Вести

Preko raskošnog crvenog tepiha, postavljenog uoči ovonedeljnog zasedanja Svetog arhijerejskog sabora SPC, na ulazu u Patrijaršijski dvor, nije izašao novi patrijarh, iako se na tome uveliko radilo

+++
Uoči ovojesenjeg zasedanja Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve na ulazu u Patrijaršijski dvor u Beogradu postavljen je raskošan crveni tepih, ulazna vrata sveže ofarbana, zidovi okrečeni; odmah na ulazu na zidu sa leve strane postavljena je velika ikona Strašnog Hristovog suda…

Iz Patrijaršije, preko novog crvenog tepiha, ipak, nije izašao novi patrijarh, kako su to mnogi izvan Crkve, ali i iz Crkve, priželjkivali, i na tome svesrdno radili.

Nastojanja da se, po svaku cenu, izdejstvuje izbor novog patrijarha, još dok je Pavle živ, uprkos raznim agitovanjima i brižljivim pripremama, nisu urodila plodom. A sabor je počeo u atmosferi da niko sa sigurnošću nije mogao da predvidi kakav će ishod biti po pitanju „molbe” patrijarha Pavla da se povuče iz aktivne službe.

Ali, već posle prvog dana zasedanja, sve dileme su otklonjene. Ishod je bio takav da je jedan od najstarijih i najuglednijih vladika, posle svega, mogao zadovoljno da kaže: „E, sad, svima je, valjda, jasno da Bog postoji i da pomaže srpskom narodu i srpskom patrijarhu da izdrži ovu golgotu…”

Rasprava o tome da li da se prihvati patrijarhova molba, što bi onda značilo i otpočinjanje procedure za izbor novog poglavara Srpske crkve, otpočela je predstavkom koju je podneo episkop šabački Lavrentije, koji je od početka bio najglasniji u stavu da se to ne sme dozvoliti.

U smirenom tonu vladike su pokušale da se, najpre, što potpunije obaveste kako je došlo do toga da patrijarh potpiše molbu za povlačenje iz aktivne službe. Postavljala su se i sva ona pitanja koja su se prethodnih dana postavljala i u javnosti, pa i ono koje se tiče suštinskog odgovora: koliko je to, zaista, autentična patrijarhova volja?

Istovremeno, išla su i upozorenja kakve posledice bi mogle da nastupe ako bi se pristupilo izboru novog patrijarha za Pavlovog života, i u atmosferi kakva se stvorila. Jedan vladika je rekao da nema ništa protiv da se bira novi patrijarh, ako tako većina odluči, ali je zamolio bratiju da dobro razmisle ko će im onda doći na ustoličenje tog novog patrijarha, izabranog pod takvim okolnostima, i ko će se sve od vladika odazvati na njegov poziv da dođe na sledeće zasedanje Sabora…

Drugi, opet stariji vladika (kojeg mnogi priželjkuju za budućeg poglavara SPC) otvoreno je rekao da neće da učestvuje u izboru novog patrijarha, jer on ima svog patrijarha (Pavla).

Za ostanak Pavla na dosadašnjoj dužnosti, odnosno za neprihvatanje njegove molbe izjasnili su se i neki od vladika koji su pre toga bili za to da se uvaži zahtev za povlačenjem Njegove svetosti. Među njima i članovi Sinoda (mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije i episkop bihaćko-petrovački Hrizostom)…

U takvoj situaciji kada je postalo jasno da je većina vladika izričito protiv da se prihvati „molba” patrijarha Pavla i da se bira novi duhovni poglavar Srba, vladike koji su se za to istrajno zalagali shvatili su da su u manjini, pa nisu tražili da se glasa. I bez glasanja bilo je jasno kakvo je saborsko raspoloženje. Na kraju, odluka je glasila: umoliti Svjatejšeg patrijarha da, i pored navedenih razloga u njegovom aktu, i dalje ostane na čelu Srpske pravoslavne crkve.

