logo logo logo logo
Рубрика: Политика, Актуелно, Религија, Европа    Аутор: новинарство    пута прочитано    Датум: 26.04.2010    Одштампај
PDF pageEmail pagePrint page

 Nikad izgradjen novi hram SPC u SplituJedna od uskih kaldrmisanih ulica između zidina Dioklecijanove palate vodi do crkve Svetog Save, usamljenog pravoslavnog hrama među tridesetak katoličkih,

+++

koliko ih je posle rata podignuto širom Splita. U maloj priprati, na drvenoj klupici, posedali vernici, čekaju svoj red na molitivu. Svi odreda – katolici.

Samo u poslednje dve godine 10.000 ih je potražilo spas baš ovde. U crkvenim knjigama toliko je ispisanih imena, poreklom iz cele Hrvatske. Malo se koje ponavlja.

– Oduvek je u Dalmaciji pravoslavlje negovalo potisnute običaje, skoro pa paganske, za razliku od naše crkve. Vaši su sveštenici “staroverci”. Zato se njima i obraćam za pomoć, molitvom – šapuće katolikinja dok vrti svoju brojanicu, pognute glave.

Čeka da je primi mlađi pop, ali bi više volela kod starog oca Nikole Škorića. On, međutim, prima samo utorkom i četvrtkom.

Bajanje

Unutra, pred ikonostasom – bračni par. Ređa svoje probleme, upola glasa, da ih ne čuju ostali nesrećnici. Od njih ih deli pet metara i staklena vrata. Ispred njih retko stoje Srbi.

– Niko od naših neće u crkvu. Mnogo su se u nju razočarali – priča Momčilo Rusić, predsednik Veća srpske nacionalne manjine. – Pravoslavci su od crkve digli ruke, naročito od kada je otišao pop Zorica. Ne mole se više bogu u hramu, već svako kod svoje kuće. Nema više ni veronauke, a u crkvu Sveti Sava ulaze samo katolici.

Zameraju Srbi popovima svašta – od rasipanja crkvene imovine pa do obreda koji nisu u saglasju sa kanonima.
– Čudne se molitve ovde izgovaraju. Posipa se so preko ramena vernika, govore neke čudne mantre… – nastavlja Rusić. – Zato smo se i obraćali pismima vladiki. Molili ga da to spreči i vrati pravoslavlje svom narodu.

U crkvici reportere “Novosti” dočekuje – muk. Mladi pop razume brigu svoje parohije, ali ostaje bez komentara.
– Sva pitanja morate postaviti vladiki – kaže ljubazno.

A oko njega zidine velikog svetosavskog hrama. Temelji stari pola veka, zidovi podignuti, nezavršeni.

– Eto, ovaj je hram trebalo da bude najveći u regionu. Grandiozno zamišljen, nikad izgrađen… – mladi pop usput pokazuje kolosalne ulaze u samom srcu starog Splita.

Zaborav

I u prostorijama Srpskog kulturnog društva “Prosvjeta” čuju se slične priče. Najviše je zamerki, kako na svoj račun, tako i na nezainteresovanost onih “tamo daleko”.

– Porta se napuni samo za Božić i Uskrs. Ostalim je danima prazna – primećuje i Miloš Šerbo. – Narod odavno već nije u slozi.

U ovom društvu, gde se okupljaju gotovo svi punoletni pravoslavci Splita, mahom nižu iste probleme. Nemaju posla, para nikad dovoljno, rodbina ih se seti mahom leti… Ali, najviše ih boli – zaborav. I to onaj duhovni, pastirski.

– Umesto da nas popovi vode kroz sve te nesreće, da nam daju putokaz i primer, oni nam okreću leđa – pričaju ovdašnji Srbi. – Prodaju imanja naših crkava. Molitve služe za novac. Čak su i nas izbacili iz svog poslovnog prostora, da bi ga izdavali za još više kuna. Uostalom, kuda da nas vodi pop, koji se na biračkom spisku ne izjašnjava ni kao Srbin
ni kao pravoslavac?

U “Prosvjeti” imaju zamerki i na način na koji Dalmatinska eparhija vodi posao. Kažu, crkveni odbori, koji kontrolišu finansijke tokove crkve, ukinuti su (privremeno) još 1999. godine. Od tada, uprkos zahtevima srpske manjine da se njihov rad, obavezan po crkvenom ustavu, obnovi – ostaju neuslišeni. Slična se priča čuje i u Zadru. I ovde preostali Srbi na adrese svojih pastira nižu optužbe. U mantijama vide menadžerska odela.


Praznina

I druge su pravoslavne svetinje oko Splita napuštene. U njih zalaze samo ključari. Obiđu, počiste, provere je li sve u redu. Godinama u njima ne gore sveće i ne miriše tamjan.

– Ova je crkva prazna od rata – kaže Ljubo Šušak, koji čuva najstariju pravoslavnu crkvu u Zaleđu. U porti crkvice, smeštene na kraju sela Dicmo, pravoslavno groblje. I kamena grobnica Konstantina Vučkovića, veletrgovca žitom, ktitora, zadužbinara ovdašnjih Srba. Obiđu ga samo slučajni putnici.

