Vladika Artemije: “Znam da ću ja reći istinu“ Pitanje vladici Artemiju: “Šta očekujete od sednice Sinoda?“ Odgovor vladike Artemija: “Ne znam, neću da proričem. Videćemo šta će biti. Znam da ću ja reći istinu.“
Časlav M.Damjanović; 01.09.2008
+++
Sednica Sinoda je naravno sednica koja je trebalo da bude povodom prebijanja u Visokim Dečanima! Međutim, sednica je bila isključivo povodom navodno “neuračunljivog“ otpuštanja vikarnog episkopa Teodosija! A o uzurpiranju vlasti od strane episkopa Teodosija, kao ni o prebijanju u Viskoim dečanima – ni reči!
Posle petočasovnog “preslišavanja“ vladike Artemija Sinod je izdao saopštenje u kome se između ostalog kaže:
“Ključne odluke o ovim i drugim gorućim pitanjima doneće u dogledno vreme Sveti arhijerejski sabor SPC. U ovim nevoljama koje snalaze našu crkvu i naš narod na Kosovu i Metohiji, episkop Artemije, njegovo sveštentsvo i monaštvo i verni narod imaju solidarnost i podršku čitave naše crkve u svedočenju Hristove ljubavi, istine, mira, pravde i svakog dobra.“
Teško je poverovati u istinoljubivost ovog saopštenja. Isti problemi nisu ni rešeni niti čak rešavani (bar ne zvanično) ni na prošlom Majskom saboru uprkos insistiranju većine episkopa da se baš ti problemi reše.
A pošto je Sinod uzurpirao vlast Sabora teško je poverovati da će se sledeći Sabor uopšte održati u “dogledno vreme“.
Pošto su nevolje koje “snalaze“ našu Crkvu direktan rezultat uzurpiranosti Sinoda od strane novotaraca – prema tome, tvrdnja da nevolje “snalaze“ našu Crkvu – nije istinita.
Suprotno tvrdnji u saopštenju – samovoljni postupci Sinoda očigledno dokazuju da vladika Artemije, njegovo sveštenstvo i monaštvo, pa čak i verni srpski narod na Kosovu – nemaju – “solidarnost i podršku čitave naše crkve“!
Neistinitost saopštenja Sinoda očituje se i u saopštenju raško-prizrenske eparhije, u kojem se tvrdi da je “karakterisanje odluke vladike Artemija (otpuštanje episkopa Teodosija) od strane Sinoda kao “nepromišljene“ krajnje zabrinjavajuće“ jer “Sinod ni jednom rečju nije pokazao interesovanje za najgrublja kršenja crkvenog poretka koja kao sankciju povlače višestruka raščinjenja i odlučenja od Crkve.“
I najzad, zašto je vladika Artemije posle sednice izjavio da “do daljeg neće komunicirati sa medijima“?
Jedini logičan odgovor je: Zato što mu je komuniciranje sa medijima – zabranjeno!
Pritiska me mora unakaženosti… naše unakaženosti, ljudske. Sećam se prijateljstva… a čitam danas, sveštenik koga sam smatrao prijateljem, koga čak i danas smatram prijateljem, piše u hrvatskom “Jutarnjem listu“, da je on “jedan je od ključnih ljudi koji je formirao stavove senatora Džozefa Bajdena“ da se Srbija mora bombardovati. “Mislim da je moje objašnjenje“, kaže moj nekadašnji prijatelj, “na Bajdena jako delovalo!“ Osim toga, kaže on, “Bajden je verovao i zato što je katolik“. (Izvor: Vesti, 26/08/2008)
Moj nekadašnji prijatelj, hrvatski fratar sa srpskim imenom i srpskim prezimenom, koliko sam shvatio, nije imao nikakve lične razloge da mrzi Srbe. Prema tome, shvatam sada, njegova “ideološka nadojenost“, da ne kažem mržnja, da od jednog provincijskog političara iz Delavare zahteva da se Srbi “moraju“ bombardovati mogla je u njemu da nastane jedino iz obrazovanja koje je stekao u vatikanskim sjemeništima.
Namerno ne spominjem fratrovo ime jer za našu unakaženost fratar nije važan – za našu unakaženost važno je šta uče one koji bi, po mojoj logici, trebalo da nam pomognu da priđemo Bogu malo bliže i da shvatimo Božije malo bolje, i najzad, za razliku od vašingtonskih lažnih srpskih kukumavki, smatram da je iskljušiva dužnost sveštenstva da nam pomogne da vodimo pošteniji, savesniji i odgovorniji život…
I zato što to nije tako – zato mi je zaista mučnina.
