logo logo logo logo
Рубрика: Друштво, Економија    Аутор: Преузето    934 пута прочитано    Датум: 24.02.2008    Одштампај
PDF pageEmail pagePrint page

bosna.jpgZa obnovu kuća i povratak raseljenih u BiH do sada su potrošene milijarde maraka, a novac je tako “pametno” raspoređivan da je bez krova nad glavom još oko 145.000 porodica, tvrde u Savezu izbjeglica i raseljenih lica BiH.

Zbog loše koordinacije i jasnog plana, međunarodne organizacije često su ulagale novac u obnovu škola u mjestima u kojima nema djece i kuća u koje se niko nije vratio.

Prema podacima Ministarstva za izbjegla i raseljena lica BiH, za okončanje procesa povratka potrebna je još jedna milijarda KM. Njihovi podaci govore da na obnovu kuća čeka 45.000, a ne 145.000 porodica.

Dok se i nakon 13 godina od rata utvrđuje tačan broj izbjeglih i raseljenih i novčane cifre za konačan povratak, mnoge izbjeglice odustaju od povratka u svoje domove.

Penzionerka Ismeta Musić ne nada se više da će njena kuća u selu Kljuna kod Foče ikada biti obnovljena. Ona godinama živi u kolektivnom centru u sarajevskom naselja Hrasnica. U ratu su joj poginule dvije kćerke. Godinama je čekala da joj se obnovi porušena kuća, a sada je, kaže, već kasno za povratak.

“U Sarajevu imam još samo jednu kćerku. Prije smo predavali papire u Foči za popravak kuće, ali nikad nikakav odgovor nismo dobili. Sad kad mi je muž umro ne mislim se ni vraćati”, tvrdi Musićeva.

U kolektivnom centru u Hrasnici živi i Fadila Grabovica sa sinom. Njen stan u sarajevskom naselju Jezero nikad nije obnovljen.

“Obraćala sam se od opštine do kantona, ali nikad nisam dobila pomoć za obnovu kuće. Znam da neki ljudi dobijaju i više nego što trebaju, ali nama još nije obnovljen stan. Protiv lopovluka se ne možemo boriti”, kaže Fadila Grabovica. Njenu sudbinu u ovom centru dijeli još 29 raseljenih porodica.
Zaboravljeni ljudi u kolektivnim centrima

Medaris Šarić, upravnik ovog centra u Hrasnici, kaže da ove porodice nisu dobijale pomoć u sklopu održivog povratka, jer nisu dobili status povratnika.

“Tek kada se vratite u obnovljenu kuću imate pravo na pomoć za pokretanje biznisa, kupovinu krave i slične poticaje. Zato značajnija pomoć ovdje nije stizala”, ističe Šarić.

U kolektivnom centru u Istočnom Sarajevu živi 13 izbjegličkih porodica. Tvrde da su ih svi zaboravili.

Borka Pandurević, koja u ovom centru živi sa mužem i troje djece, kaže da još nije dobila donaciju za obnovu kuće u Trebevićkoj ulici u Sarajevu:

“Vlasti nam ne pomažu jer nam je vraćena imovina, a niko ne pita u kakvom je stanju ta imovina i da li se od toga može živjeti. Ogorčena sam i ne nadam se nikakvoj pomoći više. Pokušavamo ovdje stvoriti uslove za život”, kaže Pandurevićeva.

Njen “komšija” Dragan Ilišković tvrdi da od opštine nije mogao da dobije ni dječji doplatak.

“Očuh mi je prodao stan u Sarajevu i ostao sam bez igdje ičeg. Radim za 200 KM i time prehranjujem ženu i dijete. Nikad ni od kog nisam dobio pomoć”, kaže Ilišković.

