logo logo logo logo
Рубрика: Актуелно, Религија, Друштво    Аутор: новинарство    пута прочитано    Датум: 14.09.2008    Одштампај
PDF pageEmail pagePrint page

Zivica Tucic (Foto: Ilustrovana politika)U poslednje vreme mediji su bili preplavljeni komentarima i „analizama“ samozvanog „verskog analitičara“ Živice Tucića.

Svetosavska duhovna misija

+++

Tekstovi dotičnog borca protiv pravoverja u SPC (jednog od mnogih), pojavljuju se u gotovo svim dnevnim i mnogim nedeljnim novinama. Njegove „analize“ prenose mnoge novinske agencije, TV-e i radio stanice. Posle pobune razbojnika u manastiru Visoki Dečani, Tucić je postao neprikosnoveni tumač događanja u SPC.

Pored mnogih drugih koji su tih dana bili aktivni u iznošenju laži i kleveta protiv kanonskog episkopa eparhije raško – prizrenske Artemija, posebno mesto je zauzimao Živica Tucić. Bilo je očigledno da je došlo vreme da ovi poslušnici episkopa raskolnika namire svoje dugove prema svojim gospodarima. Sve se događalo po onoj narodnoj poslovici: Ne pada sneg da pokrije breg…

Jasno je, i to ne treba posebno objašnjavati, da je uloga ovog lakeja episkopa raskolnika, da svojim „analizama“ usmerava javno mnjenje, a posebno sud pravoslavnih, u pravcu koji rušiteljima SPC odgovara.

Kakvim se sposobnostima i stručnostima Tucić kvalifikovao za mesto „verskog analitičara“ za obične smrtnike ostaće tajna. Možda su to sposobnosti koje je on pokazao kao službenik nemačke ambasade, no ovo je samo jedna od pretpostavki. Pošto je Tucić žestoki kritičar ananimnog pisanja i delovanja bilo bi dobro i korisno da priloži javnosti (kao javni delatnik) svoju biografiju, da bi se mnogi, poučeni njegovim primerom, počeli potpisivati ispod svojih napisa. Iz njegove biografije mogli bismo saznati koje su to stručne kvalifikacije potrebne da bi neko mogao postati „verski analitičar“.

Svojim javnim delovanjem Tucić stvara utisak veoma upućenog čoveka i poznavaoca svega i svačega. Tako je on medijski promovisan u kompetentnog poznavaoca odnosa i stanja u Srpskoj Crkvi. On „studiozno“ piše i o dešavanjima kod rimokatolika, Drugom vatikanskom koncilu i njegovim odlukama, anglikancima i protestantima; piše o kloniranju, masoneriji, crkvenim prilikama u Rusiji i Ukrajini; analizira sa „verskog stanovištva“ kampanju za američkog predsednika; analizira pitanje monarhija u mnogim državama; piše o predsedničkim izborima u Paragvaju, govori o stanju u Islamskoj zajednici u Srbiji itd., itd., itd.

Njegova drskost u iznošenju stavova nepojmljiva je svakom zdravomislećem čoveku. Tucić sebi pripisuje ulogu sudije u pitanjima koja su sudbonosna za SPC. On se ne libi da javno iznese čak osudu legitimnog čina jednog kanonskog episkopa, i da mu posle toga ni dlaka sa glave ne zafali. Evo, na primer, izjave za „Kurir“ Živice Tucića od 25. avgusta:

„Naneta velika šteta interesima SPC“

„Verski analitičar Živica Tucić ocenio je juče da je sukobom u raško-prizrenskoj eparhiji naneta velika šteta Srpskoj pravoslavnoj crkvi, pre svega na Kosovu i Metohiji. Tucić je kazao da je vladika Artemije imao pravo da smeni svog vikarnog episkopa Teodosija, ali da je trebalo da o tome pismeno obavesti Sinod i navede da ne može da sarađuje s njim.“ (Izvor: „Kurir“, 25. avgust 2008.g.)

Ovakvim jezuitskim lukavstvom u pisanju Tucić manipuliše rasuđivanjem ljudi koji nisu dovoljno upućeni u događanja u SPC. On najpre kaže da je vladika Artemije imao pravo da smeni svog vikarnog episkopa, a odmah zatim izvodi zaključak da ipak to nije smeo da uradi bez prethodnog obaveštavanja Sinoda o svojoj odluci. Cilj je postignut, zaključak je izveden: vladika Artemije je kriv.