Ne ni satrovska niti kamijevska mučnina, već mučnina od naše ljudske unakaženosti.
Pogotovo što baš tih istih dana kada sam pročitao o mom nekadašnjem prijatelju fratru koga nisam ni video ni čuo već možda i desetak godina, svakog dana piše o rugobama jednog drugog sveštenika, navodno našeg srpskog pravoslavnog sveštenika:
“Usmerava srpsku crkvu prema Vatikanu…
“Već je počeo kampanju za izbor na mesto patrijarha, kako bi sa te pozicije sproveo ekumenističke promene…
Koje “ekumenističke promene“?
- “Ekumenističke promene koje bi “približile“ pravoslavlje i vatikanski katolicizam…
- “Školovan u Rimu…
- “Uzurpirao je sve institucije Srpske pravoslavne crkve…
- “Uveliko vodi kampanju za izbor novog patrijarha…
- “Pod svoju kontrolu stavio je Sinod, Sabor, ali i Pres službu Patrijaršije, kao i Bogoslovski fakultet…
- “Izmislio mesto patrijarhovog zamenika, što u SPC dosad nije postojalo…
- “Oteo ovlašćenja koja pripadaju samo patrijarhu…
- “Naložio da patrijarh bude sam u bolnici…
- “Zainteresovan za mesto patrijarha, kako bi ostvario svoju glavnu misiju:
- “Približavanje pravoslavne liturgije katoličkoj misi!“
- “Jedan od najznačajnijih predvodnika “vatikanske hunte“!
- “Pokušava da našu crkvu liberalizuje i približi katoličkoj…
- “Diskredituje ličnost vladike Artemija…
- “Pod plaštom demokratije, namerava da omogući što većem broju “delegata“ da glasanjem izaberu naslednika patrijarha Pavla…
- “Priprema izmene procedure prilikom izbora novog patrijarha…
Optužbe za sve ove rugobe na račun našeg pravoslavnog sveštenika, ili se bar predpostavlja da je pravoslavan, odnose se naravno na mitropolita cetinjskog Amfilohija Radovića.
Šta znači to da mitropolit Amfilohije “usmerava“ našu crkvu prema Vatikanu?
Šta znači to kad je Vatikan naučio fratra da se Srbe mora bombardovati?
Šta znači to kad je mitropolit cetinjski postao navodni Božiji učenjak – školovanjem u Vatikanu!
Šta znači to kad je senator Bajden shvatio fratra da se Srbe mora bombardirati – zato što je katolik!
I od čega mi je onda mučnina? Mučnina mi je naravno od toga u kakav su se šljam pretvorili oni koji sebe prikazuju Božijim posrednicima ovde među nama!
Ali mi je mučnina i zato što nam svima zajedno nije mučnina! Zaista, povraća mi se zbog našeg skanjeranja kao da smo svi nekakve Oliverove ili Čedine strine! Kao da su nam svima u krvi jedino Krcun i Ranković. Jednom rečju, mučnina mi je od naše unakaženosti!
I čak, veća mi je mučnina od našeg prenemaganja nego od našeg poltronstva!
Mučnina mi je zbog provalije u našoj savesti koja nas razdvaja od lepote – od lepote reči vladike Artemija: “Znam da ću ja reći istinu.“
Da li shvatamo koliko božanskog treba u ljudskom biću, kakav božanstven treba da bude vernik, da bi stekao moralnu snagu da kaže nešto tako božanstveno – znam da ću ja reći istinu?
– Te reči su duboke i jednostavne kao Isusove.
– Te reči su duboke i jednostavne kao Vera svakog iskrenog Pravoslavca!
– Takvi bi morali da budemo… ali takvi nismo.
Zato ne shvatamo da se ne radi ni o kakvom “usmeravanju prema Vatikanu“, ni o kakvim “ekumenističkim promenama“, da se uopšte ne radi o promenama, niti ma kakvom “približavanju“ sa ili bez navodnica, ni o kakvom “približavanju pravoslavne liturgije katoličkoj misi“, ni o kakvoj “liberalizaciji“, ni o kakvom “približavanju katoličkoj crkvi“.