U Savezu izbjeglica i raseljenih BiH tvrde da bi sve povratničke kuće do sada bile obnovljene da novac za povratnike nije trošen mimo prioriteta.
Ulaganje novca u okrugle stolove i seminare

Uroš Makić, predsjednik Regionalnog odbora Saveza izbjeglica i raseljenih lica BiH u Banjaluci, navodi da su milijarde maraka, koje su posredstvom međunarodnih organizacija došle u BiH za potrebe povratnika, završile u privatnim džepovima ili u promašenim investicijama. Kaže da je veliki dio novca utrošen i za plate radnicima međunarodnih organizacija, okrugle stolove. Od 1996. do 2000. godine najviše je stizalo novca za povratnike, a za taj period niko nema podataka o utrošku.

“Da nije bilo okruglih stolova i seminara sada bismo imali sve kuće popravljene. Mislim da je od sveg novca, koji je došao poslije rata, samo oko 50 odsto utrošeno u prave svrhe”, ističe Mirhunisa Zukić, predsjednica Saveza izbjeglica i raseljenih lica BiH.

Brojne investicije stranih organizacija i danas svjedoče o neplanskom trošenju novca za povratnike. Primjeri za to su obnova dvije zgrade osnovnih škola u selima Dabar i Bojište u opštini Sanski Most i škole u naselju Crni lug u Bosanskom Grahovu. Za njihovu rekonstrukciju potrošeno je više od milion KM, a škole su prazne i propadaju.

“U selu Dabar nema djece školskog uzrasta, a prema strukturi srpskih povratnika u dogledno vrijeme tu neće živjeti niko, a kamoli da će biti školske djece. U selu Bojište obnovljena je škola koja je prestala sa radom 1968. godine. Samo u obnovu škole u Crnom lugu uloženo je 400.000 KM. Poslije je škola minirana i opet su uložena značajna sredstva u obnovu. Ta škola je i danas zatvorena”, tvrdi Uroš Makić i dodaje da prioriteta nije bilo ni pri obnovi kuća.
Povratnici zaposleni pa dobili otkaz

“U banjalučkom selu Šimići sanirano je 60 kuća za povratnike Hrvate i danas su neuseljene. Sa druge strane, imamo porodice koje žive kao podstanari jer im još nisu obnovljene kuće. Kada su u pitanju obnovljene, a prazne kuće, tu zaista treba barem 50 listova za detaljnu informaciju, a o preuveličanim sredstvima i naduvanim fakturama u procesu obnove, može se čitava knjiga napisati”, ističe Makić.

Dodaje da su međunarodne organizacije, koje su bile zadužene za obnovu kuća, imale status nedodirljivih pa je nemoguće provjeriti u šta je utrošen novac.

“Obnova jedne kuće navodno košta 20.000 KM, a na terenu vidite da nije ni približno toliko uloženo. Obavijestili smo i OHR i SIPA o nenamjenskom trošenju sredstava, ali nije bilo reakcija. Nekoliko milijardi je sigurno nestalo, to sam rekao još 2003. godine, ali nije bilo odjeka”, kaže Makić.

Mirhunisa Zukić tvrdi da su sve donacije za povratnike išle mimo Saveza izbjeglica i raseljenih i da prioriteti ovog saveza nisu uvažavani.

“I mnoge firme su dobile veliki novac kako bi zaposlile povratnike. Povratnici budu zaposleni godinu ili dvije i dobiju otkaz, a novac ostaje poslodavcima i njih niko ne kontroliše. Dok su se pare ulagale u propale projekte, ima ljudi koji i danas žive sa minama u dvorištima”, upozorava Zukićeva.

Brojni povratnici iz oba bh. entiteta slažu se sa ovim tvrdnjama.

Zaim Hadžikadunić među prvima se 1996. godine vratio u naselje Makljenovac u opštini Doboj. U Makljenovac se, kaže, do sada vratilo 1.400 ljudi.
Sela bez struje, motokultivatori završili u Sarajevu

“Dok neko prima 10 donacija, mi u centru sela imamo mine. Jedanaest ljudi je do sada poginulo od mina, a među njima je i jedno dijete. Potrebno je obnoviti još 100 kuća, ali nije moguće zbog mina. Pola sela nema struju, a tri kilometra smo udaljeni od Doboja”, kaže Hadžikadunić.

