Вести

U mojoj arhivi još neobradjenoj, je sve hronološki u debelim fasciklima smješteno. Tu se nalaze gotovo svi članci iz hrvatske i muslimanske štampe koja je mogla u vremenu gradjansko-vjerskog rata u bivšoj BiH da se u Njemačkoj kupi.

Svetislav Kostić, 14.07.2008

+++

Od autora ostao mi posebno u neugodnom sjecanju Miljenko Jergović. Te kada sam pročitao njegov slavopjev “ocu Savi” – koji mi takodje nije ostao u sjećanju potpuno čist – odustao sam od nauma da i ja na temu nešto dodam. Jer ono i onako, kako bih napisao, beogradska Politika zasigurno ne bi objavila. A da bih to što bih napisao mogao i primjerima iz pera Miljenka Jergovica da potkrepim, morao bih satima i satima da prelistavam po debelim fasciklima u kojima do 500 kopija hronološkim redosljedom poslagano. A jer ne mogu istovremeno i da čitam i da pišem – digao sam ruke od ćorava posla, najkasnije kada pročitam laskav i pohvalan komentar mog “prisnog” ideološkog protivnika Bojana Todorovića.

Jer mi Bojan nekako srcu prirastao i obojica se držimo “prećutnog sporazuma” da se jedan od drugog više nikad ne “očešavamo” – odlučio sam da “teren” prepustim njemu i sličnima.

Utoliko pre, što me naprosto gnjev hvatao čitajuci slavopjeve Srba o jednom hrvatskom autoru kojem ne mogu nikako da zaboravim niti oprostim satanizovanje mojih Srba. I još uvijek zazirem da čeprkam po arhivi pa da  naletim na jedan od Jergovićevih antisrpskih pamfleta i u gnjevu započnem da pišem i onda ne znam više da stanem. Boriti se protiv srpske kratke pameti, to je isto tako beznadežno kao atakovanje mačem na vetrenjače Servantesovog Don Kihota. A u poslednje vreme primjećujem da je čak i moj dragi prijatelj i istomišljenik, “Vuk, onaj pravi”, postao nekako mekši. Valjda je i njega beogrdska Politika nagnala da postane “umjereniji”. A ja se svaki put iznova pitam, dokle će mene beogradska Politika da “trpi”? Ovakvih kao ja i još “gorih” bilo je do pre nekog vremena podosta. A ja sve drskiji, te i nadalje koliko mogu, “žarim i palim”.

Jer imam u mislima svoju maticu u koju mogu da se povučem i dobijem “azil”, NOVINAR.de. Jer bojim se, da će doći dan, kada ćemo morati da privučemo NOVINARU.de što veći broj Srba iz Srbije. Ali, i Bojana Todorovića, koji bi onda bio jednak medju jednakima. Jer nama strogo “prosrpski” orijentisanim, potrebni su i oni koji imaju oprečna mišljenja od naših. Oni nas motivišu. Na kraju, komentatoru čitaocu Politike moje priznanje što napisa, kako u Srbiji ima njih koji se ne sjećaju više ni bombardovanja Srbije od strane današnjih beogradskih Nato saveznika.

Ako Politikini moderatori započnu i njega da šikaniraju, neka se prebaci na NOVINAR.de. Jer tu leži budućnost.

Svetislav Kostić,14.07.2008