Вести

Sledeći u komunističkom robstvu jugoslavensko “bratstvo i jedinstvo” u SPC došlo je postepeno do rasrbljavanja i razvodnjavanja Pravoslavlja,

Srbin Svetosavac 08.01.2011

+++

a pogotovo Svetosavlja kao “vrhunca hrišćanske pravoslavne nacionalne ideologije” i napuštanja puta Svetoga Save. To je postalo posebno vidno u ove naše sadašnje vreme punog otpadništva od Boga i Srbstva, kada su na vidjelo dana u crkvi izbili mnoge izdaje Pravoslavne vjere naše od pojedinih “vladika” koji su kao izdajnici Boga i Srbstva: Pravoslavlja i Svetosavlja postali najobičniji tudji najamnici i SRbski izdajnici.

Do toga velikog izdajstva Hrista i SRBskog naroda od strane “Srba” koji osim svoga bioloskog porekla nista drugo sa SRBSTVOM NEMAJU, nije doslo od jednom. Ono je godinama planski pripremano na razne nacine od slebdenika Crvenoga Antihrista. Oni su kao slebdenici Izdajnika Jude Otpadnika koji planski za trideset srebrenika izdade Gospoda naseg Isusa Hrista, isto tako u potaji pripremali izdajstvo svoje Boga i Srbstva, i poput njega cekali svoje vreme kada ce moci neometani od bilo koga da izvrse najvecu izdaju Srbstva: Pravoslavlja i Svetosavlja do sad vidjenu u narodu SRBskom. Ova izdaja je zato veca, strasnija i pogubnija po SRBski narod Svetog Save od izdaje Vuka Brankovica u boju na Kosovu polju 1389 godine.

Sledeci jeres ekumenizma koja se u SRBskim zemljama sirila podrzavana od bogoboračkog komunističkog rezima pod parolom “brat je mio koje vjere bio” prvo je SPC postala clan Svetskog Saveza Crava, organizacije koja je oduvjek bila i ostala pod kontrolom tajnih podzemnih sila ovoga svijeta, koji su preko Svetskog Saveza Crkava uspjesno vodile i vode svoj tajni rat protiv Boga i ljudi.

Za to izdajstvo Hrista i Srbstva SPC je bila nagradjena novcanom pomocu sa Zapada od strane pojedinih protestanskih “crkava” koje su svoje priloge davali za obnovu starih crkava i manastira, a posebno za obnovu bogoslovija koje su vremenski postale “sjemenište” ekumenske jeresi, u kojima su odskolovana mnoga pokolenja sadasnjih “SRbskih bogoslova” koji zato kao slebdenici Novog doba i njegove ekumenske jeresi sa Srbskom Pravoslavnom hriscanskom idejom Svetog Save nemaju nista zajednicko.

Tu izdaju Boga i Srbstva pomagao je velikodusno i tadasnji jugoslavenski bezboznicki komunisticki rezim. On je najprije omogucio svestenicima socijalno i zdravstveno osiguranje, i na taj nacin bezboznici su uspjeli da potkupe i vrbuju veliki broj svestenika od kojih mnogi tada nisu bili ni svesni da su na taj nacin od djavola prevareni i tako navedeni da oni u stvari poput Jude Isakariotskog postanu izdajnici Boga i Srbstva.

Da bi tako Crkvu razorili iznutra tadasnja jugoslavenska drzava sa svojim Bogo borackim rezimom je postepeno spremala svoj crkveni kadar trujuci mlade SRBske bogoslove idejom ekumenizma. Da se Srbi nebi dosjetili, bezboznicki komunisticki rezim u Jugoslaviji je poslije duzeg vremena poslije sezdesetih godina proslog vijeka dozvolio otvaranje “novih” bogoslovija koje su otvarane nazalost i kao nagrada crkvi u robstvu za njezino uspjesno snalazenje u duhu novog vremena, za njezino uspjesno obavljeno cepanje SRBskog narodnog bica pravljenjem makedonskog i americkog raskola do kojeg je u Crkvi doslo na trazenje i po zahtjevu tadasnjeg jugoslavenskog komunistickog rezima. Zato, odgovornost za raskoli u Crkvi Bozijoj osim bogoborackih komunista snose i mnoge vladike koje zbog svog kukavicluka nisu imale hrabrosti, smjelosti, odlucnosti, znanja i umijeca da se suprostave cepanju OMOFORA SVETOG SAVE!

Videci da pred sobom imaju ljude koji se mogu potkupiti i ucijeniti vjerska komisija kao crkvena udba poslije toga nije stala u svojim zahtjevima za rasrbljavanje SPC kao sto su to pogresno mislili i ocekivali pojedini Episkopi koji su pristali na saradnju sa komunistickim rezimom iz nuzde: milom ili silom, pod izgovorom da se “snadjemo dok bura ne prodje”.

