Дрина никада није била граница, нити ће бити. Дрина је наша кичма. Она протиче кроз центар Србских територија. О њој треба да певамоВесна Веизовић 12.03.2011
+++
бар онолико колико певамо о Морави . Знате ли како је настала Дрина? Од суза Србских мајки! Ово нису речи злочинца већ Србина Генерала Ратка Младића!
Не знам више колико је паметно на сатиричан начин представљати политичку ситуацију и положај наше земље у свету, јер осим што нам се цео свет подсмева а наше комшије отворено и самозадовољно смеју како су и овај пут прошли некажњено и опрани у целом свету од свих злочина почињеним над нашим народом и уз помоћ „наших“ хбрбољубивих председника комунистичке лозе кукавичјег јајета у Србији изврнули стварност и представили себе као жртве а нас као геноцидне злочинце.
Како је својевремено Генерал Дража Михаиловић рекао „да не постоје Немци, Енглези би били најгори народ на свету“, ја верујем да којим случајем може да види данашњу ситуацију у нашој влади можда и гору од оне последње коју је он горко запамтио пре него што је од издајничких крвавих руку изгубио живот на правди Бога, да би све оне који су се клели пред његовом сликом испљувао више него природне непријатеље са којима смо били у рату.
Како је пре два дана изјавио Вук Драшковић поводом хапшења пензионисаног генерала војске БиХ Јована Дивјака да само они који су национализам учили од Слободана Милошевића могу Дивјака сматрати ратним злочинцем, јер је он по Вуку само човек који је бранио свој град од Србске војске, односно Дивјак је симбол чојства.
Код кога Драшковић, илити модерни Бранковић скупља бодове за овакве изјаве обичном народу није јасно, посебно родитељима погинулих младих војника за чији масакр је и оптужен Дивјак, који су као и сви разумни грађани Србије који нису учили национализам од Слободана Милошевића већ имају усађену љубав према свом народу осудили ову срамну изјаву .
Издајника нашој земљи никад није мањкало ,па стога на речи Вука Бранковића, пардон Драшковића не треба се можда превише ни обазирати јер не кажу џаба Вук длаку мења али ћуд никад.
Иако кажу гори је од оних глумаца, ваљда зато што је вечито причао о национализму и Србству а никад није ништа учинио осим што је издао наш народ и направио поделу између Срба која и данас постоји.
Дванаести март је још један датум у Србији који дели Србе на два дела на оне демонкратске проевропски орјентисане који обележавају годишњицу смрти своје звезде водиље и друга Србија она националистичка Србски орјентисана која треба да слави рођендан свог највећег живог генерала и браниоца Србства на нашим просторима.
Али да ли сме то да ради?
Демонкрате дижу у небеса човека који је молио нашег непријатеља да нас бомбардује још који дан и убије ко зна још колико Срба , подиже му споменике , додељује имена улица, даје награде са његовим именом, обележава годишњицу његове смрти уз церемоније и приредбе.
Док са друге стране у Србији демонкратској држави где је свако невин док се не докаже супротно , мада пре ће бити обратно, хапсе се Срби који носе мајице са ликом Генерала Ратка Младића, наводећи да се на тај начин потпирује национална нетрпљивост и вређају жртве рата због уздизања ратног злочинца. Ово је већ виђено јер су само Срби криви и пре него што се против њих састави оптужница.
Сад бих се вратила на Вука Бранковића, односно Драшковића и иако његове речи ретко коме значе у Србији, јер шта год је рекао појео је то и велики број пута демантовао сам себе у само једном разговору. Па док још није, ја бих се запитала да ли он сматра Сарајево Муслиманским градом кад је Дивјак по њему храбри херој који је само бранио свој град од Срба, и ко је један Вук и на речима да приписује нашу земљи нашем вековном непријатељу , земљу за коју су часни Срби крв своју проливали и ко је тај један Вук да се тако некажњено попљује по гробовима наше деце која су ту изгинула , да без трунке кајања једног злочинца прогласи херојем а човека који је заиста бранио свој град и своју државу злочинцем и непријатељом?!
Пуна је земља Вукова а у влади седе све Бранковић до Павелића, јер како Дучић записа гинули смо, жалили и прежалили али како сад да прежалимо кад у нашим министарским фотељама седе они против којих се наша војска бори на фронту. Ништа се од тада није променило , исти људи седе на истим местима , Срби се и даље прогоне, једино што су нам се границе земље видно помериле и још се померају.
Срећом колико год издајника да има у нашој земљи увек је било више Обилића јер да није давно бисмо престали да постојимо, па док је и последњег Обилића наша земља биће Србска.