– Krov je miniran 1992. Srbi pohapšeni, neki su pobegli, neki su pokojni – priča Šušak. – Ono malo preostalih sakupilo je neku crkavicu i zajedno uložili u obnovu crkve. Ironija je i da smo je pod krov digli na Dan Republike 1997. Sad je ko nova, ali još nije dobila blagoslov od vladike. Čekamo ga duže od decenije…

Od jedva 5.000 preostalih Srba na prste se mogu pobrojati oni koji još veruju u bolje sutra. I koji se za to sutra još mole pod pravoslavnim krovovima.


VLADIKA DALMATINSKI FOTIJE O PRIMEDBAMA

Na primedbe pravoslavnih vernika u Hrvatskoj vladika dalmatinski Fotije u telefonskom razgovoru za “Novosti” odgovara:
* Zamerke pravoslavnom sveštenstvu u našoj eparhiji uglavnom upućuju ljudi koji nisu previše dobronamerni. Hteli mi to da prihvatimo ili ne, i dalje crkva ima svoje protivnike, koji ne prihvataju crkvu bilo zbog toga što su nekada bili komunisti, ili zato što nemaju vere. Ti ljudi uglavnom žele da vladaju crkvom i njenom imovinom.

* Katolici u pravoslavnoj crkvi:
– Istina je da u naše crkve dolaze i rimokatolici. I to ne samo u Splitu, već i u Zadru i u Šibeniku i u naše manastire. To je oduvek bila tradicija i oni našu veru nazivaju “starom virom”. Oni kažu da im pravoslavne molitve pomažu i mi to podržavamo.

* Bajanje:
– Nikada do mene nije došao konkretan dokaz koji potkrepljuje priče da se naši sveštenici mole suprotno kanonima i onome što piše u crkvenim knjigama. Bilo je, doduše, primera gde narod donosi delove garderobe, pa čak i lance za stoku da bi ih blagoslovili naši sveštenici, ali niko nije radio ništa što nije u skladu sa pravoslavljem. Bar ne da ja to znam.

* Imovina crkve:
– Istina je da je prodato imanje u Sinju, ali je to urađeno za određenu nadoknadu crkvi i po crkvenim procedurama. A to je urađeno zato što je prema urbanističkom planu predviđeno da tuda prođe put.

* Crkveni odbori:
– Crkveni ustav zaista propisuje obavezu formiranja crkvenih odbora, ali njih moraju da čine samo ljudi koji su podobni. To moraju da budu vernici, dostojanstveni i časni ljudi. Ukoliko nema takvih, nema ni razloga da se formiraju odbori. To je na sveštenstvu da odluči. Tamo gde postoje, formira se i odbor. A crkveni ustav svakako ne dozvoljava da u te odbore ulazi bilo ko, jer to takođe nije u skladu sa crkvom.

PARKING UMESTO CRKVE

U obližnjem Sinju još jedna zaboravljena svetinja. Pola crkvenog dvorišta prodato za gradski parking. Od 1.000 kvadrata, 462 je otišlo u nepovrat, a još 28 komšiji za garažu.

– Pisali smo i Sinodu Srpske pravoslavne crkve – kažu autori pisma iz Sinja. – Ali nikom ništa. Na prepisci je sve i ostalo. A naša se dedovina sve brže topi.

Ovi su zidovi jesenas okrečeni, a na njima su pre neki dan osvanuli proustaški grafiti, među kojima i “Srbe na vrbe”. Veličanstvena, bela, ali istovremeno usamljena crkva podseća na sudbinu svojih vernika. Već dvadeset punih godina u njoj nije održana služba. Oko 1.000 pravoslavaca iz ovog kraja moli se u selu Vrlika. Tamo još crkva nije zatvorila vrata.

Biljana Stjelja, 24.04.2010 20:58:46

извор: ВЕЧЕРЊЕ НОВОСТИ (http://www.novosti.rs/code/navigate.php?Id=10&status=jedna&vest=177274&title_add=Svetinje%20bez%20%3Cbr%2F%3Evernika%20i%20svetaca&kword_add=pravoslavna%20crkva%2C%20split)

+++

+++

+++





Пошаљите коментар

Да би сте послали коментар морате бити улоговани

GENOCIDE REVEALED
logo
Писанија Грешног Милоја
Проф. Др. Миодраг Петровић

Проф. Др. Миодраг Петровић

КРОТКИ ЛАФОВИ!
Антиекуменистички сајт

НОВИ Антиекуменистички сајт

„СТРЕЉАЊЕ ИСТОРИЈЕ“
logo
ПРАВОСЛАВАЦ 2017
ГЕНОЦИД
ЈАСТРЕБАРСКО 1942
БОЈКОТ НАРОДА – документарац
новинар.де
Loading
КОРУПЦИЈА, ВЛАСТ, ДРЖАВА
logo
АГЕНЦИЈА ЗА БОРБУ ПРОТИВ КОРУПЦИЈЕ
logo