Вести

U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Amin. Radi Onoga Koji je Put, Istina i Život pišem ovo. I radi savjesti moje (makar komaračke )

manastir Sopoćani Monah Pajsije

+++

i mnogih drugih duša vjernih Istini. I zato jer me boli nepravda, laž i licemjerstvo koji vladaju. Zato nisam mogao ćutati, jer bi to značilo da pristajem na laž, i time dodao još puno grijeha na moju, ionako, preispunjenu grijesima dušu.

Da mi je neko rekao, prije samo dva mjeseca da ću pisati ovo pismo nekad, ja najgori od svih, ne bih mu vjerovao. Ali u ova dva mjeseca su se stvari u životu mome u manastiru Sopoćani, u Eparhiji Raško-Prizrenskoj i Kosovsko –Metohijskoj i cijeloj Srpskoj Pravoslavnoj Crkvinevjerovatno izmjenile.

Uz ove gore navedene razloge ovoga moga pisanija imao sam i još neke.

To su:

* Neistina o poseti ep.Atanasija, administratora Eparhija, izrečene u izveštaju Eparhije Raško-Prizrenske i Kosovsko –Metohijske, a koji izlazi sa blagoslovom ep.Atanasija, od 22.(8) marta 2010. god.
* Radi savjesti vjernog naroda koji je možda sablaznut ovim izvještajem gde se pokušao predstaviti da je posjeta ep.Atanasija protekla idelano, „srdačno“, i kao da smo ga jedva dočekali primiti, a sa njim i sve ono što propovjeda i radi ep.Atanasije (odbacivanje Predanja svetog, reformaciju Liturgije, gaženje kanona, što se sve vrši protivno odlukama SA Sabora i Sinoda SPC koji je o novotarskom služenju Liturgije donosio negativnu odluku (maja 2007.)).
* Radi dobrog glasa koji je manastir Sopoćani uživao kod vjernog naroda, kao ugledan , sređen, opštežiteljski manastir, koga zasadi otac naš poštovani, voljeni i mnogomučeni vladika Artemije.
* Radi dobrog glasa koji je manastir imao kao tvrđava čistote, Vjere Pravoslavne, posebno od februara 2001.god. kad se u njemu održao Sopoćanski sabor na kome je traženo od SA Sabora SPC da :

1. Ispuni odluku koju je donjelo 1997. o istupanju iz svejeretičkog „SSC“
2. Prestanak zajedničkog služenja sa rimokatolicima i poklonjenja papi rimskom
3. Da se rimskom papi ne dozvoli dolazak u Srbiju
4. Da se zaustave tendencije uvođenja novog kalendara
5. Pokretanje unutar – crkvenog dijaloga u svim pitanjima duhovnog života i bogoslovlja

Posle ovog Sabora manastiru Sopoćani je u vjernom narodu porastao ugled, ali i postao trn u oku ekumenističko-papističko novotarskim strujama u našoj Crkvi. Nažalost ovaj ugled koji je imao manastir Sopoćani kao tvrđava Pravoslavlja je znatno narušen pod upravom sadašnjeg igumana, prepodobnog oca jeromonaha Teoktista. Njegove izjave o skraćenju i izbacivanju postova, moranju da se prihvate sve odluke spremnog Osmog Vaseljenskog Sabora, o tome za dolazak pape u Srbiju nije štetan za naše duše (duše brtastva) i slične, ukazuje na to čemu teži. Što je najgore, mislim da će se stvari smao pogoršavati, ali se nadam i u njegovo pokajanje. O ovome bi se moglo posebno pisati, ali dosta je i ovoliko.

* radi braće moje koji čvrsto stoje u ispovjedanju Istine i trpe kazne, bijes i osvetoljublje sadašnjih upravljača eparhijom, prvenstveno mislim na mile oce i braću manastira Crna Rijeka, Sv.Arhangele, ali i druge po manastirima naše eparhije koji su u manjini, ali se muški drže.

Sada bih želeo da kažem nešto o izvještaju Eparhije Raško-Prizrenske i Kosovsko-Metohijske , pa i o samoj poseti ep.Atanasija, administratora ove eparhije.

