Вести

Eparhija dalmatinska i manastir Krka su u ove predpraznične dane dobili rješenje o oduzimanju zemlje koja je u vlasništvu manastira Krke, a nalazi se kod metoha manastira Krke, Svete Lazarice na dalmatinskom Kosovu.

31. decembar 2007 – 11:18; spc.yu

Isto takvo rješenje je prije par dana dobila i Crkvena opština Markovac čija je zemlja blizu ovog manastira. Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi u Dalmaciji još uvijek nisu zacijelile rane iz II svjetskog rata kada su mnogi pravoslavni Srbi na ovim prostorima postradali i kada su postradali dalmatinski manastiri i crkve. Nakon rata bezbožnička vlast se svojski potrudila da oteža život pravoslavnih sveštenika i monaha pa je 40-tih i 50-tih godina prošlog vijeka oduzela skoro svu imovinu manastirima i crkvenim opštinama.

Današnja „demokratska“ vlast Eparhiji dalmatinskoj nije vratila imovinu, ali je sada počela i ono malo imovine koje je preteklo iza komunista da oduzima. Imovina manastira Krke i Crkvene opštine Markovac je izvlaštena u korist firme Knauf d.o.o. i ova firma će nakon eksploatacije, kako smo obaviješteni od njihovih predstavnika, tu zemlju potopiti.

Komunisti su 1954. godine potopili manastir Dragović i sva srpska sela oko manastira a narod raselili. Mi strahujemo da su ova događanja po uzoru na te događaje, jer naši dosadašnji vapaji da se ta zemlja ne oduzima nisu urodili plodom. Odnos vlasti prema manastiru Krki i njegovoj imovini nažalost nije usamljen, jer i naši vjernici koji su vlasnici zemlje u Kosovskoj dolini imaju isti problem i prinuđeni su da tu pradjedovsku zemlju daju u bescjenje.

Ovim tekstom želimo da izrazimo svoja neslaganja sa dosadašnjom politikom prema crkvama i manastirima i pravoslavnim Srbima od strane vlasti koja bi trebala da se prema svakom svom građaninu jednako odnosi. Kada je u pitanju naš slučaj bilo na sudu ili na drugim razinama vlasti mi se osjećamo kao građani drugog reda o kojima niko ne brine.

Da je to tako imamo konkretne dokaze: kao primjer navodimo slučaj dugogodišnje parnice na kninskom sudu sa jednim Janjevcem rimokatolikom koji je uzurpirao manastirsku imovinu i do danas je bespravno koristi.

Manastirske kuće u Kistanjama su razrušene, u njima niko ne živi, ali ni jedan dosadašnji pokušaj da ih dobijemo nazad nije urodio plodom. To sve podsjeća na vrijeme kada je bivša vlast (od koje se sadašnja ograđuje, a po svemu joj je slična) činila bezakonja prema pravoslavnim svetinjama.

Uprava svetoarhangelskog manastira Krke

Izvor: Eparhija dalmatinska

preuzeto sa spc.yu

xxxxx

Redakcijski komentar

Arhijerrejski episkop dalmatinske eparhije je vladika Fotije inače „novotarac“. Vest koju prenosi (dez)informativna služba sadašnjeg SA Sinoda SPC je kontradiktorna intervjuu koji je upravo nadležni episkop Fotije dao hrvatskom dnevnom listu „Slobodna Dalamcija“.

Fotografija: Doček pape u Zadar – vl. Fotije i mladi rimokatolički „bogoslovi pulskog sjemeništa“. Ova fotografija ne treba da čudi, ako znamo da je Fotije još godinama unazad ukazivao počast „rimskom prvom episkopu“ učestvujući na svečanom dočeku pape u Zadru. Za Fotija i njemu slične tu nema ništa sporno. Dočekao čovek „episkopa Rima“, brata u „Kristu“ i prvog među njima. Sve je to jedna „Crkva“ za koju Fotije i „ekipa“ uznose molitve.