Могу да нас хапсе због мајица, да нам блокирају интернет због непожељних слика, да нас називају издајницима, ми знамо ко смо, она Србија која ће сутра прославити рођендан нашег Генерала живог и здравог и слободног.
Генерале срећан рођендан ма где био уз тебе је Србадија твоја!
Весна Веизовић
Vuk Draskovic, je najpoznatija licnost kojeg je UDBA skolovala za politicke uloge koje on uspjesno igra, jos od vremena studenskih demostracija u Beogradu 1968 godine, kada je kao jedan od studenskih „vodja“ u dogovoru sa UDBOM zaveo studente za Goles planinu, i ublazio njihove opravdane zahtjeve za demokratizaciju tadasnjeg postojeceg drustveno politickog sistema.
Igrajuci tako kao prestavnik studenata i dousnik UDBE svoju dvolicnu igru, on je uspio na taj nacin veoma brzo da smiri studente nemire, zbog cega je ubrzo posle zavrsenog fakulteta od strane komunistickog rezima kao poverljiva licnost nagradjen polozajem sekretara u kabinetu Mike Spiljaka, i novinarskom legtimacijom TANJUG-a.
Postajuci tako novinarom TANJUG-a, (Telegramske Agencije Nove Jugoslavije) Vuk Draskovic je brzo napredovao u novinarskom poslu, tako da je kao kadar od poverenja ubrzo poslat u Afriku i postavljen za stalnog dopisnika. Neimajuci o cemu da izvjestava i da pise iz Afrike, on je ubrzo izmislio i poceo da obavestava jugoslavensku javnost o nepostojecem ratu, koji se kao takav nikada nije ni vodio!
Kada je bruka pukla i jugoslavenska javnost saznala da se u Africi nikakvi ratovi ne vode, pogotovo ne oni o kojima „hrabro“ izvestava i pise poznati „ratni“ dopisnik TANJNUGA – VUK Draskovic, on je na sramotu svoju i rezima kojem je verno sluzio povucen tada iz Afrike za Otadzbinu, na njegove nove duznosti u propagandom otsjeku UDBE.
Ona je spremala po nalogu svojih gospodara preko svojih poverljivoh ljudi gradjanski rat u Jugoslaviji, koji ce uskoro izazvati nova stradanja i patnje SRBskoga naroda. Vesto se sluzeci istinom, poluistinama i lazima koju su okretali u svoju korist, u ostvarivanju svojih planova i ciljeva, UDBA je najprije otpocela da planski siri mrznju medju jugoslavenskim narodima, da bi tako pripremila teren za otpocinjanje gradjanskog rata.
U osvescavanju SRBskog naroda od jugoslavenski zabluda i laznog bratstva i jedinstva, puno je doprinela poznata kniga Noz, od Vuka Draskovica, koja ubrzo posle svoga izlazenja biva sudski zabranjena u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, ali zato dozvoljena za prodajju u SRBiji i Crnoj Gori.
Na taj nacin UDBA je planski sirila strah medju SRBima od Hrvata i muslimana, a medju njima izazivala mrznju prema SRBima na verskoj i drugim osnovama. Kada su neprosvecene narodne mase pocele da se bune i da traze svoja prava, UDBA je pocela da ih organizuje preko svojih ljudi – UDBASA u politicke stranke koje odmah pocinju da se pozivaju u ime demokratije na zastitu intersa naroda kojima su pripadale.
O „narodnim liderima“ koji su u B i H medju SRBima, Hrvatima i muslimanima osnovali politicke stranke kao pripadnici i po zadatku UDBE (Unutrasne Drzavne Bezbednosti) najbolje mozete da saznate iz knjige „Cuvari Jugoslavije“ u kojoj se oni navode po imenice sa polozajem kojeg su u UDBI zauzimali.
Tako je i Vuk Draskovic osnovao svoju politicku stranku „Srpski Pokret Obnove“ u narodu poznatiju kao Srpski pokret obmane. Preko te politicke organizacije Vuk Draskovic sa svojim saradnicima godinama pokusava SRBska narodna osecanja da kontrolise i usmjerava u pravcu koj odgovara i zastupa najprije SRBijansko politicko rukovodstvo, a sada slebdenici Novog svetskog poretka.
Zbog svojih kontroverznih izjava u narodu, Vuk Draskovic je od strane svojih prepostavljenih iz UDBE, zato ocenjen kao nestabilna licnost – vrdelama,u koju se zbog toga vise nemoze imati puno poverenje. Zato UDBA po svome starom i oprobanom komunistickom sistemu dvostruke komande, uskoro kao pratioca Vuka Draskovica odredjuje svoga covjeka koji ce kao duh da bdi nad njegovim radom, a to je Milan Komnenic, covjek velikog UDBINOG poverenja, poreklom kao i Vuk iz Hercegovine, koji je prije rata kao UDBAS vrsio pregled i analizu svake knjige, da li ona slucajno nije antidrzavna, odnosno antikomunistcka.