Verovatno zadovoljni ovakvim ishodom, vladike više i nisu insistirali na dokazivanju autentičnosti patrijarhove „molbe”.

Doneta odluka naišla je na veliko zadovoljstvo ne samo među vladikama, nego i u sveštenstvu i među vernicima koje su onespokojavali nagoveštaji i nastojanja da se, „po svaku cenu”, izdejstvuje biranje novog patrijarha, pored živog patrijarha Pavla.

Doživljeno je to kao odbrana Crkve pred raznim pritiscima, pa i pred uplitanjem države, oličene u pojedinim činovnicima iz vrha vlasti – samoinicijativno ili na neki drugi način – u njenu autonomiju. Takva uplitanja – kroz zalaganja za izbor novog patrijarha, i to kroz jasne sugestije ko bi to trebalo da bude, kao i kroz prijateljski nagoveštaj da bi država mogla da odustane od nekih novčanih izdataka tamo gde je dosad davala – ostavila su samo opor ukus, ali i, pokazaće se, bila kontraproduktivna.

U pauzama saborskog zasedanja vladike su se među sobom, pa i drugima poveravali i žalili kakve su sve „sugestije” dobijali.

Bilo je nagoveštaja i da bi se na Saboru moglo potegnuti i pitanje izmene pravila, odnosno postupka za izbor novog patrijarha, tako što se više ne bi biralo na apostolski način (kako je izabran patrijarh Pavle), žrebom među trojicom kandidata, nego prostom većinom glasova. No, s obzirom na to da je patrijarh Pavle ostao na dužnosti, bilo je izlišno da se za tim sada poteže.

Povodom apostrofiranja u medijima ministra vera Bogoljuba Šijakovića, koji je, navodno, zagovarao kakvog bi trebalo birati patrijarha, jedan od vladika, ispred Patrijaršije, pred novinarima, pita: „A zašto ne bi Bogoljub Šijaković imao pravo da predloži ko bi mogao da bude patrijarh?!”

Vidljivo je bilo nezadovoljstvo kod pojedinih vladika koji su istrajavali na drugačijem ishodu. To su demonstrirali uopštenim optuživanjem novinara, pa i onih za koje se zna da su verujući, kako svojim izveštavanjem, tobože, rade protiv Crkve! Jedan je počeo, čak, i da preti…

Posle svega, mnogo šta je postalo jasnije: čije su kakve namere i kakvih sve nastojanja ima u izboru i povodom izbora budućeg patrijarha srpskog.

Nažalost, u međuvremenu, neki su već bili otpisali patrijarha Pavla, iako on nije podneo ostavku, niti na bilo koji drugi način napustio dosadašnju dužnost, već samo „podneo molbu” da mu se odobri povlačenje iz aktivne službe. Poglavari Carigradske i Grčke pravoslavne crkve prestali su da ga pominju na liturgiji. Na pitanje novinara iz Beograda zašto se više ne pominje poglavar SPC, kad je on i dalje patrijarh, bez obzira na njegovu (i tada neusvojenu) molbu da se povuče, u sedištu Grčke crkve je dato obrazloženje da je za njih merodavno zvanično saopštenje Srpske crkve.

Oni koji su izvestili da patrijarh Pavle nije više patrijarh, sada će morati da pišu – ispravku.

JOVAN JANjI; NIN, 13.11.2008

+++

EKUMENSKI I PASTORLANI SUSRETI KARDINALA JOSIPA BOZANIĆA U BEOGRADU

Bliži Bogu, bliži smo i jedni drugima
Glas Koncila, broj 25 (1565), 20.6.2004.

Potpredsjednik Vijeća europskih biskupskih konferencija, predsjednik HBK zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić posjetio je od 11. do 13. lipnja Beograd gdje je sudjelovao u radu 32. godišnjeg susreta generalnih tajnika Biskupskih konferencija Europe o temi »Kršćanstvo i Crkve u Europi danas« te imao nekoliko ekumenskih i pastoralnih susreta.

