Pored autora, priče o genocidu u Srebrenici osporio je i Klaus Hartman, predsednik nemačkog Društva slobodnih mislilaca
+++
Dražen Erdemović nije pouzdan svedok na suđenju Radovanu Karadžiću u Hagu, tvrdi Čivikov. Bugarski novinar i publicista Žerminal Čivikov, koji živi u Hagu, ovih dana je u berlinskoj knjižari „Junge Velt“ predstavio svoju novu knjigu, koja se iz jednog drugog ugla bavi dramom u Haškom tribunalu. „Srebrenica. Krunski svedok“ je knjiga koja pokušava da diskredituje do sada jedinog svedoka optužbe za zločin u Srebrenici – Dražena Erdemovića, ključnu figuru u suđenju protiv Radovana Karadžića. Erdemović je uhapšen početkom marta 1996. godine u Srbiji, da bi već krajem istog meseca bio izručen sudu u Hagu. Ovaj bosanski Hrvat je priznao da je kao pripadnik specijalnih jedinica bosansko – srpske armije sa još šestoricom saboraca i svojim pretpostavljenim učestvovao u streljanju 1.200 muslimanskih civila iz Srebrenice. Za ubistvo 70 do 100 civila je osuđen najpre na pet, zatim na dve i po godine zatvora, da bi na kraju bio pušten na slobodu. Od 2000. godine živi u jednoj skandinavskoj zemlji pod lažnim imenom, ali se redovno pojavljuje kao svedok u procesima vezanim za Srebrenicu.
Na promociji, autor je ukazao na brojne protivrečnosti u dosadašnjem toku suđenja, počev od onih da sud u Hagu nije smatrao za neophodno da dođe do preostalih sedam počinilaca i da ih sasluša, preko toga da je pronađeno 150 ubijenih umesto 1.200 u Pilicama, pa do psihičke labilnosti samog Dražena Erdemovića i nepouzdanosti njegovih izjava o datumu zločina, o tome ko je naredio ubijanja i slično.
Čivikov je iz prizme običnog posmatrača, koji živi „samo ćošak dalje od Tribunala“, uvideo da su „ono što je čuo na suđenju i ono što je čitao u medijima dva različita sveta“ i ta diskrepancija je za njega postala izazov. „Stalno sam se pitao: otkuda to? U nekim slučajevima sam imao odgovor, u mnogima sam samo pretpostavljao, ali to me je istovremeno podsticalo da nastavim da se bavim ovim temama“, objašnjava Čivikov, koji je napisao već jednu knjigu o procesu protiv Miloševića.
Klaus Hartman, predsednik Društva slobodnih mislilaca, gost na promociji, doveo je takođe u sumnju priču o genocidu u Srebrenici. On je pomenuo „Klintonov scenario iz 1993.godine“, po kojem je predviđeno da „četnici umarširaju u Srebrenicu i počine masakr nad 5.000 muslimana i da posle toga dođe do vojne intervencije“. O tome koliko je bilo žrtava u Srebrenici, Hartman je rekao da više raznih faktora utiče na procenu.
Publika je burno reagovala na ovakve tvrdnje. Jedan od prisutnih je, vidno uzbuđen, rekao da mu je loše pri pomisli na žene koje su izgubile 30 i 40 članova porodice u tom masakru. Posle toga su neki demonstrativno napustili salu.
Diskusija je nastavljena u visokom emotivnom naboju. Dokle god postoje protivrečnosti o Srebrenici i Račku, rekla je jedna žena, za nju to ne može da bude dan pomena. „Mogu da se stidim tek onda kada se sve razjasni, a ne kad se iz političkih razloga manipuliše.“ Neki su kritikovali autora, napominjući da „njegova knjiga ne može da bude alibi za Karadžića i Mladića, time što minunciozno degradira Haški tribunal“. Bilo je i onih koji su osuđivali skandalozno ponašanje nemačke vlade u raspadu Jugoslavije.
„U tom ratu su se na svim stranama dešavale jezive stvari. Ne sme se još zaboraviti uloga Nemačke u svemu. Zato ova knjiga ima zasluge jer skida zavese“, smatrao je sledeći učesnik na promociji knjige „Srebrenica. Krunski svedok“.
Jugonostalgičar
– Nisam srpski nacionalista, nisam uopšte Srbin, ali pripadam balkanskoj kulturi, i otuda možda više razumem nego prosečni Nemac. Komunista takođe nisam, naprotiv, u Bugarskoj sam dugo bio u zatvoru u komunističko vreme, ali, s druge strane, mogu da se smatram jugonostalgičarom. Po meni je jugoslovenski model bio najbolje rešenje za tamošnje narode. Možda se i varam u tome, ali to je bila moja lična motivacija za ove dve knjige – kaže Žerminal Civikov.
Nije reč o genocidu
– Ključni dokaz da se nešto definiše kao genocid jeste po istoimenoj konvenciji svesna namera da se određeni narod ili deo naroda uništi. Međutim, on se u mnogim slučajevima politički instrumentalizuje, pa je pitanje definicije otuda veoma važno i treba brižljivo da se ophodi s tim pojmom – rekao je jedan od učesnika. Na to je Klaus Hartman replicirao da niko ne osporava da su Srbi evakuisali 35.000 muslimana iz Srebrenice jer nisu mogli da ih zaštite od osvete sopstvene vojske, što po njemu govori da ne može da bude reči o genocidu.
18. 07. 2010. 00:00h | B. BOŽIN; VESTI
Da su Srbi zaista takav zlocin pocini, oni sigurno nebi tada poverili njegovo izvrsenje jednome Hrvatu. Medjutim u Hagu nema pravde za Srbe, i pored logike i istine koja se nalazi na Srbskoj strani, jer slebdenici Novog svetskog poretka u ime Antihrista osudili su Srbe na unistenje, i to vec jednom treba da bude jasno svakoj budali u Srbiji, koja se „politikom“ bavi. Proce vreme i sadasnjih patnji i ponizemja, i vec se kuje ostrica maca za sve prodane duse Naroda srbskog, jer izdajnika vise nesmije biti!
… [Trackback]
[…] Info to that Topic: novinar.de/2010/07/18/raskrinkati-lazi-o-genocidu.html […]
… [Trackback]
[…] Here you can find 47023 additional Info on that Topic: novinar.de/2010/07/18/raskrinkati-lazi-o-genocidu.html […]
… [Trackback]
[…] Read More to that Topic: novinar.de/2010/07/18/raskrinkati-lazi-o-genocidu.html […]