U izvješatju stoji da je ep.Atanasije „srdačno dočekao jeromonah Teoktist sa monasima“. Ako se ovdje misli da je srdačan bio samo nastojatelj to je u redu (mada mi je više izgledao zbunjen, uplašen i sav u grču), ali ako se iz ovoga misli predstaviti da su i monasi bili srdačni onda to ne bi bila istina. Srdačno smo dočekivali našeg vladiku Artemija, svi izlazili da uzmemo blagoslov, zaista bili radosni i srećni što nam vladika dolazi. Kad je u crkvu ušao ep.Atanasije, 10-ak minuta posle početka Liturgije Pređeosvećenih Darova, svi smo (skoro svi) bili u crkvi osim igumana koji je izašao da dočeka ep.Atanasija. Očekivali smo dreku, viku, čupanje za uši, i ostale stvari dobro poznate koje ep.Atanasije čini tokom Svete službe Božje. I ovaj put je toga bilo, ali mnogo manje, taman koliko čovjek može da podnese, a da ne napusti službu. Ep.Atanasije je bio u pjevnici južnoj tokom službe, pojao, pričao igumanu kad koja jektenija ide, kad je koja ubačena od Rusa, kad je koja zamjenjena i sl.(ostali smo ćutali i odgovarali na Svetu Liturgiju), vikao čtecu da ne zvoni na Ninje Sili tokom prenošenja Svetih Darova, jer je to kaže katolički običaj. Tokom pričešća sveštenika (služaščeg jm. Nauma), održao je i besjedu. Tako smo došli do kraja službe. Iz ovoga se vidi da je neistina i ono što piše u njegovom izvještaju, kasnije istog dana „evharistijski učestvovao u Sv.Arhijerejskoj Liturgiji“, jer nije služio nego boravio u južnoj pjevnici sa bratijom. Tokom službe niko od monaha nije prišao da uzme blagoslov od ep.Atanasija. Valjda je to „srdačan doček“. Istina, čtec je uzeo blagoslov za čitanje apostola i on isti je posle uzeo blagoslov posle čitanja žitija svetih za trpezom, što je obavezno. Što reče jedan naš monah pošto je pročitao izvještaj ep.Atanasija o „srdačnom dočeku“: „Bog zna srca naša“.

Što se tiče izjave u koje dalje stoji da smo nas trojica bratije potpisali „anticrkveni tekst i peticiju protiv Njegove Svetosti Patrijarha Irineja i SA Sinoda“, koliko je ovaj tekst anticrkven može da vidi svako ko ga pročita. Valjda je anticrkven jer traži vraćanje Predanju i odricanju jeresi ekumenizma i papizma. Tačno je da nas je samo trojica potpisala, ali je tačno da iguman nije potpisao i blagoslovio da se potpiše niti dao ostaloj bratiji da tu peticiju pročitaju.

Toliko o izveštaju Njegovog Preosveštenstva umirovljenog episkopa zahumsko-hercegovačkog g. Atanasija.

Nakon Svete Liturgije episkop Atanasije je bio na posluženju sa nastojateljem, jm. Naumom i jm. Andrejem iz manastira Visoki Dečani koji je bio glavno komandujući u našem sprečavanju da se 14/1 februara ove godine u mastiru Gračanici na Sretenje Gospodnje sretnemo sa našim vladikom Artemijom, a sve po blagoslovu administratora ep. Atanasija. (Ovom prilikom bih zatražio oproštaj od oca Andreja Sajca jer sam tada u gnevu isprovociran njegovim drekim i bezočnim ponašanjem mu rekao uvredljive riječi(opsovao ga)).

Grijeh mi je, kriv sam, kajem se, bio sam u iskušenju duha gnjeva. Posle desetominutnog posluženja zvonilo je za ručak. Posle ručka je vladika Atanasije održao još jednu besjedu, više je to bilo izlaganje, da ne kažem ispiranje mozga. Izlaganje je trajalo, od prilike, nekih 75-80 minuta i završilo se oko 11:10 časova. Za tih 75-80 minuta ep. Atanasije je napravio toliko pauza, toliko dugačkih koliko mu je trebalo da uzme vazduh za pričanje. Tema je promjenio toliko da je to zadovoljavajuće kako je to uopšte moguće učiniti, a da se čovek nijednom ne zbuni ili zaboravi gdje je stao. Nisam snimao besjedu, najveći dio sam zaboravio(jednostavno nisam mogao da upamtim), još nekoliko stavari su mi zapale za oko(da ne kažem za uho):

* Ep. Atanasije nam je olako obijasnio zašto su anglikanci 2002. imali pravo da „služe“ u kapeli SPC Svetog Simeona Mirotočivog u Beogradu. To je kako on kaže zato jer smo imali i imamo (ima on) prijateljske odnose sa njima od kada su tamo studirali Sv. Nikolaj Žički i Sv. otac Justin Ćelijski. Koliko su bili prijatelji ocu Justinu anglikanci znamo po tome što mu nisu dozvolili ni da diplomira na njihovom koledžu (čini mi se na Kembridžu) na temu Dostojevskog jer ih je tu izobličio (i njih i zapad uopšte) za sve jeresi koje su uveli i za otpadanja od Hrista Gospoda i vjere Pravoslavne. Zbog takvog „prijateljstva“ preko Sv. Justina Ćelijskog valjda ep. Atanasije kaže da su imali pravo da „baju“ u našoj svetoj pravoslavnoj Crkvi(bar su dveri bile zatvorene, kako kaže ep. Atanasije). Ako misli da nam je ovo jasno, prevario se. Ovakvo objašnjenje je uvrjeda za svakog pobožnog pravoslavnog hrišćanina i za nas monahe, i duboko nam vređaju inteligenciju, kakvu-takvu. Možda ep. Atanasije doživljava anglikance kao prijatelje jer rukopolažu žene za sveštenice i vjenčavaju homoseksualce. Treba ga pitati. Toliko o „služenju“ jeretika u pravoslavnoj crkvi.