Dakle, po Tuciću je štetu interesima Crkve naneo vladika Artemije, zato što prethodno, o odluci na koju kanonski ima pravo, nije obavesto „šefa Crkve“ – „Njegovo blaženstvo arhiepiskopa cetinjskog Amfilohija.“ Ni pomena da su dečanski razbojnici izveli pobunu protiv svog episkopa i pretukli njegovog sekretara, i da im za takvo zlodelo sleduju oštre sakcije predviđene kanonima pravoslavne Crkve.

O istom problemu Tucić je govorio i za „Dojče vele“, verovatno iz razloga što Nemci ne bi mogli da se dovoljno napiju piva na „Oktobar festu“, ukoliko se ne upoznaju sa onim što se dešava u SPC.

28. avgusta „Dojče vele“ je preneo intervju sa Tucićem iz koga ćemo preneti samo neke karakteristične delove:

„Ovo je više jedan ličan spor, jedna lična nepodnošljivost. Episkop Artemije ne želi da ima kao saradnika episkopa Teodosija, smatra ga svojim suparnikom, svojim protivnikom. To su krupne reči…”

Mnogi će čitaoci progutati ovako krupnu laž, i u vladici Artemiju videti jednog vlastoljubivog čoveka, koji se jedino tim motivom rukovodio prilikom donošenja odluke o smeni svog vikarnog episkopa. Ni jedno od zlodela, koja je učinio Teodosije, a zbog kojih ga je vladika Artemije i smenio, Tucić nije naveo.

„Ali ne možemo da imamo situaciju – na jednoj strani Artemije, a na drugoj ceo Sinod ili najveći deo crkve. Znači da ne prebrojavamo ko bi i da li bi podržao ovakvo ponašanje episkopa Artemija.“

Znači, po Tuciću, vladika Artemije se usprotivio celom Sinodu, što, po njegovim merilima, jeste najveći deo Crkve. „Verski analitičar“ je ovde otkrio suštinu „greha“ episkopa Artemija, a to je njegovo odbijanja apsolutne poslušnosti Sinodu, što će reći, „arhiepiskopu“ Amfilohiju.

„Bože moj, nastalo je neko strašno zgražavanje – dvojica episkopa se ne slažu. Pa svugde ima neslaganja pa i u crkvi. Nije ovo bila nikakva tragedija niti raskol. Ja posebnu pohvalu dajem arhiepiskopu cetinjskom Amfilohiju Radoviću koji predsedava Sinodu. On je uspeo da nađe jedno rešenje koje smiruje situaciju. Ne rešava je, ali je smiruje. I to je veliki uspeh.“

Morao je Tucić da pohvali „mudrog arhiepiskopa“, jer poltronstvo i ulizništvo njemu će doneti dodatne poene za njegovo buduće delovanje u rušenju pravoverja u SPC.

Ni u vreme majskog zasedanja Svetog arhijerejskog sabora SPC, Živica Tucić nije sedeo besposlen. Niko mu ne može prigovoriti da on ne zarađuje hleb koji jede. Izvedeni puč u SPC Tucić tumači kao dobro rešenje. Vesti.rs prenele su 17.5.2007. izjavu Živice Tucića za Betu, pri čemu su navele da je dotični borac protiv pravoverja urednik Verske informativne agencije. Inače, dobro bi bilo da javnost bude upoznata ko je osnivač te famozne agencije (ukoliko ona zaista i postoji). Umoljavamo Živicu Tucića ovom prilikom da nam ne uskrati tu dragocenu informaciju.

Evo šta je Tucić izjavio 17.5 za Betu, a u pogledu izvedenog puča u SPC:

Tucić: Dobra odluka da Sinod preuzme dužnosti patrijarha

17.05.2008

Verski analitičar i publicista Živica Tucić ocenio je danas da odluka da Sveti arhijerejski sinod SPC-a preuzme svu vlast, dužnosti i obaveze patrijarha Pavla predstavlja dobro rešenje, jer se tako nastavalja zasedanje sabora. Tucić, koji je urednik Verske informativne agencije, rekao je Beti da je donošenjem te odluke rad sabora ušao u normalan tok nakon što je na početku bilo problema ko će da predsedava. „Određene razlike koje su se pokazale dubokim u saboru između episkopa su na jedan pragmatičan način prevaziđene i sabor može da nastavi sa radom“, kazao je on i dodao da jučerašnja odluka deluje „smirujuće“. Tucić ja naveo da se odluka odnosi na upravljanje saborom a ne crkvom.

