Вести

Mitropolit Amfilohije kaže za “ Vijesti“ da ae nada da neće biti Srpski Patrijarh, ali da o tome odlučuje Gospod.

+++

Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije izjavio je, odgovarajući na pitanje da li želi da postane sljedeći srpski patrijarh, da mu je i ovo što jeste mnogo, ali da je to velika odgovornost.

– Što se mene tiče, na službi sam crkve – kazao je mitropolit Amfilohije u intervjuu “Vijestima” .

• U slučaju da budete izabrani za patrijarha, koji bi bio sljedeći redosljed koraka u Mitropoliji?
– Bira se novi mitropolit, kada bi se to desilo, a nadamo se da neće.

• Šta se dešavalo na proteklom Saboru, bilo je oprečnih informacija, a mediji su izvještavali o nesuglasicama među episkopima oko viđenja skorije budućnosti i upravljanja SPC?
– To je bilo redovno zasjedanje Arhijerejskog sabora. Ove godine imali smo poteškoću jer je njegova svetost, patrijarh Pavle, kao predsjednik Sabora, bio odsutan zbog bolesti, i trebalo je riješiti pitanje predsjedavanja. Iznađena su ustavna rješenja, i vlast i dužnosti patrijarha preuzeo je Sveti arhijerejski Sinod, po članu 62 Ustava SPC, i najstariji mitropolit koji je i predsjedavajući. Već drugog dana zasjedanja ti problemi su prevaziđeni. Sinod je preuzeo svoje ustavne ingerencije i dobio predsjedavajućeg, tj. mitropolita crnogorsko-primorskog. U međuvremenu, bilo je i razgovora sa ljekarima na VMA, koji svakodnevno daju izvještaj, a dobili smo i poseban, na osnovu kojeg smo konstatovali da je stanje patrijarha stabilno, ali da on nije u mogućnosti da predsjedava Saborom. Sljedeće zasjedanje Sabora trebalo bi da bude u oktobru. To što su pisali mediji, bio je nesporazum. Možda smo i mi pogriješili što nijesmo dali na vrijeme informacije, pa su se novinari domišljali i izmišljali i stvarali priče o nesuglasicama i raskolu, kojeg nema.

• Da li je tačno da patrijarh Pavle nije dao blagoslov za rad Sabora, kao ni za odabir predsjedavajućeg?
– Ja imam njegov blagoslov da ga zamjenjujem, koji je potpisao u bolnici još u oktobru prošle godine.

• Jesu li tačne informacije o raznim strujama unutar SPC, kao i da ste Vi na čelu jedne, te da ste kandidat za budućeg patrijarha?
– U svakoj ustanovi postoje različita mišljanja, ali se na kraju uvijek dođe do zajedničkog imenitelja. Crkva je živi organizam, a ne uniformisana organizacija poput političkih partija, u kojima kad prvi nešto kaže ostali moraju da se slože. Crkva zasniva svoj život na dijalogu, sučeljavanju mišljenja, a na kraju se odluke donose saborno. Što se tiče izbora patrijarha, SPC od 1967. godine ima poseban način izbora, da bi se spriječilo miješanje svetovnih vlasti u izbor, kao u slučaju patrijarha Vikentija 1950. i Germana1958. godine. Ko će biti sljedeći patrijarh zavisi samo od Gospoda.

• Neki kritičari Vam kao najveći grijeh pripisuju anticrnogorstvo?
– Kad sam bio u Grčkoj, svi su me zvali pop Crnogorac. Tamo sam krstio stotine Grka, a ovdje dovode pod znak pitanja moje crnogorstvo. Šta da radim? A svi moji su ugradili svoje kosti u ovu Crnu Goru. Iznad mog crnogorstva ne smije da se stavlja znak pitanja. Neka neko iskorači ispred mitropolita što se toga tiče!

• Zašto Mitropolija insistira da se iz njenog naziva izbaci prefiks srpska?
– Uvijek je bila pravoslavna Mitropolija. To dokazuju pečati, da ne idemo dalje od 1918. godine, na kojima je pisalo Pravoslavna Mitropolija crnogorsko-primorska. Tu nije bilo nikakve promjene, niti je bilo potrebe za njom.

