Kada je riječ o istini ne može se popuštati, jer istina nije roba za razmjenu – naslov je opširnog članka koji je vatikanski poluslužbeni dnevnik L’Osservatore Romano objavio u izdanju s nadnevkom 12. i 13. veljače, a koji opširno izvješćuje o proslavi liturgijskog spomena blaženoga kardinala Alojzija Stepinca u Hrvatskoj crkvi svetoga Jeronima u Rimu.
U članku, koji u cijelosti donosi propovijed kardinala Franca Rodéa, pročelnika Zbora za ustanove posvećenoga i društva apostolskoga života, između ostaloga se ističe kako je svjedočanstvo blaženog kardinala Stepinca i danas jedna vrsta “kompasa“, čije su glavne točke vjera u Boga, poštovanje svake osobe, ljubav prema svima sve do praštanja vlastitim progoniteljima, te jedinstvo Crkve koju vodi Petrov nasljednik.
Uz taj opširni članak, popraćen i dvjema fotografijama iz Crkve svetoga Jeronima, dnevnik, koji je blaženom kardinalu posvetio cijelu stranicu, izvješćuje o proslavi blagdana u hrvatskome narodu, u članku pod naslovom “Cijeli se narod spominje u molitvi herojskoga oca i pastira“.
Velikom odanošću katolici u Hrvatskoj, te Bosni i Hercegovini, kao i brojni Hrvati iseljeni u Njemačkoj i drugim zemljama zapadne Europe, te u Americi i Australiji, proslavili su liturgijski spomen mučenika, blaženoga Alojzija Stepinca, zagrebačkoga nadbiskupa u posebno teškim vremenima. Žrtva triju velikih zala 20. stoljeća – nacizma, fašizma i komunizma, kako ga je opisao Ivan Pavao II. u propovijedi prigodom beatifikacije u Mariji Bistrici, 3. listopada 1998., blaženi je Stepinac za katolike Hrvate bio, i još uvijek jest, svjetionik u vihorima povijesti.
Život Alojzija Stepinca u sebi sadrži nevjerojatnu dramu čovjeka, Crkve i cijeloga naroda, koju i danas prouzrokuju određene skupine povezane s komunističkom ideologijom koja je usmrtila nevine žrtve – stoji između ostalog u članku koji izvješćuje posebice o proslavama blagdana u Zagrebu, Krašiću i Dubrovniku.
Spomenimo i to da je ovaj vatikanski poluslužbeni dnevnik u posljednja tri tjedna tri puta opširno pisao o blaženome kardinalu Stepincu, te je tako na sam blagdan, 10. veljače, istaknuo riječi kojima je 1999. godine, tada kardinal Joseph Ratzinger opisao blaženoga kardinala. Bio je Božji odvjetnik na ovoj zemlji – kazao je kardinal Ratzinger u svome svjedočanstvu koje je L’Osservatore Romano te godine objavio u knjizi posvećenoj blaženome kardinalu Stepincu.
Radio Vatikan/Križ života
Redakcijski komentar
Ekumenisti u Srpskoj pravoslavnoj crkvi (neki od Episkopa) koji već godinama pripremaju lagano približavanje Srpske pravoslavne crkve istom tom Vatikanu i Rimikatoličkoj crkvi koja zadnjih nekoliko godina drastično gubi kako vernike tako i sopstvene sveštenstvo naravno da ne pada na pamet da ovakva saopštenja i zjave komentraišu iliti nedaj Bože osude. Da li stvarno postoje dve istine?
S.Marjanović
Pomaze Bog,braco i sestre,
clanak o Stepincu je jos jedna strasna potvrda „iskrenosti i sestrinskog odnosa“ Vatikana prema pravoslavlju, posebno prema nama Srbima.
Zajednicke molitve i otvoreni ekumenisticki istupi najvisih velikodostojnika SPC samo su potvrda izdaje Pravoslavlja i Svetosavlja u samom vrhu SPC. Bezbroj je dokaza za ovu tvrdnju, a najbolniji dokaz i neprebolna nasa rana je Jesenovac i skoro milion nevinih srpskih zrtava koje je nasa crkva najpre kanonizovala,(700.000 jasenovackih novomucenika) a onda, podmuklo, po „latinskom receptu“ izbrisala iz kalendara!!!
Na pitanje zaprepascenog i ogorcenog naroda episkopi odgovaraju da je „greska u stampariji“. Na zalost i sramotu, tu „gresku u stampariji“ nikada nisu ispravili, a zna se za poklone koje primaju od „sestrinske crkve“ i u novcu i u materijalnim dobrima, da bi napravili „gresku u kalendaru“. Narod pita: „Ko se usudjuje da trguje Jasenovcem i nevinim i neizbrojanim zrtvama jasenovackim?! Za koju cenu srpski izrodi u mantijama ( znamo i mi, a znaju i oni i koliko ih je i ko su) prodaju ono sto nije na prodaju i sto nema cenu?!!“
Svi znamo da je katolicko svestenstvo aktivno ucestvovalo u masovnom ubijanju Srba u Jasenovcu, i svuda zapadno od Drine. Neoborive su istorijske cinjenice i dokazi o tome. Predvodio ih je zlocinac Alojz Stepinc, a za istrebljenje Srba papa Jovan Pavle ga je „beatifikovao“, sto je korak ka proglasavanju za sveca!
Vrhunac izdaje pravoslavne vere i nacionalnih interesa (u koju neme sumnje) je odlazak „vladike“ Lavrentija sa grupom srpskih svestenika na Stepincev grob, oko koga su nesrecnici obilazili i pevali, cineci mu pomen !!! Kukala im majka, a i nama sa njima takvima!!!
Braco i sestre, ne smemo da im dozvolimo da nam zatiru secanje na nase najrodjenije, na nase majke i oceve, na nase sestre i bracu, na decicu nevinu, na nase mucenike za veru, jer na mucenicima i mucenistvu je Pravoslavna crkva i utemeljena. Brisanjem iz kalendara ukida se pomen jasenovackim mucenicima, a ukidanje pomena je prvi korak ka zaboravu!!! Krv nevinih poziva na NEZABORAV!
Dok Vatikan „beatifikuje“ zlocince i ubice Srba i Srpstva, dotle nasi bezumnici zele da zatru narodno secanje na mucenike i stradalnike „zbog krsta sa tri prsta“ izdajom nevinih zrtava, kao sto Juda izdade Hrista za dvadeset srebrnjaka. Samo, cak je i Juda imao u sebi savesti, pa se odmah posle izdaje obesio, a ove nase Jude nastavljaju dalje, sve krupnijim koracima vukuci za sobom mnostvo slepo verujucih. Srecom, sve je vise onih koji veruju samo pravim pastirima, a ove, lazne, javno kritikuju. Naravno, ove kritike im strasno smetaju, pa su sve cesca zvanicna saopstenja „sa najviseg mesta“, izmedju ostalog i o „zloupotrebama interneta“. Ne verujem da zaista misle da neko „nagovara“ narod da pise istinu o njima. „Po delima njihovim poznacete ih“, zapisano je, i narod ih po delima prepoznaje!
Verujem da nije daleko dan kada ce ih postaviti na stub srama i naterati da se javno pokaju i zamole za oprostaj. Neizbezno je pitanje: ko moze i sme (sem Gospoda naseg, Isusa Hrista) da oprosti za ovakvu izdaju?!
Gospode Boze, smiluj se na nas gresne i oslobodi nas „vukova u ovcijoj kozi“ koji iznutra razaraju nasu Svetu Srpsku Pravoslavnu Crkvu.
Milica