Od Dana Raspeća najtužnija i najzaprepašćujućija istina je za koliko nisku cenu je čovek spreman da proda svoju Veru.
Časlav M.Damjanović, 08.11.2008
+++
Nije u pitanju nizak iznos srebrenjaka za koju se čovek prodaje, jer svaki iznos je nizak!
Suštinsko pitanje nije da li se Vera prodaje za pare ili nešto drugo.
Suštinsko pitanje je – šta se zaista prodaje!
Cilj: Sotonizacija
- Prodaje se poštenje, savest, verovanje…
- Prodaje se poverenje, odgovornost…
- Prodaje se istina, pravda, moral…
- Prodaje se zdrava pamet, principijelnost, poverenje u ideale, prodaje se odgovornost zdravoj pameti, prodaje se savest…
U suštini prodaje se odgovornost prema onom stvarnom svom ja.
Prodaje se postojanje… prodaje se sve nasleđeno, sve naučeno od povoja, od prvog gutljaja posisanog majčinog mleka… sve do poslednje misli, prodaje se sve razmišljano…
Pod izgovorom da je “na ljudima iz Crkve“ da pronađu šta je u “crkvenom predanju“ ono što je “nadživelo svako vreme i svaku epohu“ Laž nas od pamtiveka obmanjuje da je na “crkvenim ljudima“ da na osnovu različitih obrazovanja, koja su najčešće zlonamerno kontrolisana, da navodno “modernizuju“ istinu, i da – pošto ti “moderni“ nemaju pojma ni o kakvoj drugoj pa prema tome ni o stvarnoj istini, pravdi niti poštenju – da prema tome ti nisu ništa izneverili niti izdali, te da prema tome nisu jeretičari! Jednom rečju, demagoško obmanjivanje se od pamtiveka svodi na jednu te istu umišljenost – na opravdanje izdaje! Zato nas današnji jeretici ubeđuju da je Vera nekakvo “crkveno predanje“ – a Vera nije niti “predanje“ – niti je “crkvena“!
Čovekova Bogolikost, Čovekov Duh – Čovekova savest i odgovornost prema Božijem u Čoveku – ta nepromenljiva suština, zapravo večnost Duha – to je Vera – a Crkva je zaista samo poslužitelj Vere.
Međutim, uvek pod istom lažnom etiketom “modernizacije“ – iako nemaju prava da naturaju ma šta jer su samo poslužitelji – od pamtiveka se iz nedara Crkve izrođuju kvazi-pametnjakovići koji pokušavaju da Veru zavedu u jeres. To dokazuje čak i izvitoperenost savremene političke stvarnosti. Svedoci smo da se od Nirnberga do Haga “Zvanična Pravda“ – a na Pravdi se zasnivaju ne samo Moral i Poštenje nego i Objektivnost bez koje Pravda uopšte nije Pravda – razvila na “zvaničnoj“ tvrdnji da “izvršenje naređenja ne opravdava zločin“! A baš u tome i jeste obmana – jer baš tako su Pravda i Moral izmanipulisani zapravo u Obmanu:
Od Nirnberga do Haga, a može se slobodno reći i od Raspeća do današnjeg dana, baš oni zakulisni manipulatori koji naturaju tu “zvaničnu“ Pravdu, u čije ime njihovi aparatčiki, zapravo najamnici, “ozvaničuju“ proklamovani princip da “izvršenje naređenja ne opravdava zločin“ – baš ti zakulisni manipulatori upotrebljavaju dvostruke standarde kojima nam ispiraju mozak prvo pogrešnim vaspitanjem, a onda, kada se docnije, navodno aktivno uklopimo u život odraslih – bezočno nas prisiljavaju da se povinujemo tim njihovim dvostrukim standardima te ustvari izvitoperene “zvanične“ istine – kao isključivim i bespogovorno tačnim standardima! Međutim, dvostruki standardi zvaničnog tumačenje dokaz su da su savest i moralna odgovornost u odnosu na zločin (ali i izdaju) – zapravo poništeni! Dokaz su da nas zakulisni dirigenti zlonamerno manipulišu kao lutke na uzicama da izigravamo njihov vodvilj – da pošto navodno ne shvatamo da smo izdajice – da prema tome nismo izdajice! Dosledno tome, svako ko pokuša da shvati nešto izvan “zvanično“ dozvoljenog tumačenja – proglašuje se zločincem!
Time se zatvara magični krug sotonizacije – Čovekova životna aktivnost pretvorena je u poslušnost praznoglavog lutka na uzici – Izdajnik sudi Slobodoumnog jer je Izdajnik “ozvaničio“ Slobodoumlje za Zločin!
