logo logo logo logo
Рубрика: Актуелно, Религија, Свет    Аутор: новинарство    пута прочитано    Датум: 5.09.2009    Одштампај
PDF pageEmail pagePrint page

Protojerej Dragan Saračević„Podjedanako je nesavršena teorija bez prakse, kao i praksa bez teorije“ (Sveti Grigorije Bogoslov). Drugi odgovor Episkopu Irineju (Dobrijeviću)na njegovo pismo: „Povodom raskolničke delatnosti samovoljnog štampanja tzv. srpskog pravoslavnog kalendara“.

Protojerej Dragan Saračević, U Kanberi, na Veliku Gospojinu 2009. godine

+++

(Prvi deo)Uvaženi gospodine Episkope,

Ovaj odgovor je bio spremljen i dugo čekao na njegovo objavljivanje, jer sam lično smatrao da bi možda bolje bilo, malo i „za pojas zadenuti“. Dugo sam razmišljao, da li da Vam uopšte odgovorim, ili ne. Ali pošto je više nego očigledno da Vi nemate nameru da sa Vašom „svirkom“ koju već predugo i u istom tonu svirate, malo zastanete i malo bolje oslušnete glas vernog naroda, koji eklesiološki gledano susštinski sačinjava i neprikosnoveni deo Crkve, a bez koga Crkve ne bi ni bilo, ipak sam se odlučio da to učinim, iz još dva razloga:

Prvo, zato što sam to obećao u izjavi za australijsko izdanje „Vesti“, drugo, iz jednog vrlo važnog razloga, budući da je ovo povod i prilika, da javnost do čije Vam je informisanosti kako vidim veoma stalo, do|e do još nekih važnih podataka koji stoje sakriveni, i koji po nečijim merilima ne bi trebali i smeli da se pred nju pojave. Zato će i odgovor, kako zbog sadržaja tako i dužine biti u dva dela.

Pretpostavljam da nisam zakasnio, budući da je Vaša reakcija na izdavanje „spornog crkvenog kalendara“ došla čitava tri meseca posle njegovog štampanja.  Pošto je već pristiglo i vreme pripreme za novi, smatram  da ovaj moj odgovor ne gubi čak ni na aktuelnosti teme.

Naravno da ni njega ne bi bilo, kao ni onog prvog, da me niste ponovo prozvali u toj Vašoj „encikliki“, koja je u istom stilu i na sva zvona razglašena i publikovana u elektronskim medijima, kao i dnevnoj i periodičnoj srpskoj štampi.

Imajući u vidu uvodni deo Vašeg pisma, u kome Vi uporno i po istom šablonu i na Vama svojstven način „čitate“ i delite „pravoslavne“ lekcije, potpomažući se citatima iz Svetog Pisma, ponovo sam u impresijumu iz riznice Svetih Otaca citirao velikog vaseljenskog učitelja i svetitelja, Grigorija Bogoslova, a sa namerom da Vas podsetim, da Vi ponekad i naizgled,  „dobro zborite“, ali od toga „ništa dobro ne tvorite“, budući da Vaše reči i dalje nisu u skladu sa Vašim delima, ili svejedno; Vaša dela nisu u skladu sa Vašim rečima, i Vašim „lekcijama“.

Uvaženi gospodine Episkope,

Jedan od glavnih postulata Hrišćanske Pravoslavne Vere, što sam u prethodnom odgovoru pomenuo jeste, da se prava vera temelji na delima, i ona se  suštinski mnogo razlikuje od lažne, koja se temelji samo na rečima, što je svojstenu vašem voljenom protestantizmu, a koju neki pravoslavni „neotelozi“ danas stavljaju u prvi, glavni i osnovni plan, poričući čak i novozavetni Moralni Zakon.

Dakle još jednom; prema Hristovom učenju prava vera se  delima pokazuje, opravdava i dokazuje, kao i prema tumačenju svetog apostola Jakova, koji kaže da je „vera bez dobrih dela mrtva“. Ovo je osnovna aksioma, fundament i svedočanstvo istinitog poimanja, suštinski potpunog i pravog pravoslavnog hrišćanskog života.

