Вести

Osamnaest dana pakla, a krugova mnogo više od devet. Jedna prosto proširena rečenica u kojoj je rečeno mnogo toga i koju će razumjeti mnogi pod uslovom da žive ovde i da su uz to recimo Srbi.

+++

Oni koji nisu odavde ili već dugo nisu ovde pitaće zašto?
Pre osamnaest dana ozvaničeno je nešto o čemu neću mnogo detaljno jer nema medija koji nije i koji ne piše ili govori o tome. O tome više ne pričaju milioni nego stotine miliona ili čak više od milijarde ljudi. Ako ne priča ono je bar čulo ponešto o tome. Stavova ima ovih ili onih što je relativno dobro jer različiti stavovi kristališu mišljenja, a ljudi, bar manjina njih iz svega izvlače pouke. Ali samo ako nisu recimo Srbi. Opet ćete se zapitati zašto?

Iako ne pratim mnogo medije uspio sam zapaziti par stvari i kad vijesti koje govore o istom događaju malo izmiješam kao špil karata dobijem nešto što za mene nije vijest nego nešto što nas kao narod prati godinama. No pre zaključka evo o čemu se radi.

Vijest od pre osamnaest dana prenijele su sve medijske kuće, kako rekoh, na ovaj ili onaj način što je i dobro. Ali, ….. Nisam siguran da li „Nova“ TV ili RTL, nebitno, kada su prenosile vijest o hapšenju Radovana Karadžića kao i svi rekli su par stvari o njegovoj biografiji i to na sljedeći način: „Radovan Karadžić rođen je „tisuću“devestočetrdesetpete godine u mjestu Petnici. Njegov otac je bio četnik….“ i to je bilo sve.

Podsjetio bih gospodu novinare dotične kuće da to nije ništa ružno. Ja lično nisam radikal niti radikalno opredjeljen ali trebamo priznati da su četnici bili jedina regularna vojska koju je priznala Engleska vlada, ista ona vlada čiji potomci danas priznaju Kosovo, juče Hrvatsku …..Čovjek poput njega ne mora se stiditi svojih potomaka jer nije sin jednog Pavelića ili Artukovića nad čijim se zločinima i danas ježi sav normalan svijet. Sjećate se to su oni koji kuvaše dječicu, silovaše i klaše ne nekoliko stotina nego hiljade i hiljade i hiljade ljudi. No to je bilo davno, to „treba“ zaboraviti. Naročito mi srbi, mada nas i nema mnogo koji nismo zaboravili… Čudi me kako u biografiji Radovanovoj ne vidješe i ono „dr“, skraćenicu koja na svim jezicima svijeta znači isto. No to i nije bitno, bez obzira koliko dobar doktor bio, njima više ne može pomoći.

Slabo je koja a mislim ni jedna emisija vijesti na hrvatskom govornom području počela bez neke informacije o Radovanu. Vijesti na RTS Srbije počinju sportskim dešavanjima. Istina Srbija danas ima svoje vitezove i heroje svugdje u svijetu koji slavno nose njeno ime ali.. Pobogu braćo srbi sportske vijesti uvek idu na kraju informativne emisije, barem je tako u svijetu i naposletku i u Evropskoj uniji, tamo gdje Srbija ili oni koji je vode toliko žarko žele da idu. A posle sportskih vijesti idu aktuelnosti iz zemlje u kojoj, kako se navodi vandali napadaju novinare. Pitam se zašto li ih samo napadaju? Zbog objektivizma, subjektivizma ili cenzure?

Politiku dobrog izvještavanja slijedile su i lokalne televizije. Sve i jedna lokalna televizijska kuća objavila je kao udarnu vijest onu o hapšenju da bi kasnije pratile razvoj događaja i obavještavale opet o svemu novom, a informacije (provjerene ili neprovjerene) su samo stizale. No nisu sve tv kuće baš tako postupale. Ima ih, poput HIT TV iz Brčkog kojima je važnija izjava lokalnog političara nego udarne vijesti i objektivizam u informisanju. Opet srbi, zašto me to ne čudi.

I na kraju danas kad jedni slave pobjedu a drugi obilježavaju golgotu i progon opet se javlja najmoćnija ruka informisanja u Srbiji i kao udarnu vijest u eter pušta vijest o hapšenju opet nekih srba odgovornih za zločin nad civilima.