http://www.vesti.rs/izvor/Tucic-Dobra-odluka-da-Sinod-preuzme-duznosti-patrijarha.html

Iako dugo vremena posmatramo štetočinsko delovanje Živice Tucića po pravoverje u SPC, posebno smo bili inspirisani za ovo pisanje posle čitanja njegovog „analitičkog“ naklapanja u NIN – u br.3009, od 28.8.2008 g. Tekst pod naslovom „Dalje od kanona“ predstavlja maestralno delo manipulisanja nedovoljno upućenim čitaocima u dešavanja u SPC. Kroz ceo tekst Tucić provlači neistine, tobože, neutralnom „analizom“ „kompetentnog analitičara“. Tucić zna da je najopasnija laž ona koja se meša sa istinom, i tako i postupa izvodeći svoje „analize“.

Tucić svoj napis u NIN-u počinje u pesničkom stilu: „U avgustovskoj tišini mirovanja tokom koga ni Sveti sinod do pred kraj meseca ne zaseda…; besmislenost ove rečenice potpuno je očigledna, osim ako se avgust mesec ne smatra za božanstvo kome se, eto, čak i Sinod klanja. Nije nam jasno (Tucić nam je tu uskratio „analizu“), koji su motivi nagnali mitropolita Afilohija da svojom crkvorušiteljskom besedom u patrijaršijskoj kapeli 12.8.2008 g., naruši „svetu tišinu avgustovskog mirovanja“.

Na samom početku teksta Tucić je pristupio objašnjavanju istorijske utemeljenosti titulisanja mitropolita Amfilohija kao arhiepiskopa (da odmah čitaocu bude jasno čiji je Tucić sluga pokorni).

Navodeći površno, i tek onako uzgred (kao nebitno), koje su promene izvršene u poretku Svete Liturgije, on odmah zatim pristupa hvaljenju „hrabrog“ arhiepiskopa, zato što je u svojoj besedi u patrijaršijskoj kapeli „… jasno rekao šta misli (o liturgijskim promenama), mada se to i do sada manje više znalo“. „Analitičar“ nije našao za shodno da istakne da je izjava samozvanog arhiepiskopa nipodaštavanje i degradacija odluke Svetog arhijerejskog sabora o poretku Svete Liturgije, i da takav čin predstavlja raskolničko ponašanje i rušenje sabornosti SPC.

U daljem tekstu Tucić daje tobožnju istorijsku analizu liturgijskih promena u nekim pravoslavnim Crkvama, i pojašnjava da su to bile samo ispravke „…onoga što je nastalo pogrešnim prevodima bogoslužbenih knjiga sa grčkog“. Ne propušta Tucić ni da huli na Svetu Liturgiju, upoređujući promene u poretku Svete Liturgije sa promenama mise kod katolika.

Preskočićemo neke delove (iako skoro svaka rečenica u ovom tekstu iziskuje objašnjenje) i zadržati se na pasusu u kome Tucić objašnjava da su razmatranja (liturgijskih promena) među srpske teologe stigla sa nevelikim zakašnjenjem, jer su „…pojedini episkopi izvršili određene liturgijske izmene koje se praktikuju u njihovim eparhijama, tako da se pojavila razlika između dijeceza“. Ponovo „analitičar“ izbegava da iznese pošten sud (jer mu to i nije cilj) o ovome što je rekao. Nije rekao iz kojih su razloga neki episkopi pristupili tako ishitreno i samovoljno promeni liturgijskog poretka u svojim eparhijama. Zašto Komisija za liturgijska pitanja, koju Tucić pominje, nije najpre formirana i donela svoj sud o ovom bitnom pitanju za jedinstvo SPC, pa da se tek po završetku njenog rada u eparhijama postupi po donesenim zaključcima Komisije. Tucić ne objašnjava čitaocima da li po kanonima pravoslavne Crkve jedan episkop ima pravo da unosi promene u liturgijski poredak, i kakve su sankcije kanonima predviđene za samovolju i raskolničko ponašanje. Konstatujući činjenicu da se Komisija za liturgijska pitanja do sada nije oglašavala, ne govori da je to zbog opstrukcije od strane episkopa raskolnika u njenom sastavu.