[to se tiče konkretno pomenutog crkvenog kalendara koji je kao što vidimo i glavni razlog ovog Vašeg obraćanja, on je štampan iz nužne potrebe, kako bi svi oni, koje ste Vi, kao „crkveni poglavar“ ili „prvi čovek srpske crkve“ u Australiji kako su Vas pojedini i Vama bliski mediji krstili, demonstrirajući svoj neprikosnoveni apsolutizam – „apsolutnu vlast“, prvo IZBACILI iz administrativnog opštenja sa istom Srpskom Pravoslavnom Crkvom, pa ih onda kao što ovde tvrdite, opet sami, proglasili za „samovoljne otpadnike“,  mogli doći do Kalendara, koji je i uobičajena potreba svakog istinski vernog pravoslavnog hrišćanina.

Takav je slučaj i samnom. Niste se kao episkop oglasili, i odgovorno postupili, kada sam Vam se učtivo prema merodavnoj odluci Svetog Arhijerejskog Sinoda i protokolu obratio, pokušavajući da moj slučaj rešim u okrivu Srpske Pravoslavne Crkve kao institucije kojoj i po ro|enju i po krštenju pripadam, i u kojoj sam  kao sveštenik služio pune tri decenije, ili ilustrativno, duplo godina više od Vas.

Vrlo dobro znate, što ste u jednom Vašem pismu i potvrdili, da me je prethodna eparhijska administracija, (episkop Milutin, arh. namesnik Đuro Đurđević i paroh flemingtonski moj duhovni sin Vladislav Đorđević) obmanula i prevarila lažnim obećanjem,  otimajući mi parohiju, i ostavljajući me sa porodicom na ulici i bez hleba, što je i kod Vas ostalo, kao da se ništa nije ni dogolilo. I Vi ste sledili liniju te iste administracije,  ne pokazujući osnovnu brigu koju kao episkop trebate da vodite o jednom svome svešteniku, a šire i o njegovoj porodici, pošto za razliku od latinske jeresi, mi pravoslavni sveštenici nismo u celibatu.

Niste se oglasili i pomogli u rešavanju moga slučaja, ni prema pomenutoj odluci Svetog Arhijerejskog Sinoda, Broj 1085 zapisnik 1183 od 28. septembra 2006. godine, prema kojoj ste imali i obavezu da ga rešite. Umesto toga, Vi ste požurili, da moju „smrtnu presudu“  (koju su nadamnom doneli: vaša prethodnica i oligarhijska družina: pokojni Dragomir Šipovac, i još uvek zaogrnuti mantijama Srpske Pravoslavne Crkve; Đuro Đurđević i Nedeljko Milanović…, a koju je iz istog ovog kruga „mojih ubica“, Mihailo Knežević potvrdio) ikvizitorski IZVRŠITE.

A izvršili ste je nečuveno u istoriji kanonskog prava; prvo bez dokazane krivice a pod pretpostavkom; neosnovanom zabranom sveštenodejstva i onda „deklaratornim raščinjenjem“, koje isto Sveti Kanoni ne poznaju.

Pored velikog broja niskih udaraca, koji naravno odlikuju karakter i mentalitet samih sastavljača ove Vaše „enciklike“, napisali ste i to, da kalendar „predstavlja pamflet ispraznih saopštenja i iskaza nesretnog raspopa…“ što se odnosi na mene, i što predstavlja još jedanu nizu dokaza, u vašem očajničkom i beskrupuloznom nastavljanju degradiranja moje ličnosti.

Mnogo bi bolje bilo, i ozbiljnije izgledalo, da ste konkretno naveli šta to NIJE ISTINA u tim, kako rekoste „ispraznim saopštenjima“, nego što i dalje servirate javnosti ovakve uopštene fraze u Vašem već oprobanom stilu, a bez bilo kakve argumentacije.      Uostalom, pomenuta saopštenja u kalendaru su bila napisana, potpisana i poslana Svetom arhijerejskom sinodu, koji je pokazao i svoju „ne – brigu“, odnosno stepen svoje „ne – odgovornosti“ za upravljanje Crkvom, time što ne samo da nije odgovorio, nego nije ni obavestio pošiljaoce da su ove predstavke uopšte i primljene, barem „na znanje“. Ovime je, umesto pristupanja rešenju odre|enih ili jednostavnije rečeno tekućih pitanja u Crkvi, Sinod kao što i Vi pokazujete, pokazao da se služi ćutanjem, a što je mnogo opasnije i ubitačnom taktikom: IGNORISANJEM.