– Radi se o Jasenovcu.
– Radi se o Udbi.
– Radi se o likvidaciji već likvidirane Srpske pravoslavne crkve.
Mitropolit cetinjski “uzurpirao sve institucije“, “oteo ovlašćenja koja pripadaju isključivo patrijarhu“, “izmislio poziciju patrijarhovog zamenika“ – da ne spominjemo izbačene Savine tipike – zar sve ove mitropolitove uzurpacije ne dokazuje jasno, glasno, nedvosmisleno, pa čak i nedvojbeno da je naša crkva već likvidirana?
Patrijarh još živ, čio, pribran – a mitropolit cetinjski vodi izbornu kampanju! Nije to nikakva izborna kampanja – mitropolit Amfilohije zavodi diktaturu!
To dokazuje i činjenica da je Patrijarha zatvoren u nekadašnjoj Udbinoj bolnici – sam! – bez uvek prisutnog ovlašćenog sveštenog lica – ovlašćenog patrijarhovom saglasnošću!
Patrijarh je ustvari u Udbinom zatvoru!
To dokazuje i činjenica da vladiku Artemija i one koji sa njim stoje jedini na braniku naše Crkve, neuračunljivost cetinjskog mitropolita pokušava da proglasi za – “neuračunljive“!
To su oprobani Udbini metodi: Stvarna crkva proglašava se za “raskolničku“! Stvarni vernici za “neuračunljive“!
Zato cetinjski mitropolit može da oholo i bahato – prevedeno na srpski jezik to naravno znači plitkoumno i izdajnički – režira “delegate“ za glasanje i menja, zapravo diktira “izborne procedure“!
Zato što ga je Udba dovela na poziciju poglavnika “vatikanske hunte“ – zato može!
Nije papa slučajno odlikovao jugoslavenskog “maršala“ za “zasluge“ u Drugom svetskom ratu!
Ne za “maršalove“ “zasluge“ nepostojeće protiv Nacizma – nego za “maršalove“ “zasluge“ itekako postojeće za današnju budućnost Nacizma. Zato.
Nije slučajno da je vatikanski direktor za dogmu postavljen za današnjeg papu.
Nije slučajno da je Udba postavljena za kontrolora nesposobne srpske Pete kolone.
Nije slučajno da je Centralni komitet te Udbe zapravo Patrijaršija.
Nije slučajno da je cetinjskom mitropolitu jedina konkurencija politički komesar “Hunte“ – naš najdraži australijski pravoslavni inkvizitor Pravoslavlja.
A mi nastavljamo da ološ ne prepoznajemo…
Očigledno je da je nekadašnji vatikanski direktor za dogmu, sada papa, odlučan da okonča dugotrajan proces “konačnih rešenja“ nepoželjnih “nižih“ rasnih grupacija.
On će proces konačnih rešenja okončati likvidacijom.
Likvidacijom “nižih“ crkava!
Likvidacijom “nižih“ nacionalnih integriteta!
Likvidacijom sećanja da su te niže crkve, ti niži integriteti, i ta niža sećanja – ikad postojali!
Cilj nekadašnjeg direktora za dogmu je rasistički čista budućnost.
Pitanje je da li će i Jevreji, uprkos njihovom post-hladnoratvskom dodvoravanju i ubaštravanju korišćenjem lažnog pravednikovanja – biti najureni iz domena uticanja na život drugih?
Ali – uopšte nije pod znakom pitanja da moderni krstaški pohod na Pravoslavlje kreće u ime davno tipiziranog “konačnog rešenja“!
I zato me muči mučnina… ne samo zato što se sve to nevešto prikriva iza laži da je Vatikan nekakva Hristova Crkva – što Vatikan nije i što Vatikan nikad nije ni bio – nego zato što sve to nema nikakve veze niti sa Bogom niti sa Božijim.
Nedavno smo saznali da ekipa koju je Udba poslala na školovanje u Vatikan nije imala ni gaća!