Nije Tucić zaboravio ni da pomene još jednog „mudrog“ zagovornika „obnove liturgijskog života“. Svakako, radi se bivšem episkopu Atanasiju. Tucić je istakao kako se Atanasije Jevtić posebno angažovao u diskusiji o reformi liturgije, i da je insistirao da ne treba prejudicirati zaključke Komisije. Da ova neistina ne bi ostala nerasvetljena, kratko ćemo se osvrnuti i na štetočinsko delovanje bivšeg episkopa Atanasija po rad Komisije za liturgijska pitanja.

Svetom arhijerejskom saboru se zbog toga obratio jedan od članova te Komisije, Njegovo Preosveštenstvo episkop kanadski G.G. Georgije. Citiraćemo samo jedan deo iz pisma episkopa Gergija Saboru:

„Obraćam se kao član Komisije za proučavanje liturgijskih pitanja, povodom pisanja Episkopa umirovljenog G. Atanasija o izmjenama u poretku Sv. Liturgije, koje je objavljeno u Pravoslavlju, i na sajtu SPCrkve, kao odgovor na jedan tekst na istu temu u „Banatskom vesniku.

Sveti arhijerejski sabor obrazovao je pomenutu Komisiju, kao mjerodavno tijelo, da ispred i u ime Srpske pravoslavne crkve raspravi pitanje liturgijskog poretka. U čije ime onda istupa Episkop Atanasije javnim razmišljanjem i izricanjem stava o istom pitanju? Ako smo jedna Crkva i ako smo svi mi, arhijereji, dio Svetog arhijerejskog sabora, zar nas to onda ne obavezuje da se ponašamo odgovorno i u skladu sa odlukama koje donesemo?

Ono što je u njegovom istupu posebno neodgovorno, pa i omalovažavajuće prema cijeloj Crkvi, jest to što je on sebi dao za pravo da izriče unaprijed svoj sud o ovako osjetljivom pitanju. To je neshvatljiva ishitrenost koja odražava apsolutno nipodaštavanje Svetog arhijerejskog sabora.

Da li ovako javno i unaprijed izneseno mišljenje Vladike Atanasija znači da je sav trud koji će članovi Komisije da ulože unaprijed proglašen uzaludnim i bezvrijednim? I, što je važnije, da li će i njihovo mišljenje i stav koji zauzmu na kraju biti nevažni i neobavezujući? Da li smo to došli do faze da svaki arhijerej sebi uzima za pravo da kreira Crkvu po svojoj volji? Da li to već otvoreno može svaki od nas da misli i da kaže da je iznad Crkve i da mu sabornost otjelovljena u ovom našem skupu nije potrebna?/…/“

Eto takav odnos Tucićevi mentori imaju prema čanovima Komisije za liturgijska pitanja i njenom radu.

Nije Tucić propustio da pomene ko su sve protivnici „liturgijske obnove“. Dakle, sada treba „neprijatelje“ Crkve žigosati. Pomenuo je internet sajtove koji se bore protiv liturgijskih promena, a posebno, kao „neprijatelje“ Crkve, istakao revnitelje Svetog Pravoslavlja okupljene u „UG Zakonopravilo“ iz Čačka. Po Tuciću su za „prekidanje Liturgije“ u Duškovcima krivi članovi „Zakonopravila“. Sve vrvi od neistina. Liturgija u Duškovcima nije prekinuta, već završena do kraja. To što su neki vernici u Duškovcima dobili batine od sveštenika razbojnika, a drugi bezdušno gaženi i obarani na pod hrama, za Tucića nije vredno pomena (sigurno misli da su vernici, koji su dobili batine, to i zaslužili).

„Verski analitičar“ pljuje po vernicima koji revnuju za pravoverje i iznosi klevete na njihov račun. Kaže da se ti „antireformisti“ ne ustežu da objavljuju fotografije i biografije episkopa koji uvode promene, i sugeriše monstrouzni zaključak da posle svega što su „antireformisti“ činili do sada episkopima novotarcima, „…možda će im sledeći korak biti lomača“. Ovako nešto može govoriti samo sluga mračnih sila. Poenta zaključka ovakvih misaonih konstrukcija treba da bude izazivanje samilosti kod čitalaca prema „mučenicima“ – episkopima novotarcima (jer se čovek uvek solidariše sa slabijom stranom) i osuda „krvožednih“ revnitelja.