Za unapređenje odnosa između dviju Crkava

Po dolasku u Beograd u petak 11. lipnja, kardinal Bozanić susreo se s poglavarom Srpske Pravoslavne Crkve patrijarhom Pavlom u zgradi Patrijaršije. U pratnji kardinala Bozanića bili su beogradski nadbiskup Stanislav Hočevar, predsjednik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog zagrebački pomoćni biskup Vlado Košić, kardinalov tajnik Vjekoslav Meštrić, tajnik beogradskog nadbiskupa Franc Šenk i kardinalov glasnogovornik Zvonimir Ancić. Uz patrijarha Pavla u izaslanstvu SPC bili su članovi Svetoga sinoda SPC episkop šumadijski Jovan Mladenović i episkop zahumsko-hercegovački Grigorije Durić, glavni tajnik Svetoga sinoda prota Savo Jović, đakon Nebojša Topolić i predstojnik Informativne službe SPC Dušan Stokanović. U zajedničkome priopćenju nakon susreta dvojica poglavara izrekli su zadovoljstvo tim susretom te izrazili nadu da će pridonijeti unapređenju odnosa između dviju Crkava. Kardinal Bozanić je, uzvraćajući na dobrodošlicu, poželio Božji blagoslov Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi, njenom poglavaru, svećenstvu i svim vjernicima, i obavijestio Patrijarha da se u Beogradu održava susret generalnih tajnika Biskupskih konferencija Europe. Sugovornici su se složili da su svi kršćani u ovo vrijeme globalizacije pozvani da kroz suradnju brane temeljne ljudske i kršćanske vrijednosti i da se cilj poslanja Crkve u svijetu i danas, kao i u prethodnim vremenima, može izraziti Kristovim riječima: »Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima« (Mt 5, 16). U razgovoru je istaknuto značenje kako ranijih susreta između Patrijarha srpskog i nadbiskupa zagrebačkog (1999. i 2000. godine) tako i prošlogodišnjega prvog, povijesnog sastanka Svetog arhijerejskog sinoda Srpske Pravoslavne Crkve sa svim članovima Biskupske konferencije Srbije i Crne Gore, kao i osnivanja zajedničkih komisija, čiji rad treba donijeti prave rezultate u nastupajućem razdoblju.

Potpora i priznanje za ekumenska nastojanja

Istoga dana kardinal Bozanić se susreo s članovima Vijeća BK SiCG za ekumenizam i međureligijski dijalog u rezidenciji Družbe Isusove u Beogradu. U kardinalovoj pratnji bio je i predsjednik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog biskup Košić. Na početku susreta pozdrave gostu iz Zagreba uputio je nadbiskup Hočevar koji je istaknuo kako BK SiCG okuplja vjernike različitih kultura i obreda i ujedno se nalazi na području na kojem je ekumenizam važan segment pastoralnog djelovanja. Kao posebno postignuće u ekumenskim nastojanjima spomenuo je prošlogodišnji povijesni susret članova Biskupske konferencije SiCG i Svetog sinoda SPC. Članovi komisije upoznali su kardinala s konkretnim koracima koji se poduzimaju na području ekumenizma istaknuvši napose tri razine: molitveno-duhovne susrete, objavljivanje različitih publikacija koje potiču dijalog i susrete na različitim crkvenim razinama, kao i sudjelovanje u nekim zajedničkim akcijama. Kardinal Bozanić iskazao je potporu i priznanje za sva ekumenska nastojanja koja domaća Crkva poduzima na tome prostoru, istaknuvši kako je ekumenizam ispit savjesti za Crkvu i njezin veliki zadatak. Istaknuo je kako je angažman pape Ivana Pavla II. na polju ekumenizma velik znak i izazov za cijelu Crkvu. »Ekumenizam je zadatak na kojem moramo neprestano raditi i biti strpljivi jer će se rezultati vidjeti kad Bog to želi, a ne kad mi to hoćemo!« rekao je kardinal Bozanić.