U pravu ste, a to ste jedino u pravu u ovom slučaju, da Kalender koga kritikujete ima izvestan broj štamparskih grešaka, koje su čisto tehiničke prirode. Ja se ovim putem u ime uredništva, a zahvaljujući evo Vašem prozivu zvanično izvinjavam, istovremeno uz  obećanje da ćemo u izdanju koje pripremamo za narednu godinu izvršiti ispravke i sadržajno ga obogatiti.

Kada ste pomenuli reč „nesretan“, gramatički, a što je srpska reč, pravilno bi bilo „nesrećan“, želim da Vas upitam, da li se Vi gospodine episkope, posle svega ovoga što se izdoga|alo u „poverenim Vam eparhijama“, a što se i danas na sceni doga|a, osećate srećnim? Doduše, možda i jeste najsrećniji zbog toga što Vam se ukazala prilika da Vašim apsolutizmom manifestujete i Vašu ničim ograničenu vlast, i da na samom početku karijere pokažete  neumoljivu snagu i jačinu Vašeg žezla, time što ste svoj bes iskalili na meni nastavljanjem neprimerenog progona i „deklaratornim raščinjenjem“. Možda je zbog ovoga jedino od Vas srećniji Vaš klirik i još uvek namesnik, moj inkvizitor i „glavoseča“ g. Đuro Đurđević, koji je bio perjanica moje egzekucije, i koji je u mojoj uspešno po čisto staljinističkom principu sprovedenoj i ostvarenoj „likvidaciji“, sada verovatno našao najveću utehu svoga života, i mir i spokoj uspešno izvršivši ovako veliko „ne-delo“. O koje ironije: prema svome „bratu u Hristu“.

Doduše nije isključeno, i vrlo je moguće da Vi i osećate neku vrstu sreće i zadovoljstva, kada ovako dželatski, bez griže savesti i u diktatorskom maniru, umišljajući da kao episkop imate „apsolutnu vlast“, da deklaratorno raščinite, počistite i izbrišete iz crkvenog života, isključite iz finansijskog članstva, i jednostavno poizbacujete sve one, koje Vi u čisto globalističkom smislu smatrate nepoželjnim, i onda ih sledeći istu tu politiku, proglasite za „loše momke“, po čemu bi kasnije trebalo da se ravna, i da Vas podržava i celo javno mnjenje.

U tome imate i vrlo jasnu i osvedočenu logističku podršku kontrolisanih sredstava informisanja, koja su pretvorena ne samo u Australiji, nego i u celom svetu,  u sredstva obmane srpskog naroda. Ovo ste imali i od koga da naučite. U to sam se uverio, jer sam jedno vreme živeo sa svojom porodicom u Vašoj Americi. Kada sam bio na parohiji u Čikagu, imao sam priliku da se uverim da su se tog načela falsifikovane demoktratije amerikanci držali i u Ratu u Zalivu, sa montiranom pričom o tobožnjoj ugroženosti Kuvajta. Kasnije u ratu protiv Srba, sa montiranom pričom o ugroženosti [iptra na Kosovu. u kome ste i Vi kao Amerikanac učestvovali osloba|ajući američke plaćene ubice. Kao najnovije svedočansto je rat u Iraku, gde je isto tako montirana priča o tobožnjem oružju za masovno uništavanje, koga niko i nikada nije pronašao.