U današnjim razmišljanjima to mi se nadovezuje na moje studentske dane, na hotel “Moskvu“ u Beogradu i na biblijske sramne srebrnjake. Kada je Tito proglasio crnogorske Srbe Crnogorcima, za stolovima ispred “Moskve“, nasred Terazija, bilo je stecište studenata Crnogoraca. Mi, Srbijanci, pogotovo Beograđani, uglavnom nismo imali ni kintu za kafu… A iz davnih doba, iako se znaju imena jevrejskih sveštenika iz rukovodstva jerusalimskog hrama koji su insistirali kod rimskih vlasti da se Isus likvidira (takoreći kao fratar kod Bajdena), i iako se znaju čak i imena rimskih zvaničnika koji su po zahtevu Jevreja ozvaničili likvidaciju, i iako se zna čak i ime rimskog vojnika koji je stražario ispod krsta, pa čak i robijaša koji je bio na susednom krstu – sećanjem dominira samo jedno ime: Juda! Juda koji je bio omiljen, Juda kome se verovalo, Juda koji je bio uz skute – taj Juda je izdao. Nije Juda postao simbol izdajstva zbog srebrenjaka. Juda je postao simbol izdajstva – zato što je bio uz skute!
Zato što mu se verovalo. Zato su komunisti upočetku nateravali srpsku decu da optužuju roditelje. Zato su komunisti docnije, pod dirigentskom palicom Vatikana, vaspitali generacije i generacije Srba da u ime ljubavi prema gaćama pljuju po sopstvenom integritetu i po sopstvenom nasleđu…
I tako i danas, mitropolit Amfilohije koji nekad beše uz svetačke skute Avine – Amfilohije je izdao – izdao za gaće. Na novim gaćama markirana mu titula: Doktorirao Judu.
Po čojstvenosti dođe mu to nekako kao papino odlikovanje lažnom maršalu… ne za lažne zasluge – nego za lažan život.
“Uzurpiranje svih institucija“, zapravo pretvaranje vrha naše Crkve u udbaško-vatinakski terorističko-dogmatski antisrpski centar, začelo se na Germanovoj titoističkoj laži da je Slobodna Svetosavska Pravoslavna Crkva u izbeglištvu – “raskolnička“!
Danas smo svedoci raskrinkavanja te laži: Vatikanska hunta cetinjskog mitropolita pristupa konačnoj likvidaciji već likvidirane naše svetosavske pravoslavne crkve.
I baš tu, na tom raskrinkavanju, koje naša tupost previđa, baš tu usred naše idiotske začaranosti neo-idolo-poklonstvom, baš tu gde se koprcamo natopljeni gnusnim lažima, baš tu, na toj Golgoti, baš tu se isprečio vladika Artemije kao “Bastion“ Pravoslavlja:
Jer baš tu, na tom Krstu, u rečima vladike Artemija:
“Znam da ću ja reći istinu!“
Tu je ceo Novi zavet!
Tu je celo Pravoslavlje!
Tu je celo Hrišćanstvo!
Tu je ceo Sveti Sava!
Tu je celo Srpstvo!
Stvarni Pravoslavac zna Istinu! Zato stvarni Pravoslavac ne pada. I zato je tu i ceo cetinjski Juda – ceo njegov Pad od Boga i Božijeg – u Gaće – Pad u koji padaju minorni intelekti, beskičmenjaci.
Možda je bio čak i u pravu onaj fratar što reče senatoru Bajdenu da nas se mora bombardirati jer nema naroda u istoriji sveta i veka koji je proizveo mizernijeg Judu od nas! I što je mučnije od svega mi Judu ni danas ne prepoznajemo.
U doba dok su sa blagoslovom američkih federalnih organa predsednik Hrvatske bratske zajednice u Americi Bernard Luketić, i predsednik Hrvatskog narodnog veća Mato Meštrović regrutovali američke kongresmene poput Džima Kortnija iz države Njudžerzi i tada beznačajne provincijske senatore poput Džozefa Bajdena iz Delavare – kongresmen Filip Krejn iz države Ilinois nastavio je borbu kongresmena Eda Darvinskog da dokaže Istinu o američkoj izdaji Ravne Gore i srpskog naroda!
Kongresmeni koji su voleli Srbe nisu nas voleli zbog toga što su katolici niti zato da bi za nas nekoga bombardovali! Voleli su Srbe zbog Istine!
Zato su se borili da dokažu savezničku “anti-savezničku“ zaveru da stavi Jugoslaviju pod komunističku diktaturu. Ta časna borba jednostavno je usahla… Zašto je usahla?
Zato što dobar deo američkih Srba, a pogotovo i naročito vašingtonskih Srba, navodno nisu bili zainteresovani za Istinu, zato što su već tada bili prodati dodvoravanju lilihipima američkih i belosvetskih agencija. O toj borbi otadžbina takoreći i ne zna.