„Mnogi koji čitaju njihove izjave, otvorena pisma, publikacije, kažu da im je podosta mučno. To ima ne liči na polemiku niti diskusiju, već diskvalifikaciju, odstrel…“

Svakako, mučno je to svim novotarcima, jer bi oni želeli da nema nikakvog otpora njihovim zlodelima.

„Kod kritičara obnove, smatraju znalci, ima i drugih povoda…“

Obratimo pažnju na ovu manipulaciju rečima. Reči „smatraju znalci“ predstavlja svojevrsnu mantru novotaraca kojom pokušavaju da zasene misao čitaoca, tako što će paralisati njegovo kritičko promišljanje o iznesenim stavovima. Pošto, tobože, tako „smatraju znalci, sleduje zaključak: to je sigurno istina. Tucić ne navodi koji su „znalci“ u pitanju, vređajući takvim postupkom inteligenciju čitalaca kojima se obraća.

„…Komisija je obavezna da uzme u obzir i kako se u drugim pravoslavnim crkvama tretira ista tema. Pomesna crkva ne može da ignoriše celokupnost pravoslavlja, ili da selektivno postupa“.

Sve što je rečeno u gornjem navodu jeste tačno, s tim što smo uskraćeni za „analizu“ u kojoj bismo trebali dobiti odgovor na sledeće pitanje: Ako jedna Pomesna Crkva ne može da ignoriše celokupnost Pravoslavlja, ili da selektivno postupa, kako to onda može da čini jedan episkop. Prećutkujući činjenicu da jedan episkop nema pravo da menja liturgijski poredak, Tucić je pored izošenja istine u gornjem pasusu, provukao i ovu laž (time što nije govorio o toj istini) da episkop nema pravo da menja poredak Svete Liturgije. Ne zaboravimo: najmoćnija je ona laž koja se meša sa istinom!

„Liturgija je centar verskog života, sabiranja i sjedinjavanja. Teolozi govore da je ona decenijama u krizi i da u njoj nedovoljno učestvuje narod…“

Ponovo neodređena formulacija „teolozi govore“ bez konkretnog navođenja imena.

„…Pojavila se ‘skleroza liturgijskih običaja’, bogosluženje je otišlo u oltar, udaljivši se od naroda. U pravoslavlju su se oduvek služile rauzličite liturgije, a i u okviru vizantijskih tradicija ih je nekoliko. Potpuna jednoobraznost u pravoslavlju nikada nije postojala, čak ni između pojedinih manastira“.

Eto, kako „verski analitačar“ Živica Tucić, kroz tobože neutralnu analizu, na kraju svog napisa provlači tvrdnju da je potrebno izvršiti „obnovu liturgijskog života“. To je, dakle, zbog navodne „skleroze liturgijskih običaja“ i „i udaljenosti liturgije od naroda“. Namera mu je, očigledno, da kod čitalaca stvori utisak da je reforma liturgije u interesu naroda. Ovakvo postupanje slično je komunističkom, jer su i oni najveća zlodela prema narodu činili u ime naroda.

I na kraju, kao sam zaključak svoje „neutralne analize“, Živica Tucić je napisao:

„Sada kada je i arhiepiskop Amfilohije izneo svoj stav, o pitanju oko kog u Crkvi nema jednoglasja, zalaganje obnovitelja dobija na težini“.

I eto, na kraju njegovog napisa saznadosmo zašto je „mudri arhiepiskop“ svojom besedom u patrijaršijskoj kapeli 12.8.2008 g., narušio „svetu tišinu avgustovskog mirovanja“. Ovo je bilo, u stvari, udaranje rukom o sto „šefa“ Crkve i njegovo pokazivanje u kom pravcu će dalje ići „reforma liturgijskog života“ – pravo papi u zagrljaj. „Mudri arhiepiskop“ je samo zaboravio jednu bitnu stvar: „Al’ ne reče ture, ako Bog da“!