Na osnovu misljenja Milana Komnenica, nadlezni sudski organi vlasti u SRBiji zabranili su prije rata knjigu pjesama Gojka Djoge „Vunena vremena“ i njenog pisca i pjesnika poslli na visegodisnju robiju.
Srbski Pokret Obnove, ubrzo poslije svoga osnivanja izrastao je bio u ozbiljnu politicku organizaciju koja je brojala na hiljade clanova. U strahu da se kontrola jedne takve velike i borbene organizacije (na pocetku rata Vuk je imao i svoje vojne jedinice pod Giskinom komandom) ne izmakne kontroli, UDBA je resila preko Vuka da zato razbije i oslabi SPO koji zbog toga sada ne prestavlja nikakvu politicku snagu u SRBiji. Tako je UDBA preko svojih saradnika uticala i odredjivala dogadjaje na politickoj ceni SRBije, koji se negativno odrazavaju i danas 15 godina posle rata na zivot SRBskog naroda.
U isto vreme protekli dogadjaji u bivsoj Jugoslaviji jasno potvrdjuju tvrdnju PROTOKOLA SIONSKIH MUDRACA, da je njihova i pozicija i opozicija. Oni zato i vladaju svetom zbog neobavestenosti i politicke neizgradjenosti sirokih narodnih masa koji politicarima sluze samo kao piuni na sahovskoj tabli, u ostvarivanju njihovih ciljeva koji se svode na kraju u sto brzem dovodjenju i zacarenju ANTIHRISTA!
Znajuci sve to, SRBski Genral Ratko Mladic tokom rata u Bosni i Hercegovini i Krajini, pokusao je nekoliko puta sa svojim Bogu vjernim a SRBSTVU odanim saradnicima da rat zavrsi SRBSKOM POBJEDOM, ali je uvijek nailazio na smetnje „srbskih“ politicara koji su kocili i sprecavali svaku vojnu akciju koja je imala izgleda na uspjeh. Zbog toga se krajem 1993 godine medju generalima Vojske Republike SRBske Bosne i Hercegovine, u Vrhovnoj Komandi razmisljalo o drzavnom udaru, i proglasenju ratnog stanja koje zbog negativnog stava „politicara“ nije bilo nikada proglaseno, i stvaranja jedinstvene SRBske drzave zapadno od Drine.
Medjutim, od svega toga nazalost zbog stava politickog rukovodstva SRBije nije bilo nista. Tako je ratni vihor odneo u nepovrat proslavljenog SRBskog Generala Ratka Mladica, kao i mnoge druge SRBske rodoljube koji slavnu istoriju srbsku nisu pisali perom i mastilom vec krvlju i kostima svojim. Za njihovo vitesko drzanje u borbi za spas i vaskrs SRBstva i SRBije, punog cojstva i junastva, neka im je zato od nas prezivelih SRBa: Pravoslavaca i Svetosavaca, vecna hvala, a od Boga nebeska nagrada. Zato SRbski narod svoje proslavljene branitelje SRBstva nikad zaboravit nece. Oni ce vecno da zive u srcima nasim. Amin. Boze daj!
Umjesto rodjendanske cestitke nasem proslavljenom SRBskom generalu Ratku Mladicu, bilo bi bolje i pametnije, ljepse i korisnije, isto tako da mu cestitamo njegovu Krsnu Slavu i dan kada je od jugoslavena i komuniste postao istinski Pravoslavni hriscanin – Srbin: Pravoslavac i Svetosavac!
… [Trackback]
[…] Find More on on that Topic: novinar.de/2011/03/12/srecan-ti-rodendan-generale-nas.html […]
… [Trackback]
[…] Find More to that Topic: novinar.de/2011/03/12/srecan-ti-rodendan-generale-nas.html […]
… [Trackback]
[…] Find More to that Topic: novinar.de/2011/03/12/srecan-ti-rodendan-generale-nas.html […]
… [Trackback]
[…] Information on that Topic: novinar.de/2011/03/12/srecan-ti-rodendan-generale-nas.html […]
… [Trackback]
[…] Read More to that Topic: novinar.de/2011/03/12/srecan-ti-rodendan-generale-nas.html […]
… [Trackback]
[…] Find More to that Topic: novinar.de/2011/03/12/srecan-ti-rodendan-generale-nas.html […]
… [Trackback]
[…] Read More on that Topic: novinar.de/2011/03/12/srecan-ti-rodendan-generale-nas.html […]
… [Trackback]
[…] Find More on that Topic: novinar.de/2011/03/12/srecan-ti-rodendan-generale-nas.html […]