Poslije toga od vjerske komisije dosao je zahtjev SPC da se izmjeni bogosluzenje i da se vise ne spominje SRBSKO IME na Svetoj Liturgiji i drugim bogosluzenjima posto je “crkva univerzalna” a ne nacionalna. I opet su prestavnici crkve u ime snalazenja u novom drustvu legli na rudu, i pristali na promjenu bogosluzenja stampajuci najprije na crkveno slavenskom jeziku novi SLUZBENIK, u kome su Sveto Srbsko ime zamjenili sa “nas narod” kao da taj narod nema svoje ime. To je izazvalo ogorcenje i protest starijih svestenika koji su nama mladima pokazivali stare SLUZBENIKE, i pokazivali izmjene u njegovom sadrzaju ucinjenom na zahtjev vjerske komisije.

Videci da vecina svestenstva ne podrzava takve promjene u SPC, vjerska komisija je zato odlucila i preko svojih saradnika medju vladikama uspjela da progura svoju satansku ideju, da se po primjeru u rimokatolickoj “crkvi” vise ne sluzi na osvecenom crkveno slavenskom jeziku, vec u buduce da se sluzi na govornom srbskom jeziku. Ta ideja je progurana silom pod izgovorom da vecina naroda nazalost ne razumije Sveti crkveno slavenski jezik. Prepreka je je bila postojeca zabrana bogosluzenja na srbskom jeziku od strane Svetog Arhijerejskog Sinoda i Sabora. Ona je ubrzo poslije toga ignorisana, zaobidjena i “okacena macku o rep”. Ucinjeno je to Boga se ne bojeci a naroda ne stideci na saboru necastivih, kada je resito da se ponovo pristupi stampanju bogosluzbenih knjiga, ali sada na srbskom jeziku iz kojih ce biti izbrisano i odstranjeno sve ono sto ne samo govori, vec i navodi na pomisao o SRBstvu: Pravoslavlju i Svetosavlju, Rodoljublju i drugim vrlinama pravoslavne vere nase koje se ne uklapaju u komunisticki pogled na zivot i svijet.

Tako se doslo u sadasnji polozaj u kome se SPC vise ne moli za svoj SRBSKI NAROD, jer bi to navodno bio srbski sovinizam, koji bi vredjao druge narode, a oni to ne zele kao ekumenisti da cine, jer crkva je univerzalna, sto po njihovom shvacanju znaci internacionalna, a ne nacionalna. Tako je pod pritiskom BOGO borackog komunistickog jugoslavenskog rezima zbog straha judejskoga doslo i nastalo sadasnje stanje i vreme zabluda i jersi u kojima sada zivi SPC, koja sve vise izdaje i Boga i Srbstvo, i koja sve vise tako poprima oblicje lazne crkve Hristove o kojoj govori i pise Sv. Jovan Bogoslov u svome Otkrovenju.

Medjutim, zbog Svetih Bogo otaca i Materi nasih, koji svojim zivotom ugodise i proslavise Starog Srbskog Rodjaka, Gospoda naseg Isusa Hrista, Bog zbog toga nije u potpunosti zaboravio i napustio narod SRBski. Gospod je Srbe kao izabrani narod svoj kroz vijekove posecivao na razne nacine, a najvise preko Svetih Otaca nasih, velikih Jerarha i ucitelja SRBskih: Svetitelja Save, Simeona Mirotocivog, Vasilija Ostroskog, Petra Cetinjskog, Djakona Avakuma i mnogih drugih Svetih Otaca i Materi nasih, a u nasem sadasnjem vremenu Bog je Srbima govorio kroz patnje i stradanja preko sedam stotina hiljada Mucenika i Mucenica Jasenovackih i mnogih drugih znanih i neznanih, ciji spomen SPC izbaci iz svog kalendara da se nebo zamjerila njihovim dzelatima, koji sa blagoslovom rimskog Pape iz Vatikana kao rimokatolicki krizari u “ime Boga” pocinise nad SRBima mnogobrojne zlocine ne zapamcene do sada u istoriji svijeta, kao i kroz usta Svetoga Oca naseg Justina Celijskoga i Svetog Oca naseg Nikolaja Ohridskog i Zickog, toga SRBskog novog Zlatoustog, i Svih Svetih iz roda SRBskog cijim molitvama poseti nas Boze, i oprosti nam svako sagresenje nase: hotimicno i nehotimicno, znano i neznano, kao i izdaju Sina Tvojega, Gospoda naseg Isusa Hrista i naseg voljenog a Tebi dragog SRBstva.

Daj Boze nama Srbima snage i volje, moci i razuma, znanja i umjeca, da se pokajemo za grehe svoje, i tako da ostanemo i dalje narod Tvoj, narod Svetog Save a ne rimskog Pape. Amin. Boze daj!

Srbin Svetosavac