Iako je takva indoktrinacija zaista apsupdna laž, i to laž nametnuta od slabića i zločinaca nesposobnih da žive ozareni Verom, u čitavom tom procesu ispiranja mozga mi čak nismo svesni za koliko smo se nisku cenu prodali! Čak ne znamo da smo se prodali, a kamoli da smo ma šta izdali… jer ispiranje mozga se pretvara da predpostavlja – da mi navodno nemamo pojma da ma šta drugo postoji!
To je u grubim crtama sistem kojim nas već dugo štroje:
Sistem funkcioniše “ozvaničenjem“ diktature nad Verom, istorijom, obrazovanjem, kulturom, obaveštavanjem… Sistem funkcioniše diktaturom nad poštenjem i savešću, nad zdravom pameću i logikom – jednom rečju, sistem zaglupljuje slobodnu misao!
Ali u suštini našeg bitisanja, na suprot ovom planskom i sistematskom pljačkanju individualnog i nacionalnog identiteta i faktičkog porobljavanja opstaje jedina stvarna suštinska vrednost – jedina stvarna vrednost koja održava ljudski moral uprkos sotonskoj poročnosti i dvoličnosti sistema:
Opstaje Vera – opstaje Pravoslavlje! U odnosu na nas, Srbe – opstaje Svetosavsko Pravoslavlje!
Na suprot sistematskom ispiranju mozga – opstaje suštinska snaga Srba – naša odanost Pravoslavlju… naša Vera.
Ta duhovna snaga našeg indentiteta i integriteta je ono što zakulisni manipulatori – danas je to EU, uzurpator evropske misli – nastoje svim podlostima i svim lažima da sruše u nama!
Organizovana demagoška larma, zapravo ispiranje mozga optužbama o navodnoj zastarelosti nekakvog našeg urođenog navodno nakaradnog i navodno prevaziđenog nacionalizma – samo je lažni izgovor – isto onoliko lažan koliko je bio lažan i u doba Titoizma!
Zato danas moramo da shvatimo da je važnije od zamlaćivanja režiranim političkim marifetlucima – zapravo da je jedino važno:
Da moramo da spasemo Pravoslavlje!
Da bi smo spasli Pravoslavlje u nama samima moramo spasti i faktičko zemaljsko postojanje Pravoslavlja – moramo spasti Srpsku Svetosavsku Crkvu – koja ne samo da je ugrožena, i kojoj ne samo da preti raskol iznutra – već ju je Sotonizam već doveo pred likvidaciju!
Pravoslavlje je – jedino – na udaru!
Od trenutka kada su trgovci opoganili Hram Gospodnji – kada je Božiji Sin u ime Pravog Slavlja razjurio i njih i njihove tezge, ali… i od mnogo ranije, nije na udaru ni Katolicizam ni Judaizam, ni Protestantizam, ni Budizam, ni Islam, ni Jehovini svedoci, ni… na udaru je jedino Pravoslavlje – i to od prvog Adamovog koraka.
Vrlo je jednostavan dgovor zašto je Pravoslavlje jedino na udaru – zato što je:
Jedino Pravo Slavlje!
Zato već od prvog Adamovog koraka pojedine nacije reklamiraju izmišljotine – prvo, zato da smute suštinu Pravog Slavlja i da mistifikacijama zabašure njegovu suštinu; drugo, da prisvoje Pravo Slavlje i tako ga iskoriste za sopstveni rasistički nacionalizam; i treće, da se Pravo Slavlje, smućeno mistifikacijama, konačno potpuno likvidira “učlanjenjem“ u nekakvu navodnu religioznu svetsku zajednicu čime bi se de facto bespovratno utopilo pod globalnu ateističku diktaturu.
Prema tome, pradavna formulacija da je Pravo Slavlje na udaru Sotone podjednako je aktuelna i danas!
“Vjeruju“ u “Vizu i Buđelar“ Otpadništvo od Pravog Slavlja!
Upitajmo se kako smo se amerikanizovali, pozapadnjačili, evropizirali, anacionalizovali, propartijašili, prezreli selo, ispljuvali kolevku, upitajmo se… kako su nam “Viza“ i “Buđelar“ postali “Vjeruju“?
Postali smo moderni tako što smo dopustili da nas ubede da je Pravo Slavlje nešto zastarelo i prevaziđeno, nešto “arhaično“ pa čak i jeretično, nekakvo “slepo crevo“ od koga se nekakav moderan čovek mora otarasiti – zato da bi bio moderan!?!
Ta neumna tvrdnja je prevara!