Moramo se, radi objektivnosti, osvrnuti još samo na pravoslavnost stavova i uverenja Živice Tucića. U članku pod naslovom „Religija Tomasa Mana“, u samom zaključku Tucić iznosi sledeći stav:

„Religijski pogledi Tomasa Mana dostojni su posebne pažnje, ne samo čitalaca već i teologa. On im ukazuje na moguće izlaze iz krize, možda stavljanjem naglaska, kao na početku hrišćanstva, na ljubav prema Bogu i bližnjem, a ne na institucije vere i propisane forme“.

http://www.drustvosns.org/verski%20zivot/tekst/religija%20tomasa%20mana.html

Pošto je Tucić već javno iznosio mišljenje da je srpskoj Crkvi potrebna temeljna reforma, ovakav njegov gore izesen stav potpuno odražava „pravoslavnost“ dotičnog „analitičara“. Crkva, po njemu, više i nije potrebna, dovoljno je samo „ljubiti Boga i bližnje“. Tucić je, očigledno, vernik ekumenizma – religije antihrista, i dobar poznavalac učenja „episkopa ljubavi“ Ignjatija Midića. Napomenućemo da je takav „pravoslavac“ saradnik „Pravoslavlja“, novina Srpske patrijaršije.

Kao zaključak našeg napisa navešćemo jedan citat kojim se lako objašnjava svo njegovo štetno delovanje po pravoverje u SPC. Iz citata se, takođe, može zaključiti čiji je Tucić sluga pokorni.

+++

U najboljim godinama za poglavara

Koje odlike bi mogle preporučiti arhiepiskopa Amfilohija za sledećeg patrijarha?

„Arhiepiskop cetinjski je, naravno, jedan od kandidata, svakako istaknutiji. Oni koji govore o njegovim velikim izgledima, pre svega, pominju da je za poglavara «u najboljim godinama», sada mu je 69. Za episkopa banatskog je biran 1985, a 1991. postaje mitropolit crnogorski. U mnogim teškim trenucima za Crkvu i narod sačuvao je smirenost. Za temelj «zdravog društva» pominje istinu i veru, a da vlast nikako ne treba apsolutizovati. Njegov antikomunizam nije ideološki. Razlike unutar Crkve i unutar Pravoslavlja smatra legitimnim, i pored njih može postojati jedinstvo. U međucrkvenim i međureligijskim kontaktima nikada nije bio isključiv. Neke njegove izjave nailazile su u delu javnosti i medija na kritike. Međutim, reč je o različitim pogledima na svet. U pravoslavnom svetu, i ne samo njemu, poznat je i uvažavan. Oni koji su ga lično upoznali, na Cetinju, u Beogradu ili drugde, smatraju ga prijatnim i kompetentnim sagovornikom“

http://ilustrovana.com/2007/2551/2.htm

ČOVEK SNUJE, A BOG ODREĐUJE!


Izvor:www.borbazaveru.com

Podebljanja, format teksta -novinar.de (Ilustracija -ilustrovana.com)




3 коментара у вези “Živica Tucić protiv pravoverja u SPC”
  1. Gorepomenuti je samo jedan od armije ANALitičara koje režim troši po potrebi. Takav korov u Srbiji raste na svakom ćošku.
    Radi se o nazovi ljudima za koje je Kusturica rekao da „lažu za plaću“.
    Režim ima takve „stručnjake“ za svako polje, a kolika je njihova stručnost svedoče neslućene dubine do kojih je Srbija propala.

  2. … [Trackback]

    […] Information to that Topic: novinar.de/2008/09/14/zivica-tucic-protiv-pravoverja-u-spc.html […]

  3. … [Trackback]

    […] Find More here to that Topic: novinar.de/2008/09/14/zivica-tucic-protiv-pravoverja-u-spc.html […]


Пошаљите коментар

Да би сте послали коментар морате бити улоговани

GENOCIDE REVEALED
logo
Писанија Грешног Милоја
Проф. Др. Миодраг Петровић

Проф. Др. Миодраг Петровић

КРОТКИ ЛАФОВИ!
Антиекуменистички сајт

НОВИ Антиекуменистички сајт

„СТРЕЉАЊЕ ИСТОРИЈЕ“
logo
ПРАВОСЛАВАЦ 2017
ГЕНОЦИД
ЈАСТРЕБАРСКО 1942
БОЈКОТ НАРОДА – документарац
новинар.де
Loading
КОРУПЦИЈА, ВЛАСТ, ДРЖАВА
logo
АГЕНЦИЈА ЗА БОРБУ ПРОТИВ КОРУПЦИЈЕ
logo