Uslijedio je susret sa svećenicima Beogradske nadbiskupije u Dvorani Bartola Kašića. Kardinal Bozanić predstavio im je dokument »Crkva u Europi«, u čijoj je izradi i sam sudjelovao kao član Posinodalnog vijeća za Europu. Podsjetio je kako u današnjoj Europskoj uniji, koja okuplja 25 država, živi oko 455 milijuna stanovnika, od kojih su 82% kršćani, a od toga 60% katolici. Istaknuo je potrebu povezivanja katolika u Europi u ovom vremenu sve prisutnije globalizacije. Odgovarajući na upit o osporavanjima da se u novom ustavu EU spomenu kršćanski korijeni, kardinal je istaknuo kako su već učinjeni neki pomaci u smislu spominjanja religijskih vrednota u preambuli te upozorio na veliku važnost članka 51. nacrta ustava u kojem se izričito spominju ugovori između pojedinih država i Svete Stolice čija se pravna valjanost priznaje i poslije ulaska tih država u EU. Dodao je da je u Europi danas s kršćanskog gledišta glavna riječ nada te da je potrebno poraditi na novoj evangelizaciji, na što Papa stalno poziva kako bi Europa postala što svjesnija svojih kršćanskih korijena. Susret je završio euharistijom u župnoj crkvi sv. Petra koju je predvodio kardinal Bozanić zajedno s nadbiskupom Hočevarom, apostolskim egzarhom za grkokatolike u SiCG Đurom Džudžarom, biskupom Košićem, superiorom isusovačke rezidencije o. Petrom Galaunerom i nazočnim svećenicima.

Izazovi kršćanstvu na europskom kontinentu

U subotu 12. lipnja kardinal Bozanić slavio je misu za redovnice koje djeluju u gradu Beogradu kao i za crkvene suradnike u konkatedralnoj crkvi Krista Kralja. Pozdravljajući dragog gosta, s. Emanuela Žerdin zamolila je kardinala da vjernicima i časnim sestrama u Hrvatskoj prenese da ih trebaju vjernici i redovnice u SICG, da dođu i ostanu kako bi zajedno s njima svjedočili Krista, jer su potrebe na tome području velike. Nakon što je u propovijedi odao priznanje redovnicama za njihovo vjerno i samozatajno služenje po kojem su postale osobit znak katoličke prisutnosti na tome prostoru, kardinal Bozanić im je obećao svoje molitve pred Bogom i zagovor pred ljudima koji mogu odgovoriti na njihove zahtjeve. Uz to im je poručio da nije važno koliko ih ima nego je važna vjernost koja manju Crkvu često čini jačom i svjedočki snažnijom.

Potom je kardinal predsjedao susretu generalnih tajnika Biskupskih konferencija Europe istaknuvši važnost službe koju obnašaju jer, kako je rekao, rad pojedinih biskupskih konferencija umnogome ovisi o sposobnosti i učinkovitosti generalnih tajnika. Na susretu je između ostaloga prikazana povijest Vijeća europskih biskupskih konferencija od nastanka 1971. do danas, proslava Srednjoeuropskoga katoličkog dana i hodočašće u Mariazell, Papin pohod Švicarskoj, kao i tijek priprema za Svjetski dan mladih u Kölnu sljedeće godine. Isto tako raspravljalo se o izazovima kršćanstva na europskom kontinentu, kao i o ekumenizmu s posebnim osvrtom na područje SiCG.