* Mitropolit Jovan Zizjulas je najveći bogoslov današnjice(ponovio je riječ nekog katoličkog bogoslova). Za katolike je sigurno najveći jer je služio sa papom, godinama huli svojim jeresima na Hrista Gospoda i Crkvu, Svete Oce i Sveto Predanje, a kakotlike gleda kao sestrinsku crkvu. O ovome vajnom mitropolitu su već tomovi kritike napisani, nema potrebe da o tome sad pišem.

* Carigrad nikad neće prihvatiti papu. Živ mi bio vladiko. Carigradski patrijarsi su mu anatemu skinuli, služili sa njim i u Rimu i u Carigradu i katolike iz Pravoslavnog putira pričešćivali. Kud ćeš više prihvatanje. Stvarno valjda ep.Atanasije misli da smo maloumni i nepismeni seljaci ( kako kaže ep.Grigorije), i da ne znamo ama baš ništa, nego on treba sve potanko da nam objasni.

* Ep. Atanasije kaže za dogmatiku o.Justina da je dobra, prvi dio je loš, htio je i sam o.Justin da je popravi, druga i treća su epopeje, ali ipak „to je samo dogmatika o.Justina“. Postoje i druge, kako kaže npr. Dogmatika sv.Jovana Damaskina. Znamo i mi da postoje , ali na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu nema ni jedne ni druge, nego se uči dogmatika mitropolita Zizjulasa, a predaje je ep.Ignjatije Midić čije hule na Gospoda Hrista, Crkvu, domostroj spasenja i ostalo, sad ne bih navodio. To već svi znaju. Kaže još ep.Atanasije kako nije tačno da je rekao „kanone mačku o rep“. Možda je i tačno to što kaže, ali je tačno i to da sam ga lično slušao u sali Studentskog doma u Podgorici 2004.god. gdje iz svega glasa tokom nekog izlaganja vikao: „koji kanoni, briga me za kanone“ . Ovo je čulo 200-300 prisutnih ljudi u prisustvu i arhiepiskopa mitropolita Amfilohija.

* Naravno, po već utvrđenoj mu praksi, ep.Atanasije nije preskočio da pogrdnim nazivima nazove sve one koji ne misle kao on (hvala Bogu!) a kojih se sjetio. Tako je rekao da je :
o brat Željko Kotoranin „paralizovan u glavu“
o Marko Jakšić je vrlo pokvaren čovjek
o Pogrdno je govorio i o monasima Crne Rijeke, o o.Benediktu, i o Ksenofontu iz sv.Arhangela, o Simeonu Vilovskom, o Antoniju Davidoviću Crnorečkom i mnogim drugim.

Na kraju svega ovoga htio bi da kažem da ep.Atanasija niko od bratije niko nije prekidao tokom izlaganja (ispiranja mozga). Tako smo i vaspitani, da ne prekidamo starije dok govore. Posle je jedan od starijih monaha digao ruku da pita ep.administratora Atanasija, ali je on već zvonio za kraj i izbjegao pitanje. Neka niko ne misli da zato što ep.Atanasija niko nije prekinuo u izlaganju da smo se složili sa njim. Ja nisam, pišem u svoje ime, ali sam siguran da ovako misli većina bratije (nisu svi ni bili u manastiru, na poslušanjima su u drugim manastirima eparhije, Gračanici, Grčkoj), osim možda nastojatelja i dvojice (mislim) njegovih istomišljenika, nažalost većina bratije ćuti „straha radi judejskoga“, vaga situaciju i jednostavno ljudi su zbunjeni i uplašeni. Ne osuđujem ih zato.

Ja nisam više mogao ćutati, pa pošto nam ep.Atanasije nije dao priliku da ga ponešto upitamo i kažemo svoje mišljenje, ovim putem (prvi put u životu, nadam se i poslednji), kažem njemu i svemu narodu što mislim.

Gospode Isuse Hriste, Bože naš oprosti svima pa i meni. Daj nam pokajanje, smirenje i spasenje. Tebi, sa Ocem i Svetim Duhom, slava i hvala, sada i uvjek i u vjekove vjekova. Amin.

Dom Svete Trojice, Srpska carska larva

manastir Sopoćani Monah Pajsije

na sv. Simeona Novog Bogoslova

ljeta Gospodnjeg 2010.

izvor: http://www.eparhija-prizren.info/novo/2010/03/tasa-sopcani/