Himzo Bajrović, predsjednik Udruženja povratnika u istočnu Bosnu, tvrdi da pri podjeli pomoći povratnike niko ništa ne pita.

“Ne pitaju ko je najugroženiji, nego dijele po svojoj volji. Tako je prošle godine od 11 motokultivatora devet otišlo izbjeglicama i raseljenim koji žive u Sarajevu. Dok oni u Sarajevu primaju pomoć, mi ovdje imamo naselja bez struje. Sve ide mimo nas”, ogorčen je Bajrović.

Zulfo Salihović, predsjednik Udruženja povratnika “Drina – Srebrenica”, smatra da su mnogi stekli korist preko leđa povratnika. Dodaje da se krađa novca namijenjenog povratnicima dešava i danas.

“U četiri sela još nema struje. Najmanje novca su vidjeli povratnici”, kaže Salihović.

Elmir Bojadžić, direktor njemačke nevladine organizacije “ASB” za jugoistočnu Evropu, naglašava da imaju rigidne provjere o utrošku sredstava.

“Nas finansira Evropska komisija i utrošak sredstava se provjerava. Problem je kada obnovite kuću, a čovjek se ne vrati u nju. Ipak, možemo reći da imamo veliku stopu povratka. Globalno, dosta para u BiH je loše utrošeno jer nije bilo nekog okvira i zbog nekoordinacije organizacija”, kaže Bojadžić, dodajući da je ova organizacija u BiH do sada popravila 1.235 kuća.
Nema zvaničnih podataka o potrošenom novcu

“Mi smo oko 170 miliona utrošili u cijeli Balkan. Zahvaljujući našoj podršci otvorena su 773 radna mjesta za povratnike u BiH. Mi ne možemo uticati na poslodavce jer nemamo ingerencije da provjeravamo da li je zadržan radnik na poslu. Bilo je slučajeva otpuštanja, ali nemamo informacija koliko je bilo tačno tih slučajeva”, ističe Bojadžić.

U Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH priznaju da ne postoje zvanični podaci koliko je poslije rata utrošeno para za povratnike.

“Te projekte su vodile strane organizacije koje niko nije provjeravao. Tek od 2004. godine pri našem ministarstvu je osnovana komisija koja nadgleda implementaciju projekata za povratnike”, ističu u ovom ministarstvu.

Mario Nenadić, pomoćnik ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH, kaže da je 2005. godine otvoren javni poziv svim povratnicima da mogu aplicirati za obnovu kuća u svojim opštinama. Dodaje da se prema broju zahtjeva za povratak utvrdila cifra od jedne milijarde KM, kako bi se okončao proces povratka izbjeglih i raseljenih u BiH, što im garantuje i Aneks 7 Dejtonskog sporazuma.

“U evidenciji imamo do sada 45.000 zahtjeva za rekonstrukciju. Za obnovu kuća potrebno je oko 600 miliona KM, a oko 400 miliona za održivi povratak. To je oko milijarda KM. Naravno da, ako govorimo o potrebi za zapošljavanjem ljudi i za boljim životom, onda su u pitanju veći novci”, rekao je Nenadić, uz napomenu da je riječ o nužnoj pomoći najugroženijima.

Adis Šušnjar za Nezavisne





Пошаљите коментар

Да би сте послали коментар морате бити улоговани

GENOCIDE REVEALED
logo
Писанија Грешног Милоја
Проф. Др. Миодраг Петровић

Проф. Др. Миодраг Петровић

КРОТКИ ЛАФОВИ!
Антиекуменистички сајт

НОВИ Антиекуменистички сајт

“СТРЕЉАЊЕ ИСТОРИЈЕ”
logo
ПРАВОСЛАВАЦ 2017
ГЕНОЦИД
ЈАСТРЕБАРСКО 1942
БОЈКОТ НАРОДА – документарац
новинар.де
Loading
КОРУПЦИЈА, ВЛАСТ, ДРЖАВА
logo
АГЕНЦИЈА ЗА БОРБУ ПРОТИВ КОРУПЦИЈЕ
logo