Potrebna je suradnja Pravoslavne i Katoličke Crkve

Predvođeni kardinalom Bozanićem i nadbiskupom Hočevarom, generalni tajnici posjetili su i patrijarha Pavla u Patrijaršijskome dvoru u Beogradu. Uz Patrijarha na primanju su između ostalih bili i bački episkop Irinej Bulović i zahumsko-hercegovački Grigorije Durić. Tom prigodom patrijarh Pavle istaknuo je potrebu suradnje Pravoslavne i Katoličke Crkve u svjedočenju Kristova evanđelja u suvremenom svijetu, kao i potrebe da budemo svjesni da koliko se budemo približavali Bogu da se približavamo jedni drugima. Zajednička osnova od koje polazimo jest naša vjera u Krista koja nas obvezuje na suradnju radi promicanja kršćanskih vrijednosti na europskom kontinentu, rekao je kardinal Bozanić pozdravljajući Patrijarha i predstavnike SPC-a. U neposrednom razgovoru koji uslijedio razmatrana je tema poslanja Crkve u današnjem svijetu. Patrijarh se zauzeo za vjerodostojnost riječi i djela u kršćanskome životu. Istaknuta je dobra suradnja SPC-a i BK SiCG, koja se očituje u djelovanju stalne Komisije za dijalog, a još više kroz zajedničko rješavanje problema, kao što je to bilo prilikom vraćanja vjeronauka u javne škole u Srbiji kad je zajedničkim svjedočenjem Pravoslavne i Katoličke Crkve opovrgnut stav ateističkih krugova da su Crkve čimbenik diobe u društvu; zatim u pitanjima suradnje na području medija, gdje se isto tako nastupa zajednički. Predstavnici SPC-a predstavili su svojim gostima stradanje Crkve na Kosovu i Metohiji, a Patrijarh je svima dao prigodnu knjigu s tim podacima. Zahvaljujući na daru, kardinal Bozanić rekao je da je obveza svih nas čuvati kršćanska svetišta jer su to mjesta susreta Boga i čovjeka.

I u Srbiji i Crnoj Gori treba očuvati hrvatski identitet

Tijekom poslijepodneva kardinal Bozanić susreo se i s predstavnicima Hrvatskoga nacionalnog vijeća i Hrvatskoga akademskog društva u prostorijama župe sv. Antuna. Iz Hrvatskoga nacionalnog vijeća na susretu su bili nazočni predsjednik Josip Ivanović, dva dopredsjednika: Josip Pekanović (Sombor) i Mato Groznica, predsjednik Izvršnog odbora Lazo Vojnić Hajduk i član zadužen za odnose s Crkvom Andrija Kopilović. Izaslanstvo Hrvatskoga akademskog društva predvodio je predsjednik Dujo Runje, a nazočan je bio i član upravnog odbora o. Mato Anić. Hrvatsko nacionalno vijeće (HNV) je krovna organizacija hrvatske zajednice u Srbiji i Crnoj Gori koja je po Zakonu o pravima manjina zakonito predstavničko i posredničko tijelo na području uporabe jezika, kulture, školstva i medija. Uime nazočnih predstavnika svećenik Kopilović je pozdravio kardinala i zahvalio mu što je omogućio taj susret. Potom su svi nazočni dali jedan mozaički prikaz stanja hrvatske zajednice u SiCG. Nakon što je dobio uvid u situaciju, kardinal Bozanić iskazao je veliko razumijevanje i dao potporu nastojanjima da se na kvalitetan način očuva hrvatski identitet na tom području. Posebno je istaknuo da je hrvatska zajednica najorganiziranija oko Subotice i u Bačkoj te da stoga nosi posebnu odgovornost za Hrvate na tom prostoru. Dodao je da treba više iskoristiti potencijale u Srijemu, a da je situacija u Beogradu specifična te da treba ustrajno, otvoreno i strpljivo služiti toj maloj zajednici. U razgovoru su dotaknuta i brojna konkretna pitanja te su sudionici susreta zamolili kardinala da kao prvi čovjek Crkve u Hrvata i dalje bude zagovornik i tumač potreba hrvatskih vjernika koji žive na tom prostoru.

Navečer istoga dana kardinal Bozanić bio je na koncertu zbora »Bel canto« u beogradskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije, koji je priređen za sve sudionike godišnjega susreta generalnih tajnika biskupskih konferencija Europe. Zbor je izveo nekoliko suvremenih obrada dijelova pravoslavne liturgije.