Prevara koja je providni nastavak pradavno započetog lukavog pokušaja da se čovek “otuđi“ – da se otuđi od svesnog i savesnog stremljenja za čistom i zdravom dušom.
Jer… na suprot ma kakvom “trgovanju“ dušom – jedino sa dušom ispunjenom Pravim Slavljem bili svesni smo Suštine života i odgovorni toj Suštini.
Duhovna vrednost našeg srpskog savremenog života bila bi ispunjena smislom praštanja i odgovornosti, dobrotom koja bi nas oplodila dok jurcamo našim bimerima ili jaguarima…
Osećali bi odgovornost jedno prema drugom kao deo Božijeg!
Osećali bi kao deo Božijeg odgovornost prema sopstvenoj savesti prilikom svakog našeg postupka i svake posledice svakog tog postupka. Znali bi šta je izdaja jer bi bili svesni savesti i odgovornosti te bi smo bili svesni lepote onoga što izneverevamo. I zato bi smo se svakako u većini slučajeva uzdržali od izdaje i od izneveravanja, i sledstveno tome od zločina i nedela.
I najzad, naš ego, oplođen božanstvom duhovne dimenzije, osećao bi se savesniji, odgovorniji i pošteniji ne samo prema našem ličnom integritetu – već i prema otadžbini i civilizaciji, i višim principima Morala, Pravde, Istine i Žrtvovanja za Opšte Dobro! Pa čak i prema našem glasanju – celokupan politički život postao bi odgovorniji, pročišćeniji, zdraviji. I niti u političkom životu, niti u školi, niti u crkvi, više ne bi bilo mesta niti za petokolonaštvo niti za inferiorno skojevanje jer bi se vrlo jasno znalo šta je izdaja:
Isto kao u odgovornosti nas samih prema svakom našem postupku i njegovoj posledici tako bi se vrlo jasno i nedvosmisleno znalo i šta je izdaja onih koje smo izabrali da naše želje artikulišu u našu političku volju, i znalo bi se šta je izdaja onih kojima smo došli u Crkvu da im ruku celivamo – jer Pravo Slavlje u našem duhu vrlo precizno cizelira odgovornost, čistoću duše, zdravu i poštenu intelektualnu i moralnu savesnost, pa čak, a možda i iznad svega – i dužnost prema čistoti onoga koji nas pričešćuje.
Jednom rečju, Pravo Slavlje čini nas srećnijim ljudskim bićima jer je u verovanju Pravog Slavlja – stvarni smisao života i ovozemaljskog postojanja jer znamo šta je Dobro a šta Zlo i svaki naš dah bio bi dah odgovornosti prema Dobru!
Sotonizacija je stvarno “slepo crevo“!
Legli smo na rudu zato što smo dopustili da nas u školama uče antisrpske gadosti, zato što smo dopustili da sveštenike podučavaju jeretičarski demagozi i propagatori, zato što se ponašamo kao da je crkva dom kulture… zato što smo dopustili da nas zli provokatori odrode od nas samih, da nam opljačkaju najsuštinskiju dimenziju naše Sreće i naše Svrhe…
Kao beslovesno krdo – mi čak i ne shvatamo da smo opljačkani i opoganjeni. A od samog Početka na beslovesnosti krda i šećerlemi zlatnog teleta zasnivala se Sotonizacija – Ispiranje mozga – na krdu i zlatnom teletu zasnivalo se podređenje u nakazan život ispražnjen od Svrhe i Cilja, Lepote i Sreće.
I već od tada ništa nije slučajno – već od tada niži duhovi tvrde da je prošlost “slepo crevo“ – i to iz istog razloga kao i danas:
Zato da ne shvatimo da nas niži od nas – lažu.
Tako su danas, mnoge od nas Srba – pretvorili u Judu. Jer “Vjeruju“ u “Vizu i Buđelar“ – jeste Juda. A zato što ne primećujemo da smo postali Jude – zato nas Jude rasprodaju – onako kako se rasprodaje krdo.
Drastične primere srećemo na svakom koraku: Laž je da takozvani novotarci menjaju Crkvu zato da bi odgovarili na današnje “egzistencijalne izazove“:
Pa svi ti “izazovi“ svih tih “egzistencijalnih pitanja“ rešeni su u Pravom Slavlju već u samom začetku – baš zato Pravoslavlje i jeste Pravo Slavlje jer je Čoveku dalo Odgovor – podjednako nekadašnjem, savremenom i svakom budućem!
Baš zato je Pravo Slavlje “nadživelo svako vreme i svaku epohu“ – zato je njegova suština “večna i univerzalna“ jer se ne odnosi samo na “jedan istorijski kontekst“ – jer baš to moralno razrešenje odgovornosti, uzroka i posledice, savesti i poštenja, odgovornosti prema smislu egzistencije – baš to je suština Pravoslavlja!