• Kako ocjenjujete odnose države Crne Gore i Mitropolije?
– Ti odnosi su uslovljeni vjekovnom tradicijom koja se završava oko 1945. godine. Do tada, suštinskih promjena nije bilo. Od tada, počinje strahovit progon Mitropolije. Od devedestih dolazi do boljitka u odnosu crkve i države. Političke promjene su uticale toliko da je osnovano i Ministarstvo vjera, koje je kasnije ukinuto, a bilo je, svjedok sam toga, dobrog raspoloženja od strane uglednih političara, koji su manje-više i danas na vlasti, u odnosu na Mitropoliju. Tako smo zajednički, uz pomoć Vlade, počeli da gradimo hram u Podgorici, obnavljamo crkve i manastire. To je trajalo do blizu 2000. godine, kada počinje jedan potpuno drugačji odnos prema crkvi.

• Šta se tada promijenilo?
– Ne razumijem zašto se taj odnos promijenio. Mitropolija je ostala ista. Pojavila se isforsirana sekta kao projekat određenih političkih struktura, i kao fenomen koji je, na neki način, uticao na poremećaj odnosa, pogotovo od strane struktura koje forsiraju tu zajednicu iz političko-ideoloških razloga.

• Zašto mislite da se Crnogorska pravoslavna crkva forsira i zbog čega smatrate da Mitropolija nekom smeta?
– Mitropolija ne dozvoljava da se njome manipuliše, a političari pokazuju tu tendenciju. Mitropolija poštuje državu, zakon, ali, s druge strane, zahtijeva da se poštuje njena autonomija. Isti ljudi koji su pripadali ideologiji koja je osudila crkvu na smrt, jedno vrijeme su ćutali, sad su ponovo izašli na površinu, pokušavajući ne da crkvu ugrožavaju spolja, kao što su radili 50 godina, nego iznutra, stvarajući svoje organizacije i nazivajući ih crkvama, a koristeći politički trenutak. Dakle, ta promjena odnosa državne vlasti prema crkvi je dovela do dubinske krize, koja će, uvjeren sam, biti prevaziđena u dogledno vrijeme, pogotovo glede ulaska Crne Gore u Evropsku uniju.

• Poštuje li crkva državu Crnu Goru i njene zakone?
– Nesumnjivo je poštuje.

• Postoji pravosnažna odluka da se ukloni crkva sa Rumije. Zašto to, već tri godine, nije urađeno?
– To je jedan od paradoksa, da ne kažem bezumlja ovog istorijsko-političkog trenutka. Crkvu na Rumiji srušili su Turci 1571. godine, a u narodu je ostalo predanje da treba donositi na Trojičin dan po jedan kamen, pa kad se sabere dovoljno kamenja, crkva će, kako je odletjela sa Rumije, ponovo tu doletjeti. I vjekovima je, sve do 1954. godine, krst koji čuva porodica Andrović, jednom godišnje iznošen na Rumiju. Te godine, država je zabranila litiju. Ja sam, naravno, ne pitajući nikoga, jer koga da pitam da li ću ići na 2000 metara nadmorske visine, sa narodom, u duhu vjekovne tradicije, obnovio litiju. Od tada, svake godine, mi iznosimo krst sa Androvićima na Rumiju, i sa narodom, da obavljamo bogosluženje, kao što je to rađeno u prošlim vjekovima, kada je na čelu litije bio pravoslavni sveštenik, za njim pravoslavni narod, potom rimokatolici, dok su muslimani stajali po strani (saglasno zapisu sa kraja 19. vijeka). To je bio pokazatelj poštovanja Muslimana prema Rumiji, i ostatak njihovog samosaznanja da su oni nekada bili hrišćani.

• Čija je bila ideja da se postavi crkva?
– Barani su predložili da oni naprave crkvu koja može da se ponese na Rumiju i tražili moj blagoslov i ja sam im ga dao. Onda su oni od savremenih materijala napravili crkvicu. Čak su je prepolovili, jer jedan helikopter ne može sve da ponese. Dok je prvi dio išao helikopterom, u drugom sam bio ja. To je bilo nešto najveličanstvenije što sam doživio – preko božijih planina gledate kako ide crkva. Donijeli smo jedan dio, potom drugi, prikupljenim kamenjem crkva je ograđena, stavljena su zvona iz Rusije. Niko nije mogao da vjeruje da će tako mali objekat dobiti takvo vaseljensko značenje, i toliko svojih protivnika. To nije ugrožavanje nikoga i ničega. Neka svi muslimani i katolici iz Crne Gore dođu toga dana na Rumiju, ja ću biti najsrećniji.