Tako je Vašim dolaskom u Australiju došlo i ovde do planskih rušenja verski i nacionalno utemeljenih Upravnih odbora C[O u Eparhiji Mitropolije Novogračaničke. Primera radi, na istom principu je došlo i do izrežirane i montirane priče o godišnjoj skupštini u Crkvi Svetog \or|a u Kanberi, kojoj sam prisustvovao i bio svedok.. Ova je priča po svojoj montaži najsličnija montiranoj priči o sarajevskim  „Markalama“ ili kosovskom „Račku“. Ovde je pompezno i to još u tri novinska nastavka ili bolje rečeno pamfleta, krajnje blasfemično montirana priča o tobožnjem „izbacivanju“ iz članstva i „prebijanju“ i to ni manje ni više, nego kako je u  naslovima posebno naglašeno „utemeljivača“, koji to sa pravnog aspekta gledano, zapravo nisu. Prava slika opisanih doga|aja zapravo je tu bila potpuno obrnuta. Pomenuti, da im ne pominjem imena, odigrali su jednu vrlo prljavu ulogu, kojom su pokazali da su bili rame uz rame i u službi onih Vaših otimača, koji su prethodno pogazivši sve zakone i Neba i zemlje, već izvršili otimačinu crkvene imovine C[ Opština u Blektaunu, Kabramati, Grinzboru, Vodongi… Ili misle zajedno sa Vama, da su te otimačine neprikosnoveno izvršili, pošto ovih dana saznajemo da je u Vodongi slučaj eskalirao i da je već pred sudom, a u Kabramati da se već naveliko priprema odlučujuća „bitka“.

Uvaženi gospodine episkope,

Želim da Vas podsetim da je istorija ljudskog roda zabeležila, i na svoje smetlište smestila sve svoje diktatore i despote, počev od atinskog zakonodavca Drakona, (sedmi vek pre Hrista), čiji su zakoni „krvlju pisani“, pa sve do danas, da ih ne imenujem.

Zašto je to tako, objašnjenje nam je dao veliki vladika NJegoš, u ono vreme i gospodar Crne Gore u svome „Vijencu slave crnogorske“ i to u samo jednom stihu:

„Kome zakon leži u topuzu,

Tragovi mu smrde nečovještvom.“

Istorijskog podsećanja radi, jedan od takvih diktatora,  drakonske provenijencije, bio je i Rimski imperator Kaligula, koji je vladao Rimskom imperijom neposredno posle Hristovog Raspeća. Svedoci tog istorijskog razdoblja su zabeležili, da je on u svome bolesnom umu zamišljao; „kako bi to lepo bilo, kada bi ceo svet kojim on neprikosnoveno vlada i upravlja, imao samo jednu glavu, pa da je on jednim zamahom mača odseče“. Nije mi namera, niti želim da budem sarkastičan, ali za njegov život vezan je i još jedan interesantan detalj iz njegove despotske biografije; istorija ga je upamtila i po tome što je u Rimski Senat uveo svoga konja, i inaugurisao ga za jednog od senatora.

Čuveni istoričar Svetonije, opisujući njegov život, napisao je u jednoj sentenci sledeće: „dok nije postao imperator, znao sam ga kao princa, a posle toga sve što je od njega ostalo bilo je; Kaligula monstrum.“

No, i pomenuti zakonodavac Drakon, isto kao i Kaligula, imao je u ono vreme uz sebe i iza sebe ceo jedan državni aparat koji ga je podržavao, imao je i ondašnju vojsku i policiju, kao i svi potonji diktatori, ali se i pored svega toga njegovi zakoni nisu mogli održati, budući da su bili preterano strogi i neumoljivi, što bi se moglo i tolerisati. Ali se nije mogla tolerisati njihova svirepost. Za razliku od njegovog velikog prethodnika, imperatora Julija Cezara, koji je postao žrtva zavere iz zavisti, da bi zaverenici okončali Kaligulin drakonizam, bili su prinu|eni da ga skrate za glavu.

Dali ste Vi gospodine episkope, nekada razmišljali o tome, gde će Vas kao episkopa Svete Hristove Crkve, konkretno Srpske Pravoslavne Crkve, istorija smestiti, i po čemu će Vas zapamtiti? Ili možda mislite da će te se kao zarobljenik svoje sujete, i kao ličnost sa velikom ambicijom ali sa očigledno malom potencijom,  „proslaviti“ manifestacijom svoje diktatorske i apsolutističke – „apsolutne“, a u svojoj suštini, samo fiktivne vlasti?