Ne radi se ni o kakvom “kopiranju“ nekakvih “minulih vekova“ jer nema nikakve razlike da li truckamo bubrege na magaretu ili jezdimo u Falkonu – jer se ne radi ni o kakvoj didaktičnoj uštogljenosti:
Jer se ne radi ni o kakvoj Doktrini!
A baš ta činjenica da “modernizatori“ shvataju Pravoslavlje kao nekakvu zastarelu Doktrinu dokazuje da se radi o jereticima, o religioznom nihilizmu inferiornih koji su zatupljeni antireligioznim obrazovanjem – jer Pravoslavlje nije Doktrina! Vera nije Doktrina – Božansko koje je podareno Čoveku – nije Doktrina!
Sledeći primer bezpogovorno dokazuje da je navodna promena jedne Doktrine drugom zapravo sotonska mahinacija umišljenog rušenja Pravoslavlja:
U napisu V. Radojevića “Papa dolazi u Crnu Goru?“ čitamo da je papu, koji je “vrlo raspoložen da poseti Crnu Goru“, Crna Gora pozvala u posetu “kao državnika, a ne kao verskog poglavara“, i da bi “dolazak pape gotovo izvesno imao makar prećutnu saglasnost mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija, koji slovi za pobornika dobrih odnosa sa Vatikanom“, ali da je zasada još neizvesno govoriti “o Crnoj Gori kao mestu ekumenističkog susreta“. (Večernje Novosti, 10. septembar 2008. 19:49:07)
Zbog čega bi Crna Gora pozivala papu u posetu kao “državnika“ – a ne kao “verskog poglavara“? Šta znači to da se od mitropolita Amfilohija očekuje “prećutna saglasnost“ zato jer je “pobornik dobrih odnosa sa Vatikanom?
Odgovor je naravno poznato papino “uverenje“ da će Crna Gora postati “rasadnik ekumenizma“!
Ako se potsetimo da je u dubinskim analizama suštine Pravoslavlja duhovni otac mitropolita Amfilohija – Ava Justin dokazao Rimokatoličku crkvu jeretičkom, krakterišući Čovekov Pad sa tri Pada – Adamovim, Judinim i Padom papinim – onda je jasno da je na suprot onome čemu ga je ava Justin učio – mitropolit Amfilohije poklonjenjem papi, i prihvatanjem da je Vatikan nekakva “sestrinska crkva“ ne samo dokazao svoje kobno skretanje – već i da je Vatikan bio presudan u ocepljenju crnogorskih Srba od Srbije – zato da bi “nova država“ postala baza za širenje ekumenizma na Balkanu.
Međutim, pošto današnji ekumenizam ne predstavlja niti pravoslavno vaseljenstvo, niti “sestrinsku“ saradnju među crkvama – očigledno je da je zaista samo provizorni paravan za prikrivanje podređenja Srpske pravoslavne crkve pod dominaciju Vatikana. Prema tome, takozvano novotarstvo mitropolita Amfilohija i propagatorske klike pojedinih episkopa, sveštenstva, profesora i nadri-eksperata uopšte se ne svodi na formalističke promene Svete liturgije – kako to oni pokušavaju da prevare pastvu i javnost! Zavođenje diktature nad Svetim Sinodom, Sabornošću, izbornošću novog patrijarha, nad Patrijaršijom, Bogoslovskim fakultetom i crkvenim sredstvima obaveštavanja – dokazuje da oni obavljaju zlonamernu vatikansku direktivu promene jedne Doktrine – drugom Doktrinom – Vatikanskom Doktrinom!
Jer da nije tako zašto “zvanična“ Crna Gora ne bi pozvala papu kao “verskog poglavara“? Zašto kada je Božanska Mudrost jedini “poglavar“ Vere? Jer kao što Doktrina nije Pravo Slavlje tako ni “Poglavarstvo“ nije Pravo Slavlje! Crkva je poslužitelj Božanskog a Vera je Sloboda vernika da se napajaju Božanskim da ih vodi putem Pravde i Istine. Sveti Sava je u svom “Zakonopravilu“ doslovce rekao da “primajući na sebe svetovne poslove svešteno lice postaje nesvešteno.“ Znači, smatrati papu “držanikom“ doslovce dokazuje da on i nije “svešteno lice“, a “Sava nije mit jednog vremena – Sava je istina“ i kao i Pravo Slavlje, on je “svetost neprolaznog vremena“ (Z.D. “Kad ućutkani narod progovori“) – a Doktrina i Poglavarstvo su jeres!
