dana pred ubistvo 1. jula 1991. oko kuće u Đakovu postavio je danonoćnu stražu. Dva policajca čuvala su mene i dete, kako bi on bio siguran da nam se ništa neće dogoditi. Tri dana pred ubistvo otišao je u MUP u Zagreb i tadašnjem ministru Josipu Boljkovcu objasnio celu situaciju u Osijeku i rekao mu da mu se preti ubistvom. Pretnje su bile vrlo ozbiljne, tako da mi je rekao i gde da ga sahranim. Već unapred je odabrao grobno mesto.

Zbog čega je bio tako siguran da će ga ubiti?

- Nisam verovala da bi se to moglo desiti. Suprug je otišao u Zagreb i rekao da mu se preti smrću i naveo da sumnja na Glavaša. Na novoj dužnosti u Zagrebu trebao je da bude 1. jula 1991. To jutro nazvao ga je gospodin Degoricija, pomoćnik ministra, i rekao mu da mora otići u Borovo Selo da ukloni neku barikadu. Otišao je s namerom da to brzo obavi. Čuli smo se telefonom i tada mi je rekao da je izbila neka gužva, neka previranja u Tenju, predgrađu Osijeka, i da tamo treba da obavi samo pregovore.

Više se nikada nije vratio. Na ulazu u Tenj u automobilu u kojem je bio, hrvatski policajac Antun Gudelj ispalio je ceo šaržer.

Za vašeg pokojnog supruga se govori da je bio mirotvorac i da je hteo izmiriti zavađene strane. Međutim, zna se da tadašnjoj državnoj vlasti nije bio u interesu mir i da se na svaki način želeo isprovocirati sukob između Srba i Hrvata, pa se između ostalog priča da su neki tada visoko pozicionirani funkcioneri državne uprave otišli pred Borovo Selo i pucali iz ručnog raketnog bacača. Da li nešto znate o tome?

- To je bilo u proleće 1991. Tada su noću, u dva džipa, došli Gojko Šušak, Glavaš i Vice Vukojević, sada sudija Ustavnog suda Hrvatske, po mog supruga da ih povede pred barikadu na kojoj nije bilo Srba, četnika, ili kako su ih već zvali, već je to bila samo jedna velika tanjirača preprečena preko puta. Kada su stigli pred tu prepreku, na zgražanje mog supruga, oni su iz prtljažnika izvadili bacač i ispalili tri granate. Jedna je pogodila kuću, jedna je pala u kukuruzište, a treća je pogodila tu tanjiraču. Dakle, to je bila čista provokacija i oni su time uništili sve ono što je on danima, mesecima pokušavao smiriti.

Da li znate ko je pucao iz tog bacača?

- Ne bih znala, ali znam da je neko od njih izgubio pištolj. Da li je to bio Šušak ili Glavaš ne znam. Samo znam da onima u vrhu vlasti nije odgovarao mir i da su želeli da isprovociraju međunacionalni sukob pod svaku cenu. Među njima je bio i Glavaš koji je Josipa na svaki način hteo da makne sa položaja, a o tome svedoče i tadašnji mediji, preko kojih je Glavaš smenjivao mog supruga. Tada je Glavaš izdao proglas kojim je pozvao građane Osijeka da ne veruju policiji.

Posle ubistva Kirova, Gudelj se mirno udaljio i otputovao u Australiju. Nekoliko godina kasnije, kada je ipak za njim raspisana poternica, uhapšen je u Nemačkoj, izručen Hrvatskoj i na osječkom Županijskom sudu osuđen na 20 godina. Međutim, odmah je pušten iz zatvora jer je na njega primenjen Zakon o amnestiji i zločin mu je oprošten?! Neko se, ipak, dosetio da za notoran zločin ne može biti primenjena amnestija. Međutim, Gudelj je tada bio daleko van domašaja hrvatskog pravosuđa. Jadranka Kir kaže da je Australija nastojala da pomogne sa njegovim izručenjem, čak je prilagođavala svoje zakone hrvatskim kako bi se to što lakše ostvarilo, međutim u Hrvatskoj očito nije bilo interesa za taj slučaj.

- Australija je 2004. prilagodila zakon, te sam dobila poruku iz ambasade da odem u naše ministarstvo i vidim što je preduzeto s naše strane sa Gudeljevim izručenjem. Naši ni tada nisu reagovali, ali kada su zatražili izručenje Dragana Vasiljkovića – Kapetana Dragana, morali su da zahtevaju i ekstradiciju Gudelja. Nadam se da će konačno biti izručen i izveden pred lice pravde.

Ninoslav Kopač za Glas





Пошаљите коментар

Да би сте послали коментар морате бити улоговани

GENOCIDE REVEALED
logo
Писанија Грешног Милоја
Проф. Др. Миодраг Петровић

Проф. Др. Миодраг Петровић

КРОТКИ ЛАФОВИ!
Антиекуменистички сајт

НОВИ Антиекуменистички сајт

“СТРЕЉАЊЕ ИСТОРИЈЕ”
logo
ПРАВОСЛАВАЦ 2017
ГЕНОЦИД
ЈАСТРЕБАРСКО 1942
БОЈКОТ НАРОДА – документарац
новинар.де
Loading
КОРУПЦИЈА, ВЛАСТ, ДРЖАВА
logo
АГЕНЦИЈА ЗА БОРБУ ПРОТИВ КОРУПЦИЈЕ
logo