Usu|ujem se da kažem, da se sve ovo što ste Vi uradili sa svojim „podčinjenima“, i što još uvek projavljujete na delu sa svojom pastvom, kojoj treba da budete po Hristovim rečima,  „…pastir dobri, koji život svoj polaže za ovce svoje“, graniči sa drakonizmom. Kaligula je sekao glave, rimska inkvizicija je spaljivala na lomači, njihovi naslednici Staljin i Broz su krvoločno i zverski ubijali, dok  Vi u Australiji vršite najgrozomorniji zločin; a to je do sada nevi|eni „pokolj povernih Vam duša“, kako bi to rekao sveti Justin ]elijski. Nesumnjivo je, da su inkvizicja i njeni izdanci bili humaniji: jer oni su ubijali telo, a Vi potpomognuti Vašom organizovanom i u Vašem jarmu upregnutom kamarilom, ubijate Duše.

Kakvo značenje imaju za Vas konkretno u eklesiološkom smislu, poverene Vam duše, za koje trebate, i za koje će te dati odgovor na Strašnom Sudu?  I to za svaku poverenu Vam dušu ponaosob! Dali se sećate bar nekih lekcija iz njujorške „pravoslavne“ Seminarije, iz Pastirskog Bogoslovlja? Ili, konkretnije; dali se sećate  Hristovih Reči; „da Sunce Božije obasjava podjednako i dobre i zle, i da Bog daje kišu podjednako i pravednima  i nepravednima?“, kao i to da je Crkva tu zbog grešnih ljudi. Nije li Spasitelj rekao da je on „došao zbog grešnika a ne zbog pravednika“? Dali ste Vi gospodine Episkope došli u Australiju da ovom narodu kao Sluga Svetog  Oltara i kao Hristov Sluga po Hristovom primeru kao Episkop služite, ili ste došli da ovaj narod služi Vama, i drhti od straha pred Vašom pojavom, očekujući svirepu osvetu za svaku svoju reč koju bude izrekao na račun Vašeg bezakonja?

Nije li Hristos u svome Svetom Jevan|elju kazao, da je „On došao da služi, i da svoj život položi u otkup za mnoge?“.

Ovaj narod koji je „umirati sviko, u smrti svojoj da na|e lijeka“, postepeno uvi|a i zaključuje, ko Vam je uzor u Vašem radu  i ponašanju, ali je sa druge strane, privremeno i samo iluzorno „srećan“, što nemate svoju ličnu  vojsku i policiju, ili pak podršku države, koju su imali u svoje vreme rimski inkvizitori, odnosno latinski jeretici, kako ih Sveti Sava u svome Zakonpravilu naziva i svi ostali njihovi sledbenici. Po svoj prilici zaboravili ste lekcije iz istorije, koja je zabaležila da su verski ratovi bili najkrvaviji ratovi po svojoj manifestaciji, a po dužini trajanja od svih ostalih ratova i najduži. Izgleda da Vas gospodine Episkope, Istorija kao „učiteljica života“ nije mnogo životu naučila.

Vaše iživljavanje nadamnaom i nad mojom porodicom, kao i svojevrstan i nevi|eni duhovni teror, koga smo preživeli i koga još uvek preživljavamo, Vi ste nastavili na temelju i ostacima prethodne administracije, koja je na čelu sa \urom \ur|evićom i Mihailom Kneževićom, Eparhiju Novogračaničke Mitropolije – preimenovanu Slobodnu Srpsku Crkvu,  pretvorila u jedno obično udruženje otimača, lažova i prevaranata. Vaš način upravljanja i želja za potčinjavanjem i pokoravanjem „nepokornih“, želja za neprikosnovenom vlašću i vladanjem nad drugima, želja za urnisanjem svih vaših neistomišljenika, po svireposti svoga čina, ima sva obeležja drakonizma, budući da za svo ovo vreme niste projavili niti jednu jedinu trunku Hrišćanske LJubavi ni prema „svome svešteniku“ i njegovoj porodici, ni prema vernom narodu, a za koju sveti apostol i jevan|elist Jovan Bogoslov u svojoj Prvoj poslanici u Svetom Pismu kaže, da „je Bog“. Prošlog puta sam Vas podsetio na Himnu LJubavi, svetog apostola Pavla, a evo šta kaže Sveti apostol i jevan|elist Jovan:

„… A koji nema ljubavi (taj) ne pozna Boga; jer je Bog ljubav“. (1 Jovanova, 4, 8.)