Delovi Intervjua vl. Fotija (vidi slku u naslovu) hvrvatskim dnevnim novinama „Slobodna Dlamacija“.

otvoren citat

SVAKOG DANA MOLIMO ZA UJEDINJENJE SA KATOLICIMA

Koji su povijesni mostovi dviju najvećih hrišćanskih zajednica?

Zajednički temelji pravoslavlja i rimokatolicizma, povijesno posmatrano su su jedino Evanđelje, sedam Ekumanskih sabora na kojima je formirano učenje Crkve, kao i tisućgodišnje zajedništvo u bogosluženju i Svetim tajnama. Temelji dijaloga i danas moraju biti upravo ovi.

Na čemu formirati novo zajedništvo?

Ponovit ću: na temeljima starog zajedništva. To je zasigurno dalek i mukotrpan put, ali j jedini koji će donijeti istinske duhovne plodove. Ti bi plodovi kao svoju krunu mogli imati ponovno ujedinjenje pravoslavlja i rimokatolicizma.

Ali vjeruju li sami nosioci crkvenih službi u tu mogućnost?

Ujedinjenje je prvenstveno u domeni Božjeg promisla, ali se i predstavnici dviju Crkava moraju truditi i iskreno željeti taj čin. Isus Krist je osnovao samo jednu Crkvu, a ne više njih, i sama ta činjenica govori da treba biti samo jedna.
Mi u Pravoslavnoj crkvi svako bogosluženje počinjemo molitvom za jedinstvo Crkve, što jasno govori da nam je stalo, i vjerujemo da Bog to želi. Problem je, nažalost, u ljudima koji često svoju volju i interese postave iznad Božje volje i namjere. Tada nastaju problemi koji su kroz crkvenu povijest dovodili do različitih hereza, raskola i sekti.
Jedini je lijek svemu tome vratiti se volji Božjoj, i zajedništvu s bližnjima, u kojem drugog čovjeka nećemo vidjeti kao neprijatelja ili suparnika, nego kao brata.

Zbog čega se danas, tisuću godina nakon raskola, tako intenzivno teži ujedinjenju?

Jedinstvo je osnovna karakteristika Crkve i logično je da mu se neprestano teži. Tragični raskol koji se dogodio 1054. godine podijelio je kršćane i izazvao mnoge neželjene posledice, sukobe, ratove… To nije u skladu s voljom Boga Ljubavi u kojeg vjerujemo, nego su plodovi zemaljskih interesa i pohlepe.
Ono što danas aktuelizira to jedinstvo je sveopće ujedinjenje svijeta, globalizacija, brzi protok informacija, moderna tehnologija koja omogućava neslućene oblike komunikacije. Sve to s jedne strane može porobiti Crkvu, ali može joj i koristiti. Jedna od mogućnosti je i rad na jedinstvu Crkve.

zaršen citat

 

Šta o izjavi  „Jedinstvo je osnovna karakteristika Crkve i logično je da mu se neprestano teži. Tragični raskol koji se dogodio 1054. godine podijelio je kršćane i izazvao mnoge neželjene posledice, sukobe, ratove… To nije u skladu s voljom Boga Ljubavi u kojeg vjerujemo, nego su plodovi zemaljskih interesa i pohlepe….Nikada nismo gledali na Latine kao na jeretike nego samo kao na raskolnike“ novotarca i savremneog episkopa SPC Fotija govori:

Sveti Marko Evgenik, pravoslavni episkop efeski:

– Koji tako govore, uzeli su to od samih Latina, jer oni nas zovu raskolnicima (šizmaticima), nemajući nam ništa prigovoriti oko naše vere, nego nam zameraju što smo im otkazali poslušnost koju smo, po njihovom mišljenju, bili dužni držati… Mi smo se prvi odvojili od njih, bolje reći, odvojili smo ih i odsekli od zajedničkog tela Crkve.

pripremio S.Marjanović

izvor: slobodni pravoslavni forum „IHTUS“