Zato je ava i osudio “Treći pad“ kao “Papin pad“! Zato je vladika Nikolaj optužio Pad evropskog Čoveka kao Pad Božanskog u Čoveku – kao jeretički pokušaj likvidacije Božanskog – jer su obojica shvatili da su Doktrina i Poglavarstvo – sotonizacija! A nas danas grupa poslužitelja-uzurpatora baš na tim lažima – baš kao da smo krdo nepozlaćene teladi – obmanjuje da je “novotarstvo“ nekakav “crkveni način“ bez kojeg navodno “Crkve ne bi više bilo“!
Ta laž dokazuje da je njihovo današnje novotarstvo jeres!
Ta laž dokazuje Zli cilj njihovog pozivanja na “pokajanje, praštanje i pomirenje“. “Pomirenje“ kakvo propagiraju vatikanski novotararci zaista je Pad u jeres – jer pod lažnim etiketama “sestrinstva“ i “pomirenja“ novotarci nas vode u Treći Pad ave Justina – u Pad pod Poglavarstvo palog pape!
Taj Pad je ono što je zaista “slepo crevo“!
Taj Pad je Sotonizacija protive koje Vera Pravog Slavlja već dva milenujuma bije boj!
A pošto baš tu Sotonizaciju propagiraju današnji novotarci to dokazuje da su oni ustvari uzurpatori naše Crkve – proistekli iz vatikansko-udbaške združene akcije započete u vreme Titovo, koja je danas direktno usmerena na likvidaciju omrznutog Pravoslavlja, i prevashodno na likvidaciju omrznute SPC.
Likvidacija
Naravno, cilj nije samo likvidacija Pravoslavlja već i pravoslavnih država što dokazuju stravični rezultati koje je postigla reaktivirana Udba u kratkom periodu od kada je postavljanja za “kontrolora bezbednosti“ Srbije:
Koštunica eliminisan – što je bio isključivi cilj inostranih mrzitelja Srba od trenutka postavljanja DOS-a na vlast! Volšebno “pronađen“ Radovan Karadžić! Rascepana Radikalna stranka! Pošteni pravoslavni monasi pretučeni u Dečanima! U Australiji, “biskupska masa“ batinaša navalila da silom “otme Crkvu od Četnika“! Time je Udba efikasno likvidirala opoziciju u Srbiji i nasrnula direktno na Pravoslavlje SPC – čime je postigla ono što se zaista zahtevalo od Srbije, a što su Tadićevi klovnovi bili nesposobni da učine – iako su bili trenirano za to!
Međutim, postavljanje za američkog potpredsedničkog kandidata prohrvatskog mrzitelja Srba senatora Džozefa Bajdena, koga je katolički fratar Ilija Živković “nagovorio“ da bombarduje Srbiju, na šta je Bajden “pristao“ zato što je “odani Katolik“ – svakako ne u ime “sestrinstva crkava“; i iako na globalnom planu nije uspeo pokušaj likvidacije pravoslavne Rusije režiranim pučem gruzijskih naslednika nacističkih saradnika – postavljanjem Sare Palin, koju podržava američki hrišćanski fundamentalizam koji je za saradnju sa Izraelom – svakako će biti obezbeđen nastavak pohoda protiv Pravoslavlja započet finansiranjem Japanaca protiv pravoslavnih Rusa u Japansko-ruskom ratu i finansiranjem boljševizma takođe protiv pravoslavnih Rusa; i najzad, postavljanjem Mekejna za predsedničkog kandidata, koga drži u džepu nekadašnji kongresmen Diogardi, dizajner albanske “Kosove“ – u doglednoj budućnosti će svakako obezbediti aktiviranje pokušaja likvidacije i Srpske Crkve i Srpske Države.
Prema tome, onako kao što je Udbi stavljeno u zadatak da “sredi“ Srbiju umesto Tadićevih antisrpskih klovnova za koje je glasalo pola Srbije – tako će današnji papa, bivši Vatikanov Direktor za Doktrinu, “srediti“ Pravoslavlje – a srpski klovnovi i crkveni novotarci prihvatiće Sotonizaciju oberučke jer je to od pamtiveka zadatak papine Doktrine.
Ali…
Pravo Slavlje – nije Doktrina! Doktrina je – čak i danas – isto ono što je oduvek bila:
Vatikanova Doktrina je – Đavolja rabota!
Zato je “promena Doktrine“ koju propagiraju novotarci nepobitan dokaz da novotarci nastoje da sruše Pravoslavlje!
Jer “Doktrina“ je Juda – Vatikanova Doktrina je izdajstvo Pravog Slavlja – Prodaja Đavoljem!