Ovo je reč Svetog Apostola, za koju ne treba tumačenje. A sveti Oci kažu: „Hrišćanina bez vere ne može biti, niti vere bez ljubavi, niti ljubavi bez dobrih dela (sravni, 1. Poslanica Korinćanima svetog apostola Pavla, 13, 1 – 8, 13). Inače, kako kaže Sveti Vladika Nikolaj Žički, „hrišćanin ostaje ništa drugo do neznabožac, iako ispoveda Ime Božije i Hristovo“.

Iz svega do sada vi|enog, ne možemo da zaključimo dali ste na njujorškoj „pravoslavnoj“ seminariji imali preko potreban pomenuti predmet Pastirsko Bogoslovlje. Možemo da zaključimo da ste u tumačenju Svetog Pisma Novog Zaveta preskočili jednu mnogo važnu lekciju i u njoj razgovor i pitanje svetog apostola Petra, koje je uputio Hristu Spasitelju: „Učitelju, ako mi sagreši brat moj, koliko puta da mu oprostim? Dali do sedam puta?“ Dali se sećate šta mu je Spasitelj odgovorio? Ako se ne sećate, evo da Vas podsetim kako Spasitelj alegorijski kaže: „Ne velim ti Petre do sedam, nego do sedamdeset puta sedam…?

Ili, dali se sećate još jedne mnogo važnije lekcije iz Svetog Pisma Novog Zaveta, tematski vezane za ovu pomenutu, a to je; „Tumačenje molitve Gospodnje?“ u kojoj centralno mesto  predstavljaju Spasiteljeve reči: „…i oprosti nam dugove naše, kao što i mi opraštamo dužnicima svojim…“

Digresivno podsećanje; U vreme ono kad sam učio bogosloviju, jednog letnjeg ferija čekao sam na autobuskoj stanici u Gornjem Milanovcu autobus za Beograd sa većom grupom putnika, me|u kojima je bio i jedan krupan i snažan mladić u majici sa kratkim rukavima, i sa istetoviranom rukom na kojoj je pisalo doslovce: „Bog prašta – ja ne“. Pomislio sam u sebi,  „koliki je ovaj čovek bezbožnik.“

Ne znače li ove reči, koje sam naveo u Molitvi Gospodnjoj, kojima se molimo Bogu doslovce;  da nama Bog oprosti sagrešenja naša, ali isto onako i na onaj način, kako mi opraštamo drugima sagrešenja njihova? Dali ovo u krajnjem smislu ne znači, da nam Bog neće oprostiti, ako mi drugome ne oprostimo? Ne proizilazi li iz ovoga da čovek koji veruje u Boga treba i da OPRA[TA? Ne nalazi li se oproštaj u samoj suštini hrišćanske filosofije života,  a ja, kao i mnogi drugi se pitamo, dali Vi kao episkop i pastir uopšte imate tu sposobnost;  da oprostite? Ako nemate tu sposobnost, onda Vi niste pastir, već najamnik, a najamnik je onaj,  kako ste već nebrojeno puta i posvedočili, koji  „ne mari za ovce svoje“, a to doslovce kaže Spasitelj u svome Svetom Jevan|elju.

Izgleda da ste u Vašoj edukaciji, preskočili i Hristovu parabolu o Pastiru, koji je čuvao sto ovaca, pa kad mu se samo jedna izgubila, ostavio je svih onih devedeset i devet, i otišao da traži samo onu jednu, i tražio je sve dok je nije našao i vratio u stado. I Hristos kaže da je „njegova radost bila veća za nju jednu, koja je bila zalutala, nego za svih onih devedeset i devet ostalih.“

Prema onome što pokazujete na delu, više je nego očigledno da Vi od Vaših podčinjenih, koji za Vas budući ekskomunicirani i prognani, više i nisu Vaša pastva, samo tražite pokajanje, a niste spremni nikome da oprostite. Zar nije pokajanje tesno vezano i nerazdvojivo od opraštanja? Zar hrišćanstvo nije vera praštanja? Zar oproštaj nije pravoslavni hrišćanski postupak? Dali znate da se i u filozofiji života i etici, veličina čoveka meri po spremnosti i mogućnosti da oprosti, i da je čovek veliki onoliko koliko može da oprosti? Vi tražite da se oni koji su  „prognani pravde radi“ pokaju, neznajući zbog kojih to grehova svojih, pa kad se „pokaju“, da oni koji su, kako ih Vi nazivate „zalutali“, i dalje ostanu na ulici, izopšteni i van Crkve, ili kao ja i moja porodica, posle tri decenije u svešteničkom činu, na ulici, bez parohije i bez hleba.