• Ministarstvo je donijelo pravosnažnu odluku o rušenju, ali ona nije poštovana?
– Ministarstvo je odlučilo pod pritiscima, ne po logici. Mnogo je u to isto vrijeme podignuto zgrada, koliba, crkvica, džamija, bez dozvole, a svi gledaju samo jednu crkvicu. Jedna toliko iracionalna priča može da se začne samo u ovom našem vremenu i podneblju, i ovom našem mentalitetu. Uvjeren sam duboko da, samo ako prevlada totalno bezumlje, da će neko doći da poruši crkvu sa Rumije.

• Zašto je crkvena imovina koja je do devedesetih bila upisana na pojedinačne manastire i crkve prepisivana na mitropolita, Mitropoliju, SPC, Beogradsku patrijaršiju i pojedinačne eparhije?
– Rimokatolička crkva u Crnoj Gori ima 15 različitih načina upisa crkvene imovine. Niko nije doveo pod znak pitanja imovinu Barske nadbiskupije i Kotorske biskupije. Nije sporno da crkvena imovina pripada nekom selu ili manastiru, međutim, odvajkada se znalo i zna ko je titular, a to je Mitropolija crnogorska. Nikada do sada nije dovedena pod znak pitanja pripadnost hramova, čak ni u komunizmu, bar što se tiče onog minimuma koji je ostavljen crkvi, i to pod nazivom SPC. Sada se našao neko da tu stvar pravno zamuti, i da pokuša da na osnovu bezakonja vrši oduzimanje i preimenovanja imovine. Naravno, to ne može dugo trajati. Đilas je s pravom napisao knjigu „Besudna zemlja“, što se sad na ovom primjeru pokazuje. Ali, ovo je 21. vijek, ulazimo u pravne tokove, usvajamo evropske standarde, i to neće moći tako da se završi.

• Cetinjska filijala Direkcije za nekretnine donijela je odluku da se isprave navodne greške u zemljišnim knjigama napravljene devedesetih godina?
– Takve greške mogu biti otklonjene samo sudskim putem, ako su već greške, a ne naredbom da se briše iz katastra.

• Ko ima pravo na manastir Zlatica, s obzirom da je riječ o ranohrišćanskom hramu?
– Starohrišćansko nasljeđe je zajedničko, i Istoka i Zapada do 11. i 12. vijeka. Nakon rascijepa, jedan dio tog nasljeđa je pripao rimokatoličkoj crkvi, drugi pravoslavnoj. Mitropoliji zetskoj pripale su, s obzirom da je većina stanovništva u to vrijeme ostala vjerna pravoslavlju, drevne crkve koje su bile na zemlji gdje su živjeli pravoslavni. Dakle, ti stari manastiri pripadaju pravoslavnoj crkvi, pripadali su joj kroz vjekove, sve dok se naša gospoda Mugoša i Orlandić nijesu dosjetili da preko noći brišu titulara. Mitropolija je čak kupila zgradu i imanje da bi na jednom dijelu kupljenog zemljišta podigla novu crkvicu, koja bi bila u službi čuvanja drevne Zlatice. Dok Mitropolija nije počela sa obnovom, u Podgorici nijesu znali o čemu se radi. Ovaj lokalitet su čak zvali kamenjar. To jeste ranohrišćanski hram, ali je Mitropolija bila i ostala njegov čuvar: sa Zahumsko-raške eparhije on je (1931) prešao na Mitropoliju crnogorsko-primorsku. Prije desetak godina Zlatica je ponovo i zvanično propglašena za manastir.

• Kakvi su odnosi najviših državnih funkcionera i crkvenih velikodostojnika?
– Ima dobrog raspoloženja, ali moram da priznam da nijesam potpuno zadovoljan, naročito zbog nedonošenja zakona o restituciji i forsiranja novokomponovane vjerske zajednice, iako ona to nije, nego više spada u specifičnu vrstu NVO.

Nadam se da će Cetinjani shvatiti kakav je blagoslov hram za tri svetinje

• Hoće li se na Cetinju graditi hram za tri relikvije i da li će one biti u državnom vlasništvu, kao što traži SDP?
– U Boga se nadam da ćemo ispuniti zavjet kralja i gospodara Crne Gore Nikole Petrovića, ali jedan broj Cetinjana smatra da im ne treba hram. Moj predlog je bio da relikvije budu smještene u Cetinjskom manastiru, za šta je i pripremljena kapela. Kasnije je lansirana ideja da to bude zasebni hram. E, sad je to zastalo, vidjećemo kako će dalje da bude. Nadam se da će moji Cetinjani, a i drugi koji se protive gradnji hrama Svete Trojice sazreti u tom pogledu, i da će shvatiti kakav je to blagoslov za Cetinje.