Pad Vere pod “Doktrinu“ je Sotonizacija, zapravo “Pad Čovekov“ o kome su nas opominjali i Isus, i od starih otaca svi pošteni pravoslavni mislioci sve do naših savremenika vladike Nikolaja i Ave Justina… jer, tokom milenijuma Sotonizacija se nije promenila.
+++
Naš Zadatak
Ali… nije se promenio ni naš zadatak! Nije se promenila ni Odgovornost Vernika niti Zadatak Vere:
Da bi spasli sebe moramo da spasemo Pravoslavlje!
Da bi spasli Pravo Slavlje moramo da spasemo Božije u Čoveku:
Moramo da spasemo Duh naš nasušni jer je to jedini smisao našeg ovozemaljskog bitisanja.
Moramo da spasemo naš Duh od Jude! Od Izdaje.
Časlav M. Damjanović; 08.11.2008
izvor: SRPSKE NOVINE -Toronto
(Izvodi iz OTVORENOG PISMA P.PAVLU)
OMALOVAŽAVANjE JASENOVAČKIH ŽRTAVA
Moram da kažem da ste me 4. septembra 1994. g. mnogo razočarali, jer se tog dana navršilo deset godina od osvećenja novopodignute srpske crkve na najvećem srpskom stratištu Jasenovcu. Vi kao rođeni Slavonac, Sveti Sinod i Srpska Crkva ste toga dana potpuno zatajili. Pored izaslanika Sinoda, Vladike Hrizostoma ( Banatskog), nadležnog Arhijereja slavonskog Lukijana i mene bilo je još nekoliko sveštenika i veliki broj Srba i Srpkinja iz okoline Jasenovca sa mnoštvom dece. Tada nije bilo potrebno da se ide u pratnji transportera. Išlo se slobodno koridorom prema Banja Luci, a ne kao kad ste u pratnji transportera išli u Dalj i ustoličili novog vladiku osečko-poljskog Lukijana. I zar je “kleveta Patrijarha“ ako mu se ukaže na to da mu je toga dana bilo mesto u Jasenovcu, a takođe i većini srpskih vladika, sveštenika i đakona pa da bude svečano i dostojanstveno kao na osvećenju same mučeničke crkve 1984.g.
Ništa toga dana nije smelo da Vam bude preče od Jasenovca – najvećeg srpskog grada pod zemljom u vekovnim srpskim zemljama. Omalovažili ste, tim gestom, i višedecenijsku borbu Srba iz celog sveta, da ta mučenička crkva bude podignuta i hvala Bogu, i osvećena. Isto tako, pre nekoliko godina prestao je da postoji praznik u kalendaru 750.000 jasenovačkih mučenika, što je godinama bilo označeno u kalendaru. Međutim, kada su Srbi iz dijaspore na to ukazivali arhijerejima iz Otadžbine, prilikom njihovih poseta Srbima u dijaspori, nažalost odgovarali su im, verovatno po Vašem blagoslovu, krajnje neozbiljno, da je napravljena „štamparska greška“. Međutim kada su vam Srbi iz Australije, Eparhije Novogračaničke, nekada Slobodne Srpske Crkve, najupornije tražili objašnjenje za “taj propust štamparije“ , dobili su odgovor Sinoda, tačnije SABORA koji glasi: “usvojiti predlog Njegovog Preosveštenstva Episkopa Nikanora i odobriti da se u kalendar Srpske Pravoslavne Crkve za Austaliju i Novi Zeland, pod 13 septembrom/ 31 avgustom, unese praznik jasenovačkih novomučenika“. (SinBr. 2720/1465 od 25 novembra, 2003).
Vaša Svetosti, odgovorite vascelom srpskom narodu u otadžbini i rasejanju na pitanje : Čije su Jasenovačke žrtve? Ko sme da manipuliše stotinama hiljada jasenovačkih novomučenika ? Koji “Sveti Sinod“ pod vašim predsedništvom? Zlotvori srpskog naroda do dana današnjeg zloupotrebljavaju i umanjuju broj žrtava do nepunih 40, 60 ili 80 hiljada. Takvim nipodaštavanjem velikih žrtava Jasenovačkih mučenika Vi ste se stavili na stranu srpskih zlikovaca i zločinaca! Vaša Svetosti, a šta je sa ostalih 39 eparhija? Zar one ne treba da znaju i da obeležavaju praznik jasenivačkih mučenika? Zar ovu odluku nisu doneli 40 vladika pod Vašim predsedništvom? I to je odluka najvišeg tela u Srpskoj crkvi- Svetog arhijerejskog Sabora?! Da li ste Vi svesni kakve jadne odluke donosite?! Opet ćete reći da klevetam Patrijarha srpskog i Sabor.