U skorašnjim knjigama koje su napisane navodno o srpskoj političkoj emigraciji – o toj jedinstvenoj borbi u američkom Kongresu – nema ni pomena. Danas otadžbina čak ne zna da Slobodna Crkva uopšte nije bila raskolnička – da joj je taj lažni epitet prišila Udba.
A za to vreme Hrvati ne samo da su ulagali ogromne novce – iako su još više novca ulagali za njihove ciljeve američke federalne agencije – Hrvati su odnegovali Džozefa Bajdena od beznačajnog provincijskog senatora na čelo moćnog kongresnog Komiteta za spoljnu politiku. Hrvati su iskoristili šiptarsku borbu za nezavisnost da Bajdena pretvore u američki spoljnopolitički autoritet. Celokupna Bajdenova karijera zasnovana je na podršci hrvatskih organizacija u Americi.
Zato nije ni čudo da su Bajden, pa čak i Klinton, poslušno sproveli u život fratrove vatikanske direktive…
A mi… u tom istom “Glasu Amerike“, u tadašnjem jugoslovenskom servisu, za koji fratar kaže da su “srpski urednici rezali sve što je bilo hrvatsko“ – bilo je zapravo obratno – mi, Srbi, bili smo zapravo ti koji nisu smeli ni da zucnu.
Iako… većina Srba u servisu nije čak ni osećala potrebu da treba da zucne! Zato što je regrutovanje orkestrirao predstavnik takozvane “Demokratske omladine“, zapravo predstavnik Desimira Tošića, docnijeg “akademika“ u komunističkoj Jugoslaviji, koga će današnji gradonačelnik Beograda, Aleksa Đilas, predložiti čak za predsednika Srbije…
Danas dobri vašingtonski Srbi smatraju jeretičkim ma kakvo pominjanje da je nešto trulo u našoj crkvi… A za vreme postojanja Slobodne Pravoslavne Svetosavske Crkve u Vašingtonu je surovim manipulacijama Crkva oduzeta od Slobodne crkve i predata takozvanoj Federalnoj Crkvi!
Pomeni Draži Mihailoviću, isto kao i prezentacije kongresmena Filipa Krejna o Draži Mihailoviću, jedinstvene pred američkim Kongresom… bili su uvreda za većinu vašingtonskih takozvanih Srba, ukoliko su uopšte i znali o tome.
Otadžbina danas premalo zna o oduzimanju veličanstvenih crkava širom Amerike i Kanade od strane američkih sudskih organa u sadejstvu sa američkim federalnim organima – veličanstvenih crkava Slobodne Pravoslavne Svetosavske Crkve podignutih od novca srpskih vernika – podignutih iz najčistijeg i najpoštenijeg verovanja srpskih Pravoslavaca.
Iz tih tragičnih činjenica koje su danas premalo poznate u otadžbini proistekla je po vatikanovim nalozima izdaja SPC koja se danas razvila u “uzurpaciju svih crkvenih institucija“, zapravo diktaturu cetinjskog Jude “nad Sinodom, Saborom, Pres službom Patrijaršije“, i naravno nad “Bogoslovskim fakultetom“!
Kao što su njega obrazovali u Judu tako se pod njegovim žezlom umesto u Pravoslavce – Jude obrazuju.
Zato kažem da je današnji vatikanski zadatak cetinjskog mitropolita i njegovog australijskog političkog komesara da konačno likvidiraju – već likvidiranu Srpsku Crkvu!
Kao što je danas pogrešno smatrati Pentagon za isključivog naredbodavca i dirigenta hajke usmerene na vladiku Artemija, tako je danas pogrešno smatrati da je cilj mitropolita Amfilohija crkveni raskol. Zavera je mnogo dublja.
Vojna obaveštajna služba Pentagona jeste dominirala antisrpskim mahinacijama tokom krvoprolića rasturanja Jugoslavije, ali su u antisrpskoj kampanji takođe dominirale i sve ostale američke agencije, administracije, Kongres i naročito Državni sekretarijat. Može se slobodno reći da je paravojna organizacija američkih penzionisanih generala, MPRI – delo hrvatskog uticaja u Americi. Ova nelegalna organizacija za regrutovanje najamnika zapravo za međunarodni terorizam pod američkom kontrolom prerasla je danas ne samo u ogroman biznis već je potpuno promenila fizionomiju ne samo američkog vojnog intervencionizma već i fizionomiju američkih obaveštajnih agencija… i naravno, iz svega je proistekla i nova fizionomija političke, pa čak i kulturološke Amerike kao najmljenog svetskog policajca, zapravo svetskog teroriste.