Poštovanje prema stolici velikih crnogorskih mitropolita

• Šta znači odluka da se mitropolitu crnogorsko-primorskom vrati titula arhiepiskopa?
– To je izraz poštovanja Arhijerejskog sabora SPC prema stolici velikih crnogorskih mitropolita. Oni su imali titule arhiepiskopa i egzarha sveštenoga trona pećkoga. Titule su obnovljene za vrijeme mitropolita Amfilohija, ali ne zbog ljubavi mitropolita prema titulama, nego zbog poštovanja prema Crnoj Gori.

Tanja PAVIĆEVIĆ

izvor: vijesti.cg.yu; 27.05.2008

+++ 

Podsećamo: Odnosi između Crnogorske i Srpske crkve opet pogoršani
izvor: DANAS; 15. jun 2006 godine

Amfilohijeve besjede razdora
 

Podgorica – Crnogorska mitropolija je „dio Srpske pravoslavne crkve od 1219. godine“, a stvaranje Crnogorske pravoslavne crkve je „politički fenomen“ na talasu „nacionalno-političkog pokreta, možda traženje izgubljenog identiteta iz perioda komunizma, ali pogrešnim putem“, prenosi podgorički Dan riječi mitropolita Amfilohija izrečene tokom njegovog boravka u Moskvi, povodom dopremanja sa Cetinja desne ruke Jovana Krstitelja.

„Nije država partija, ne mogu se ljudi skupiti na trgu i reći ‘evo našeg mitropolita’ i napraviti crkvu“, besjedio je noovoproizvedeni arhiepiskop cetinjski. Srpski mitropolit je ujedno izrazio nadu da „kanonski položaj Pravoslavne crkve u nezavisnoj Crnoj Gori neće biti mijenjan i da će i dalje ostati u okvirima SPC“.

Amfilohije je, očigledno, s razlogom odabrao Moskvu i ruske crkvene velikodstojnike da im iznese svoje želje i planove kako bi uz njihovu pomoć spriječio ono što je neminovno nakon osamostaljenja Crne Gore – da Crnogorska crkva dobije zasluženi status u sopstvenoj državi a, prije svega, svoje hramove nezakonito oduzete prije devet decenija.

CPC traži od Srpske crkve da prizna Crnu Goru

Crnogorska pravoslavna crkva pozvala je juče Srpsku pravoslavnu crkvu da prizna crnogorsku nezavisnost i dokaže tvrdnje da je patriotska i voli Crnu Goru. U CPC smatraju da SPC treba da prizna i Crnogorsku pravoslavnu crkvu, crnogorski narod, naciju, kulturu, jezik i istoriju i da prestane da devastira crnogorsko kulturno nasljeđe. Iz Crnogorske crkve saopštavaju da je Srpska crkva kao odgovor Crnoj Gori na njenu referendumsku odluku o nezavisnosti u podgoričkom hramu Hristovog Vaskrsenja „održala sabor uz učešće 500 sveštenika kako bi sa njima iskazala moć i dominaciju nad crnogorskom državom, narodom, vjernicima i crkvom“ i da je SPC i tom prilikom pokazala da umjesto crkve predstavlja „paravojnu silu u mantijama“.
„Postavlja se pitanje šta će njoj tolika masa sveštenstva, kojeg je više nego crkava u Crnoj Gori, uključujući i manastire, osim za posrbljavanje Crnogoraca“, tvrde u CPC.
U CPC su nazvali tradicionalnim klevetama i izmišljotinama stavove SPC da je Crnogorska pravoslavna crkva sekta, a njeni vjernici nekrsti i ateisti.

To u svom reagovanju na Amfilohijeve izjave najavljuje Crnogorska crkva optužujući ga da želi da nastavi „status quo“ i posrbljavanje Crnogoraca preko SPC.

„Ovakvom izjavom Amfilohije želi da nastavi posrbljavanje Crnogoraca preko SPC, ukrivene pod imenom Pravoslavna crkva u Crnoj Gori. Uglavnom je to i do sada radio baveći se pretežno politikom, a u okviru nje uređenjem takozvanih srpskih zemalja, naročito Kosova, a iznad i prije svega Crne Gore“, saopštila je CPC.