Vi, i vaš “Sveti Sinod“ treba da gorite na srpskom crkvenom i nacionalnom žrtveniku kao najuspravnija sveća od čistog voska, a ne da pravite takve neoprostive i nezaboravne propuste. Svakako, Vi ćete reći da ćete odgovarati Gospodu Bogu, i vi kao Patrijarh i članovi vašeg “proširenog Sinoda“, ali do tog vašeg odgovora pred sudom Božijim, doći ćemo u situaciju da će se zbog – kukavica i izdajica srpskog roda, pravoslavlja i svetosavlja, nažalost, zametnuti srpski trag ne samo na Kosovu i Metohiji već i ostalim vekovnim srpskim zemljama…
UDBA, VLASTODRŠCI I CR(K)VENE VLADIKE
Vaša Svetosti, simptomatično je da Vi svojim takvim zakoničkim stavom, bez ljubavi, negativno zračite i na svoje okruženje, koje i nesvesno imitira svoga vrhovnoga starešinu. Ja u svom intervjuu, objavljenom u “GRA(ČA)NIČAR“-u u oktobarskom broju iz 2002.g,. nisam pomenuo imenom nijednog episkopa koga je UDBA “progurala“ i koji je ne Vašom voljom i “voljom Svetoga Duha“ (Dela ap. 15,28) postao episkop Srpske crkve. Oni koji su se osetili prozvanim, slično Vama počeli su da mi se svete na krajnje drzak i nedoličan i nehrišćanski način, pronoseći vesti i među narodom i sveštenstvom da sam ja već pokojni, tj. da sam umro!? I oni, kao i Vi se sada uveravate da nisam pokojni. Na žalost, prvi je tu vest među narodom proneo vladika žički Hrizostom Stolić, a Vi znate da je Hrizostoma “progurao“ Dragan Dragojlović, dakle i bez Vas, Bog neka prosti, i bez Svetoga Duha, a o čemu ste posle Hrizostomovog izbora imali kraću raspravu u zbornici sa profesorima Prizrenske Bogoslovije koji su uporno tvrdili da im je Dragan Dragojlović u profesorskoj zbornici prilikom njegove posete, dok ste Vi bili na putu za Beograd, rekao da će Hrizostom biti izabran za episkopa te godine. Tog istog Hrizostoma koga su izabrali bezbožnici, a Vi ga ustoličili na svetosavskoj katedri u Svetoj Žiči, nimalo ne grize savest što je na takav način postao episkop Srpske Crkve, već je po ugledu na Vas, Vaša Svetosti, počeo da se odnosi prema meni na tako nizak i bedan način.
Na kraju, Vaša Svetosti, Vi znate da je mene za Episkopa izabrao Srpski narod, a hirotonisali me u manastiru Novoj Gračanici 22. jula 1990. godine, pokojni Mitropolit Irinej i Episkop Vasilije – Bog duše neka im prosti! Meni je čast što sam izabran od rodoljubovog Srpskog naroda, čestite nacionalne srpske emigracije, vernika i zadužbinara Slobodne Srpske Crkve – Novogračaničke Mitropolije, a ne od strane “moćnika ovoga sveta“ ili komunističkih bezbožnika. Vi dobro znate kanone u kojima piše: “Ako se patrijarh, mitropolit, episkop, sveštenik i đakon – domognu ovih činova uz pomoć vlastodržaca i moćnika ovoga sveta – da budu raščinjeni, kao i oni koji su ih rukopoložili u te činove.“ Kao što vidite, Vaša Svetosti, imate pune ruke posla.
Javna je tajna da među episkopima ima i nastranih, a ne smetaju Vam ni Episkopi kao što su:
.. Filaret sa velikim spiskom grehova, od sklonosti raznim porocima pa do javnog veličanja Slobodana Miloševića, JUL-a i mladih socijalista, a jedan od bisera je zvonjenje Šešelju prilikom njegovog dolaska u Mileševu, iako se zna da se zvoni samo kad dolazi car, kralj ili patrijarh.
.. Irinej Niški kome je pod nosom izgorela Saborna Crkva u Nišu, večiti član Vašeg rotacionog Sinoda.
.. Lavrentije koji se hvali da je svoje sveštenike vodio na poklonjenje rimskom papi i Stepinčevom grobu u Zagrebu, a put su plaćali domaćini.