Tako i raskol – nije cilj mitropolita Amfilohija i njegovih plitkoumnih trabanata nikakav raskol! Naša Crkva je već uništena – izdajnički cilj mitropolita Amfilohija je totalna likvidacija naše Crkve. Jedina faza ovog paklenog plana koja je ostavljena za budućnost – to je totalno istrebljenje iz sećanja novih generacija da su Pravoslavlje i Svetosavlje uopšte ikad postojali.
Ove dve činjenice nedvosmisleno dokazuje sinhronizacija događaja: Izdajstvo Ravne Gore sakriveno je zato da bi se sakrila činjenica da je Zapad (u zajednici sa zakulisnim nacističkim krugovima) postavio Titovu komunističku diktaturu nad Jugoslavijom po završetku Drugog svetskog rata.
Nameravano buđenje zlih snaga prerušenih u drugačije ideološke diktume po završetku takozvanog Hladnog rata, ne oslobađa Srbiju od Titoizma, naprotiv, oslobađa je samo od Slobodana Miloševića (ne od Udbe nego samo od njega lično) koji je iskorišćen da se tokom krvoprolića unište bosanski i hercegovački Srbi, da se osakati Srbija, da se stvore veštačke spodobe poput BiH, Makedonije i Crne Gore, i najzad, da se od Srbije otme Kosovo. A pošto se Peta kolona u Srbiji ušeprtljala, stavljena je pod kontrolu Udbe.
Onda se na sceni pojavljuje vladika Artemije koji neustrašivo postaje zaista “Bastion“ ne samo odbrane Kosova, i ne samo odbrane SPC, već, što je najvažnije, postaje “Bastion“ odbrane Pravoslavlja kao takvog!
Naravno da “usaglašenost diskreditovanja ličnosti vladike Artemija jasno dokazuje organizovanu akciju koordinisanu iz jednog centra!“
Naravno da “da vladika Artemije mora biti uklonjen jer je jedini koji direktno stoji na putu“ ne samo “konačne otimačine srpske teritorije“ i ne samo “stvaranja mafijaško-banditske tvorevine velike Albanije!“ – već i na putu konačne likvidacije SPC kao takve, Srpstva kao takvog, i Pravoslavlja kao takvog.
“Znam da ću ja reći istinu“ vladike Artemije je jedina prepreka: Istina je jedina prepreka Ubistvu Istine!
A cilj paklene dogme, kojom po vatikanskoj direktivi samozvani cetinjski mitropolit Amfilohije i njegov australijski politički komesar Irinej svesrdno rastočavaju Isusovu dobrotu jeste baš – Ubistvo Istine!
“Blago onome kome se otvore oči da vidi i uši da čuje gde je laž a gde je istina“ (Vladika Nikolaj Velimirović, Agonija crkve)
“Pravoslavna crkva veruje, da je istina jača od svega, i da istina i čistota moraju pobediti. Zato pravoslavna crkva ne agituje lažima i bakšišima, a još manje zločinima. Zato pravoslavni sa strpljenjem polako koračaju uzdajući se u Boga Svevišnjega.“ (Vladika Nikolaj Velimirović, Agonija crkve)
Uz sve dužno i beskrajno poštovanje vladikama Nikolaju i Artemiju, primoran sam da se pobunim protiv “strpljenja“.
Iako znam da Istina jeste jača od svega – ipak, ako zaista želimo da “istina i čistota pobede“ – onda moramo da delamo!
Moramo da delamo danas! Ne ovog časa – nego ovog trenutka!
Inače…
Časlav M. Damjanovi; 01.09.2008
… [Trackback]
[…] Find More on to that Topic: novinar.de/2008/09/02/amfilohije-ilija.html […]
… [Trackback]
[…] Find More on that Topic: novinar.de/2008/09/02/amfilohije-ilija.html […]
… [Trackback]
[…] Read More to that Topic: novinar.de/2008/09/02/amfilohije-ilija.html […]
… [Trackback]
[…] Read More on on that Topic: novinar.de/2008/09/02/amfilohije-ilija.html […]