Svetost je i danas moguća i dostižna

Na završetku svojega posjeta Beogradu, u nedjelju 13. lipnja kardinal Bozanić predvodio svečano misno slavlje u prepunoj župnoj crkvi sv. Antuna u Beogradu zajedno s nadbiskupom Hočevarom i zamjenikom provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Petrom Matanovićem. Pozdravljajući predvoditelja slavlja i sve nazočne, o. Matanović je podsjetio na stoljetnu prisutnost franjevaca u gradu Beogradu koja traje sve od 13. stoljeća i burnu povijest kroz koju su franjevci često bili proganjani, a crkve i samostani rušeni. »Koliku važnost pridajemo svojoj prisutnosti na ovom prostoru, svjedoči i ova crkva koja je jedna od najljepših u našoj provinciji«, istaknuo je.

Osvrnuvši se na život sv. Antuna, kardinal Bozanić je u svoj propovijedi zapitao što znači »biti svet« za suvremenog čovjeka, u našem vremenu u kojem se sve češće možemo čuti tvrdnju: »Danas ništa nije sveto«. Stavljajući na razmišljanje pitanja je li svetost samo stvar prošlosti, nekih prošlih kršćanskih vremena kad se lako živjelo po kršćanskim načelima; kad je bilo jasno što se smije, a što ne smije činiti; kad su brak, obitelj, život, Bog doista bile svetinje i ima li danas uopće mjesta govoru o svetosti – kardinal je pojasnio da je odgovor na ta pitanja uvijek suvremen, i svakom vremenu primjeren, da je svetost i danas moguća i dostižna. U svojem hodu na putu k svetosti i savršenosti trebali bismo se ugledati u svojega Oca nebeskoga koji daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima, poručio je kardinal Bozanić i upitao: »Kolike zle ljude, koje smo mi takvima proglasili, nikad ne bi obasjala niti zraka sunca da se nas pita? Kolikim nepravednicima, koji su nam se zamjerili u životu, ni kap kiše ne bismo pripustili?« Kardinal je dodao da istinska svetost ne poznaje granice, razlike među ljudima, ne poznaje zapreke, uvijek i svagdje je usmjerena prema svima. »Gdje ljudi teže svetosti, raste zajedništvo, ljudi su otvoreniji dobru, uzajamnom pomaganju, snošljivosti. Njezino bitno svojstvo je povezivanje ljudi. Sveti ljudi nikoga i nikada, niti zbog ikojeg razloga ne isključuju iz svoje blizine, iz svojega zajedništva«, zaključio je zagrebački nadbiskup.

Župnik fra Leopold Rochmes zahvalio je na kraju kardinalu Bozaniću što je predvodio slavlje i istaknuo stalnu brigu i blizinu zagrebačkih nadbiskupa s hrvatskim vjernicima u Beogradu »i kad slave i kad plaču«. Prigodni pozdrav na kraju je uputio i ministar vjera u Vladi Republike Srbije Milan Radulović koji je istaknuo kako Srbija želi pripadati europskoj kršćanskoj civilizaciji i kako je ona danas otvorena kršćanskom duhu. Način na koji danas u Srbiji surađuju i kako komuniciraju Pravoslavna i Katolička Crkva može biti uzor kako se može modernizirati društvo u Srbiji te zamolio kardinala Bozanića da prenese pozdrave sestrinskoj Crkvi u Zagrebu, građanima Zagreba i građanima Hrvatske, te da im poruči da je Srbija država čiji građani teže pomirenju, koji teže upoznavanju najviših kršćanskih vrijednosti i koji su otvoreni prema svim kršćanskim Crkvama i vjerskim zajednicama koje žive u Srbiji. Na misi su bili nazočni i veleposlanik Republike Hrvatske u Beogradu Tonči Staničić te ministar vjera u Vladi Republike Srbije Milan Radulović. (Z. A.)

Glas Koncila, broj 25 (1565), 20.6.2004.