.. Mitropolit Amfilohije koji je ustoličio Longina u manastiru Novoj Gračanici i kome je Longin bez odobrenja Eparhijskog saveta “pozajmio“ 240.000 američkih dolara Eparhijskog novca, (neki tu sumu umanjuju na 180.000 $), a zauzvrat poslao “neke silne knjige“ za koje američki Srbi uopšte nisu bili zaiteresovani, pa su Crkveno-školske opštine sve vratile u Manastir gde su propale zbog prokišnjavanja zgrade manastira Nova Gračanica. Koji srpski domaćin dozvoljava da mu manastirske zgrade prokišnjavaju? .
Ne znam koliko je moralno i na svom mestu kad Mitropolit Amfilohije izjavi:“ Pri manastiru Gračanici postoji Bogoslovski fond koji je namenski fond za stipendiranje i pomaganje svešteničkog podmlatka. Uopšte nije važno gde će taj fond biti upotrebljen: da li u Americi, Crnoj Gori ili negde drugde.“ Drugim rečima, to može da se tumači bezbožničko-komunistički: Taj novac je potreban nama u Crnoj Gori za našu Bogosloviju, a vi koji ste u Americi taj novac skupljali ne morate da vodite brigu o tom novcu,, važno je da smo mi živi i zbrinuti.. Gde je tu Amfilohijeva vera? Gde je moral, i gde su kanoni?
.. Longin, koga ste poslali da omalovaži, osiromaši i obesveti manastir Novu Gračanicu ( da se polako troškari putujući i uzimajući sa ušteđene gomile koliko mu se prohte, a manastirske zgrade prokišnjavaju!) i da još više produbi razdor i podele među starom nacionalnom antikomunističkom srpskom emigracijom nametajući im nelogičan i nepravedan novi Ustav. Za sve što Longin radi krivi ste Vi i Vaš visokopreosvećeni Mitropolit Amfilohije Radović.
Da li se to on ugleda na Vas, Vaša Svetosti koji ste u svojstvu administratora Novogračaničke Mitropolije sebi, onako domaćinski odobrili da uzmete oko 140.000 dolara da štampate svoju “čuvenu trilogiju“, o čemu postoji i beleška na početku Vaše prve knjige.
MEMORANDUM
Neposredno pre objavljivanja ovog otvorenog pisma u žiži javnosti je “Memorandum o razumevanju“. Jako me iznenadilo što niste pozvali a ni konsultovali nadležnog episkopa Raško-Prizrenskog Artemija niti bilo koga drugog iz mučeničke eparhije, mada je najlogičnije bilo da sednicu „proširenog sinoda“ održite na Kosovu u manastiru staroj Gračanici, Visokim Dečanima ili Pećkoj Patrijaršiji. Ovakvim svojim postupkom tj. pokušavajući da rešite problem “daljinskim upravljačem“ iz Beograda, idete naruku onima koji naše svetinje na Kosovu i Metohiji – vekovnu srpsku kulturnu baštinu – nazivaju lokalnom kosovskom, evropskom, svetskom ili pak vizantijskom kulturnom baštinom tj. nazvaće je svakakvim drugim imenom samo ne srpskom. Vaša Svetosti, zar ne primećujete koliko drsko i bez iole osećaja zvuči izjava Vašeg mitropolita Amfilohija koji preti svome „bratu u Hristu“ Artemiju da ako hoće da ostane episkop raško-prizrenski i u sastavu Pećke patrijaršije, mora da sluša Sinod.
Vaša.Svetosti, u Sv. Pismu piše: „Divan je Bog u svetima svojim (a ne običajima ljudskim). Ostaviše ljudi slavu Božiju i većma zavoleše slavu ljudsku i slavu zemaljsku.“ Tako i Srpska patrijaršija na čijem ste čelu, primajući “rimske srebrnjake“- am. $100.000 koje krišom donese u Beograd vajni učenik velikog Ave Justina Popovića Amfilohije Radović, žrtovaste olako stotine hiljada jasenovačkih mučenika, koje žrtve nikad ne zastarevaju, a koje i dan danas traže obeštećenje, kako bi rekao profesor Živanović, istraživač genocida svetskog glasa.
Vaša Svetosti, ja sve ovo rekoh i dušu svoju spasoh, kako Vi imate običaj da govorite. Mnogi me savetovaše da, posle svega treba da Vas oslovljavam sa Vaša Osvetoljubivosti, ali ja to neću, već se molim Gospodu Bogu za Vas, i preporučujem sebe Vašim molitvama.
Pred Vaskrs, 2005.g.
Milošću Božjom srpski pravoslavni episkop Damaskin Davidović(bivši zapadnoevropski)
Prvi put objavljeno 06.maj 2007godine
… [Trackback]
[…] Info on that Topic: novinar.de/2008/11/09/poziv-spasimo-pravoslavlje.html […]