Вести

Римокатоличка Миса

Znam, svi dobri vjernici ustuknuće pred mojim naslovom, ali ja upravo to pitanje postavljam sebi već odavno, to jest od kako sam saznao da je

Miodrag Lukić, 15.12.2011

+++

sa druge strane brda na kome se navodno pojavila Bogorodica, u jamu bačeno oko tri hiljade žrtava.

Gledam ovih dana na švajcarskoj i austrijskoj televiziji hvalospjeve Medjugorju, možda skupo plaćene, a možda samo dobronamjerne, pa se pitam da li neko od trideset miliona posjetilaca koji su prošli kroz Medjugorje u poslednjih trideset godina zna da je sa druge strane brda u jamu bačeno tri hiljade ljudi, a da su medju ubicama bili i oni koji su nosili franjevačke i svešteničke mantije?

Na žalost i sramotu katoličke crkve u skoro svim hercegovačkim zločinima nad Srbima učestvovali su rimokatolički sveštenici. “Jame kod Međugorja, Humca, Šurmanaca, Bivolje Brda, Nevesinja i Sebišine, u kojima je pobacano nekoliko hiljada Srba, mutna krvava voda Neretve u aprilu i maju 1941, kao i Topola kod Opuzena ostat će u sjećanjima kao najkrvavije doba istorije ovih naroda, u kojem su na žalost i sramotu sudjelovali oni, koji su se pokrivali fratarskim i svešteničkim mantijama.”

Sjećam se; pred pedesetu godišnjicu od stradanja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, srpski narod je počeo da sa hercegovačkih jama skida betonske oklope, koje je početkom šezdesetih godina postavila titovska vlast, u namjeri da prikrije hrvatske zločine. Tako su se posle pet decenija stekli uslovi za hrišćansku i civilizovanu sahranu žrtava koje stradaše u neopisivim mukama samo zato što su bili pravoslavni Srbi.

Mještani sela Prebilovaca kod Čapljine su od decembra 1989. godine vodili rat nerava sa državnim i političkim vlastima, ne bi li dobili dozvolu da se otvori Šurmanačka jama kod Međugorja, i iz nje izvade zemni ostaci velikog broja srpskih novomučenika, među njima i 500 prebilovačkih žena, djevojaka i djece. Od opštine Čapljina su dobili dozvolu tek 12. oktobra 1990. godine, kada su zaprijetili da će svi stupiti u štrajk i da djecu neće slati u škole. Prije ovoga, pretežno srpske opštine Trebinje i Ljubinje, dozvolile su da se otvore jame Ržani do (Jagodnjača), Pandurica i Kapavica, u koje je u junu 1941. bačen veliki broj Srba iz Popova Polja, Ljubinja sa okolinom i drugih mijesta.

Jame su otvorili i iz njih mošti stradalih iznijeli trebinjski speleolozi na čelu sa Miroslavom Kurtovićem, čovjekom koji se sav posvetio ovom poslu. U jamama je ispod gomile kamenja koje su ustaše gurale za žrtvama nađeno preko 1000 kostura sa predmetima žrtava i dokazima mučenja i svireposti dželata: bodljikavom žicom, lancima sa katancima, ekserima i dr. U Kapavici na dnu jame identifikovani su ostaci sveštenika Dušana Manastirlića, koji je prvi gurnut na čelu niza vezanih Srba, uz ustaško cerekanje: „Hajde, pope, povedi Srbe u crkvu“. Na njegovoj lobanji sačuvali su se pramenovi kose. Sve ove jame, koje u grozoti predvodi Šurmanačka, sraman su žig na licu čovječanstva. Otkud se baš na ovom podneblju stvoriše takve spodobe koje najviše poniziše ljudski rod i dovedoše u pitanje smisao čovjekovog postojanja?

Od kud baš na ovom podneblju da se ukaže Bogorodica i to potomcima onih koji su napravili najgroznije zločine i u krilu one crke čiji su fratri i sveštenici učestvovali u zločinima?

Zar ne bi bilo za očekivanja da je Presveta Djevica poslala poruku koja bi zvala na pokajanje i pomirenje? Morali bi tako da bude jer sa druge strane brda, na kojem se Djevica Marija navodno ukazivala hrvatskoj deci, ustaše su 24. juna 1941. godine mučile i ubile svih sedam srpskih monaha iz obližnjeg pravoslavnog manastira Žitomislić. Nešto kasnije, ustaški odredi pobili su 3.000 muškaraca, žena i djece, gotovo sve srpske nacionalnosti i zakopali ih u jamu kod Međugorja.

Očekivao sam nekako tih osamdesetih godina da ću pročitati ili čuti vijest da su djeca iz Medjugorja dobila zadatak da prenesu narodu poruku o pokajanja i pomirenju, ali se to na žalost nije desilo.

Šestoro hrvatske dece koji su godinama otkrivali svoja viđenja i razgovore sa Bogorodicom, izjavljivali su da je Majka Božija je prema njihovim svedočenjima postajala sve više Hrvatica. Tako su, 1. marta 1984. godine, mali franjevački vidovnjaci tvrdili da im je Ona rekla: „Iz posebnih razloga, ja sam izabrala ovu parohiju „!?

I to kada sam čuo još uvijek sam se nadao da će sledeća poruka biti poruka o pokajanju i pomirenju zbog svih onih zločina počinjenih u NDH, a naročito zločina koji se dogodio sa druge strane brda na kojem se navodno pojavila Majka Božija.

Početkom devedesetih prestao sam da se nadam poruci o miru i počeo da sagledavam demonsko lice fenomena iz Medjugorja. Umjesto da stigne poruka o miru oglasili su se ratni bubnjevi i ponovo smo zagazili u klaonicu od koje se još barem pola vijeka nećemo oporaviti. Naročito sam se razočarao vidjevši da su zločinci mogli biti pohrvaćeni i pokatoličeni Srbi jer samo četrdeset i šest godina prije togo zločina u katoličkoj enciklopediji iz1895., muhamedanci i katolici u BiH su proglašeni Srbima.

Vatikan u svojoj Katolickoj Enciklopediji piše da su muhamedanci i katolici Bosne i Hercegovine Srbi i da su Srbi 98% stanovnistva Bosne i Hercegovine..

„According to the census of 22 April 1895, Bosnia has 1,361,868 inhabitants and Herzegovina 229,168, giving a total population of 1,591,036. The number of persons to the square mile is small (about 80), less than that in any of the other Austrian crown provinces excepting Salzburg (about 70). This average does not vary much in the six districts (five in Bosnia, one in Herzegovina). The number of persons to the square mile in these districts is as follows: Doljna Tuzla, 106; Banjaluka, 96; Bihac, 91; Serajevo, 73, Mostar (Herzegovina), 65, Travnik, 62. There are 5,388 settlements, of which only 11 have more than 5,000 inhabitants, while 4,689 contain less 500 persons. Excluding some 30,000 Albanians living in the south-east, the Jews who emigrated in earlier times from Spain, a few Osmanli Turks, the merchants, officials. and Austrian troops, the rest of the population (about 98 per cent) belong to the southern Slavonic people, the Serbs.

Znam da oni zbog kojih sam napisao ovo pismo, a to su katolici cijelog svijeta, nikada neće biti u prilici da ovo pročitaju jer nijedne novine u državama u kojima žive neće objaviti ovakav tekst, ali se nadam da, ako milijarda katolika neće biti u prilici da ovo pročita, da će barem moji prijatelji katoličke vjere pročitati i zapitati se šta se krije u Medjugorju Bogorodica ili demon?

Miodrag Lukic

www.pozoristeduga.ch
www.majevica.net