A da slučaj bude još interesantnji, posle tri dobijena procesa na najvećim sudskim instancama; pred Specijalnom Kraljevskom Komisijom Komonvelta Australije, pred Vrhovnim Sudom i pred Vrhovnim Sudom za Industrijske Odnose, kao i posle moga postavljanja za Sudiju Porotnika u istom Vrhovnom Sudu od strane Državnog Pravobranioca, države Novi Južni Vels.

Prema onome što ste do sada već ispoljili, Više je nego vidljivo i očigledno da ste Vi zajedno sa Vašom podrepaškom oligarhijom, koja  Vas kao jerarhija, čitaj vlastodršci, ogrezla u „bezakonju i beščašću svake vrste“, nesebično podržava, Hristovu jevan|elsku aksiomu, „ljubi bližnjega svoga“, zamenili   satanskom: „ubi bližnjega svoga“.  Razlika izme|u ove dve aksiome je za Vas i NJih, na prvi pogled  vrlo mala i zanemariva, jer se radi o razlici koja je samo u jednom slovu.  Ali kada uzmemo u obzir činjenicu da je američka kvazi demokratija  globalističke provenijencije odavno i satanski izjednačila čoveka sa brojem, onda je stvar više nego jasna o kakvom se tu mentalitetu radi, kakav se mentalitet pospešuje, promoviše i inauguriše.

Protojerej Dragan Saračević

U Kanberi, na Veliku Gospojinu 2009. godine




7 коментара у вези “Drugi odgovor Episkopu Irineju (Dobrijeviću)”
  1. … [Trackback]

    […] There you can find 95740 more Information on that Topic: novinar.de/2009/09/05/drugi-odgovor-episkopu-irineju-dobrijevicu.html […]

  2. … [Trackback]

    […] Find More Information here on that Topic: novinar.de/2009/09/05/drugi-odgovor-episkopu-irineju-dobrijevicu.html […]

  3. … [Trackback]

    […] There you can find 9219 additional Info on that Topic: novinar.de/2009/09/05/drugi-odgovor-episkopu-irineju-dobrijevicu.html […]

  4. … [Trackback]

    […] Find More on to that Topic: novinar.de/2009/09/05/drugi-odgovor-episkopu-irineju-dobrijevicu.html […]

  5. … [Trackback]

    […] There you will find 80052 additional Information to that Topic: novinar.de/2009/09/05/drugi-odgovor-episkopu-irineju-dobrijevicu.html […]

  6. … [Trackback]

    […] Find More on to that Topic: novinar.de/2009/09/05/drugi-odgovor-episkopu-irineju-dobrijevicu.html […]

  7. … [Trackback]

    […] Read More to that Topic: novinar.de/2009/09/05/drugi-odgovor-episkopu-irineju-dobrijevicu.html […]


Пошаљите коментар

Да би сте послали коментар морате бити улоговани

GENOCIDE REVEALED
logo
Писанија Грешног Милоја
Проф. Др. Миодраг Петровић

Проф. Др. Миодраг Петровић

КРОТКИ ЛАФОВИ!
Антиекуменистички сајт

НОВИ Антиекуменистички сајт

„СТРЕЉАЊЕ ИСТОРИЈЕ“
logo
ПРАВОСЛАВАЦ 2017
ГЕНОЦИД
ЈАСТРЕБАРСКО 1942
БОЈКОТ НАРОДА – документарац
новинар.де
Loading
КОРУПЦИЈА, ВЛАСТ, ДРЖАВА
logo
АГЕНЦИЈА ЗА БОРБУ ПРОТИВ КОРУПЦИЈЕ
logo