„Ne može postojati Pravoslavna crkva kao dio SPC već Pravoslavna crkva u cijeloj pravoslavnoj vaseljeni ima nacionalni predznak u imenu koji je različiti od države i naroda do države i naroda. U okviru SPC postoje kao njeni sastavni djelovi eparhije, mitropolije i episkopije, ali ne i crkve“, objašnjavaju u Crnogorskoj crkvi.

„Amfilohije nema pravo da uređuje crkveni život u nezavisnoj državi Crnoj Gori, s obzirom na činjenicu da ne samo što ne ne priznaje Crnogorce i CPC, već ne priznaje ni rezultate referenduma“, kategorična je Crnogorska crkva.

Prije desetak dana, u besjedi ispred hrama Prečiste Krajinske, Amfilohije je rekao da su država Crna Gora i njena vlast prolazne, a da je samo Srpska crkva vječna. Time, kažu u CPC, nameće Crnoj Gori i Crnogorcima „sebe, srpstvo i SPC kao jedinog legitimnog predstavnika pravoslavlja“.

„SPC može postojati i egzistirati u nezavisnoj Crnoj Gori samo adekvatno mjeri manjinskog srpskog učešća u višenacionaloj crnogorskoj državi, a ne protiv nje i njenog većinskog crnogorskog naroda i crkve“, ponavljaju u Crnogorskoj crkvi.

„Izjavom da se položaj Pravoslavne crkve u nezavisnoj Crnoj Gori neće mijenjati i da će ostati u okviru Srpske, mitopolit Amfiliohije je samo definisao nepromijenjeno stanje te mitropolije u Crnoj Gori počev od 1918. godine“, kaže publicista Stevo Vučinić.

Vučinić objašnjava da je „srpska mitropolija u Crnoj Gori od tada samo jedna od najobičnijih svetosavskih eparhija beogradske Patrijaršije sumnjive pravoslavnosti, čije su se duhovne kompetencije donedavno protezale na teritoriju Crne Gore i da se Amfilohije svojom voljom odrekao tih kompetencija i prenio na četvoricu episkopa od kojih dvojica stoluju u inostranstvu“.

„Nekadašnja Crnogorsko-primorska mitropolija zahvata samo teritoriju Katunske nahije i ona je, ustvari, crkva katunskih Srba,“ kaže Vučinić.

Prema njegovim riječima, Amfilohije zloupotrebljava „apostolsko prejemstvo i pontifikalni autoritet i u Moskvi, pred ruskim crkvenim autoritetima, vrši diskvalifikaciju Crnogorske crkve pokušavajući da iznudi politički pritisak na crnogorske vlasti da intervenišu u njegovu korist“.

Vučinić kaže da je titula arhiepiskopa cetinjskoga, koju Amfilohije odnedavno nosi, iznuđena i služi kao „marifetluk kojim se, u formalnoj ravni pokušava uspostaviti jednakost između preosvećenoga nadpopa katunskoga i poglavara autentične Crnogorske crkve koji se, takođe, koristi titulom arhiepiskop i mitropolit crnogorski“.

Titula arhiepiskopa prijeteći opominje da se srpska Patrijaršija nije pomirila sa rezultatima nedavnih ratova niti sa novim granicama, „a ponajmanje sa statusom crnogorske države i neće biti pametno ako to visoke adrese pravovremeno ne razumiju“, smatra Vučinić.

Pošto se u Evropskoj uniji crkvena pitanja rješavaju na razuman i pravno utemeljen način, i pitanje statusa Crnogorske pravoslavne crkve domaća administracija moraće da rješava na temelju prava crnogorskog kolektiva na izbor crkve i prava na povraćaj otetetog joj posjeda 1918. godine. Ovih dana, kako smo saznali u Crnogorskoj crkvi, biće aktivirane tužbe protiv SPC radi vraćanja oko šest stotina manastira i crkava i druge imovine koju je ta crkva prisvojila nakon nasilnog ukidanja Crnogorske crkve dekretom regenta Aleksandra Karađorđevića. U proteklih petnaest godina, otkako je obnovljena Crnogorska crkva, voljom mještana – vlasnika bogomolja, pod okrilje crnogorske crkve opet je vraćeno oko tridesetak hramova. Veseljko Koprivica

izvor: DANAS; 15. jun 2006 godine